Predavanje prof. dr Zorana Stojiljkovića u okviru Škole javnih politika održano je u ponedjeljak 5. maja 2014. Prof. Stojiljković je govorio o kreiranju antikorupcijskih politika, kao i o istraživanju javnih politika u izbornoj ponudi.
U toku dvočasovnog predavanja bilo je riječi o relaciji između programskih pozicija političkih subjekata i njihovog realnog pragmatsko-političkog pozicioniranja i opredjeljivanja, kao i o načinu mjerenja jaza između predizbornih obećanja i postizborne prakse, što se posebno odnosi na vladajuće stranke. Stojiljković je kazao da Crna Gora izlazi iz faze tzv. manjkave ili defektne demokratije, te da je na putu da pređe u liberalnu. U ovom procesu veliku ulogu ima civilno društvo i obrazovani građani, koji propituju političku ponudu, smanjuju koruptivnu zonu i vlast čine odgovornijom za ono što obećava. Takođe, govoreći o jednom od konsenzusa svih relevantnih političkih aktera – evropskim integracijama, apostrofirao je ulogu spoljnih veto igrača, evropskih institucija, koje koriste svoju moć uslovljavanja kako bi ubrzali i oblikovali pomenuti proces.
Govoreno je i o samoj prirodi korupcije kroz povezivanje složene mape njenih pojavnih oblika, vrsta i aktera sa uvidom u njene motive i šire sistemske i kulturološke uzroke.
Bilo je riječi i o nepovjerenju i uzajamnom varanju među samim političkim akterima koje počinje ozbiljno da opterećuje i ostale procese u crnogorskom društvu. U ovom kontekstu, došlo je do razmjene mišljenja o Zakonu o finansiranju političkih partija, kojim je uspostavljena praksa koja je problematična i komparativno gledano nije prisutna.
U toku predavanja posebno je istaknuto da se suština svake antikoruptivne strategije vidi u stvaranju prostora i šansi da se korupcija učini neprihvatljivom, ali i neisplativom, odnosno u praksi redukovanja monopola i diskrecionih ovlašćenja uz istovremeno uvećanje moralne, političke i krivične odgovornosti.
Iako Zakon o javnim nabavkama određuje da ukupna godišnja vrijednost nabavki ostvarenih neposrednim sporazumom, tj. direktnim dogovorom između naručioca i ponuđača, ne smije prelaziti 10% izvršenog budžeta za javne nabavke, sedam lokalnih samouprava je u 2013. godini prekoračilo ovaj limit kršeći na taj način član 30 ovog Zakona.
Uvidom u izvještaje o javnim nabavkama u 2013. godini može se utvrditi da su opštine Andrijevica, Budva, Cetinje, Danilovgrad, Kotor, Mojkovac i Žabljak prekršile zakonsko ograničenje o upotrebi neposrednog sporazuma. Opštine Bijelo Polje, Nikšić i Podgorica nisu omogućile Institutu alternativa uvid u izvještaje o prošlogodišnjim javnim nabavkama na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama.
Procenat korišćenja direktne pogodbe o uslovima javne nabavke između ponuđača i naručioca u 2013. godini je bio najviši u Opštini Andrijevica i iznosio je 43,39%, a slijede Mojkovac sa 42,63%, Danilovgrad 33,11%, Budva sa 24,3%, Žabljak 15,43%, Kotor 10,67% i Cetinje 10,28%. Opština Plav je u 2013. godini sve javne nabavke u vrijednosti od 23180 eura ostvarila na osnovu neposrednog sporazuma i to zbog toga što su, kako se navodi u dopuni izvještaja o javnim nabavkama ove opštine, sredstva za kapitalni budžet usmjerena na plaćanje dospjelih obaveza po osnovu kreditnih zaduženja.
Neposredni sporazum je najmanje transparentan postupak javne nabavke čiju bi upotrebu trebalo Zakonom ograničiti isključivo u izuzetnim prilikama, uz obavezno obrazloženje korišćenja i objavljivanje zaključenih ugovora na portalu javnih nabavki.
Opštine su kršile i član 118 Zakona o javnim nabavkama koji obavezuje naručioce da do 28. februara tekuće dostave Upravi za javne nabavke izvještaje o sprovedenim nabavkama u prethodnoj godini. Tako su opštine Berane, Danilovgrad i Žabljak izvještaj o nabavkama u prošloj godini Upravi dostavile sa zakašnjenjem.
Na izbornim listama za lokalne izbore u Podgorici našla su se i imena osoba koje zauzimaju rukovodeće položaje u državnoj upravi, što predstavlja kršenje Zakona o državnim službenicima i namještenicima i ukazuje na još uvijek prisutnu politizaciju državnih organa.
Zaposleni u državnoj upravi ne smiju javno ispoljavati svoju političku pripadnost, što podrazumijeva i to da se ne smiju kandidovati za odbornike u lokalnoj skupštini.
Naime, Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da državni službenici svoje poslove moraju izvršavati “politički neutralno i nepristrasno, u skladu sa javnim interesom”, i da su dužni da se uzdržavaju od “javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja”.
Na drugoj strani, pojedina imena i prezimena na izbornim listama koje su predate Izbornoj komisiji Glavnog grada upućuju na sumnju da su se za buduće odbornike u Podgorici kandidovali i aktuelni pomoćnici ministara.
Institut alternativa (IA) stoga poziva Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je nadležno za praćenje primjene propisa iz oblasti državne uprave, da preduzme odgovarajuće radnje kako bi provjerilo sastav svih predatih izbornih lista i utvrdilo da li su državni službenici svojim eventualnim kandidovanjem na lokalnim izborima prekšili Zakon.
U suprotnom, tolerisanjem prakse da se državni službenici stavljaju na raspolaganje političkim partijama svi napori na profesionalizaciji crnogorske državne uprave bili bi značajno uzdrmani, a Zakon o državnim službenicima i namještenicima obesmišljen.
Svako tumačenje koje osporava činjenicu da time što su se određeni službenici našli na izbornim listama nijesu javno ispoljili svoja politička uvjerenja, bilo bi besmisleno, ne samo sa aspekta propisa koji uređuju crnogorsku državnu upravu, već i sa stanovišta izbornog procesa.
Podsjećamo, Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje da birači imaju pravo da preko medija budu obaviješteni o izbornim programima i aktivnostima podnosilaca izbornih lista, kao i o kandidatima sa izbornih lista.
IA će uputiti i inicijativu Etičkom odboru za praćenje Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika kako bi se utvrdilo da li su kandidovanjem za predstojeće lokalne izbore pojedini državni službenici povrijedili etičke standarde zaposlenih u državnim organima.
Kako se meni čini javnost zna vrlo malo o stvarnom odnosu političkih snaga, jer se u susret ovim izborima ne objavljuju rezultati nezavisnih istraživanja javnog mnjenja, što se ranije relativno često činilo.
U susret izborima u četrnaest opština Crne Gore, navodno svi sve znaju. Svi su jaki i prave se pametni. Vode svoje “dosljedne” politike i obećavaju svoje “najbolje” gradonačelnike. Još je, navodno, samo ostalo da se vidi kako će se proslaviti pobjeda.
Kako se meni čini javnost zna vrlo malo o stvarnom odnosu političkih snaga, jer se u susret ovim izborima ne objavljuju rezultati nezavisnih istraživanja javnog mnjenja, što se ranije relativno često činilo. Opozicija se ranije najčešće žalila na objavljivanje rezultata, a sada ih navodno sprovodi ali ne objavljuje osim kao ukupni podatak (naprimjer: “40% DPS, 60% opozicija”).
Ako je zaista tako, ako je sve što nije DPS zaista opozicija i hoće zajedno, onda to više neće biti opozicija već vlast, a DPS će biti opozicija. Ostaje da se vidi. No, da je đavo odnio šalu, govori i pregrupisavanje unutar DPS-a, obavezno prisustvo voljenog šefa lično na promocijama, užurbano stvaranje atmosfere podjela i straha kroz predizborne govore lidera DPS-a i na stranicama DPS dnevnog lista koji plaćaju građani Crne Gore, a čitaju ljuti članovi DPS-a.
Zaista, sve govori da će nakon izbora biti nevesela situacija za DPS, a da im osmijeh na lice može vratiti samo neki nestašni odbornik ili neka nestašna politička partija koja bi i pored ljute predizborne borbe protiv DPS, ipak našla dovoljno opravdanih razloga da sa istim DPS sklopi neku formalnu ili neformalnu koaliciju, a suštinski pruži podršku gradonačelniku iz DPS-a.
Zato dok me s jedne strane raduje, s druge strane me plaši situacija u kojoj DPS neće imati većinu odbornika u Skupštini Glavnog grada.
Znam koji će pritisak biti na partije, a tek koliki na odbornike.
Zato moja (naivna) parola (zahtjev) glasi “Građani (birači) imaju pravo da znaju za koga glasaju”.
Zvuči kao opis stvarnosti, a u praksi baš i nije tako. (Juče) Danas možete da glasate za neku “opozicionu” partiju, a da vaš glas sjutra ode u kutiju DPS-a. Dogodilo se to biračima u Kolašinu kada je dio Socijalističke narodne partije (SNP) nakon izbora sklopio koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista. Dogodilo se to biračima opozicije sa Narodnom strankom (NS) koja je godinama podržavala Mugošu i DPS u Podgorici. (uzgred, NS koja je zajedno sa Demokratskom srpskom strankom (DSS) bila dio koalicije predvođene Novom srpskom demokratijom (NSD), a svi zajedno dio liste “Bolja Podgorica – Bolja Crna Gora” koju su činile još i Pokret za promjene, SNP, partija penzionera i DC). Ne želim da se ponovi Pozitivna Crna Gora u Nikšiću i Drago Đurović.
Ne želim da se ponovi Nova i odbornik Vujačić. Zato je opravdano postaviti pitanje svim partijama “Sa kim ćete u koaliciju nakon izbora?”. Zato je opravdano pitanje liderima i nosiocima lista “Možete li da obezbijedite jedinstvo i disciplinu unutar svog odborničkog kluba?”. Smatram obavezom odgovornih političara, nosilaca lista Demokratskog fronta i liste SDP – Pozitivne Crne Gore da se precizno izjasne da li će i sa kojim strankama pregovarati o vršenju vlasti nakon izbora.
Štoviše, smatram da bi svaki kandidat za odbornike na listama trebalo da potpiše izjavu kojom se obavezuje da neće glasati za kandidata DPS za gradonačelnika Podgorice. To bi bilo politički odgovorno i moralno. Unaprijed reći – ja nisam Drago Đurović. Vjerujem da bi na taj način političke partije i koalicije koje ne žele saradnju sa DPS ohrabrile svoje potencijalne glasače, šaljući im poruku da njihov glas neće biti bačen u bunar lične koristi interesih krugova DPS-a, šefova i-ili rukovodstava partija, anonimnih odbornika I neznanih pojedinaca.
Za rukovodstvo DPS i njihove birače ovi zahtjevi i principi ne važe. Rukovodstvo DPS nema nikakav problem da formira koaliciju sa bilo kojom političkom partijom (što manja i slabija to bolja), dok su i njihovi birači sasvim sigurni da je svaka koalicija koja DPS drži na vlasti dobrodošla.
Kad govorimo o odbornicima, političke partije bi morale da svojim biračima i javnosti predstave ljude koji su na listama za odbornike. Poučeni iskustvom brojnih proteklih izbora i ovom aktuelnom kampanjom, mogli bi zaključiti kako osim nosilaca lista i Đukanovića lično odbornici nemaju što da kažu. Ako je zaista tako onda nije dobro jer će odbornici ipak morati nešto reći u opštinskim parlamentima.
Kvalitetnijem predstavljaju kandidata mogli bi poprilično pomoći mediji koji bi u narednim danima predstavljali biografije kandidata za odbornike i postavljali pitanja ljudima koji imaju imena, ali mnogi nemaju lica prepoznata u javnosti. Urade li mediji ovo makar za Podgoricu promijeniće makar malo pogled na izbore i ljude koji se kandiduju za vršenje vlasti. Mogućnosti koje mediji imaju su brojne. Zamislite svakog dana stranu u Vijestima, Danu, Dnevnim novinama i Pobjedi u kojima odbornički kandidati govore o sebi i odgovaraju na pametna i korektna pitanja novinara.
Političke partije su potpisale još jedan sporazum. Ipak, već svi znamo da političke stranke ne mare mnogo za poštovanje zakona, a kamoli za etički kodeks i sporazume. Nije im prvi put da dok se kunu u vladavinu prava nisu spremne da poštuju zakone koje su donijele. O tome govori i podatak da se na listama za odbornike nalaze državni službenici sve do nivoa pomoćnika ministara (sada popularnih direktora direktorata), iako Zakon kaže kako oni ne bi smjeli da javno izražavaju svoju političku pripadnost.
To ne važi za DPS ali ni SDP koje su na svojim listama za odbornike kandidovale brojne državne službenike i pomoćnike ministara – članove svojih opštinskih i glavnih odbora. Pretpostavljam da slična praksa važi i za opozicione partije koje su vlast na lokalnom nivou u nekoliko opština.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst je originalno objavljen u rubrici ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
Naš istraživač Marko Sošić govorio je na panelu „Rad i mogućnosti lokalnih parlamenata“ o kontroli lokalnih budžeta.
Panel je organizovan u okviru projekta Korupcija na lokalnom nivou – nulta tolerancija! koji vodi Centar za građansko obrazovanje, u saradnji sa Institutom alternativa.
Panelisti su bili:
prof. dr Zoran STOJILJKOVIĆ, sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu,
Marko SOŠIĆ, istraživač javnih politika u Institutu alternativa (IA),
Boris MARIĆ, viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje (CGO),
a panelom je moderirao Nikola ĐONOVIĆ, koordinator programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO).
Marko Sošić je detaljno predstavio istraživanja Instituta alternativa u oblasti kontrole lokalnih budžeta kao i naš portal o lokalnim finansijama, Moj Grad.
Na panelu su učestvovali odbornici/e opštine Kotor, službenici/e opštine, predstavnici nevladinih organizacija, kao i zainteresovani građani/ke.
Iako Zakon o javnim nabavkama određuje da ukupna godišnja vrijednost nabavki ostvarenih neposrednim sporazumom, tj. direktnim dogovorom između naručioca i ponuđača, ne smije prelaziti 10% izvršenog budžeta za javne nabavke, sedam lokalnih samouprava je u 2013. godini prekoračilo ovaj limit kršeći na taj način član 30 ovog Zakona.
Zaposleni u državnoj upravi ne smiju javno ispoljavati svoju političku pripadnost, što podrazumijeva i to da se ne smiju kandidovati za odbornike u lokalnoj skupštini.
U susret izborima u četrnaest opština Crne Gore, navodno svi sve znaju. Svi su jaki i prave se pametni. Vode svoje “dosljedne” politike i obećavaju svoje “najbolje” gradonačelnike. Još je, navodno, samo ostalo da se vidi kako će se proslaviti pobjeda.
Naš istraživač Marko Sošić govorio je na panelu „Rad i mogućnosti lokalnih parlamenata“ o kontroli lokalnih budžeta.