Radionica: Centar izvrsnosti za javne politike na Zapadnom Balkanu

Institut alternativa je organizovao dvodnevnu radionicu u Budvi u okviru projekta “Centar izvrsnosti za kreiranje javnih politika u zemljama Zapadnog Balkana“ koji sprovodimo u saradnji sa partnerima iz TEN (Think for Europe Network) mreže uz finansijsku podršku Regionalnog programa za promociju istraživanja (RRPP).

RRPP Workshop

Radionica je održana 12. i 13. jula u Budvi, u okviru projekta “Centar izvrsnosti za kreiranje javnih politika u zemljama Zapadnog Balkana“ koji sprovodimo sa kolegama iz Centra za evropske politike (Beograd), Instituta za evropske politike (Skoplje), Grupe za pravne i političke studije (Priština), Vanjskopolitičke incijative BH (Sarajevo) i Instituta za demokratiju i medijaciju (Tirana).

Cilj ovog projekta je da se uspostavljanjem Centra izvrsnosti podigne svijest o važnosti istraživanja javnih politika na regionalnom nivou. Na radionici smo diskutovali o konceptu budućeg Centra, glavnim ciljevima koje želimo postići kao jedinstvena mreža istraživačkih centara u regionu, kao i o načinima saradnje koji prevazilaze nacionalni nivo kreiranja javnih politika.

Intervju za agenciju MINA: Do 2010. godine je bilo više informacija o radu ANB nego danas

Dina BajramspahićAgencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nezainteresovana je da crnogorskoj javnosti pruži više informacija o njenom funkcionisanju i rezultatima, smatraju u Institutu alternativa (IA) i ocjenjuju da ta institucija kontinuirano smanjuje obim dostupnih informacija.

Istraživačica javnih politika u IA, Dina Bajramspahić ukazala je da je tradicionalna zatvorenost obavještajnih službi prevaziđen koncept.

“Pa i ANB takođe treba da, u skladu sa najboljim praksama i standardima otvorenosti, preuzme proaktivniju ulogu u približavanju svog rada javnosti, što do sada nije činila”, kazala je Bajramspahić agenciji MINA.

Prema njenim riječima, stiče se utisak da je ANB ispunila međunarodne zahtjeve koje joj je ispostavio NATO u cilju dobijanja pozivnice.

“Međutim, ANB je ostala nezainteresovana za zahtjeve domaće javnosti za više informacija o njenom funkcionisanju i rezultatima”, smatra Bajramspahić.

Kako je kazala, posebno je problematično što ANB kontinuirano smanjuje obim dostupnih informacija.

“Do 2010. godine bilo više dostupnih informacija o ANB-u nego danas”, dodala je Bajramspahić.

Ona je objasnila da u prilog tome govori godišnji izvještaj o radu Agencije koje je do 2011. godine bilo moguće dobiti putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

Bajramspahić je kazala da IA ima kopije izvještaja ANB-a za 2006, 2007. i 2010 godinu, pojašnjavajući da su neki dijelovi u izvještajima opravdano tajni zatamnjeni, u skladu sa zakonom i izbrisani su pojedini paragrafi.

“Drugi dokument koji je takođe nekada bio dostupan, a više nije, je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Agencije, koji je 2007. godine bio dostupan, a danas više nije”, saopštila je Bajramshpahić.

On je ukazala da je IA od 2011. godine više puta pozvao direktore ANB-a da naprave iskorake u pravcu unapređenja transparentnosti i objave informacije o opsegu primjene mjera tajnog prikupljanja podataka, naročito jer je godišnji podatak o broju osoba koja su prisluškivana bio dostupan do 2009. godine.

“Međutim, ANB to odbija pod izgovorom da će se tim ugroziti nacionalna bezbjednost, te su zato brojke tajne”, rekla je Bajramspahić.

Prema njenim riječima, takvim postupanjem nedvosmisleno se krši praksa Evropskog suda za ljudska prava, koja je obavezna za Crnu Goru kao potpisnicu Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Bajramspahić je navela da je Sud u Strazburu 2013. godine, odlučujući o predstavci pod rednim brojem 48135/06, donio presudu u kojoj naložio Srbiji da obezbjedi da Bezbjednosno informativna agencija (BIA) dostavi podnosicu predstavke podatke o broju mjera koje je primjenila BIA.

Kako je kazala, time je Sud ponovio stav da brojevi takve vrste ne smiju biti tajna.

Bajramspahić je, govoreći o procedurama deklasifikacije, odnosno skidanju oznaka s informacija koje su označene stepenom tajnosti, ocijenila da nije postignut značajan napredak i da nema prakse proaktivnog objavljivanja dokumenata s kojih je uklonjena oznaka “tajno”, što je ključni nedostatak.

“Nema ni dovoljno informacija o radu Komisije ANB za periodično preispitivanje oznaka tajnosti, jer je samo dva puta tokom prethodnih godina objavljeno da je Komisija uklonila 21 oznaku tajnosti”, smatra Bajramspahić.

Ona je ukazala da sve to otežava zainteresovanim stranama da se upoznaju s informacijama koje više ne ugrožavaju bezbjednost građana i rad Agencije.

“Preuzimanje aktivnih koraka od same ANB u pogledu veće otvorenosti doprinijeće povećanju povjerenja javnosti u zakonit rad Agencije, zbog toga je posebno važno da ANB objavi i sve podzakonske akte kojima se uređuje njen rad, a koji nijesu tajni kako bi građani imali jasniju predstavu šta i kako ANB radi”, poručila je Bajramspahić.

Ona smatra da je jedan od krivaca zanedovoljnu transparentnost ANB i Odbor za bezbjednost i odbranu koji vrši nadzor nad njom. 

Prema njenim riječima, Odbor nije izvršio dovoljan pritisak na Agenciju da u većoj mjeri primjenjuje demokratska načela transparentnosti i odgovornosti.

Bajramspahić je dodala da Odbor nije vršio kontrole ANB u prostorijama tog organa od 2010. godine, iako ima na to zakonsko pravo, dok parlamentarna ili građanska tijela sličnog tipa u drugim zemljama vrše terenske konrole obavještajne službe najmanje jednom mjesečno ili češće.

Ona je ukazala da se nacionalni interes koji brane obavještajne službe u zemljama nedovoljno razvijene demokratije, često poistovjećuje sa interesom vladajuće elite.

“Zbog toga je veoma važno da sva tijela koja u ime građana imaju institucionalni mehanizam da vrše kontrole nad ANB, a to su, pored Odbora, i Ombudsman, Agencija za zaštitu ličnih podataka i Državna revizorska institucija, to i čine”, saopštila je Bajramspahić.

Ona je kazala da se, budući da postoji zabrinutost kod građana oko toga da li ANB djeluje politički i ideološki neutralno što je njena zakonska obaveza, nada da će novi generalni inspektor iz redova opozicije da razriješi neke od postojećih dilema.

Izvor: MINA.

Vijest dostupna i na portalu Vijesti.

Sloboda okupljanja u Crnoj Gori

U prethodnom periodu, broj javnih okupljanja porastao je sa samo nekoliko u 2014. do preko 30 u 2015. godini, a neki od njih okupili su više hiljada ljudi.

Iako je crnogorski zakonodavni okvir u najvećoj mjeri usklađen sa međunarodnim standardima, zakonodavac je propustio da uredi određena pitanja. Prepoznati problemi kreću se od preklapanja nadležnosti nacionalnih i lokalnih vlasti, stroge kaznene politike za organizatore protesta okupljanja, nedostatka komunikacije sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Uprave policije, do represivnog obezbjeđivanja skupova.

Zakon koji je trenutno na snazi usvojen je 2005. godine i od tada, izmijenjen tri puta, pa je prepoznata potreba unapređenja ove oblasti u skladu sa najboljim praksama zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Predlog zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, koji je trenutno u skupštinskoj proceduri, predviđa određena napredak, ali i dalje postoji nedostatak rješenja za ključne probleme.

Povodom prepoznatih problema, u studiji smo ponudili preporuke koje bi trebalo da se usvoje u cilju smanjenja i eventualnog otklanjanja nedostataka zakonskog okvira, kao i trenutne prakse djelovanja nadležnih organa.

Ova studija je proizvod regionalnog projekta “Sloboda okupljanja na Zapadnom Balkanu” čiji je lider Evropski centar za neprofitno pravo (ECNL). Projekat je omogućio Međunarodni centar za neprofitno pravo kroz program Civic Space Initiative, koji se realizuje u saradnji sa organizacijama ARTICLE 19, CIVICUS: World Alliance for Citizen Participation i World Movement for Democracy.