Objavljeno

Saopštenje: Ko je odgovoran za stanje u oblasti koncesija?

Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet će sjutra održati kontrolno saslušanje na temu: ”Sprovođenje politike, odnosno zakona u oblasti koncesija, sa osvrtom na realizaciju zaključaka Skupštine Crne Gore donijetih povodom razmatranja rada Komisije za koncesije za 2013. godinu”, te dalje potencirati potrebu hitnog unapređenja zakona, prakse, transparentosti i odgovornosti u ovoj oblasti. Naime, Skupština je prošle godine usvojila zaključke u vezi rada Komisije za koncesije, u kojima se, između ostalog, ističe potreba izmjene Zakona o koncesijama, te proširenja nadležnosti ove Komisije, kako bi se na kvalitetniji način regulisala materija i unaprijedila kontrola.

Napominjemo da Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu koji reguliše i oblast koncesija, mijenja institucionalnu koordinaciju, pripremu JPP i izvještavanje, osnivanjem nove Agencije za investicije. Agencija će biti odgovorna Vladi za svoj rad, dok je parlament gotovo u potpunosti isključen iz kontrole u ovoj oblasti. Uzimajući u obzir dosadašnju praksu, te politiku Vlade u oblasti koncesija, ovakva rješenja su problematična, ne unapređuju nadzor, i nisu u skladu sa zaključcima parlamenta.

Nacrtom zakona se, dalje, propisuje da javni partner dostavlja Agenciji podatke o nadzoru nad sprovođenjem ugovora i svim promjenama, kao i izvještaje o naplati naknada samo jednom godišnje ili po zahtjevu Agencije. Loše je i što se predloženim rješenjima definišu posebne procedure za izbor privatnog partnera, čime se izbjegava primjena Zakona o javnim nabavkama. Takođe, ne proširuje se sadržaj registra ugovora o JPP i koncesijama, niti određuje maksimalan period na koji je moguće zaključiti ugovor između javnog i privatnog partnera.

Pored toga, poslednji izvještaj koji obuhvata i podatke o dugovanjima koncesionara, Vlada je pripremila početkom 2013. godine. Od septembra, javnost ne može ostvariti uvid ni u bazu ugovora o koncesijama. Podsjetimo, Državna revizorska institucija je dala negativno mišljenje na usaglašenost ovog registra sa odredbama Zakona o koncesijama.

Ne nudeći održiva zakonska rješenja za sprečavanje dalje neracionalne eksploatacije prirodnih bogatstava, Vlada pokazuje da nema namjeru da unaprijedi haotično stanje u ovoj oblasti. Stoga, Institut alternativa još jednom ukazuje na prioritetno rješavanje pomenutih pitanja u oblasti koncesija, te na obavezu poštovanja zaključaka parlamenta.

Jovana MAROVIĆ
Koordinatorka istraživanja

Objavljeno

Koga još briga za Mugošine poslove?

Miomir MugošaOvih dana sa nestrpljenjem očekujemo da lokalna komisija za Carine i KAP (cijeli naslov je pretenciozan i predug) konačno završi svoj posao i pripremi najavljeni izvještaj. Biće to prvi korak u ispunjavanju onoga što su nam predočili kao ključnu tačku dogovora oko formiranja DPS-SDP vlasti u Podgorici — provjere da li je u poslovima oko prodaje zemljišta preduzeću Carine i razgraničenja između Glavnog grada i KAP-a oštećen javni interes.

Iako se u vrijeme formiranja vlasti u Glavnom gradu ovo pominjalo kao goruće pitanje, nije se pretjerano žurilo oko njega. Komisija, koja već dva mjeseca kasni sa izvještajem, sastavljena je 7 mjeseci nakon formiranja vlasti u Podgorici.

Ovaj proces nije interesantan zbog toga što očekujemo da će se donijeti neki značajan stav o tome da li je zaista učinjena šteta javnom interesu u poslovima oko Carina i razgraničenja sa KAP-om. Jasno je da komisija u sastavu 4 odbornika DPS-a, 1 odbornik SDP-a ne može doći do nekog revolucionarnog stava o Mugošinim poslovima. Pogotovo ako znamo da su predsjednik i članovi komisije iz DPS-a bili odbornici i za vrijeme Mugoše – dakle, aminovali su odluke čiju zakonitost sada procjenjuju.

Proces je interesantan kao miks izvršne i predstavničke vlasti u Glavnom gradu, isprepleten do te mjere da se ne mogu razlikovati. Ovu Komisiju formirao je gradonačelnik Stijepović, od odbornika u lokalnom parlamentu, i dao zadatak da mu pripreme izvještaj oko Mugošinih poslova u vezi Carina i KAP-a. Na osnovu njihovog izvještaja, gradonačelnik će sastaviti poseban akt kojim će izvijestiti – nikog drugog do Skupštinu Glavnog grada, tj. same odbornike. Šta će dalje raditi Skupština, ne zna se. Sudeći po ovom slučaju, odbornici DPS-a i SDP-a će vjerovatno čekati na dalja uputstva gradonačelnika.

Ovo je isto kao kada bi Vlada inicirala parlamentarnu istragu, imenovala anketni odbor i poslanicima, koji je postavljaju i nadziru, naručila da joj naprave nekakav izvještaj. Skupština Glavnog grada koja postavlja gradonačelnika i kojoj ovaj podnosi račune, dovedena je u situaciju da ona izvještava gradonačelnika.

Iako Zakon o lokalnoj samoupravi sasvim jasno predviđa mogućnost da Skupština formira komisije, kao privremena tijela, ovdje su odbornici DPS-a i SDP-a prepustili da to uradi gradonačelnik.

Najprije se govorilo o pozivanju Tužilaštva da ispita ove ugovore, pa o angažovanju posebnog revizora. Govorilo se i o angažovanju Državne revizorske institucije da ispita ove poslove bivšeg gradonačelnika. (Nju valja pomenuti kad god se govori o nekakvoj kontroli, a pri tom se zaboravlja da je DRI ustavom oslobođena obaveze da vrši revizije po diktatu bilo koga, pa i političkih partija). Opozicija je predložila da Skupština formira komisiju za ovo pitanje, ali DPS i SDP su ipak odabrali rješenje da to bude gradonačelnikova komisija.

Jasno je zašto to odgovara DPS-u (ako je već nužna kontrola, najbolje da je obavite sami), ali zašto je na ovo pristao SDP, odbijajući opozicioni prijedlog? Njihovo nemušto opravdanje je bilo da će učešće gradonačelnika učiniti da se proces sprovede brže i uz sve potrebne podatke – „imaćemo na raspolaganju sve informacije koje su u posjedu službi“. Ovdje treba reći da su sve informacije u posjedu službi Glavnog grada dostupne, ne samo odbornicima Skupštine, nego i svakom običnom građaninu koji ima volje da napiše zahtjev za slobodan pristup informacijama. Jedna od posljedica njihove odluke je i to što je opozicija odbila da ima ikakve veze sa radom takve komisije.

Da stvar bude gora, u obrazloženju Odluke o formiranju ove komisije piše – ako se ovo pokaže kao dobar model, koristićemo ga i ubuduće. Dakle, moguće da će biti novih parlamentarnih komisija koje će gradonačelnik formirati, da bi preko njih obavijestio ostatak odbornika o nekom pitanju.

Pozicija odbornika u Crnoj Gori je dovoljno neugledna i ovako kako je, nije joj trebalo i ovo posljednje poniženje. Neprofesionalizovan status (ovi iz vladajuće koalicije listom zauzimaju pozicije u drugim ustanovama, javnim preduzećima i institucijama, a ovi iz opozicije primaju paušal za svoj rad), maratonske sjednice, blic rokovi za usvajanje budžeta, peglanje grešaka u planiranju budžeta kroz decembarske rebalanse, u mnogim opštinama frizirani završni računi budžeta koji im se ponegdje dostavljaju sa zakašnjenjem od nekoliko godina, rad sveden na pečatiranje odluka lokalnih vlasti.

Šta god da bude ishod rada ove Komisije (a valjda je jasno da neće biti ništa značajno), nadam se da će biti i posljednja ovakva. Ako odbornici žele da nešto istražuju, ako žele da budu aktivniji u nadzoru nad izvršnom vlašću, red je da to rade sami, a ne po nalogu gradonačelnika i predsjednika opština. Ako ni zbog čega drugog, ono makar zbog ličnog dostojanstva i zadržavanja makar iluzije da se lokalni parlamenti u Crnoj Gori nešto pitaju.

Marko Sošić
Istraživač javnih politika

Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti

Objavljeno

Naš prilog kontrolnom saslušanju o koncesijama

U ponedjeljak, skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet će održati kontrolno saslušanje na temu: ”Sprovođenje politike, odnosno zakona u oblasti koncesija, sa osvrtom na realizaciju zaključaka Skupštine Crne Gore donijetih povodom razmatranja rada Komisije za koncesije za 2013. godinu”.

Želeći da pomognemo da saslušanje bude što uspješnije i djelotvornije, članovima Odbora smo poslali podatke za koje smatramo da će im biti od koristi u ispitivanju na koji način se odvija politika koncesija i poštuju zaključci Skupštine.

Naime, Skupština je prošle godine usvojila zaključke u vezi rada Komisije za koncesije, koji između ostalog predviđaju “izmjenu Zakona o koncesijama kako bi se na kvalitetniji način regulisala ova materija naročito imajući u vidu da su dosadašnja ovlašćenja Komisije za koncesije nedovoljna za ostvarivanje istinskog i kvalitetnog nadzora nad ovom oblašću”.

Napominjemo da Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu, koji je bio na javnoj raspravi tokom marta i aprila ove godine i koji reguliše i oblast koncesija, na bitno drugačiji način uređuje institucionalnu koordinaciju, pripremu JPP i izvještavanje, što je dobro s aspekta ukidanja brojnih tijela koja su trošila značajna budžetska sredstva a nisu imala značajnu ulogu kada su ovi projekti u pitanju.

Međutim,

  • Nejasno je kako će Agencija za investicije, čije se uspostavljanje planira, unapređuje ekspertsko jezgro, a nije propisano ni da li Agencija ”preuzima” zaposlene iz institucija koje se ukidaju (Sekretarijat za razvojne projekte, Direktorat za transformacije i investicije u Ministarstvu ekonomije, itd. Ovim Nacrtom ukida se i Komisija za koncesije);
  • Osim mogućnosti uvida u godišnji izvještaj o radu Agencije za investicije čije se uspostavljanje planira u periodu od 90 dana nakon stupanja na snagu Zakona, Skupština je u potpunosti izuzeta iz kontrole u ovaj oblasti;
    Propisuje se da javni partner dostavlja Agenciji za investicije podatke o nadzoru nad sprovođenjem ugovora i svim promjenama, kao i izvještaj o naplati javnih prihoda samo jednom godišnje ili po zahtjevu Agencije, što je problematično s aspekta unapređenja transparentnosti;
  • Definišu se posebne procedure, koje dodatno u tekstu Nacrta nisu obrazložene već će to biti učinjeno podzakonskim aktom, za izbor privatnog partnera čime se izbjegava primjena Zakona o javnim nabavkama;
    Ne proširuje se sadržaj registra ugovora o JPP, budući da bez obaveze dostavljanja kvartalnih izvještaja davaoca koncesije, odnosno javnog partnera o stanju naplate koncesija, nije moguće ni unaprijediti opseg informacija koji će se objavljivati. Detaljno propisivanje faza i elemenata u pripremi i odobravanju projekata, vođenje dva različita registra uz sve obavezne stavke ne doprinosi transparentnosti, budući da je propušteno propisivanje objavljivanja bitnih elemenata koji ni do sada nisu bili javni;
  • Ne određuje se maksimalan period na koji je moguće zaključiti ugovor između javnog i privatnog partnera, što ostavlja prostor za zaključivanje ugovornog odnosa koji zbog dužine trajanja ne mora biti u interesu javnog partnera. Ovakvih situacija je bilo, kao npr. kada je zaključen ugovor o zakupu poluostrva Luštica na period od 99 godina. Uporedna praksa pokazuje da ovaj rok mora biti uređen. Hrvatski zakon o javno-privatnom partnerstvu npr. u članu 4 propisuje da se ugovor o JPP zaključuje na određeni period koji ne može biti kraći od tri niti duži od četrdeset godina. Isto tako u članu 18 Zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama Srbije se ističe da rok za zaključivanje javnog ugovora ne može biti kraći od pet niti duži od pedeset godina.

Ključne informacije o lošoj i netransparentnoj politici u oblasti JPP i koncesija:

  • Vlada je usvojila izvještaj o realizaciji koncesione politike u januaru 2013. godine i od tada ne informiše javnost o stanju u ovoj oblasti, te je nepoznato kolika su trenutna dugovanja koncesionara. Ukupan dug koncesionara krajem 2012. godine je bio preko 12 miliona eura;
  • Mandat Komisiji za koncesije je istekao u septembru 2014, a Vlada je imenovala novu tek u aprilu 2015. godine
  • Od septembra 2014. godine nije dostupan sajt Komisije za koncesije u okviru kojeg se vodi registar koncesija;
  • Komisija za koncesije još uvijek nije pripremila izvještaj o radu za 2014. godinu;
  • Komisija za koncesije je, od svog uspostavljanja 2009. do kraja 2013. godine, razmatrala ukupno 13 prigovora u postupcima dodjele koncesija, što ukazuje na ograničen obim poslova i nadležnosti ovog tijela, a značajna budžetska sredstva se izdvajaju za njihov rad;
  • Pored neadekvatnog institucionalnog uređenja za oblast koncesija, prisutna je i loša koordinacija između institucija na nacionalnom i lokalnom nivou koja se ogleda, između ostalog, u činjenici da opštine ne usvajaju planove koncesija, iako su na to obavezane Zakonom o koncesijama. Državna revizorska institucija u svom izvještaju o reviziji Registra ugovora koncesija ističe da su od stupanja na snagu Zakona o koncesijama samo Opština Berane 2011. i Opština Kolašin za 2014. godinu usvojile planove koncesija;
  • Opštine ne posjeduju ni informacije o vrsti koncesije na osnovu koje se vrši naplata na nivou države, odnosno dospijeća iz Državnog trezora. Samim tim, opštine nisu u mogućnosti ni da realno procjene prihode na godišnjem ili dugoročnom nivou. Inicijative na unapređenju naplate od strane Poreske uprave su postojale, ali još uvijek nema značajnijeg pomaka;
  • Posebno ograničenje u sistemu kontrole nad sprovođenjem ugovora o dodijeljenim koncesijama, kao i kontrole naplate koncesionih naknada, predstavlja inspekcijski nadzor. Ovaj problem postoji zbog manjka kadra u Upravi za inspekcijske poslove za sve oblasti, ali i zbog nekompletnih inspekcijskih kontrola.

Povezani postovi:

Objavljeno

Uprkos pomacima, građani i dalje strogi u ocjenama državne uprave

Iako preko 60% građana smatra da je kvalitet rada državne uprave loš, oni rad državnih organa ocjenjuju bolje nego prije tri godine, pokazuju rezultati istraživanja javnog mnjenja, koje je, za potrebe Instituta alternativa (IA), sproveo Ipsos Strategic Marketing.

Jedna četvrtina učesnika u istraživanju (25%) odgovorila je da je došlo do poboljšanja kada je u pitanju kvalitet rada državnih organa u prethodnih tri godine.

Preko polovine ispitanika, njih 52%, smatra da je kvalitet rada državne uprave na istom nivou, dok 17% smatra da se on pogoršao.

Ipak, generalna ocjena kvaliteta rada državne uprave od strane stanovništva se u izvjesnoj mjeri popravila. U odnosu na 2012. godinu manji je procenat građana koji ocjenjuje kvalitet rada uprave kao loš.

Dok je prije tri godine, 68% ispitanika kvalitet rada državnih organa ocijenilo kao loš, ove godine je takav odgovor dalo 62%.

Više od jedne trećine ispitanika (35%) je zadovoljno kvalitetom rada naše uprave.

U ovim generalnim ocjenama, postoje izvjesna odstupanja koja su najčešće određena regionalnim razlikama, nacionalnom pripadnošću i nivoom obrazovanja.

U pogledu obrazovanja, ispitanici sa srednjom stručnom spremom su najstrožiji kada je u pitanju ocjena kvaliteta, dok regionalne razlike dolaze do izražaja i u ovoj oblasti, jer građani sa sjevera značajno lošije ocjenjuju kvalitet državne uprave u odnosu na druge.

Takođe, u smislu nacionalne pripadnosti, Srbi su najkritičniji prema radu državnih organa, jer velika većina njih, 81%, smatra da je kvalitet rada loš.

Ukoliko se posmatra u dužem vremenskom periodu, “imidž” državne uprave u očima građana je u prethodnih pet godina opao, jer je prosječna ocjena kvaliteta njenog rada, na skali od 1 do 10, pala sa 6 na 4.8.

Istraživanje javnog mnjenja o radu državne uprave je, za potrebe IA, sprovedeno u periodu između 3. i 9. aprila ove godine na uzorku od 1 062 ispitanika. Obuhvatilo je 17 gradova u Crnoj Gori, 130 teritorija biračkih mjesta, gradske, prigradske i seoske životne sredine.

IA u svom radu nastoji da doprinese što boljem radu državne uprave.

Jedan od osnovnih principa našeg rada je pružanje preporuka zasnovanih na analizama i dokazima, pa će i jedan od ciljeva u našem daljem radu biti korišćenje i dublja analiza podataka dobijenih na osnovu ovog istraživanja i zagovaranje efikasnije reforme državne uprave.

Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Objavljeno

Saopštenje: Uspostaviti fond za podsticanje medijskog pluralizma

Nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Institut Alternativa (IA) i Goran Đurović, član radne grupe za izradu Predloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o elektronskim medijima, iskazuju zadovoljstvo zbog nastavka rada televizije „Vijesti“.

Uplaćivanjem poreskih dugova u skladu sa zakonom, stiču se uslovi da jedina crnogorska privatna televizija sa nacionalnom frekvencijom, nastavi sa radom i pruži dalji doprinos boljem informisanju građana o pitanjima od suštinskog značaja za njihov život.

Vlada Crne Gore dužna je da osigura uslove za razvoj medijskog pluralizma odnosno kvalitetnog informisanja građana Crne Gore o svim pitanjima od javnog interesa. Blokada računa TV Vijesti zbog poreskih dugova je posljedica nedosljedne primjene zakonskih propisa u sferi medija. Vlada je morala blagovremeno djelovati kako bi spriječila godinama prisutnu nelojalnu konkurencija na skromnom marketinško-medijskom tržištu u Crnoj Gori. Televizija „Vijesti“ se na tržištu takmiči sa televizijama koje skoro čitav svoj program proizvode van Crne Gore a emituju u Crnoj Gori, ali i sa RTCG koja se finansira novcem građana, pa i onda kada pravi enormne gubitke. Takođe, televizije čije su matične kuće van Crne Gore godinama ne ispunjavaju zakonom i podzakonskim aktima utvrđene minimalne kvote u sopstvenoj proizvodnji i niko ih godinama nije opomenuo ili zabranio njihov rad shodno zakonu.

TV Vijesti, ali i svi ostali elektronski mediji utemeljeni u Crnoj Gori, su se našli u teškoj situaciji, i zbog toga što Vlada Crne Gore već godinama odbija da konačno stavi u funkciju sredstava namijenjena podsticanju medijskog pluralizama. Grupa NVO je nedavno predložila i rješenja kojima se stvaraju uslovi za funkcionisanje Fonda za podsticanje medijskog pluralizma. U prijedlozima je detaljno razrađen postupak dodjele sredstava emiterima za proizvodnju sadržaja od javnog interesa. Sredstva iz Fonda mogu koristiti elektronski mediji koji imaju odobrenje za rad Agencije, koji pokrivaju određenu lokalnu, regionalnu teritoriju ili djeluju na teritoriji države i koji imaju značajnu sopstvenu produkciju (iznad 25% sopstvene u ukupnoj produkciji). Ovim se osigurava da elektronski mediji koji zaista proizvode program u Crnoj Gori dobiju mogućnost unaprijeđenja svojih sadržaja radi ostvarivanja boljeg informisanja javnosti. Savjet AEM donosi konačnu odluku o raspodjeli sredstava, ali na osnovu prijedloga nezavisnih eksperata. Sam Fond se treba finansirati od nadoknade koju plaćaju pružaoci AVM usluga na zahtjev (kablovski operateri), koji ukupno imaju oko 170,000 korisnika što u predloženom procentu treba da osigura oko 800,000 eura godišnje. Iz drugog izvora, budžeta Crne Gore uz fiksno izdvajanje od 0,005% BDP, moguće je osigurati oko 200,000 eura na godišnjem nivou. Ovaj iznos neće opteretiti budžet Crne Gore a može značajno pomoći bolje informisanje građana o pitanjima od javnog interesa.

Nedavno je pri Agenciji za elektronske medije osnovan Fond za podršku radio stanicama koji se finansira iz takse koja se plaća prilikom registrovanja vozila. Na taj način su TV stanice diskriminisane u odnosu na radijske. Potrebno je osigurati sredstva koja će biti namijenjena i TV stanicama.

Da su Vlada i Agencija za elektronske medije ranije primjenjivali zakone jednako prema svima, veliki broj medija danas ne bi ni funkcionisao a oni koji su značajni za informisanje građana o temama od javnog interesa danas bi bili u boljoj finansijskoj situaciji. Zbog nečinjenja državnih institucija i neprimjenjivanja zakona na isti način prema svima, na udaru su se našli oni od kojih država Crna Gora može da ima korist.

U ime nevladinih organizacija Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Institut Alternativa (IA)

Goran Đurović, član radne grupe za izradu Predloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o elektronskim medijima

Objavljeno

Saopštenje: Koncesionare niko ne kontroliše

Koncesiona politika u Crnoj Gori je nekontrolisana, netransparentna i nanosi višemilionsku štetu državnom i budžetima jedinica lokalne samouprave, a Vlada godinama ne unapređuje stanje u ovoj oblasti, budući da ne objavljuje podatke o ugovorima i dugovanjima koncesionara i ne unapređuje zakonska rješenja.

Državna revizorska institucija (DRI) je dala negativno mišljenje na usklađenost registra ugovora o koncesijama sa odredbama Zakona o koncesijama, ističući da ova baza nije ni dostupna, niti potpuna, kao i da ne postoji u elektronskoj formi. DRI, dalje, ukazuje na učestalo nedostavljanje informacija, ugovora o dodijeljenim koncesijama i promjena osnovnih ugovora, od strane ministarstava, organa uprave i lokalne samouprave, za šta je potrebno definisati kaznene odredbe u Zakonu o koncesijama.

Ovo dodatno doprinosi netransparentnosti, budući da Vlada godinama ne upoznaje javnost sa stanjem u oblasti koncesija. Od januara 2013. godine nije pripremljen izvještaj o realizaciji koncesione politike, dok Komisija za koncesije još uvijek niije objavila izvještaj o radu za prošlu godinu. Iako je mandat ovom tijelu istekao u septembru, Vlada je imenovala novu tek u aprilu ove godine, a od prestanka mandata prethodne Komisije nije bilo moguće upoznati se sa detaljima koncesionih ugovora, jer internet stranica ovog tijela još uvijek nije u funkciji.

Pored toga što registar o koncesijama nije redovno ažuriran, postojeći obim informacija koji je obuhvaćen ovim dokumentom je izuzetno ograničen. Na ovaj problem je više puta ukazivao Institut alternativa u svojim istraživačkim izvještajima, ističući potrebu objavljivanja planova otplata koncesija i drugih detalja osnovnog ugovora.

Ni Nacrt Zakona o javno-privatnom partnerstvu, koji je bio na javnoj raspravi tokom marta i aprila ove godine, ne unapređuje ovo pitanje, budući da ne proširuje opseg informacija koje se objavljuju, niti propisuje obavezu kvartalnog dostavljanja informacija o stanju naplata koncesionih naknada i izvršenom nadzoru od strane organa javne uprave. S tim u vezi, potrebno je Zakonom propisati da registar ugovora o JPP i koncesijama sadrži informacije o naplaćenim sredstvima, kašnjenjima, kao i planove finansijskih otplata, što je posebno važno kod izdvajanja dijela za lokalne samouprave.

Jovana MAROVIĆ
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa