Ili: “Kome je dato da govori, da brani, objašnjava ili ćuti”
Beč je u prethodnih nekoliko dana bio domaćin liderima Evropske unije, njenih zemalja i Zapadnog Balkana, a u kontekstu nastavka pružanja podrške integraciji regiona u EU, koji je započet prošle godine u Berlinu. Na marginama ovogodišnjeg samita o Zapadnom Balkanu organizovan je, kao novina u odnosu na prošlogodišnji događaj, forum civilnog društva. Uz podršku BiEPAG-a, Balkan in Europe Policy Advisory Group-e, formulisane su preporuke za oblasti regionalne saradnje, slobode medija i izražavanja i kreiranja novih poslova i zapošljavanja, a koje su predstavljene na samom samitu lidera. BiEPAG je pripremio i analizu o bilateralnim pitanjima koja je bila osnov za izradu usvojene Deklaracije. Takođe, na dan foruma u predvečerje samita, kroz rad radnih grupa, predstavnici civilnog sektora su raspravljali kako nastaviti zajedničke aktivnosti i pratiti napredak u sprovođenju reformi za dobrobit cijelog regiona. Umrežavanje i zajedništvo kao dvije bitne komponente napretka.
Forum u kratkim crtama? Uvodni dio otvorili su austrijski ministar spoljnih poslova i pet predstavnika malih NVO koje su poslale jasnu poruku: nikad više nemojte donositi odluke o nama bez nas! Centralni dio foruma predstavljala je diskusija pet lidera ZB i EU i šest predstavnika NVO u interesantnom aranžmanu, krugu, okruženi sa više od 250 predstavnika organizacija civilnog društva i drugih gostiju. U skladu sa šalom dvojice premijera, Vučić ”brz” (i ”teatralan”), Rama ”furiozan”, i konkretniji. Ostali (Lukšić, Han i Crnadak), ipak, u sjenci ponovnog susreta srpskog i albanskog premijera, koji je sjutradan ponovo upriličen na snimanju emisije ”Okruženje”. Panelisti iz civilnog društvanešto koncizniji i direktniji. Za razliku od njih, političari opširni i gotovo bez interakcije, zbog čega na kraju nije ostalo vremena za postavljanje pitanja iz publike i pravu diskusiju. Osim ako se ne računa dovitljivost slušalaca i iznuđeni odgovori o Informeru, (ne)slobodi i kontroli medija.
Sudeći po izlaganju potpredsjednika Lukšića, problema u Crnoj Gori uopšte nema, a obogaćeno je svakodnevnom DPS retorikom sa dokazima da smo lideri u regionu i ohrabreno potpisivanjem sporazuma o razgraničenju sa Bosnom i Hercegovinom. Koji su onda pokazatelji tog uspjeha? Lukšić tvrdi da je, u odnosu na slobodu medija, Crna Gora najbolja u regionu. Znamo da nije, ali za svaki slučaj smo provjerili još jednom sve raspoložive izvore i indekse, poput Freedom House-a ili Reportera bez granica. Nije. Prisutni u sali su negodovali na ovu konstataciju. Valjda se očekivalo da publika ima kolektivnu amneziju.
Nauka i obrazovanje predstavljaju, zapravo, usvajanje vrijednosti, kazao je dalje potpredsjednik i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija u Beču. Posebno u zemlji gdje je ministarka nauke optužena za plagiranje, a prijava protiv nje odbačena zbog zastarjelosti, moramo dodati. Vrijednost do vrijednosti. Jasno, ni ovaj događaj nije mogao da prođe bez mantre ”Crna Gora je uključila predstavnike civilnog društva direktno u pregovaračke radne grupe”. Od samog početka procesa pregovora, Vlada na ovaj način dokazuje da je odnos sa civilnim sektorom napredovao i da je pun povjerenja. Međutim, ne pominje se selektivan pristup informacijama, ograničeno izvještavanje o sprovođenju akcionih planova, ili, pak, nemogućnost uvida u odluke koje se donose u vezi sa procesom pregovora. Ni sama EU ne shvata do kraja suštinsku ulogu i doprinos civilnog društva demokratizaciji u zemljama u tranziciji, pa je i sam komesar Han na forumu sjetno zaključio kako mu se često čini da su civilno društvo i Vlada dva paralelna svijeta. U Crnoj Gori jesu, zato što Vlada drži civilno društvo u tom ”procjepu”, a EU doprinosi arbitrarnim odlučivanjem šta može, a šta ne da se objavi od dokumenata u procesu evropske integracije.
Odgovor na pitanje s početka teksta, kome je dato da govori, da brani, objašnjava i ćuti, pozajmljen iz sjajnog teksta o romanu Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, je: uvijek i najviše političarima. I kad nemaju šta da kažu, i kad iznose netačne podatke, i kad ograničavaju slobodu govora. Glas civilnog sektora u Beču nije bio stidljiv, ali je svima jasno da zahtjeva više pažnje s druge strane i konkretan odgovor/aktivnosti u odnosu na ukazane nedostatke.
Dr Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa i članica radne grupe za poglavlje 23
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
čak do sljedećih redovnih izbora. Sada nikome nije u interesu da prekine mandat vlade i krene u vanredne parlamentarne izbore. DPS hoće stabilnost vlade u susret očekivanom pozivu za članstvo u NATO i izvještaju Evropske komisije o napretku. Očigledno je da su sve strane, DPS, dio nekadašnjeg SDP koji vodi Krivokapić, ali i Socijaldemokrate ivana Brajovića koji imaju dva ministra u vladi, namjerne da održe aktuelni status quo. Dok se od Krivokapića i SDP u dijelu opozicione javnosti očekivalo da otkaže povjerenje vladi, sasvim je sigurno da oni ostanak u vladi vide kao još uvijek najbolji put za konsolidaciju unutrašnjih snaga, a upravljanje političkim resursima kao još uvijek najefektniji način da se ostvari uspjeh na izborima. Ne vjerujem da je tome pretežno doprinijela najava Pozitivne Crne Gore da će podržati aktuelnu vladu, ako joj SDP otkaže povjerenje. Vjerujem prije da je lakše dočekati izbore u vlasti nego u opoziciji. Uz sve navedeno, čini se da Socijaldemokrate imaju jasan predizborni koalicioni put, dok su za SDP stvari mnogo manje jasnije pa im i iz tog razloga treba dodatno vrijeme. iz navedenih razloga, ne očekujem skori raspad koalicije DPS –SDP.
Reforme u oblasti javne uprave posle dvanaest godina i dva ciklusa reformi, nisu mnogo odmakle od početka. i dalje imamo problem sa politizacijom javne uprave na svim nivoima, što je naročito vidljivo u zapošljavanju i napredovanju. Takođe, uprava je i dalje glomazna, a imamo višak ljudi na nepotrebnim radnim mjestima, a manjak na poslovima koji su od najvećeg značaja za pružanje usluga, nadzor i kontrolu, razvoj propisa i javnih politika. Sada je u toku priprema nove Strategije za period 2016-2020 godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova je odlučilo da samo tri dana nakon prvog sastanka radne grupe za pripremu nove Strategije, da nacrt na javnu raspravu. Ja sam u radnu grupu imenovan kao predstavnik NVO, ali sam napustio sastanak i obavijestio ih da takav način rada smatram neprihvatljivim. Osim mene su prigovor na takvu dinamiku dali i predstavnici Zajednice Opština i Uprave za kadrove, ali je MUP ostao pri svojoj odluci koju smatram duboko pogrešnom. Javna rasprava o tako važnom dokumentu tokom avgusta, poznato je svima, nije dobar način da se uključi javnost. Dodatno, MUP osim jednog okruglog stola ne planira druge veće i važnije skupove i razgovore sa ključnim korisnicima usluga i zainteresovanim subjektima za reformu javne uprave. O kreativnim metodama i iT tehnologijama da ne govorimo.