Objavljeno

Jovana Marović o pregovorima sa EU za dnevni list Dan

Pitanja novinara dnevnog lista Dan

  • Kako se u stvari vode pregovori između države kandidata i EU? Kako taj proces teče, i da li se tu zaista o nečemu pregovara?
  • Koliko godina bi pregovarački proces mogao trajati?

Odgovori koordinatorke istraživanja u IA i članice radne grupe za poglavlje 23, Jovane Marović:

Pregovori države kandidata sa Evropskom unijom o članstvu u ovoj nadnacionalnoj zajednici podrazumijevaju usklađivanje kompletnog nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Dakle, nema pregovora o tome da li se određeni pravni propis EU mora usvojiti i sprovoditi, jer je svaka država obavezna da uskladi kompletno zakonodavstvo sa acquis-jem do stupanja u članstvo, već predmet pregovora mogu biti određeni prelazni periodi (nakon stupanja u članstvo) koji su državi neophodni za usvajanje i primjenu određenog pravnog propisa. Međutim, iako EU može odobriti prelazne periode za određene propise, oni su vremenski veoma ograničeni i ne smiju uticati na funkcionisanje unutrašnjeg tržišta EU.

Treba dodati i da su pregovori u okviru poglavlja 23, Pravosuđe i temeljna prava, posebno zahtjevni jer je harmonizacija zakonodavstva sa acquis-jem praćena čitavim nizom dodatnih uslova koji se ogledaju u rješavanju konkretnih slučajeva u oblasti borbe protiv korupcije i kršenja ljudskih prava.

Evropska komisija će na osnovu dosadašnjih izvještaja o napretku Crne Gore i, prvenstveno, izvještaja o pregledu usklađenosti crnogorskog zakonodavstva sa acquis-jem, koji je održan tokom marta i maja mjeseca (screening), dostaviti Crnoj Gori mjerila za otvaranje pregovora u okviru poglavlja 23 i 24. Ova mjerila će, najvjerovatnije, podrazumijevati potrebu usvajanja akcionih planova za reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, itd. Kojim tempom će ići ispunjavanje ovih obaveza iz akcionih planova zavisi od postavljenih rokova, ali i stvarne opredijeljenosti da se ove obaveze ispunjavaju. Evropska komisija će pomno vršiti monitoring, čak i nakon privremenog zatvaranja određenog poglavlja. Izvjesno je da bez potpunog ispunjavanja mjerila nije moguće otvoriti ili zatvoriti poglavlje.

U praksi je moguće da se mjerila dopunjavaju, a to se posebno odnosi na mjerila za zatvaranje pregovora u okviru određenog poglavlja, jer su ona komplikovano i široko postavljena, ali to zavisi i od trajanja pregovora pa se može desiti i da se promijeni neki propis na nivou EU. (npr. u Hrvatskoj je jedno od mjerila za zatvaranje poglavlja 23 bio zahtjev da se poboljša efikasnost pravosuđa. Mjerila za zatvaranje koja su bila definisana u 10 tačaka, najprije su bila dopunjena sa 22 podmjerila, da bi na kraju ovaj broj zahtjeva dostigao broj 80).

Ispunjavanjem mjerila za zatvaranje poglavlje se zatvara privremeno, jer nema konačnog zatvaranja do zatvaranja svih poglavlja.

Nezahvalno je govoriti o bilo kakvim rokovima i godinama posebno kada se ima u vidu da trajanje pregovora isključivo zavisi od brzine usvajanja pravne tekovine EU i primjene. U tom smjeru, prepreku mogu predstavljati ograničeni administrativni kapaciteti za primjenu acquis-ja, i, posebno, nedostatak političke volje da se reforme sprovode.

Iako postoje procjene da bi proces u Crnoj Gori mogao kraće trajati nego npr. u Hrvatskoj, ne treba zanemariti ni mogućnost da nedovoljan napredak u okviru poglavlja 23, kao i temeljno kršenje ljudskih prava može blokirati cjelokupni proces pregovora.

Crna Gora ulazi u najzahtjevniju fazu procesa pridruživanja EU u okviru koje brzina napredovanja zavisi od brzine ispunjavanja zahtjeva koji će biti postavljeni iz Brisela.

Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja Instituta alternativa

Objavljeni članak možete pročitati ovdje.

Objavljeno

Novim Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti do suštinskih promjena?

U okviru aktuelnog procesa reforme sistema socijalne i dječije zaštite, a u pravcu kvalitetnije zaštite interesa korisnika socijalnih prava, Institut alternativa je Ministarstvu rada i socijalnog staranja dostavio komentare na Nacrt zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Pojedine odredbe je potrebno izmijeniti i/ili proširiti u cilju jasnije formulacije i uspostavljanja jasnog zakonskog okvira koji štiti sve (potencijalne) korisnike prava socijalne i dječije zaštite.

Usmjerenje Nacrta zakona na smanjenje tzv. zamke siromaštva i radnu aktivaciju korisnika materijalnog obezbjeđenja je pozitivno, i ovo smanjenje je moguće postići kroz razvoj radnih programa i odgovarajuće reforme na tržištu rada. Međutim, kako u Nacrtu zakona nije predviđena obaveza centara za socijalni rad da sa radno sposobnim korisnicima materijalnog obezbjeđenja zaključuju sporazume o prevazilaženju nepovoljne situacije, i dalje se suštinski ne rješava problem. Institut smatra da bi se obaveznim individualnim planom aktivacije smanjio broj slučajeva zloupotrebe, a sredstva usmjeravala na one koji zbog objektivnih okolnosti moraju biti „na teretu“ društvu. Nepoštovanje individualnog plana aktivacije treba da povlači određene sankcije poput gubitka prava na materijalno obezbjeđenje i mogućnost ponovnog ostvarivanja prava tek po isteku određenog roka, propisanog Zakonom.

Napredak u Nacrtu zakona u odnosu na postojeći zakonski okvir predstavlja i poglavlje posvećeno socijalnim uslugama, koje ostavlja značajan prostor organizacijama civilnog društva i profitnom sektoru u smislu pružanja usluga. Uvođenje sistema licenciranja i akreditacije omogućiće korisnicima izbor između pružaoca usluga koji ispunjavaju određene standarde kvaliteta. Međutim, Institut smatra da je prihvatilište, kao uslugu smještaja, potrebno jasno definisati jer se pored toga što je navedeno kao vrsta usluge u Nacrtu Zakona ne precizira šta prihvatilište podrazumijeva, koje ranjive grupe mogu koristiti ovu uslugu i na koji način, niti se pominje podzakonski akt koji bi bliže odredio uslove korišćenja ovog prava.

Imajući u vidu osnovne odrednice reforme sistema socijalne i dječije zaštite koje se odnose na deinstitucionalizaciju, decentralizaciju i razvoj usluga u lokalnoj zajednici, potrebno je postaviti zakonski okvir na osnovu kojeg će se jasno definisati nadležnost lokalne samouprave u oblasti socijalne i dječije zaštite.

Posebnu pažnju treba posvetiti jačanju kapaciteta centara za socijalni rad u smislu uvođenja novih metoda rada, stručnog usavršavanja, supervizije, sprovođenja projekata koji odgovaraju potrebama građana, ali i uspostavljanja efikasnijeg upravljanja. Prema izvještaju Državne revizorske institucije o centrima za socijalni rad za 2009. godinu, upravni odbori centara za socijalni rad su se sastajali u prosjeku jednom godišnje što smatramo zabrinjavajućim s obzirom na odgovornost ovog organa.

Dragana Radović
Istraživač javnih politika

Objavljeno

Ko još mari za zaključke Odbora?

VDT i USPNFT nisu ispoštovale zaključak sa kontrolnog saslušanja

Vrhovno državno tužilaštvo i Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma nisu ispoštovali zaključak Odbora za bezbjednost i odbranu sa februarskog kontrolnog saslušanja i u predviđenom roku nisu dostavili informacije o svojim aktivnostima u vezi sa ispitivanjem navoda o eventualnim koruptivnim radnjama tokom i nakon procesa privatizacije Telekoma.

Odbor za bezbjednost i odbranu je 14. februara održao kontrolno saslušanje Vrhovnog državnog tužioca i direktora Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma na temu dotadašnjih aktivnosti nadležnih državnih organa sprovedenih u vezi sa ispitivanjem navoda o eventualnim koruptivnim radnjama tokom i nakon procesa privatizacije “Telekom-a”.

Nakon održanog kontrolnog saslušanja, Odbor je usvojio zaključke kojima se, između ostalog, zahtijeva od učesnika kontrolnog saslušanja da do maja 2012. godine informišu Odbor o rezultatima daljih aktivnosti u ovom predmetu. Pomenute institucije nisu ispoštovale rok koji su članovi Odbora odredili niti su u međuvremenu dostavile tražene informacije.

Zaključci Odbora po sprovedenim kontrolnim saslušanjima se uobičajeno svode na uopšteno ohrabrivanje nadležnih institucija i organa da sprovode aktivnosti koje i inače spadaju u njihov Ustavom i zakonima određen djelokrug rada. Pomenuti zaključak Odbora jedan je od rijetkih koji je sadržao dodatnu obavezu za subjekte kontrolnog saslušanja, precizan rok i relativno jasno određenje informacije koja je zahtijevana.

Ovakav odnos institucija prema zaključcima Odbora je neprihvatljiv i ukazuje na nepostojanje odgovornosti predstavnika izvršne vlasti pred poslanicima. “Zaboravljanje” obaveza utvrđenih zaključcima parlamentarnih radnih tijela, uvreda je i za poslanike, članove tih odbora, ali i Skupštinu u cjelini. Osim podsjećanja na ovu obavezu, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu moraju od pomenutih institucija tražiti i obrazloženja oglušivanja na njihove zaključke i jasno osuditi ovakav odnos prema utvrđenim obavezama.

S druge strane, nepostojanje djelotvornih mehanizama za praćenje ispunjavanja usvojenih zaključaka predstavlja propust Skupštine i njenih radnih tijela, i dovodi u pitanje djelotvornost parlamentarnog nadzora.

Marko Sošić
Saradnik na projektima

Objavljeno

I generacija Škole – 2012

Podstaknut činjenicom da formalni sistem obrazovanja u Crnoj Gori ne pruža dovoljno znanja i vještina u oblasti izučavanja javnih politika, Institut alternativa je u februaru 2012. godine započeo sprovođenje programa Škole javnih politika, u saradnji sa Centrom za monitoring (CEMI), a uz podršku Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Cilj naše Škole je da doprinese kvalitetnom razvoju javnih politika u Crnoj Gori kroz osnaživanje kapaciteta zainteresovanih aktera za razvoj javnih politika, podizanje stepena razumijevanja razvoja javnih politika medju ključnim akterima, kao i osnaživanje komunikacije i saradnje među učesnicima iz različitih sektora, institucija i organizacija.

Prva generacija od 30 polaznika Škole javnih politika imala je priliku da pohađa pet modula u ukupnom fondu od dvadeset tri časa. Prva četiri modula obuhvatila su seriju predavanja sa praktičnim radom (radionicima), dok je peti modul podrazumijevao trening za pisanje efektivnih praktičnih javnih politika.

Profesori sa Univerziteta u Zagrebu, Beogradu i Podgorici i drugi eminentni stručnjaci i neposredni akteri javnih politika prezentovali su polaznicima tokom višemjesečne obuke sve ključne aspekte procesa kreiranja, sprovođenja i monitoringa javnih politika.

Program Škole je završen svečanom dodjelom diploma koje je polaznicima uručio predsjednik Upravnog odbora Instituta Stevo Muk, 11. jula 2012. godine.

Fotografije sa prve Škole javnih politika možete pogledati ovdje.

Objavljeno

Nevladine organizacije će pratiti sprovođenje reformi u oblastima koje čine pregovaračko poglavlje 23

Na inicijativu i u koordinaciji Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) formirana je Koalicija nevladinih organizacija za praćenje toka pregovora u okviru poglavlja 23. Dugoročni cilj djelovanja Koalicije je doprinos ostvarivanju osjetnog poboljšanja života građana i građanki Crne Gore.

Koaliciju čine organizacije sa višegodišnjim iskustvom u radu u oblastima koje čine pregovaračko poglavlje 23 i to: Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Juventas, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za monitoring (CEMI), Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), LGBT Forum Progres, Institut alternativa, Evropski pokret u Crnoj Gori, NVO Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Centar za ženska prava, Fondacija za stipendiranje Roma, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, Centar za antidiskriminaciju „EKVISTA“ i NVO Anima.

Članice Koalicije su prošle višemjesečni proces obuka na teme sadržaja poglavlja 23., metodologije monitoringa i izvještavanja i kreiranja komunikacione strategije od strane hrvatske ad hoc Koalicije NVO za praćenje pregovora u području poglavlja 23, prve ove vrste u regionu. Takođe, imale su priliku razgovarati sa najznačajnijim akterima iz civilnog i javnog sektora u Republici Hrvatskoj, kao i predstavnicima Delegacije EU u Republici Hrvatskoj. Obuke i konsultacije su sastavni dio projekta koji CRNVO realizuje u partnerstvu sa Centrom za mirovne studije iz Zagreba, a čiji je ključni rezultat upravo formirana Koalicija.

Pozdravljamo otvaranje procesa pregovora sa Crnom Gorom i najavljujemo da ćemo pažljivo pratiti proces sprovođenja reformi u oblastima pravosuđa, osnovnih ljudskih prava i sloboda i antikorupcijskih politika koje čine poglavlje 23 tokom cijelog pregovaračkog procesa, redovno informisati domaću i međunarodnu javnost o svim nedostacima i pozitivnim pomacima u ovim oblastima i zagovarati izmjene u zakonodavnom, insituticionalnom i implementacionom okviru koje će trajno uticati na unaprjeđenje stanja ljudskih prava građana i građanki Crne Gore i obezbjeđivanje visokog stepena vladavine prava.

Takođe, smatramo da Vlada Crne Gore ne smije ponoviti grešku pojedinih zemalja članica EU u kojima je pregovarački proces karakterisao visok stepen tajnosti, te da od početka pregovaračkog procesa mora obezbijediti kontinuitet u informisanju građana i građanki o toku samog procesa i efektima planiranih i ostvarenih reformi na poboljšanje njihovog svakodnevnog života.

Stoga pozivamo Vladu Crne Gore da princip transparentnosti sadržan u brojnim usvojenim strateškim dokumentima oživi tokom pregovaračkog procesa i blagovremeno pruži na uvid javnosti: mjerila za otvaranje i kasnije za zatvaranje poglavlja 23 i ostala poglavlja, akcione planove za implementaciju mjerila za poglavlje 23 i ostala poglavlja, izvještaje o implementaciji obaveza definisanim mjerilima za poglavlje 23 i ostala poglavlja i pregovaračke pozicije Crne Gore za poglavlje 23 i ostala poglavlja.

Koalicija je otvorena za sve nevladine organizacije koje svojim znanjem i iskustvom žele dati doprinos suštinskim promjenama u oblasti ljudskih prava, borbe protiv korupcije i reforme pravosuđa u Crnoj Gori, a istovremeno dijele vrijednosti i uvjerenja oko kojih su se okupile i postojeće članice Koalicije.

Objavljeno

Razum i revolucija

Politika je racionalna djelatnost. Zato je od jalove „revolucionarne” buke mnogo važnije da u razumnom dijalogu donosimo najefikasnije odluke. Nama u nevladinim organizacijama u cilju promjene sistema, a političkim partijama u cilju promjene lica vlasti.

Dobitnica Nobelove nagrade za mir 1990. godine, Aung San Su Ći (Aung San Suu Kyi), u intervjuu za BBC ovog juna, na pitanje novinara: „Neki kažu da ste (NLD-partija koju ona vodi) naivni i da vas vlada vara lijepim riječima, da su vas smjestili u parlament i drže vas tamo kao manjinu“, odgovara:

„Niko nas tamo ne drži protiv naše volje, ako mi smatramo da najbolje služimo interesima naroda u parlamentu ostaćemo tamo, mi imamo vanparlamentarne aktivnosti već 24 godine i širimo naše aktivnosti koje uključuju rad u parlamentu“.

Politička situacija u Burmi (Mjanmar) gdje vlada vojna diktatura prilično je različita od one u Crnoj Gori.

Aung San Su Ći je provela 20 godina u pritvoru, a oslobođena je iz kućnog pritvora krajem 2010. godine, dok partiji čiji je lider nije dozvoljeno da se registruje sve do januara 2011. godine. Tokom 2015. biće održani prvi regularni izbori na kojima će učestvovati opozicija i za koje se smatra da mogu biti prilog punoj tranziciji ove zemlje ka demokratiji.

Crna Gora je ovih dana dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.

U prvoj polovini ove godine, sa većim ili manjim intenzitetom, ideja bojkota izbora i bojkota institucija je dominirala u opoziciono orijentisanoj javnosti. Sumnjam da bi Crna Gora dobila datum početka pregovora da je opozicija u susret odluci EU napustila Skupštinu.

Nije zgorega podsjetiti se iskustva susjedne Albanije, agonije opozicionog napuštanja albanskog parlamenta i njihove neizvjesne evropske perspektive. O stavu EU o bojkotu parlamenta nedavno je otvoreno i direktno govorio i odlazeći šef Delegacije EU u Crnoj Gori. Nije podržao takvu ideju, naprotiv.

O iskustvu bojkota parlamenta, najčešće zbog izostanka direktnih TV prenosa na javnom servisu, može posvjedočiti i naša opozicija, ali i ukupna javnost. O iskustvu bojkota lokalnih izbora, istina uglavnom selektivnog, ograničenog i kratkoročnog, takođe. S druge strane, činjenica je da izbori za nacionalni parlament u Crnoj Gori nikada nisu bojkotovani još od 1990. godine. Ni onih teških devedesetih.

Da ne bude zabune, nisam se zabrinuo kako će neko bojkotovati parlament ili izbore. U tako nešto odavno ne vjerujem. Isključivo želim da ukažem na jalovost takve ideje i rasprave.

Želim da ukažem na to da je za opozicione stranke, medije, građane, intelektualce mnogo važnije da se posvete jedinom mogućem putu za pobjedu u demokratskom sistemu – izborima. Ovim i ovakvim, koji su daleko od savršenih, ako takvih ima uopšte.

Ali, još važnije od toga, želim da ukažem na to da revolucionarni zanos dijela političke opozicije i civilnog društva gazi ideju slobode. Tako s revolucijama obično biva. Ideja promjena zamišljenih po principu ponuđene čarobne formule „opozicija napušta parlament – ulični protesti – ostavka vlade – tehnička vlada – izbori – poraz DPS – Milo ide u zatvor – Crna Gora raj na zemlji“ postavljena je kao ulaznica u svijet političkog i ljudskog poštenja, ispravnosti i pravovjernosti.

Ko ne prihvata ili ne vjeruje u racionalnost takve političke akcije, po autorima i podržavaocima te ideje po automatizmu valja biti obilježen kao saradnik režima i mafije. Hvala unaprijed.

Da ne bude zabune (drugi put), u Crnoj Gori je pregršt razloga za opravdano nezadovoljstvo i građanske proteste, kao što vjerujem da je isto toliko razloga da se Đukanović nađe na optuženičkoj, a DPS u opozicionim klupama.

Nego je ovdje riječ o drugom, da promovisana dogma revolucionara, osim što je nelogična i ne daje rezultate, što je danas gotovo svima jasno.

Zato je pametnije vratiti se jednoj drugoj temi, staroj koliko i opozicija u Crnoj Gori, uobičajeno naslovljenoj kao „široki antirežimski front“, a potkrijepljenoj argumentacijom tipa „ko bio protiv najšire koalicije da mu crkne…“.

Umjesto te i sličnih parola, racionalno bi bilo vidjeti da li istraživanja (ako to nekog osim DPS i SDP uopšte interesuje) govore kako zajednički nastup tri ( ili dvije) velike opozicione stranke donosi značajno više glasova od njihovog samostalnog izlaska, da li je efekat neznatan ili se čak gubi određena podrška. Odgovor na to pitanje, trebao bi da opredijeli odluku o načinu izlaska na izbore.

Drugo važno pitanje je što je najracionalnija politika velikih opozicionih stranaka u odnosu na male stranke. Odgovor na ovo pitanje vrijedi otprilike 50.000 glasova. Dijalog o ovim pitanjima valjalo bi voditi i na stranicama ovog i drugih listova. Ako su namjere dobre, a ciljevi isti.

Politika je racionalna djelatnost. Zato je od jalove „revolucionarne” buke mnogo važnije da u razumnom dijalogu donosimo najefikasnije odluke. Nama u nevladinim organizacijama u cilju promjene sistema, a političkim partijama u cilju promjene lica vlasti.

Na kraju, želim ovim tekstom da ohrabrim sve one manje vidljive i manje glasne ljude koji su privrženi demokratiji i promjenama, a pritom nisu opijeni „čarobnom formulom“ da slobodno govore i pišu bez straha kako će od pravovjerne opozicije i civilnog društva biti osuđeni zbog izdaje. Za takvu „izdaju“ bi takvi osudili i veliku ženu mira i demokratije s početka ovog teksta.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa