Povodom najave ministra unutrašnjih poslova da će inicirati izmjene Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, kako se protesti ne bi organizovali na saobraćajnicama, Institut alternativa upozorava da bi takvo rješenje bilo korak unazad u odnosu na postojeće i značilo bi udaljavanje od evropskih i međunarodnih normi kojim se uređuje ova oblast.
Vlada mora uzeti u obzir da je, pored slobode kretanja, koja je, kako ministar ističe, ugrožena javnim okupljanjima, i sloboda okupljanja Ustavom zagarantovano pravo koje ne smije biti ograničeno na ovakav način.
Institut alternativa je prošle godine upozoravao na slabosti Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, preporučujući da se ukinu odredbe kojima se okupljanja zabranjuju na lokacijama koje zakon ne prepoznaje. Napominjemo da je prema Ustavu, javno okupljanje moguće privremeno zabraniti samo u slučaju sprječavanja nereda i krivičnog djela, zaštite zdravlja i morala, bezbjednosti ljudi i imovine. Iako Ustav Crne Gore reguliše ovu oblast u skladu sa međunarodnim demokratskim praksama, Zakon o javnim okupljanjima i javnim priredbama ograničava ovu slobodu u uslovima koji nisu prepoznati Ustavom, uvodeći trajnu zabranu okupljanja na lokacijama navedenim u Zakonu.
Iako je ministar u pravu kada kaže da pravo okupljanja nije apsolutno, ovu tvrdnju treba dopuniti stavom međunarodnih autoriteta u ovoj oblasti, Venecijanske komisije i OEBS-a, koji ne preporučuju odredbe potpune zabrane javnog okupljanja u odnosu na mjesto održavanja. Javno okupljanje bi moglo biti privremeno zabranjeno isključivo u slučajevima visokog bezbjednosnog rizika. I u tim slučajevima, država mora da radi na otklanjanju tih rizika, kako bi građanima omogućila mirno okupljanje i zaštitu, što je i stav Odbora za ljudska prava Ujedinjenih nacija.
Apelujemo na Ministarstvo unutrašnjih poslova da zakon na snazi unaprijedi i uskladi sa međunarodnim normama, umjesto koraka unazad koji bi građanima ograničio Ustavna prava da mirnim okupljanjem pošalju poruku donosiocima odluka u državi.
Intervju sa Stevom Mukom, predsjednikom Upravnog odbora za nedjeljnik Monitor
Institut Alternativa je nedavno sproveo istraživanje koje je pokazalo da su problemi u drzavnoj upravi brojni, ali da je korupcija i dalje osnovni problem, odnosno zapošljavanje preko veze, kako to ističu građani. Da li je to epilog afere Snimak?
Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ”preko veze“ je samo jedan od njenih oblika.
Epilog afere Snimak se konačno dogodio u Skupštini kad je jedan od ključnih aktera afere, Zoran Jelić, imenovan za člana senata DRI, institucije za nadzor javnih finansija. Da stvar bude na ivici paradoksa, skupštinski odbor je predložio njegovo imenovanje na dan kad je Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, govorila u Skupštini Crne Gore. Poznato je da je EU godinama tražila pravosudni i politički epilog afere Snimak, ali sumnjam da je pri tome mislila na ovakav epilog, političku promociju umjesto osude.
Politička kriza u zemlji je sve dublja. Kako vidite trenutnu situaciju i izlazak iz nje?
Politička situacija liči na produženo vanredno stanje. Skupština radi bez opozicije na ivici legitimiteta. Političke vođe Demokratskog fronta su optužene od specijalnog tužilaštva za učešće u planiranom državnom udaru, a sudi im se i za navodna ranija djela slične prirode. Ostatak opozicije koji se naziva ”građanskom opozicijom“ djeluje prilično nesnađeno ukliješten “između dvije vatre”. U dodatno teškoj poziciji su SDP i URA, koje su pod najvećim pritiskom da se, makar jednokratno, vrate u parlament za koji tvrde da je rezultat državnog udara odnosno neregularnih izbora.
Sada bi u takvom parlamentu trebala da bude donijeta istorijski važna odluka o članstvu u NATO savezu, što kod značajnog dijela javnosti može dodatno produbiti osjećaj nepravde i osnažiti argumentaciju za buduće političko djelovanje snaga koje se protive NATO. Nažalost, umjesto konačnog rješenja ovog pitanja, bojim se da ćemo otvoriti novu istorijsku stranicu produbljenih podjela. Istorija se neće okončati danom izvjesnog pristupanja Crne Gore NATO savezu.
Izlazak iz političke krize vidim kroz vjerodostojan sudski proces svim licima za koje DPS i Katnić tvrde da su akteri državnog udara i kroz politički dijalog vlasti i opozicije o vanrednim izborima u 2018.godini na svim nivoima i uslovima za njihovo održavanje.
Željeni rezultat ovih procesa bi bio cjelovit odgovor na pitanje: Što se dogodilo 16. oktobra, ko je i kako umiješan, kao i na pitanje što je potrebno uraditi da se politička kriza prevede u politički dijalog unutar institucija. Plašim se da naše institucije neće uspjeti da građanima pruže vjerodostojan odgovor, a da će za politički dijalog biti potreban neki oblik posredovanja EU.
U Nikšiću DPS, nakon nedavnih izbora, vlada sa manje od 40 posto, a tu je i 11 posto nevazecih listica koji se vide kao otpor pritisku vladajuce struktre. Đukanović je, vidimo, izgubio i kontrolu nad RTCG. Tu su I svakodnevni protesti i socijalne pobune. Šta se dešava?
Nakon što je onemogućen povratak kandidata vlasti na čelo RTCG, javni servis ima šansu da započne istinsku transformaciju u javni servis. Da li će se to desiti zavisi od imenovanja koja slijede i kadrovskih osvježenja za kojima ovaj medij vapi. Nepristrasan javni servis može dati značajan doprinos kvalitetu političkih procesa I pomoći ozdravljenju medijske scene. Građani već decenijama izdvajaju milione eura za RTCG, a dobijaju jako loš prizvod. Vrijeme je da se za taj novac dobije odgovarajući medijski sadržaj.
Raduje me buđenje u profesijama kao što su zdravstven radnici, kao kroz sindikat ljekara tako I kroz promjene rukovodstva u Ljekarskoj komori. To je rijedak pozitivan primjer u profesionalnim asocijacijama. Upravo zbog toga i nailazi na opstrukcije i snažne otpore vlasti, kao i reforma javnog servisa.
Protest majki kojima je naknada za troje djece smanjena privremeno je prekinut, nakon sto je Ustavni sud je ocijenio da je zakon kojima su majkama sa troje djece smanjene naknade zakonit. Da li je to politička odluka, imajući u vidu i činjenicu da je taj sud u kandžama politike?
Da je bilo političke pameti, taj zakon nikada ne bi bio usvojen jer je izraz fiskalne neodgovornosti, diskriminatoran, preskup, i ne postiže nijedan od proklamovanih ciljeva, dok istovremeno čini druge štete u funkcionisanju države i društva. No, nakon što ga vlast nije osporavala u izbornoj kampanji, odlučila je naknadno da značajno umanji date privilegije. Problem je nastao između očekivanja da to budu zagarantovane doživotne naknade u fiksnom iznosu I vladine odluke da promijeni njihovu visinu. Istina je da su ove žene dovedene u zabludu, a onda izigrane.
Ustavni sud je umjesto da ranije razmotri ustavnost osnovnog zakona, odlučio da zaštiti ustavnost njegovih izmjena. Brojne druge odluke i naročito prolongiranje važnih odluka govore u prilog tvrdnji da Ustavni sud čini političke kompromise, što je nažalost očekivano imajući u vidu njegov personalni sastav i način imenovanja.
Vlast je i ovoga puta pokusala da diskredituje neki bunt protiv njihove politike, tako sto je ustvrdila da je taj protest politički.
Kad je na čelu protesta osoba koja je potpredsjednica partije – članice najveće opozicione grupacije, dat je ključni argument vladi i vladinim medijima da protest označe kao politički odnosno opozicioni. Prisustvo opozicionih lidera i aktivista je dodatno podstaklo stav da opozicionari čekaju ”da im majke završe posao”. Ipak, ne sumnjam da bi vlast, sve i da nije ovako, ove proteste pokušavala diskreditovati kao opozicione i antidržavne. Međutim, vlast bi imala manje argumenata, a protesti više legitimiteta.
Da li po vama opozicija adekvatno reaguje na stanje u zemlji? Mislite li da je bojkot djelotvoran?
Bojkot ne može biti jedina politička strategija opozicije. Osim bojkota, mora se obezbijediti osmišljena politička akcija. Strategija čekanja da se kriza sama riješi teško može donijeti povoljne rezultate. Demokratski front uporno nudi proteste kao spasonosni metod djelovanja. Ostatak opozicije odbacuje proteste, ali ne nudi alternativni metod političkog djelovanja. Smatram da četiri raznorodne partije ”ukliještene” između DPS i DF, moraju osmisliti najbolji model političke saradnje I djelovanja uključujući mogućnosti integracije. Prethodno, bilo bi od koristi da SNP razriješi unutrašnje protivrječnosti. Na kraju I najvažnije, sve opozicione partije moraju imati slobodu da zastupaju različite individualne stavove I metode djelovanja, ali I obavezu da formulišu zajedničku politiku I praksu koja ih razlikuje od vlasti.
Opet je u fokusu šverc cigareta. Decenijama nemamo pravi odgovor institucija na te sumnje i optužbe. Mislite li da cemo ga konačno dobiti, pošto je policija opet ušla u Duvanski?
Šverc cigareta je samo jedna od brojnih aktivnosti organizovanog kriminala. Nažalost, već godinama ako ne I decenijama, država gleda na organizovani kriminal kao na ekonomsku mogućnost, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Kad pogledate opis svih oblika I dimenzija organizovanog kriminala koji je dat u javnosti dostupnoj analizi koju je pripremila Uprava policije I uporedite sa rezultatima te iste policije I tužilaštva, zaključak je da smo I dalje na samom početku. Osim akcija protiv ”slobodnih strijelaca” u trgovini narkoticima (uglavnom skanka) I obavezujuće saradnje u okviru širih međunarodnih policisjkih akcija, nema pomaka vrijednih pažnje.
Institut Alternativa je nedavno ocijenio da nije realizovano 60 posto obaveza utvrdjenih Strategijom za reformu policije. Šta to govori, da se uobičajeno ispunjavaju samo kozmetičke promjene?
Policija je dugo bila politički resurs za zapošljavanje podobnih i kontrolu političkih, naročito izbornih procesa. Važni i veliki djelovi policije su za potrebe vladajuće partije, političara I tajkuna sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama ili prećutkivali njihove djelatnosti. Reforma takvog sistema zahtijeva snažnu političku volju da se naprave veliki i bolni rezovi. Takve volje nije bilo i o tome svjedoči I neambiciozna strategija koja se I takva slabo sprovodi. Otpori reformama su očigledni, a promjene se odvijaju isključivo pod pritiskom. Ključno pitanje reforme je kako obezbijediti da se sposoban kadar sa integritetom nađe na odgovornim pozicijama. Evropska komisija takođe traži da se proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. Pored niza tijela za kontrolu rada policije, zloupotrebe u policijskoj službi, od torture nakon protesta do korupcije, se ne istražuju efikasno.
Iako se jedno vrijeme vjerovalo da novi tužilački dvojac radi nezavisnije od ranijih kolega, sada već postoje ozbiljne sumnje da je tužilaštvo pod kontrolom političkog vrha. Kako vi vidite ulogu tužilastva, posebno u slučaju državni udar koji je aktuelan nekoliko mjeseci?
Mi smo pohvalili prve rezultate Specijalnog državnog tužilaštva, ali smo danas vrlo rezervisani prema njihovim rezultatima, načinu vođenja najvažnijih postupaka i prioritetima rada. Javnost s dobrim razlogom stiče utisak da se postupci vode protiv osoba bez aktuelnosti i političke težine u vlasti, odnosno onih koji nisu dio klana Mila Đukanovića. Rezultati finansijskih istraga predugo čekamo, a kaznena politika koju diktira tužilaštvo nije uvjerljiva. Postoje ozbiljne sumnje da se pritvor koristi kao tužilačko sredstvo pritiska na okrivljene u cilju sklapanja sporazuma o priznanju krivice.
Način vođenja slučaja ”državni udar” produbio je nepovjerenje dijela javnosti, a da stvari nisu čiste jasno je svima koji gledaju snimke sa suđenja. Možem samo da slutimo kako se vode slučajevi koji nisu pod neposrednom pažnjom i interesovanjem javnosti. Zato je važno omogućiti najviši mogući stepen pristupa dokumentima o radu tužilaštva.
U sklopu projekta ”Promovisanje finansijske odgovornosti u Crnoj Gori“ koji finansira Britanska ambasada u Podgorici, 27. marta 2017. godine održali smo konferenciju pod nazivom ”Gdje ide naš novac? – Otvorenost i odgovornost nacionalnog budžeta”.
Tema naše konferencije je bila državni budžet – koliko ga čuvamo od zloupotreba i koliko znamo o tome na šta se troši. Kroz dva panela, jedan posvećen odgovornosti za zloupotrebe i nenamjensko trošenje (političkoj, krivičnoj, prekršajnoj), a drugi posvećen otvorenosti budžeta, na jednom mjestu smo okupili aktere uključene i zainteresovane za ove procese.
Na prvom panelu smo sa predstavnicima Tužilaštva, Ministarstva finansija, Državne revizorske institucije i Skupštine Crne Gore govorili o ključnim izazovima u utvrđivanju raznih vidova odgovornosti u budžetskom sistemu. Govornici na panelu su bili Branislav Radulović, član Senata Državne revizorske institucije, Vujica Lazović, predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Ana Krsmanović, Generalna direktorica Direktorata za centralnu harmonizaciju u Ministarstvu finansija i Aleksandar Damjanović, poslanik u Skupštini Crne Gore.
Na drugom panelu smo sa gostima iz regiona govorili o otvorenosti budžeta, kroz specifičnu prizmu Istraživanja o otvorenosti budžeta (Open Budget Index), koji je za ovu godinu, za Crnu Goru, sproveo Institut alternativa. Sa nama su bili Katarina Ott, Institut za javne financije iz Zagreba, Gabriela Dimovska, Centar za ekonomske analize iz Skoplja i Nemanja Nenadić, Transparency Srbija iz Beograda, organizacije koje već dugi niz godina u svojim zemljama sprovode Open Budget Index mjerenje.
Konferencija je održana u okviru projekta ”Promovisanje finansijske odgovornosti u Crnoj Gori“ koji finansira Britanska ambasada u Podgorici, a sprovodi Institut alternativa.
Od javnih usluga, građani najčešće koriste usluge opština, ali smatraju da kvalitet usluga koje pruža lokalna uprava nije naročito dobar.
Uslugama opština, na skali od 1 do 10, građani daju peticu, pokazuje istraživanje javnog mnjenja koje je za potrebe Instituta alternativa sprovela agencija IPSOS, u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”.
Od ukupnog broja ispitanika, svaki četvrti građanin je imao iskustva sa lokalnom upravom, i u načelu su građani, prema istraživanju, u najvećem broju koristili usluge opština.
Uprkos osrednjoj ocjeni koju daju uslugama opština, 17% građana koji su imali iskustvo sa lokalnom upravom ima ekstremno negativan stav prema uslugama javne uprave.
Građani južnog regiona bolje ocjenjuju kvalitet usluga na lokalnom nivou. Na drugoj strani, brojniji su građani sa najvišim nivoom obrazovanja, koji smatraju da se kvalitet pružanja usluga na lokalnom nivou pogoršao (24%).
Iako je veći broj građana koji imaju malo, srednje ili veliko povjerenjeu u lokalnu upravu, u odnosu na one koji uopšte nemaju povjerenja (18%), među nezaposlenim građanima percepcija je naročito loša. Naime, nezaposleni građani imaju malo ili nimalo povjerenja u lokalnu upravu (njih 52%) .
Cilj Instituta alternativa i mreže nevladinih organizacija “Naša uprava”, koju smo oformili u okviru ovog projekta, bio je da dodatno osvijetli stavove u odnosu na javne usluge na lokalnom nivou, s obzirom na to da se reforma javne uprave često svodi na reformu državne uprave, dok ključni podaci o opštinama, koje vrše poslove od najneposrednijeg značaja za građane, izostaju.
Prikupljanje podataka za istraživanje, koje je sprovela Agencija IPSOS, trajalo je od 10. do 16. februara 2017. godine. U okviru kvantitativnog istraživanja, ispitano je 1.027 građana Crne Gore starosti 18 ili više godina.
Projekat “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, sporovodi Institut alternativa u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo i nevladinim organizacijama Bonum, Natura i Novi Horizont, uz podršku Evropske unije.
Rezultat realizacije Strategije razvoja Uprave policije daleko je od zadovoljavajućeg – više od 60% predviđenih obaveza nije ispunjeno.
Strategija je na prvi pogled sveobuhvatna, jer predviđa aktivnosti u ključnim oblastima za reformu policijske službe, kao što su borba protiv kriminala, bezbjednost građana, borba protiv korupcije i bolje upravljanje ljudskim kapacitetima. Međutim, ova Strategija nije previše ambiciozna, a predviđa i određeni broj mjera koje su zapravo ono što već predstavlja svakodnevni rad policije, što je u tom dijelu obesmišljava. Osim što je stepen realizacije mjera zadovoljavajući jedino ako posmatramo tehničke mjere, prvi pomaci su se desili na planu upravljanja ljudskim resursima.
Policija i dalje ima problema u upravljanju ljudskim resursima, a i građani vjeruju da su “veze” i dalje problem: skoro polovina građana Crne Gore smatra da se kadar u policiji zapošljava pomoću političkih veza, a ne na osnovu svojih zasluga. U više strateških dokumenata Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije je prepoznato da nedostaju tačne procjene o potrebnom broju službenika, ali i drugi nedostaci, kao što su nejasno uređene šanse za napredovanje, i nepostojanje planske upisne politike na Policijskoj akademiji, što se kasnije negativno odražava na MUP i UP.
Međutim, i ono što u strateškim dokumentima ispravno prepoznato kao problem, još uvijek nije riješeno. Važećom strategijom predviđeno je da se donese petogodišnja projekcija potrebnog broja policijskih službenika sa završenom Policijskom akademijom, što nije realizovano do kraja protekle godine. Dakle, upravljanje ljudskim resursima u najbrojnijem organu naše uprave se i dalje dešava spontano i neplanski.
Podsjećamo da je i Evropska komisija u Izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu kao bitno pitanje u policiji navela potrebu da se cjelokupan proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. U tom smislu, pozitivan pomak u proteklom periodu predstavlja formiranje posebne Službe koja će se starati o upravljanju ljudskim resursima, planiranju obuka službenika i praćenju karijernog sistema.
Osim racionalizacije prekobrojne policijske službe, kojoj nedostaju specijalizovani kadrovi, Uprava policije u nastavku godine mora da pojednostavi svoju strukturu smanjivanjem broja rukovodilaca i broja centara bezbjednosti, kako bi poboljšala internu komunikaciju, realizaciju zadataka i time doprinijela efikasnosti u radu.
Neregularno zapošljavanje, neefikasnost i korupcija su ključni problemi javne uprave, smatraju građani Crne Gore.
Kao najveći problem javne uprave, građani izdvajaju zapošljavanje „preko veze“. Svaki drugi građanin smatra da je ovo jedan od problema (51%), a svaki peti da je najveći problem (22%). Zapošljavanje „preko veze“ kao problem je češće istaknuto u sjevernom regionu (34%), u ruralnim područjima (31%), a naročito smeta i nezaposlenima (33%).
Ovo je dio rezultata istraživanja javnog mnjenja, koje je za potrebe Instituta alternativa uradila Agencija IPSOS, u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”.
Najveću važnost petina građana pridaje i neefikasnosti javne uprave (21%). Zanimljivo je da je neefikasnost ključni problem za građane u centralnom regionu (27%) i u urbanim djelovima (26%).
Korupcija u javnoj upravi je treći problem koji građani naročito izdvajaju: 39% građana je nabrojalo korupciju kao jedan od gorućih problema. U ruralnim predjelima se korupcija češće prepoznaje kao problem (50%), nego neefikasnost.
Korupcija u javnoj upravi je treći problem koji građani naročito izdvajaju: 39% građana je nabrojalo korupciju kao jedan od gorućih problema. U ruralnim predjelima se korupcija češće prepoznaje kao problem (50%), nego neefikasnost.
Skoro polovina građana smatra da Vlada neće ni do 2020. godine riješiti ključne probleme javne uprave (47%). Manje je onih koji smatraju da će Vlada uspjeti da se izbori sa problemima javne uprave (38%), dok zanemarljiv broj smatra da javna uprava nema velike probleme.
Vlada je Strategijom reforme javne uprave za period 2016-2020. godine, sebi za cilj postavila stvaranje efikasne i servisno opredijeljene javne uprave, koju karakteriše rast povjerenja građana u njen rad.
Institut alternativa je u okviru ovog projekta dao doprinos utvrđivanju trenutnog stanja kada je u pitanju povjerenja građana u javnu upravu. Prema rezultatima istraživanja, preko 40 odsto građana ima veliko ili srednje povjerenje u državnu i lokalnu upravu, dok 18, odnosno 19 procenata uopšte nema povjerenja. Malo povjerenje u državnu i lokalnu upravu ima 23%, odnosno 24% građana.
Prikupljanje podataka za istraživanje, koje je sprovela Agencija IPSOS, trajalo je od 10. do 16. februara 2017. godine. U okviru kvantitativnog istraživanja, ispitano je 1.027 građana Crne Gore starosti 18 ili više godina.
Projekat “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, sporovodi Institut alternativa u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo i nevladinim organizacijama Bonum, Natura i Novi Horizont, uz podršku Evropske unije.
Povodom najave ministra unutrašnjih poslova da će inicirati izmjene Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, kako se protesti ne bi organizovali na saobraćajnicama, Institut alternativa upozorava da bi takvo rješenje bilo korak unazad u odnosu na postojeće i značilo bi udaljavanje od evropskih i međunarodnih normi kojim se uređuje ova oblast.
Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ”preko veze“ je samo jedan od njenih oblika.
lokalnom upravom, i u načelu su građani, prema istraživanju, u najvećem broju koristili usluge opština.
Strategija je na prvi pogled sveobuhvatna, jer predviđa aktivnosti u ključnim oblastima za reformu policijske službe, kao što su borba protiv kriminala, bezbjednost građana, borba protiv korupcije i bolje upravljanje ljudskim kapacitetima. Međutim, ova Strategija nije previše ambiciozna, a predviđa i određeni broj mjera koje su zapravo ono što već predstavlja svakodnevni rad policije, što je u tom dijelu obesmišljava. Osim što je stepen realizacije mjera zadovoljavajući jedino ako posmatramo tehničke mjere, prvi pomaci su se desili na planu upravljanja ljudskim resursima.
Korupcija u javnoj upravi je treći problem koji građani naročito izdvajaju: 39% građana je nabrojalo korupciju kao jedan od gorućih problema. U ruralnim predjelima se korupcija češće prepoznaje kao problem (50%), nego neefikasnost.
alternativa u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo i nevladinim organizacijama Bonum, Natura i Novi Horizont, uz podršku Evropske unije.