Uloga Skupštine u demokratskom društvu

Naša istraživačica, Dina Bajramspahić, je odgovarala na pitanje ND Vijesti o tome da li su nam potrebni Zakon o Skupštini i Zakon o Vladi:

Odnos Skupštine i Vlade je nedovoljno regulisan i skoro dvanaest godina od nezavisnosti nisu adekvatno razrađena proceduralna pitanja instituta koje je predvidio Ustav. U odsustvu zakona, Skupština se u komunikaciji sa Vladom poziva na svoj interni akt, Poslovnik, koji Vladu ne obavezuje u dovoljnoj mjeri. To dovodi do toga, na primjer, da se ministarstva oglušuju o poslanička pitanja, o zahtjeve za dostavljanjem informacija poslanicima, o zaključke Skupštine i zaključke radnih tijela, što je apsolutno neprihvatljivo i nezamislivo u zemljama parlamentarne demokratije. Izvještavanje o zaključcima nije ni propisano bilo kojim aktom, što značajno umanjuje uticaj Skupštine i odbora.

Zakon o Skupštini i Zakon o Vladi su neophodni, ali ne bi riješili sve. To najbolje potvrđuje činjenica da postoji Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji se primjenjuje na površan način i bez pretjeranog doprinosa rješavanju problema u ovom sektoru.

Stanje kontrolne funkcije Skupštine danas je takvo da Vlada, s pravom, nema razloga da Skupštinu shvata ozbiljno, niti da sa zebnjom priprema svoje izvještaje o radu i stanju u brojnim u oblastima. Međutim, nije samo kontrolna funkcija nezadovoljavajuća, već i zakonodavna: mnogi Vladini zakoni prolaze bez komentara, bez amandmana i bez pitanja. Skupština ne bi smjela sebi da dozvoli da postane samo pričaonica koja nema uticaja na stanje u toliko oblasti krcatih problemima.

Da budem potpuno jasna: niko od vladajućih parlamentarnih partija ne očekuje da ruše Vladu i Vladine zakone. Međutim, i poslanici vladajućih partija moraju da opravdaju svoje plate, tj. da nađu način da doprinose rješevanju problema, da imaju konstruktivne inicijative, ideje, prijedloge, da sami pokreću izmjene zakona koji nisu profunkcionisali u praksi, da pokreću tematske rasprave na teme koje su od značaja za građane, itd, i time čuvaju dignitet najvišem državnom organu. U protivnom, Skupština neće imati nikakvu svrhu. Samo se u zemljama nerazvijene demokratije parlament zadržava na nivou glasačke mašine, umjesto da podstiče Vladu na bolji rad i veću odgovornost. To je odgovornost poslanika većine – i u prisustvu i u odsustvu opozicije – budući da opozicija ionako nema većinu za odlučivanje.

Originalni tekst “Crna Gora jedina u regionu nema Zakone o Vladi i Skupštini – Vladi može biti da se igra sa poslanicima” dostupan je ovdje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.