Objavljeno

Reforma javne uprave

Vlada Crne Gore je krajem juna usvojila Nacrt Agende reforme javne uprave u Crnoj Gori za period 2010-2014 “Aurum”, stavila ga na javnu raspravu i očekuje da do kraja septembra usvoji konačan tekst Strategije zajedno sa Akcionim planom za njeno sprovođenje. Ovi dokumenti bi trebali da obezbijede nastavak procesa započetog usvajanjem Strategije upravne reforme 2002-2009.

Dobro je što je proces izrade nove Strategije intenziviran od početka godine i što su u process uključene i relevantne međunarodne organizacije i institucije, te posebno što je javna rasprava pružila mogućnost da se uključe I relevantni domaći akteri. Od značaja je namjera predstavljena u Nacrtu da se u skladu sa novim Ustavom Crne Gore koji je propisao da Skupština Crne Gore “uređuje sistem državne uprave” usvoje zakoni o ministarstvima i drugim organima uprave, javnim službama i javnim agencijama. Dalje, reforme predviđene u oblasti inspekcijskog nadzora predstavljaju jedno od najjasnijih mjesta u Nacrtu. Problemi su jasno definisani, a mjere su odgovarajuće i konkretne. Posebno treba ukazati na pozitivnu namjeru da se “formira jedan organ za inspekcijske poslove”. Na potrebu razmatranja ove opcije smo ukazivali i ranije u analizama Instituta Alternativa.

Iako Nacrt Strategije predstavlja solidnu osnovu za dalji rad, očigledno je da autori Nacrta nisu raspolagali ozbiljnim analizama rezultata primjene ranije Strategije. Ta činjenica nije rezultat njihovog propusta, već prije rezultat opšteg stanja same javne uprave i njenih slabih analitičkih kapaciteta. Državni organi u pripremi analiza i informacija predstavljaju gotovo isključivo pozitivne strane procesa i njegove proizvode, a ne govore o problemima, neuspjesima, njihovim uzrocima i posljedicama. Iako je participacija i orijentisanost javne uprave prema građanima i pravnim licima korisnicima usluga i ranije promovisana kao princip, iz pristupa u pripremi analiza vidljivo je da nije korištena mogućnost da se informacije, misljenja i stavovi dobiju od samih korisnika. Primjera radi, sadržajnost i vrste informacija predstavljenih u Analizi ostvarivanja reforme državne uprave (2007) i Informaciji o sprovođenju reforme državne uprave (2009) su takve da ne mogu biti dobra osnova za rad na novoj Strategiji. U ovim dokumentima nema jasnih i preciznih podataka o ostvarenim, djelimično ostvarenim i neostvarenim mjerama iz ranije Strategije i akcionog plana, niti o ostvarenju ciljeva i podciljeva ranije Strategije.

Tako, iako je kao prvi od osam ključnih ciljeva upravne reforme definisan “znatan prenos nadležnosti na niže sistemske nivoe, čime se postiže veći stepen fleksibilnosti cjelokupnog upravnog sistema”, Nacrt nije dao ni načelne odgovore na pitanja sadržaja i dinamike ove reforme. Strategija u ovom dijelu zahtjeva jasnija određenja.

Između ostalog, Nacrt kao jedan od važnih poslova predviđa racionalizaciju broja zaposlenih u javnoj upravi, ali nije u dovoljnoj mjeri objasnio principe na kojima će počivati ovaj zahtjevan posao, kao ni odgovornost za sprovođenje ovog procesa. U situaciji kada ne postoje jasni kriterijumi za prijem i napredovanje državnih službenika, upitno je da li i u kojoj mjeri proces smanjenja broja zaposlenih može biti zasnovan na objektivnim kriterijumima i potrebama.

U Nacrtu se navodi potreba “daljeg razvoja sistema disciplinske odgovornosti”. Objašnjava se da “efikasna javna uprava podrazumijeva veću individualnu odgovornost službenika i namještenika u ostvarivanju postavljenih ciljeva”, kao i da je cilj “odgovornost javne uprave drugim upravnim, zakonodavnim ili sudskim organima, koja je usmjerena na obezbjeđivanje poštovanja vladavine prava”. Međutim, konkretni problemi u ovoj oblasti nisu identifikovani, niti su precizirane strateške smjernice za njihovo rješavanje.

Ako Vlada hoće da Strategija reforme javne uprave bude primjenljiva i funkcionalna, onda se ključni problemi u dosadašnjem funkcionisanju javne uprave moraju jasnije identifikovati, a strateški ciljevi i podciljevi precizno definisati. Isključivo na osnovu takve Strategije, moguće je pripremiti kvalitetan Akcioni plan koji će sadržati precizne mjere, rokove i odgovornosti. Međusobne odnose (hijerarhija, koherentnost, koordinacija i nadgledanje) ove Strategije i drugih vladinih strateških dokumenata koji se bave pitanjima od značaja za javnu upravu,treba razriješiti u okviru ove Strategije. Takođe, važno je da Strategija u punoj mjeri uvažava i pravilno predviđa potrebe javne uprave u procesu evropskih integracija, pa je zato važna kompatibilnost ove Strategije i Nacionalnog plana za integracije Crne Gore u EU (NPI). Od značaja za uspjeh Strategije je da podjela poslova političke koordinacije, operativnih aktivnosti i savjetodavne uloge bude funkcionalna i da u vezi sa takvom podjelom uloga postoji puni konsenzus u Vladi. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Vlada treba da utvrdi iznos javnih sredstava koja će opredijeliti za sprovođenje Strategije i tako dodatno potvrdi posvećenost ovom procesu. Dinamika reforme ne smije zavisiti od uspjeha prikupljanja sredstava iz inostranih izvora.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

ANB ima obavezu prema javnosti

Zakon o ANB propisuje potpunu zatvorenost sjednice skupštinskog Odbora na kojoj će se raspravljati o Izvještaju o radu ANB za 2009. godinu.

Međutim, nema opravdanog razloga da veći dio izvještaja o radu ANB ne bude predstavljen javnosti. To podrazumijeva objavljivanje načelnih informacija, ocjena i stavova, ali ne i informacija o konkretnim licima, tekućim akcijama i detaljima operativne prirode koji po prirodi posla koji vrši ANB moraju biti tajni.

Javnost treba da bude upoznata sa ključnim prijetnjama nacionalnoj bezbjednosti, što je praksa rada relevantnih službi bezbjednosti.

Takođe, javnost treba upoznati sa podacima o broju procesuiranih slučajeva u kojima su podaci prikupljeni od strane ANB bitno pomogli u rasvjetljavanju krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. S tim u vezi, posebno je značajna informacija o sprovedenim mjerama tajnog nadzora i njihovim rezultatima. Od interesa je da javnost bude upoznata i sa rezultatima rada generalnog inspektora ANB, posebno u dijelu ranije saopštavanih optužbi o političkim i privrednim aktivnostima pojedinih službenika ANB, kao i njihove povezanosti sa bezbjednosno interesantnim licima.

Kako je sama ANB po zahtjevima za pristup informacijama činila dostupnim ranije izvještaje o radu ANB u dijelu koji nije utvrđen kao tajan, nema razloga da ti djelovi izvještaja za 2009. godinu odmah po upoznavanju Odbora ne budu objavljeni.

Značajan iskorak u odnosu sa javnošću i izgradnji povjerenja u rad ANB predstavljala bi konferencija za medije, na kojoj bi direktor ANB-a predstavio djelove izvještaja za koje nema opravdanja da budu skriveni od javnosti.

Objavljeno

Razvoj kapaciteta Skupštinske službe

Razvoj kapaciteta skupštinske službe treba dugoročno planirati, a plan zasnovati na stvarnim potrebama odbora, odnosno, poslanika. U analizi Instituta Alternativa iz januara ove godine konstatovano je da, iako postoji volja za povećanjem broja službenika u Skupštinskoj službi, kadrovska politika i raspoređivanje novih zaposlenih ne odgovaraju potrebama poslanika svih partija i svih odbora.

Veći broj službenika direktno odgovornih za pružanje usluga članovima odbora po pojedinim temama prirodna je potreba značajno većeg fokusa skupštinskog rada na rasprave u odborima. Ovo je posebno važno u odnosu na ostvarivanje kontrolne funkcije parlamenta.

Skupštinska služba se planski i postepeno treba osloboditi kadrova koji nemaju kapacitet da ispune zadatke koji se nalaze pred Skupštinom u procesu evropskih integracija.

Prijem novih službenika mora biti zasnovan na objektivnim kriterijumima stručnosti i znanja, oslobođen kriterijuma stranačke pripadnosti. Postoje ozbiljni prigovori da je prijem novih službenika zasnovan na neobjektivnim kriterijumima, što dugoročno škodi izgledima da Parlament izgradi profesionalnu i stručnu službu.

Takođe, skupštinska služba ne može dominantno počivati na pripravnicima već treba razviti mehanizme privlačenja iskusnijih i sposobnih kadrova iz drugih institucija i sektora. U tom smislu Skupština nema opravdanja zbog odsustva većeg finansiranja navedenih potreba, jer ima konačnu riječ prilikom usvajanja državnog budžeta.

Mogućnost poslaničkih klubova da angažuju plaćeno osoblje (sekretara I određeni broj konsultanata) iz sopstvenih partijskih struktura ne smije biti zamjena za profesionalnu skupštinsku službu.

Cjelokupni posao upravljanja ljudskim resursima treba smjestiti u nadležnost Skuptine i omogućiti puno učešće svih poslaničkih grupa u nadgledanju zakonitosti i objektivnosti procesa.

U procesu uspostavljanja brojnije, kvalitetnije i profesionalnije skupštinske službe trebaju se značajno više koristiti mogućnosti saradnje sa civilnim društvom i usluge nezavisnih eksperata.

Procjena pravnog okvira i prakse u primjeni nekih kontrolnih mehanizama Skupštine Crne Gore