Veoma je neodgovorno što građani nisu obaviješteni o razlozima ostavke ili smjene Bora Vučinića, i što Savjet za odbranu i bezbjednost nije uspio institucionalno da doprinese rješavanju ovog pitanja. Umjesto toga, na žalost, nastavljaju se umnožavati zabrinjavajuće pretpostavke o razlozima ostavke koje unose nepovjerenje i nesigurnost među građane. Naročito kada ostavke direktora postaju praksa u ANB. Nadam se da će Odbor za bezbjednost i odbranu, koji je takođe najvio bavljenje ovim pitanjem, uspjeti da dođe do više odgovora.
U isto vrijeme, dosadašnji vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca je javno iznio vrlo teške kvalifikacije protiv ANB, svodeći njihov rad na podatke “rekla-kazala” koje su bez ikakvog utemeljenja, te time otvoreno izrazio nepovjerenje u njihov rad.
Postavlja se pitanje da li u Državnom tužilaštvu znaju da država izdvaja značajna sredstva za rad Agencije, da predstavnici državnih organa tvrde da je Agencija reformisana i da je njihov rad u skladu sa najvećim standardima u ovoj oblasti, i konačno, da građani prolaze kroz iste te bezbjednosne provjere protiv kojih su se pobunili tužioci, npr. za potrebe dobijanja državljanstva, od čega im zavisi niz drugih prava, a posebno prava na rad. Bilo bi dobro da se nepovjerenje Tužilaštva prema ANB dodatno objasni građanima.
Bezbjednosna provjera je standard za specijalna tužilaštva, i njen cilj je da osigura visok stepen integriteta tužilaca u čiju nadženost spadaju najosjetljiviji predmeti, kao i da smanji prostor za korupciju i curenje podataka.
Kako bi se smanjio prostor za zloupotrebe od strane ANB, Institut alternativa je predložio da se u slučaju negativnog mišljenja Agencije, predvidi mogućnost uvida u prikupljeni materijal na bazi kojeg je dato mišljenje i mogućnost izjašnjavanja lica o navedenim tvrdnjama, kao i ostale mogućnosti pravnog lijeka, tj. žalbe i tužbe, i time institucionalno ospori eventualna zloupotreba.
Predložene Izmjene i dopune Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost „na mala vrata” proširuju nadležnosti službenika te institucije suprotno odredbama Ustava Crne Gore i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pozivamo poslanike u Skupštini Crne Gore da amandmanski djeluju na predložene izmjene i dopune Zakona o ANB-u kako bi zaštitili ljudska prava od samovolje bilo kog pojedinca.
Vlada je predložila izmjene i dopune Zakona o ANB kojima se između ostalog predviđa da su sva pravna lica dužna da službeniku Agencije koji se legitimiše službenom legitimacijom, omoguće pristup svim svojim podacima putem neposrednog uvida. Na osnovu toga svaki službenik ANB-a može samostalno, arbitrerno i neograničeno pristupiti svim ličnim podacima građana, uključujući medicinsku dokumentaciju, bankarske podatke i sve druge informacije koje u svom posjedu imaju sva druga pravna lica u zemlji. Time se predviđa da svaki pravni subjekt, uključujući i medije, nevladin sektor, pa i političke partije moraju omogućiti bilo kom službeniku ANB-a koji ima legitimaciju da bez ikakvog ograničenja ili mjera zaštite vrši uvid u sve njihove podatke, registre i drugu dokumentaciju.
Istovremeno, predloženi zakon ne propisuje čak ni osnov sumnje da je neko izvršio krivično djelo, da bi se moglo miješati u njegova prava.
Pored toga, pravnim subjektima nije ostavljena bilo kakva mogućnost zaštite ukoliko smatraju da legitimisani službenik ne treba da pristupi registrima ili zbirkama podataka koje posjeduju. Nije propisan bilo kakav mehanizam žalbe koji bi mogao odložiti sprovođenje usmene naredbe službenika ANB-a i pristup podacima.
Zakon ne predviđa mehanizme kontrole i provjere zbog čega neki službenik ANB-a pristupa ovim podacima i u koje svrhe ih koristi.
Ustavni sud Crne Gore je u svojoj prethodnoj praksi zaključio da prikupljanje ove vrste podataka uživa ustavnu zaštitu nepovredivosti tajnosti i utvrdio da se od nepovredivosti ovih podataka može odstupiti samo na osnovu odluke suda, radi vođenja krivičnog postupka ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore.
Naime, Ustavni sud Crne Gore je u svojim odlukama u julu prošle godine koje je donio na inicijativu MANS-a, utvrdio da je neustavna odredba Zakonika o krivičnom postupku po kojoj je policija bez naredbe suda od pružaoca telekomunikacionih usluga pribavljala tzv. telefonske listinge. Ustavni sud je utvrdio da je takvo propisivanje suprotno Ustavu i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i da takvo ovlašćenje koje omogućava proizvoljno postupanje policije, bez sudske provjere, nije u skladu sa standardima Evropskog suda.
U tom smislu Ustavni sud se pozvao na predmet Rotaru protiv Rumunije, gdje je Evropski sud izrazio stav da kontrola ovih mjera mora slijediti vrijednost demokratskog društva što je moguće vjernije, posebno vladavinu prava:
“Iako sud priznaje da obavještajne službe mogu legitimno postojati u demokratskom drustvu, on ponavlja da se ovlašćenja tajnog nadzora građana mogu tolerisati na osnovu Konvencije samo u mjeri koja je strogo nužna za zastitu demokratskih institucija.”
Ustavni sud je ukazao da je zaštita pojedinca od nedopuštenog miješanja u njegovu privatnost proklamovana u međunarodnom pravu kao fundamentalno ljudsko pravo koje uživa pravnu zaštitu i da samo sud može dozvoliti odstupanja od tajnosti utvrđenih odredbama Ustava.
Navedene stavove Ustavni sud je zauzeo u odlukama kojima je utvrdio da su neustavne odredbe Zakonika o krivičnom postupku kojima je policiji bilo omogućeno da pribavlja tzv. listinge telefonskih komunikacija od mobilnih operatera. Predloženi zakon daje još veća ovlašćenja službenicima ANB, koji bi mogli da pribavljaju i sve druge podatke koje bilo koji organ ili pravno lice prikuplja, to bi mogli da čine po proizvoljnoj ocjeni i bez ikakve kontrole i to prema svim licima, bez ikakvih ograničenja.
Zato pozivamo poslanike svih političkih partija da podnesu amandmane na predložene Izmjene i dopune Zakona o ANB-u i obezbijede poštovanje prava građana garantovana Ustavom i međunarodnim konvencijama.
Tea Gorjanc-Prelević, Akcija za ljudska prava Stevo Muk, Institut alternativa Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje Vanja Ćalović, MANS
Podnijeli smo komentare na nacrt Zakona o slobodnom korišćenju informacija u posjedu organa vlasti, koji je trenutno na javnoj raspravi. Ovim zakonom bi trebalo da se omogući pristup podacima koji se proizvode u javnoj upravi u formatu koji je mašinski čitljiv i omogućava dalju obradu i upravljanje podacima.
Vrlo smo nezadovoljni nacrtom zakona, najprije, jer smatramo da u ovoj formi uopšte nije trebalo da postoji – već da se ova materija mogla regulisati dopunom postojećeg Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Razlog je prije svega u činjenici da su pitanja pravila postupka, prava na žalbu, sudske zaštite i kaznenih odredbi u Zakonu o SPI regulisana neuporedivo detaljnije i, u odnosu na ovaj nacrt, pružaju mnogo veću zaštitu prava građanina na pristup informaciji.
Nacrtom zakona nije dovoljno jasno definisano šta je to „mašinski čitljiv podatak“ niti ko bi eventualno bio ovlašćen da pruži ocjenu u ovom pogledu, što ostavlja prostor za zloupotrebe. Izuzeci od primjene zakona (podaci koji će biti nedostupni javnosti) su preširokog obima i uključuju čak i određene nelogične izbore, kao što su javni servis, naučno-istraživačke ustanove, muzeji i ustanove kulture.
Kada je riječ o samom postupku traženja informacije, nacrtom je predviđeno da građanin koji podnese zahtjev, mora da obrazloži zbog čega to čini. Ovaj odredba (koja ne postoji u Zakonu o SPI) podrazumijeva da postoje i razlozi koji neće zasluživati da se na zahtjev odgovori. Nacrtom nije propisana obaveza organa da dostavi odgovor na zahtjev, već samo da tražene informacije objavi na svom sajtu, što je samo po sebi loše, a žalbu Upravnom sudu čini nemogućim.
Organima je ostavljen period do 2020. godine da obezbijede „tehničko-tehnološke“ uslove za objavljivanje informacija u mašinski čitljivom formatu. Ovaj rok je neprihvatljvo dug, jer bi organi bi već sada u ogromnom broju moralo da zadovoljavaju te uslove.
Ostale primjedbe se odnose na predug rok za objavljivanje informacije, nedefinisanost termina „posjedovanje tehničko-tehnoloških uslova za objavljivanje informacija u mašinskom formatu“, nepreciznosti u definiciji inspekcijskog nadzora, mali obuhvat kaznenih odredbi i površna procjena finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona.
Institut alternativa je tokom prethodne sedmice dostavio članovima Odbora za antikorupciju i Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu komentare na Predloge zakona o Državnom tužilaštvu i Specijalnom državnom tužilaštvu, i ukazao na brojna zabrinjavajuća rješenja.
Smatramo nedopustivim da se važna pitanja za reformu pravosuđa u javnim raspravama razmatraju iz usko političkih uglova, i po kratkom postupku, umjesto da se ulože ozbiljni napori u formulisanje sistemskih rješenja koja će proizvesti rezultate i na osnovu kojih će se vratiti povjerenje građana i građanki Crne Gore u pravosuđe. S tim u vezi, posebno je zabrinjavajuće da se status Specijalnog tužilaštva pokušava spustiti na još niži stepen nego dok je bilo Odjeljenju u Vrhovnom državnom tužilaštvu i kontinuirano neuvažavanje potrebe za njegovom specijalizacijom, samostalnošću, i efikasnošću.
Ujedno, dok se žustro raspravlja o tome ko će biti najmoćnija figura u Državnom tužilaštvu, VDT, Tužilački savjet ili Ministar pravde, potpuno se zanemaraju brojni ozbiljni problemi.
Predlagač zakona i Državno tužilaštvo namjeravaju da se opšti (re)izbor državnih tužilaca sprovede do jula ove godine po važećem zakonu. Time je ostavljen apsolutni prostor za donošenje arbitrarnih odluka o tome ko će ići iz Državnog tužilaštva a ko ostati, jer važećim zakonom nisu propisani objektivni kriterijumi i indikatori za mjerenje dosadašnjih rezultata tužilaca.
Neohodno je unaprijediti kompoziciju članova Tužilačkog savjeta i uslove za izbor članova. Naime, Venecijanska komisija smatra da kompozicija Tužilačkog savjeta iz reda predstavnika državnih tužilaca nije pravedno i proporcionalno predstavljanje Državnog tužilaštva i da je trebalo izabrati “dva, ako ne i tri člana, iz osnovnih tužilaštava”. Sa druge strane, za članove Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika nisu propisana nikakva ograničenja, pa se može prijaviti i neko ko je član organa političke partije, neko protiv protiv koga se vodi krivični postupak, ko je osuđivan osuđivan za krivično djelo koje ga čini nedostojnim vršenja ove funkcije, neko ko je u srodstvu sa nosiocima tužilačke funkcije a koje bi trebalo da kontroliše.
Na sugestiju Evropske i Venecijanske komisije da se omogući i drugim pravnicima da se prijavljuju na mjesta u Državnom tužilaštvu, predlagač je “osmislio” kompromisno rješenje, da se bira po jedan državni tužilac u Višim i Vrhovnom državnom tužilaštvu iz ovih redova, dakle, tri ukupno, od oko 140 tužilaca u svim tužilaštvima Crne Gore. Dodatno, propisani su i radikalni uslovi za izbor tog jednog tužioca, nepravedno potcjenjivački nastrojen prema pravnicima koji nisu tužioci, stavljajući u isti rang 8 godina rada u Državnom tužilaštvu sa 20 godina rada npr. u svojstvu advokata. Advokat sa 20 godina iskustva ispunjava i uslov za prijavu za mjesto VDT-a (u skladu sa ovim istim Predlogom zakona), što dovoljno govori o rigoroznosti ove odredbe. Osim toga, tužioci, sudije i advokati sa deset godina iskustva će se moći prijaviti za rad u Specijalnom državnom tužilaštvu u skladu sa Predlogom zakona o specijalnom državnom tužilaštvu pa je nerazumljiva namjera da se ovoliko oteža “pristup” Višim i Vrhovnom tužilaštvu za samo ta tri mjesta.
Glavni specijalni i specijalni tužioci, a ne samo drugi zaposleni u SDT (kako je sada propisano), moraju biti podvrgnuti prethodnim i tekućim bezbjednosnim provjerama i provjerama imovinskog stanja i preporuka IA je da to bude isključiv uslov za imenovanje glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca. Neophodnost prakse bezbjednosnih provjera proizilazi iz posebne osjetljivosti predmeta koji su u nadležnosti SDT.
Jovana Marović, koordinatorka istraživanja, gostovala je u emisiji “Petkom u 8” sa Tinom Raičević na televiziji Vijesti. Tema emisije bilo je partijsko zapošljavanje, koja se ponovo našla u fokusu javnosti nakon što je objavljen aneks koalicionog sporazuma između Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke kojim se raspodjeljuju radna mjesta u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, što je u suprotnosti sa procedurama koje predviđa Zakon o državnim službenicima i namještenicima.
Ostali gosti su bili Neđeljko Rudović, zamjenik glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Vijesti i Milutin Đukanović, poslanik Demokratskog fronta.
Emisiju u cjelini možete pogledati na sledećem linku:
Sve nas koji pratimo „uzbudljivi“ svijet nadzora javnih finansija, prošle nedjelje su uzdrmale dvije vijesti: najavljeno povlačenje ministra finansija i glasine o kandidatima koji ga mogu zamijeniti.
Neko očigledno dobro obaviješten (prenijele Pobjeda i Portal analitika), tvrdi da će novi ministar finansija najvjerovatnije biti sadašnji predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI), Milan Dabović.
Čuju se komentari da je ovo dobar izbor za tako odgovornu poziciju ili da nema bolje zamjene za sadašnjeg ministra. Pri tom se zaboravlja da g. Dabović već zauzima vrlo odgovornu poziciju, da rukovodi Senatom DRI i da bi njegov odlazak značio ogroman udar za slabašne kapacitete ove institucije.
Međutim, izgleda da i ovako nejaka DRI nekima smeta, pa se koriste raznim smicalicama da je još više oslabe ili prosto ne shvataju njen značaj, pa se i ne bore mnogo da je ojačaju.
Samo da podsjetimo – riječ je o instituciji zahvaljujući kojoj saznajemo što se to zapravo dešava sa novcem koji svi mi izdvajamo za funkcionisanje države i kako se javna uprava prema tom novcu odnosi. DRI nam je argumentima dokazala su državne garancije date protivno javnom interesu, pokazala kako se upravlja prirodnim resursima, gazduje koncesijama, upravlja imovinom države, pokazala kome i koliko plaćamo za zakup prostorija za rad državnih organa. Zahvaljujući radu DRI polako otkrivamo sve akrobacije u mraku opštinskih finansija i vidimo kako zapravo funkcionišu javna preduzeća. DRI iz godine u godinu donosi dokaze o nepravilnostima u javnim nabavkama, otkriva pronevjere i nezakonito upravljanje našim novcem.
Uprkos svemu ovome, naši poslanici već pet godina ne nalaze za shodno da se uozbilje i imenuju člana Senata DRI koji nedostaje da bi ovo tijelo radilo u punom kapacitetu. Kao ilustracija kako stvari funkcionišu, evo kako je protekao posljednji pokušaj da se ova zakonska obaveza Skupštine završi.
Prošle godine je izmjenom Zakona o DRI nadležnost za biranje članova Senata prenijeta sa Administrativnog odbora na radno tijelo koje se najviše bavi radom DRI – Odbor za ekonomiju, finansije i budžet. U ovom Odboru su se dogovorili da neće kao Administrativni odbor praviti cirkus od izbora – da neće po peti put saslušavati iste kandidate, postavljati im besmislena pitanja, pitati za zdravlje, porodicu, itd. Takođe su se složili da će se o kandidatu za člana Senata izjasniti samo u punom sastavu – kada na sjednici bude svih 13 poslanika koji su članovi.
Vjerovali ili ne, okupiti sve članove Odbora na sjednici se pokazalo kao nemoguće. Džaba je predsjednik Odbora javno prozivao poslanike koji se ne pojavljuju, džaba je služba odbora objavljivala evidenciju prisustva i mediji je prenosili. Kada je nakon tri mjeseca i 15 sjednica, postalo jasno da se Odbor izgleda ne može okupiti u punom sastavu, odustalo se od početnog dogovora i prisutni poslanici su uzeli stvar u svoje ruke.
Vladajuća koalicija (DPS-SPD-BS) je podržala Dušana Mrdovića, čovjeka koji je i izazvao cijeli problem sa krnjim sastavom Senata DRI kada je 2010. napustio funkciju člana Senata radi ambasadorskog mjesta. Diplomatski mandat se u međuvremenu okončao, g. Mrdović se vratio u Crnu Goru i želi natrag u Senat. Vjerovatno da ubije vrijeme dok čeka na naredno amabasadorsko postavljenje.
Ovdje treba podsjetiti da je funkcija člana Senata DRI stalna – kada vas Skupština jednom imenuje, ostajete član Senata sve dok sami ne date otkaz, dok ne odete u penziju ili kojim slučajem u zatvor. To valjda znači da se radi o funkciji koju treba da obavljaju odgovorni stručnjaci, od kojih se očekuje da svoju profesionalnu karijeru posvete razvoju Institucije, da je razvijaju i jačaju dugoročno.
Sa druge strane, opozicija (SNP-Pozitivna-dio DF-a) i Albanska alternativa su glasali za kandidata Zariju Pejovića. U opoziciji nije dobio podršku jedino od bivšeg partijskog druga, Nebojše Medojevića, koji je bio zagonetno uzdržan. Mnogi ga kritikuju zbog ove odluke i pitaju što može biti razlog. Međutim, manje čudi kako je glasao od toga što je uopšte došao na sjednicu, nakon što je napravio skoro tri mjeseca pauze od rada u Odboru.
Bilo kako bilo, ovako nijedan kandidat nije dobio potrebnu većinu, završen je ko zna koji farsični pokušaj da se imenuje član Senata DRI i najavljeno je da će se pokušati opet.
Ukoliko i g. Dabović napusti DRI, Senat će brojati samo tri člana, a navedeni primjer govori kakve su šanse da se u dogledno vrijeme ta mjesta popune, kvalitetno i odgovorno.
Neko se dosjetio elegantnog rješenja za ovaj problem – Vijesti prenose ideju iz nekih zvaničnih krugova da, ako već ne možemo da imenujemo članove Senata, treba da smanjimo njihov broj. Drugim riječima, ako već budu ostala samo trojica članova, legalizujmo tu situaciju.
Ako se već šalimo sa jednom od najvažnijih funkcija u crnogorskoj javnoj upravi, evo jednog još kreativnijeg prijedloga – kako bi bilo da ugasimo DRI na neko vrijeme, makar dok ne smislimo što ćemo s njom i da li nam uopšte treba? Ovo bi nas spasilo mnogih glavobolja, dosadnih državnih revizora i njihovih izvještaja: brukanja zbog otkrivanja raznoraznih prevara i zloupotreba novca poreskih obveznika, prozivanja da se preporuke DRI ne sprovode, da tužilaštvo ćuti na slučajeve koji su mu kroz izvještaje podnijeti, a poslanike bi spasilo od smišljanja scenarija za naredni neuspjeli izbor člana Senata.
Marko Sošić
Istraživač javnih politika
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
Jovana Marović, koordinatorka istraživanja, gostovala je u emisiji “Petkom u 8” sa Tinom Raičević na televiziji Vijesti. Tema emisije bilo je partijsko zapošljavanje, koja se ponovo našla u fokusu javnosti nakon što je objavljen aneks koalicionog sporazuma između Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke kojim se raspodjeljuju radna mjesta u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, što je u suprotnosti sa procedurama koje predviđa Zakon o državnim službenicima i namještenicima.
Sve nas koji pratimo „uzbudljivi“ svijet nadzora javnih finansija, prošle nedjelje su uzdrmale dvije vijesti: najavljeno povlačenje ministra finansija i glasine o kandidatima koji ga mogu zamijeniti.