Bečki samit: lideri i ostali

Ili: “Kome je dato da govori, da brani, objašnjava ili ćuti”

Bečki samit: lideri i ostaliBeč je u prethodnih nekoliko dana bio domaćin liderima Evropske unije, njenih zemalja i Zapadnog Balkana, a u kontekstu nastavka pružanja podrške integraciji regiona u EU, koji je započet prošle godine u Berlinu. Na marginama ovogodišnjeg samita o Zapadnom Balkanu organizovan je, kao novina u odnosu na prošlogodišnji događaj, forum civilnog društva. Uz podršku BiEPAG-a, Balkan in Europe Policy Advisory Group-e, formulisane su preporuke za oblasti regionalne saradnje, slobode medija i izražavanja i kreiranja novih poslova i zapošljavanja, a koje su predstavljene na samom samitu lidera. BiEPAG je pripremio i analizu o bilateralnim pitanjima koja je bila osnov za izradu usvojene Deklaracije. Takođe, na dan foruma u predvečerje samita, kroz rad radnih grupa, predstavnici civilnog sektora su raspravljali kako nastaviti zajedničke aktivnosti i pratiti napredak u sprovođenju reformi za dobrobit cijelog regiona. Umrežavanje i zajedništvo kao dvije bitne komponente napretka.

Forum u kratkim crtama? Uvodni dio otvorili su austrijski ministar spoljnih poslova i pet predstavnika malih NVO koje su poslale jasnu poruku: nikad više nemojte donositi odluke o nama bez nas! Centralni dio foruma predstavljala je diskusija pet lidera ZB i EU i šest predstavnika NVO u interesantnom aranžmanu, krugu, okruženi sa više od 250 predstavnika organizacija civilnog društva i drugih gostiju. U skladu sa šalom dvojice premijera, Vučić ”brz” (i ”teatralan”), Rama ”furiozan”, i konkretniji. Ostali (Lukšić, Han i Crnadak), ipak, u sjenci ponovnog susreta srpskog i albanskog premijera, koji je sjutradan ponovo upriličen na snimanju emisije ”Okruženje”. Panelisti iz civilnog društvanešto koncizniji i direktniji. Za razliku od njih, političari opširni i gotovo bez interakcije, zbog čega na kraju nije ostalo vremena za postavljanje pitanja iz publike i pravu diskusiju. Osim ako se ne računa dovitljivost slušalaca i iznuđeni odgovori o Informeru, (ne)slobodi i kontroli medija.

Sudeći po izlaganju potpredsjednika Lukšića, problema u Crnoj Gori uopšte nema, a obogaćeno je svakodnevnom DPS retorikom sa dokazima da smo lideri u regionu i ohrabreno potpisivanjem sporazuma o razgraničenju sa Bosnom i Hercegovinom. Koji su onda pokazatelji tog uspjeha? Lukšić tvrdi da je, u odnosu na slobodu medija, Crna Gora najbolja u regionu. Znamo da nije, ali za svaki slučaj smo provjerili još jednom sve raspoložive izvore i indekse, poput Freedom House-a ili Reportera bez granica. Nije. Prisutni u sali su negodovali na ovu konstataciju. Valjda se očekivalo da publika ima kolektivnu amneziju.

Nauka i obrazovanje predstavljaju, zapravo, usvajanje vrijednosti, kazao je dalje potpredsjednik i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija u Beču. Posebno u zemlji gdje je ministarka nauke optužena za plagiranje, a prijava protiv nje odbačena zbog zastarjelosti, moramo dodati. Vrijednost do vrijednosti. Jasno, ni ovaj događaj nije mogao da prođe bez mantre ”Crna Gora je uključila predstavnike civilnog društva direktno u pregovaračke radne grupe”. Od samog početka procesa pregovora, Vlada na ovaj način dokazuje da je odnos sa civilnim sektorom napredovao i da je pun povjerenja. Međutim, ne pominje se selektivan pristup informacijama, ograničeno izvještavanje o sprovođenju akcionih planova, ili, pak, nemogućnost uvida u odluke koje se donose u vezi sa procesom pregovora. Ni sama EU ne shvata do kraja suštinsku ulogu i doprinos civilnog društva demokratizaciji u zemljama u tranziciji, pa je i sam komesar Han na forumu sjetno zaključio kako mu se često čini da su civilno društvo i Vlada dva paralelna svijeta. U Crnoj Gori jesu, zato što Vlada drži civilno društvo u tom ”procjepu”, a EU doprinosi arbitrarnim odlučivanjem šta može, a šta ne da se objavi od dokumenata u procesu evropske integracije.

Odgovor na pitanje s početka teksta, kome je dato da govori, da brani, objašnjava i ćuti, pozajmljen iz sjajnog teksta o romanu Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, je: uvijek i najviše političarima. I kad nemaju šta da kažu, i kad iznose netačne podatke, i kad ograničavaju slobodu govora. Glas civilnog sektora u Beču nije bio stidljiv, ali je svima jasno da zahtjeva više pažnje s druge strane i konkretan odgovor/aktivnosti u odnosu na ukazane nedostatke.

Dr Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa i članica radne grupe za poglavlje 23

Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.