Institut alternativa uputio je članovima Odbora za bezbjednost i odbranu prijedlog amandmana na Zakon o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama (…)* kojim bi se Skupština uključila u upućivanje predstavnika policije i drugih državnih organa u mirovne misije. Izmjene ovog zakona su na dnevnom redu današnje sjednice Odbora, ali se njima ne tretira nadzor nad upućivanjem pripadnika Policije, što postaje sve učestaliji vid doprinosa mirovnim misijama.
Za razliku od jedinica Vojske Crne Gore, prilikom upućivanja predstavnika policije, civilne zaštite ili organa državne uprave u mirovne misije, Vladi ne treba mišljenje niti odobrenje Skupštine.
Vlada samostalno odlučuje o učešću pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u državnoj upravi u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu, a Skupština je potpuno isključena iz ovog procesa.
Matični Odbor za bezbjednost i odbranu nije konsultovan prilikom upućivanja, niti je u dosadašnjem periodu bio posebno izvještavan o aktivnostima predstavnika Uprave policije u mirovnim misijama, osim šturih i osnovnih informacija u godišnjem izvještaju MUP-a.
Ovo je posebno zabrinjavajuće, jer Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, izričito navodi obavezu Odbora da razmatra ove izvještaje, a samim tim i nadležnih institucija da ih redovno podnose.
Smatramo da je saglasnost Skupštine neophodna i prilikom upućivanja pripadnika pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u misije u inostranstvu.
Rješenje koje je trenutno na snazi datira iz 2008. godine, učinjeno je zastarjelim i nepotpunim usvajanjem Zakona o parlamentarnom nadzoru i predstavlja jednu od prepreka daljem razvoju parlamentarnog nadzora u oblasti bezbjednosti i odbrane.
* Pun naziv zakona: Zakon o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i učešću pripadnika civilne zaštite, policije, zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu
Danas je održan sastanak Nadzornog odbora mreže nevladinih organizacija “Naša uprava”, koju, osim Instituta alternativa, čine Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Bonum, Novi horizont i Natura.
Mreža je formirana u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, čija je okosnica monitoring reforme javne uprave od strane organizacija civilnog društva, finansira Evropska unija (EU) u okviru programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva (Instrument za civilno društvo).
Želeći da osnaži dijalog sa ključnim donosiocima odluka povodom ovog procesa, Institut alternativa je sa partnerima inicirao formiranje Nadzornog odbora mreže Naša uprava, i pozvao predstavnike Ministarstva unutrašnjih poslova i Zajednice opština da budu njegovi članovi.
Sastanku su prisustvovali čelnici nevladinih organizacija koje čine mrežu, Milka Tadić – Mijović ispred Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Mikan Medenica iz NVO Natura, Nazif Velić ispred NVO Novi Horizont i Ruždija Strujić iz NVO Bonum, kao i Saša Šćekić, pomoćnik Generalnog sekretara Zajednice opština i Danijela Nedeljković-Vukčević, načelnica Direkcije za državnu upravu u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Paralelno sa praćenjem implementacije Strategije, koju bi Vlada trebalo danas da usvoji, “Naša uprava” će raditi i na osnaživanju crnogorskog civilnog društva, uključujući i medije, sa ciljem njihovog većeg uključivanja u ovaj proces.
Oblasti na koje ćemo posebno obratiti pažnju tokom implementacije reforme javne uprave su pitanje odgovornosti službenika, koje nije riješeno na sistemski način, kao i na, do sada, zanemareno pitanje pružanja usluga na lokalnom nivou.
Nakon predstavljanja dosadašnjih aktivnosti u okviru projekta, prisutni su, na osnovu svog iskustva u javnoj upravi, dali niz sugestija koja će ovoj Mreži pomoći u daljoj formulaciji istraživačkih pitanja i aktivnosti.
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Centar za građansko obrazovanje (CGO), i Institut Alternativa (IA) neće potpisati predloženi sporazum o saradnji sa Skupštinom Crne Gore, koji je potekao kao inicijativa od strane predsjednika Skupštine, Darka Pajovića.
Naime, CRNVO-a, CGO-a i IA smatraju da sporazum, kao pravno neobavezujući akt, danas ne predstavlja osnov na kojem se dalja saradnja dva sektora treba temeljiti. Takav opšti sporazum je imao svoj smisao prije nekoliko godina, kada je trebalo pokazati postojanje dobre volje za saradnjom Skupštine i NVO, kao i otvaranje zakonodavnog tijela prema civilnom drustvu. Učincima tog sporazuma nijedna strana nije mogla biti posebno zadovoljna jer su efekti njegove realizacije ostali ograničeni, ali je taj prvi korak u uspostavljanju institucionalnog odnosa Skupštine i NVO sektora njime napravljen.
Kako je u prethodnih nekoliko godina došlo do pomaka u stvaranju pravnog okvira za saradnju NVO i Vlade, NVO i lokalnih samouprava, vjerujemo da je i Skupština Crne Gore spremna za snažniji institucionalni iskorak u istom smjeru. Stoga je sporazum danas, u ovim okvirima, prevaziđen model i predlažemo da se saradnja Skupštine i NVO dalje sistemski riješi kroz intervencije na Poslovnik Skupštine Crne Gore.
U Crnoj Gori se, nažalost, teško primjenjuju i zakoni. Logično, imamo opravdanu bojazan da bi sporazum opšteg karaktera, bez bilo kakve obavezujuće norme kakav se predlaže, bio još jedan od «pokaznih» dokumenata Skupštine Crne Gore za različite izvještaje i adrese, a da to ne bi vodilo suštinskim promjenama u saradnji sa NVO sektorom.
CRNVO, CGO i IA su do sada direktno osjetile posljedice pravno neutemeljenih odluka radnih tijela Skupštine, posebno u procesima izbora i imenovanja, kao i nezainteresovanost poslanika i samog predsjednika da se te odluke isprave. Ovo nas još više drži u uvjerenju da se dobra volja za saradnjom sa NVO, ukoliko ona uopšte postoji, mora pretočiti u mnogo konkretniji oblik od sporazuma o saradnji.
CRNVO, CGO i IA imaju prijedloge u pravcu izmjena i dopuna Poslovnika Skupštine Crne Gore. Ukoliko sugestija za formalizovanjem saradnje na ovaj način bude prihvaćena, bićemo spremni da doprinesemo kroz prijedlog izmjena Poslovnika i da na takvim osnovama kvalitativno unaprijeđujemo odnose Skupštine i NVO sektora.
Ana Novaković, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) Stevo Muk, Institut alternativa (IA) Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Dva su krupna problema koji se mogu izdvojiti analiziranjem protesta koji su se desili u Crnoj Gori krajem 2015: prekomjerna upotreba sile i nedostatak transparentnosti policije
Politički i građanski protesti koje je prošlog oktobra organizovao Demokratski front, koalicija opozicionih partija, trajali su skoro mjesec dana, sa ciljem bojkota Skupštine, tražeći ostavke Vlade i dugogodišnjeg premijera.
Mirni protesti su eskalirali u nasilne, nakon što je nekoliko pojedinaca bacilo baklje u pravcu policijskih službenika koji su čuvali zgradu Skupštine. Policija se u početku branila, postupajući u zakonskim okvirima, ali je u nastavku noći upotrebila prekomjernu silu nad građanima. Posljedice protesta pokazale su koliko postupanje policije može biti neodgovorno i represivno.
Prekomjerna upotreba sile
Na policiji je odgovornost da održavan javni red i mir tokom javnih okupljanja, vodeći računa o svom i integritetu službe. Ovo znači da, čak i ako okupljanje postane nasilno, i policija mora da reaguje, sila mora biti upotrebljena u okviru zakonskih okvira uz princip poštovanja ljudskih prava.
Ovo nije bilo slučaj u oktobru, kada su suzavac i gumeni meci natjerali okupljene građane okupljene ispred Skupštine da se raziđu. Problem je nastao jer policija nije adekvatno postupila, propuštanjem da obezbjedi sigurno napuštanje skupa, što je nanijelo štetu mnogima koji su trpjeli efekte suzavca.
Flagrantan primjer upotrebe prekomjerne sile od strane policije tokom protesta je slučaj prebijanja Martinovića, kada su ga pripadnici SAJ-a izvukli iz automobile i brutalno pretukli (video).
Nedugo nakon protesta, komandir SAJ-a, Radosav Lješković, izjavio je pred Osnovnim tužilaštvom kako ne može identifikovati članove jedinice koji su tukli Martinovića, jer su nosili maske i kacige. Osam pripadnika jedinice je svjedočilo, ali su samo dvojica ostali u pritvoru.
Dakle, Lješković nije znao koji su pripadnici SAJ-a, jedinice koju on vodi i kontroliše, brutalno tukli Martinovića. Ipak, o političkoj odgovornosti nema govora ni na višim pozicijama; ni njegovi nadređeni, Slavko Stojanović, Direktor Uprave policije, ni tadašnji minister unutrašnjih poslova, Raško Konjević, nisu smatrali da bilo ko od njih treba da preuzme odgovornost za ovakvo postupanje službenika prema građanima.
Nepostojanje integriteta i odgovornosti trojice visokih funkcionera – Lješkovića, Stojanovića i Konjevića – je opasno, imajući u vidu represivnu prirodu policijskog aparata. Ono što je dodatno zabrinjava je očigledna namera policajaca da prikriju neetičko postupanje svojih kolega. To šalje poruku da je korišćenje prekomjerne upotrebe sile modus operandi crnogorske policije, institucije koja ionako ne uživa veliko poverenje građana.
Sedam mjeseci nakon protesta, i dalje ne znamo ko su bili pripadnici SAJ-a, zbog navodne nemogućnosti identifikacije i ćutanje policijskih službenika. Ko zna koliko bi ova sramotna tišina potrajala da Zaštitnik ljudskih prava i sloboda nije podnio krivičnu prijavu protiv komandira SAJ-a, nakon čega Osnovno tužilaštvo podiglo optužni akt protiv Lješkovića.
Dok su institucije i civilni sektor osudile ovakvo ponašanje policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije su nastavili da pravdaju svoje aktivnosti, dok su pritom “zaboravili” da objave ave relevantne podatke vezane za upotrebu sile u noći 24. oktobra.
Nedostatak transparentnosti
Savjet za građansku kontrolu rada policije, nezavisno spoljno tijelo kontrole, reagovao je povodom “kulture ćutanja”koja još dominira policijskim aparatom.
Dva su problema koja se tiču transparentnosti. Prvi – policija nije spomenula upotrebu gumenih metaka u zvaničnoj komunikaciji sa Savjetom, u izvještaju Komisije za utvrđivanje okolnosti koje su dovele do upotrebe sile. Drugo, Komisija je naknadno dostavila izvještaj, koji je Savjet objavio na svojoj internet stranici. Nakon toga je tadašnji ministar Konjević inicirao postupak kod Agencija za zaštitu ličnih podataka, sa ciljem da se utvrdi da li je Savjet prekršio Zakon o zaštiti ličnih podataka
Iako Agencija nije utvrdila nepravilnosti, ovaj postupak ima dublje implikacijena nezavisnot institucija koje vrše spoljnu kontrolu, jer je protumačen kao pokušaj vršenja pritiska na Savjet.
Ne samo da je Ministarstvo obavezno da objavljuje i redovno ažurira spisak službenika i namještenika, objavljivanje ovog izvještaja je bilo vrlo bitno u momentu kada je Lješković odbijao da sarađuje sa Tužilaštvom. Ukoliko stremimo ka tome da izgradimo policiju koja će biti servis građana, nijedan policijski službenik ne bi smio da pokuša da sakrije svoj profesionalni identitet.
Obezbjeđivanje protesta u budućnosti
Postupanje policije mora biti u skladu sa principima zakonitoski, neophodnosti, proporcionalnosti i nediskriminacije, uz poštovanje ljudskih prava. Za pojedinačna postupanja protiv službenika moraju biti pokrenuti disciplinski postupci, dok visoki zvaničnici resornog ministarstva moraju osuditi prekomjernu upotrebu sile.
Takođe, potrebno je da se preciziraju način i uslovi koriščenja sredstava prinude, sa ciljem efikasnije kotrole upotrebe sile u budućnosti.
Da bismo osigurali dau budćnosti neće biti slučaja “nemogućnosti identifikacije službenika”, potrebno je da svi policijski sektori poštuju odredbe Zakona o unutrašnjim poslovima koje se tiču identifikacije službenika. Ukoliko imamo slučajeve da određene jedinice koriste specijalne uniforme, maske ili kacige, oni bi trebalo da budu nose posebne oznake koje bi bile poznate njihovim nadređenima – simbole ili brojeve, na osnovu čega bi građani mogli da ih identifikuju i prijave potencijalne zloupotrebe.
Konačno, da bismo zaustavili (zlo)upotrebu sredstava prinude, i povećali nivo integriteta u policijskim redovima, službenici bi trebalo da imaju redovne psihološke provjere, kao i da pohađaju treninge u cilju osnaživanja kapaciteta za součavanje sa stresnim situcijama.
Aleksandra VAVIĆ and Ivana BOGOJEVIĆ
Istraživačice javnih politika
Institut alternativa poziva zainteresovane ponuđače da dostave predloge i ponude za nadogradnju sajta „Moja uprava“ – http://mojauprava.me/.
Nadogradnja ovog sajta je jedna od aktivnosti, koju, uz finansijsku podršku Evropske unije (EU) sprovodimo u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, u saradnji sa partnerima – nevladinim organizacijama Bonum iz Pljevalja, Natura iz Kolašina, Centar za istraživačko novinarstvo iz Podgorice, i Novi horizont iz Ulcinja.
Sajt je porkenut u aprilu 2015. godine, kako bi se građanima omogućilo da prijave probleme pri zapošljavanju i napredovanju u državnim organima, ali i kako bi se na pojednostavljen način pružili savjeti za konkurisanje za posao u državnim organima u vidu serije infografika.
Nadogradnja sajta trebalo bi da sačuva ove njegove komponente, ali i da ih nadogradi, time što će:
korisnicima omogućiti da prijave i druge probleme u ostvarivanju njihovih osnovnih prava u odnosu na organe uprave u još najmanje tri oblasti interakcije građana sa organima uprave, po izboru Instituta alternativa i partnera na projektu;
omogućiti automatsku klasifikaciju prispjelih prijava u odnosu na oblast (na pr. zapošljavanje i napredovanje), ali i dalju klasifikaciju u odnosu na specifične tagove kojima će ove prijave biti označene (na pr. kod zapošljavanja „provjera sposobnosti“, „obrazloženje“ i sl.);
omogućiti vizuelizaciju mjera koje predviđa Strategija reforme javne uprave u Crnoj Gori za period do 2020. godine u odnosu na njihovo izvršenje, tj. primjenu: ova komponenta bi podrazumijevala blisku saradnju sa istraživačima Instituta alternativa u izdvajanju predviđenih mjera i praćenje njihove realizacije; obavezna je opcija prema kojoj će urednik sajta, u okviru panela, moći da mijenja određene vrijednosti i na taj način ažurira vizuelizaciju primjene Strategije;
izmijeniti postojeće komponente sajta, unapređenjem interfejsa i vizuelnog prikaza postojećih sadržaja.Krajnji rok za nadogradnju sajta je 15. oktobar 2016. godine.
Uslovi poziva:
Portfolio pojedinca – freelance dizajnera ili firme: prednost će imati oni pojedinci/kompanije, koji su radili na sličnim projektima, i imaju relevantno iskustvo u izradi web sajtova, aplikacija i ostalih vizuelnih sadržaja;
Konkurentnost ponude: zbog ograničenog budžeta, ponude će biti ocjenjivane po principi dobijena vrijednost za uloženi novac (value for money);
Mock-up budućeg izgleda sajta: posebnu prednost će imati oni kandidati koji, na osnovu opisa ponude i trenutnog izgleda sajta, ponude konkretan sažetak ideje- predloga nadogradnje sajta.
Ponude prihvatamo do 10. avgusta 2016. godine.
Uz prijavu je neophodno poslati i CV eskperta, koji bi bio angažovan na nadogradnji sajta, portfolio kompanije sa relevantnim projektima.
Ponude slati na info@institut-alternativa.org. Za dodatne informacije i pojašnjenja, kontaktirati Milenu Milošević, koordinatorku projekta na mail: milena@institut-alternativa.org
Reforma javne uprave: Kršenje prava zaposlenih – Slučaj Mirsada Đurđevića – Bez sigurnosti i pravne zaštite
Mirsad Đurđević je sedam godina radio u MUP-u, kao viši savjetnik. Najviše vremena proveo je u Područnoj jedinici (PJ) Pljevlja, a bio je na ispomoći i u Tivtu i Baru. Nikada, međutim, nije dobio rješenje za stalni posao. Početkom 2015. ostao je bez posla. Te godine, u februaru, uručen mu je otkaz. Nekoliko mjeseci nakon toga na njegovo mjesto primljen je za stalno drugi službenik. I to na osnovu internog konkursa.
„Diskriminisan sam po političkoj i vjerskoj osnovi. Moja su prava iz radnog odnosa više puta povrijeđena“, kaže Mirsad Đurđević u razgovoru za za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Sada je bez posla.
Tvrdi da je on jedini službenik Područne jedinice (PJ) Pljevlja kome nakon toliko godina nije omogućeno da zasnuje stalni radni odnos. Najavio je da će svoja prava tražiti pred nadležnim institucijama. Dodaje da je radno mjesto sa njegovom stručnom spremom načelnik Miomir Borović ustupio “nekome ko ne zadovoljava uslove” .
Iz MUP-a su odgovorili za CIN-CG da je Đurđević imao isti tretman kao i ostali službenici, te da njegove primjedbe nijesu „pravno i formalno utemeljene“.
Đurđević, međutim, ističe da je bio diskriminisan i dok je radio.
“Nijesam bio raspoređen po sistematizaciji prema mojoj stručnoj spremi“ , kaže.
Bivši službenik je rekao da su se problemi nastavili i kada je poslat na ispomoć u PJ Bar i PJ Tivat. “Od juna 2013. do juna 2014. godine bio sam na ispomoći usljed nedostatka kadra u PJ Bar, iako sam zahtijevao nikada nijesam dobio rješenje za to”, istakao je Đurđević.
Đurđević tvrdi i da šest mjeseci nije dobijao nadoknadu koja sleduje službenika koji je upućen u drugu PJ usljed nedostatka kadra. “Odluku o upućivanju na ispomoć u PJ Tivat u kojoj stoji da imam pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 350 eura kao i 50 eura mjesečno zbog korišćenja privatnog automobila u službene svrhe, nikada nisam dobio. Takođe, naknada koja je bila regulisana tom Odlukom mi nije isplaćivana”, objasnio je.
Đurđevićev zahtjev
CIN-CG je dobio pojašnjenje od MUP-a da Đurđeviću nijesu uručili rješenje o premještaju u PJ Bar zbog hitnosti, a naglašavaju i da je Đurđević dobrovoljno pristao da tamo radi na kraće vrijeme. „Zbog toga Birou za pravne i kadrovske poslove MUP-a nije upućivan predlog za donošenje rješenja”, saopštili su iz MUP-a. U MUP-u tvrde da nije tačna ni konstatacija o tome da je tokom angažovanja u Tivtu Đurđević imao pravo na nadoknadu za upotrebu privatnog vozila u službene svrhe.
Osnovni sud u Pljevljima presudio u Đurđevićevu korist, ali je kasnije ta odluka osporena na Višem sudu i to sa obrazloženjem da se Zakon o radu ne može primijenjivati na državne službenike i namještenike.
Nevladina organizacija Institut Alternativa (IA) okarakterisala je Đurđevićev slučaj kao “ specifično kršenje prava službenika” u inicijativi koju je prošlog mjeseca uputila novom ministru unutrašnjih poslova Goranu Daniloviću.
IA, koja se bavi reformom javne uprave, analizirala je u inicijativi i izmjene koje su još u nacrtu Zakona o državnim službenicima i namještenicima . Iz IA su upozorili da bi se i predloženim zakonskim izmjenama mogla nastaviti stara praksa po kojoj starješine imaju diskreciono pravo da biraju kandidate koji nijesu najbolje rangirani tokom provjere sposobnosti.
Upozoravaju i da se novim rješenjima koja su predložena Nacrtom ne sprječava u dovoljnoj mjeri politički uticaj na zaposlene u državnim organima. Smatraju i da je neprecizna kategorizacija službeničkih mjesta. To u praksi znači da se ne povlači jasna crta između političkih i profesionalnih pozicija u državnim organima, što je i do sada bio problem.
Najviše zaposlenih u Crnoj Gori u javnoj upravi je u MUP-u, oko 5000, pa su problemi u tom resoru, kada je riječ o pravima zaposlenih, najbrojniji. I u IA ističu da su bili problematični interni oglasi preko kojih je MUP uposlio veliki broj službenika koji su bili zaposleni na određeno. “Prema našim nalazima, bilo je i službenika koji su na određeno vrijeme radili i duže od 15 godina, ali nisu dobili mogućnost da dobiju trajno zaposlenje, već, kada je za njihovu poziciju raspisan oglas, praktično su ostali bez posla”, naglasili su.
Đurđević je više puta o kršenju prava na radnom mjestu upoznao bivšeg ministra Raška Konjevića, kao i aktuelnog Danilovića. Odgovor od njih nije dobio.
Posebno ranjivi zaposleni na određeno
Milena Milošević, istraživačica javnih politika IA kaže da slučaj Đurđevića ilustruje kako se nemar i neodgovornost državne uprave može odraziti na građane. Ističe da su posebno ranjive osobe koje su zaposlene na određeno vrijeme u javnoj upravi. „Upozoravali smo nadležne u javnoj upravi da je radni odnos na određeno vrijeme brojnih službenika bio suprotan važećim propisima. Pored nas na taj je problem ukazala i Državna revizorska institucija”, pojasnila je.
Milošević ističe i da je upravo Ministarstvo unutrašnjih poslova, u kojem je Mirsad bio zaposlen, prednjačilo u nezakonitom zapošljavanju na određeno vrijeme.
Ona je ocijenila da je Vlada “kontroverznom Informacijom” iz 2013. prejudicirala ishod oglasa za radna mjesta koja su bila popunjena na određeno vrijeme, omogućivši Đurđevićevim kolegama da se prijave.“Iako su te kolege bile nepravedno privilegovane u odnosu na ostale zainteresovane kandidate, Mirsad je bio diskriminisan. Zato je ovo i priča o načinu na koji se loše prakse u našoj upravi množe, a kasnije pokušavaju ‘gurnuti pod tepih’”, istakla je ona.
Iz MUP-a, međutim tvrde, da su svi kandidati imali ravnopravan status prilikom zapošljavanja: „Procedura oglašavanja bila je javna i sprovodila je Uprava za kadrove . Nikome nije bilo moguće obećati niti obezbijediti rješavanje radnog statusa, jer se na oglase mogao prijaviti svaki kandidat koji ispunjava uslove i svaki kandidat je imao ravnopravan status i mogućnost zapošljavanja”, piše u odgovoru MUP-a, na pitanja CIN-CG.
Miloševićeva je komentarisala i Đurđevićevo premještanje iz jedne područne jedinice u drugu. Sve i da su donijeta rješenja o raspoređivanju, kaže ona, takva bi praksa bila upitna jer se po pravilu iz jedne jedinice u drugu upućuju službenici koji su zaposleni na neodređeno vrijeme i koji, po isteku vremena raspoređivanja, imaju pravo da se vrate na prethodno radno mjesto.
Ovdje možete pročitati i istraživačku priču na albanskom jeziku.
Autorka: Ana Komatina Članak je originalno objavljen na internet stranici Centra za istraživačko novinarstvo
Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Mirsad Đurđević je sedam godina radio u MUP-u, kao viši savjetnik. Najviše vremena proveo je u Područnoj jedinici (PJ) Pljevlja, a bio je na ispomoći i u Tivtu i Baru. Nikada, međutim, nije dobio rješenje za stalni posao. Početkom 2015. ostao je bez posla. Te godine, u februaru, uručen mu je otkaz. Nekoliko mjeseci nakon toga na njegovo mjesto primljen je za stalno drugi službenik. I to na osnovu internog konkursa.