O stanju u tužilaštvu, sudstvu i Tužilačkom savjetu čiji je bio i član u prethodnom sazivu, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa Stevo Muk govorio je u podkastu „Istražuj.me“ Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Govoreći o stanju u Tužilačkom savjetu (TS), ali i razlozima zašto se nije ponovo prijavio za mjesto člana ispred nevladinih organizacija, Muk je odgovorio da je suštinski razlog, pored toga što misli da je previše da se na jednoj takvoj funkciji zadrži u dva mandata, taj što je osjetio da njegov poziv da se Tužilački savjet stavi u funkciju veće transparentnosti i odgovornosti ne nailazi na plodno tle u sastavu kakav je bio tokom 2024. i 2025. godine. To je, kako navodi, slučaj od trenutka izbora novog vrhovnog državnog tužioca (VDT) Milorada Markovića, i ne gaji nade da će to biti tako i u izmijenjenom sastavu TS.
Izmjene Zakona o državnom tužilaštvu iz 2024. godine su donijele i „novu većinu“ u samom Tužilačkom savjetu, koju čine pet članova iz reda tužilaca i predsjednik ovog tijela. Iako je, ne uzimajući u obzir samog predsjednika TS, formalno jednak broj tužilaca i netužilačkih članova, Muk ističe niz problema kada je u pitanju proces odlučivanja.
„Formalno je zaista tako da imate jednak broj tužilaca i netužilačkih članova. Međutim, ako tužilačka većina u svemu glasa na način koji je u teoriji poznat kao blok glasanje – zajedno, solidarno i u skladu sa direktivama VDT-a… Nekada su važne neke druge stvari koje vi ne možete tako lako da vidite u papirima: atmosfera koja se stvara u Tužilačkom savjetu, način na koji se diskutuje gdje ljudi iz tužilačkih redova jednom tišinom opstruiraju svaku inicijativu koja dolazi sa druge strane, ne učestvuju u diskusijama, čekaju da glasaju u skladu sa tonom diskusije predsjednika Tužilačkog savjeta… Onda je to nešto što ključno određuje odnose snaga“, poručio je Muk, dodajući da sa druge (netužilačke) strane sjede ljudi koji nemaju nikakve hijerarhijske odnose među sobom, niti su dužni nekom vrhovnom autoritetu da glasaju na jedan jedinstven način.
„U tom smislu će ovih pet, a to je i poenta moje priče, uvijek biti više u odnosu na ovih pet netužilačkih članova savjeta“, zaključio je.
Demotivacija i diskriminatorne norme za članstvo predstavnika NVO
Govoreći o izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, Muk je istakao da je jedno od rješenja bilo i neobično i neopravdano postavljanje izuzetno visokih kriterijuma i uslova za predstavnike civilnog sektora u Tužilačkom savjetu.
„Bez ijednog opravdanog razloga su postavljeni uslovi: da ima više od 40 godina života, 15 godina iskustva u pravnoj struci, da nije advokat, da nije u bilo kakvom sukobu interesa koji je sam po sebi ekstenzivno postavljen, da nije bio sudija ili tužilac… Ali ti isti uslove ne važe da državnog tužioca – člana TS. To je očigledno diskriminatorno“.
Na pitanje njegovog uticaja i da li VDT uopšte treba da predsjedava Tužilačkim savjetom, Muk je odgovorio da je njegovo očekivanje bilo da će se VDT pozabaviti „disciplinovanjem“ tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, a ne disciplinovanjem Tužilačkog sajveta ili njegovog netužilačkog dijela, Komisije za istraživanje napada na novinare i njihovu imovinu, ali i skupštinskih odbora i Skupštine kroz različite mehanizme distanciranja…
„Vrhovni državni tužilac Marković je u Skupštini izabran jednom spektakularnom većinom, i na moju i na radost svih koji su godinama priželjkivali da imamo VDT-a u punom mandatu. Bila je riječ o čovjeku koji dolazi van redova tužilačke organizacije… Moje očekivanje je bilo da će se taj VDT pozabaviti „disciplinovanjem“ tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, a ne disciplinovanjem Tužilačkog savjeta, ili njegovog netužilačkog dijela, Komisije za istraživanje napada na novinare i njihovu imovinu, uskraćujući ih za pristup informacijama koje su im prije bile dostupne, ali i na kraju disciplinovanjem skupštinskih odbora i Skupštine kroz različite mehanizme distanciranja – odbijanjem dostavljanja informacija i učešća na sjednicama. Kada govorim o disciplinovanju tužilaca mislim na to da rade bolje, više, odgovornije, brže, i naravno disciplinovati u smislu utvrđivanja različitih oblika odgovornosti gdje i kad je ima. Kada je izabran, VDT je imao izbor i ja mislim da je napravio pogrešan – uzrok tome može biti i to da kada neko dođe u organizaciju postaje dio nje i gleda na ljude, institucije i organizacije van te institucije kao na protivnika koji postavlja neprijatna pitanja i ko je višak u toj priči, pa samim tim formira jednu vrstu odnosa. Tužilačka organizacija je i u tom smislu specifična zbog posla i nadležnosti koje ima, ali i skrivene strane kojom upravlja“, zaključuje Muk.
Kako do rezultata bez Sky komunikacije?
Muk je u podkastu istakao da je Tužilački savjet imao veliki uticaj i dao podršku u radu Specijalnog državnog tužilaštva i Glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću time što je TS dominantno uticao na uvećanje budžeta SDT-a, usvajanjem odluka kojim se povećao broj specijalnih tužilaca, zapisničara i savjetnika koji mogu biti izabrani ali i odlukama o upućivanju državnih tužilaca na rad u SDT i izborom specijalnih tužilaca u SDT…
Ipak, kako navodi, treba istaći veliki broj zastarjelih predmeta, i postoje razni razlozi zašto može doći do zastare. Nekad se, kako je naveo, krivična prijava podnese ne mnogo vremena pred sam datum zastare, a drugi je razlog da su državni tužioci „menadžeri“ drugih institucija i lica, primjera radi policije, vještaka, međunarodne pomoći, gdje sami rokovi ne zavise od tužilaca već dobre volje trećih strana u postupcima.
Uprkos naporima i kreiranju Metodologije o načinu pripreme izvještaja državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, do danas nije na uvid dat ishod i nalazi sprovedenog nadzora, koje je inicirano u vrijeme vršiteljke dužnosti Maje Jovanović, a koje je tražio i sam rukovodilac SDT.
„Ja sam na sjednicama TS tražio da se mi upoznamo sa nalazima tog nadzora – oni su rekli da je to dokument označen stepenom tajnosti i da je uvid moguć ako budemo došli u kabinet VDT-a. Ja sam rekao da mislim da to nije ni fer niti korektno, ni zasnovano na zakonu, a pomalo i nedostojanstveno.“
Muk je naglasio da se u postupcima nalazimo na pola puta – čak i kada postoje optužni akti SDT-a još uvijek se čeka konačan sud onoga što u jednoj demokratskoj državi treba da sudi, a to je specijalni sud.
„Taj epilog nemamo još uvijek i on se uporno ne nazire i nema ga na vidiku. Najveći napredak vidim u radu SDT-a i to jeste uglavnom zahvaljujući Sky komunikacijama i međunarodnoj saradnji koja je na sreću otkočena. Ipak, postavlja se pitanje jesmo li za ovih nekoliko godina izgradili sistem koji će moći da se bori sa organizovanim kriminalom i korupcijom i onda kada ne bude Sky komunikacije. Bojim se da nismo i da je SDT u velikoj mjeri postalo zavisno od te vrste informacija. Mi smo “kroz Sky” saznali šta se dešavalo do 2021. godine – šta se dešava nakon toga? Taj odgovor nemamo ni u sferi korupcije ni organizovanog kriminala koji očigledno nije stao. već je nastavio da djeluje“, zaključio je Muk.
Ko može da sasluša tužilaštvo?
Govoreći o nejasnoćama u predmetu javnosti poznatom kao “afera Telekom”, Muk je naveo da nije jasno kako je taj predmet zastario 2021. godine, te da je neko morao preuzeti tah predmet nakon što je postupajući tužilac udaljen sa dužnosti nakon što je pokrenut krivični postupak protiv njega. Postavlja se pitanje šta je bilo od 2022. do 2025. godine sa saznanjem o toj zastari, odnosno kako tek sada dolazi do rješenja o odbacivanju krivične prijave Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) sa konstatacijom o zastari iz 2021. godine.
Na pitanje da li su predstavnici tužilaštva trebali da se odazovu pozivu na kontrolno saslušanje, Muk je odgovorio potvrdno, ali i da je odbor od njih trebao da zatraži jedan posebna izvještaj kako i nalaže Zakon o državnom tužilaštvu, kao preduslov da učestvuju na tematskoj sjednici. Mjesto VDT-u je, kako navodi, da objasni odboru šta su tužioci radili u predmetu Telekom, da da jednu hronologiju događaja, ali i da je i Tužilaštvu i Skupštini potrebno dobre volje za komunikacijom i saradnjom.
„Mislim da cjelovito, blagovremeno i tačno obavještavanje i javnosti i Skupštine i TS može samo da pomogne unaprjeđenju povjerenja u rad tužilaštva. Kad god vi ne dostavite izvještaj, kad god ograničavate i ne dođete na sjednicu odbora, sa pravom ili ne, drugi će misliti da vi nešto krijete i na taj način ćete ugroziti povjerenje koje imate ili utvrditi one koji inače nemaju povjerenje u vas. Ja msilim da pozivanje na tu formulaciju iz zakona koja govori o okolnostima predmeta – “mi ne možemo da razgovaramo o predmetima”: pa o čemu ćemo da razgovaramo ako ne o predmetima? Dakle vi morate da u tim predmetima za koje postoji ogromno interesovanje javnosti godinama i decenijama, koji jesu osjetljivi – kažete šta ste uradili. Ne da iznosite podatke koji se odnose na to šta je lice uradilo, lične podatke ili poslovne tajne, bilo šta što može da ugrozi ljudska prava ili vođenje krivičnog postupka, ali morate da date hronologiju postupanja tužilaca, i da time preuzmete odgovornost”, zaključuje Muk.
U Skupštini, s obzirom na formirane predmete, kako navodi Muk, postoje dva politička interesovanja za rad tužilaštva, a zakonodavnom domu nedostaje etički kodeks koji bi zabranio tu vrstu interesovanja koje se odnosi na njih same, čime bi se uklonio sukob interesa i onemogućila zloupotreba poslaničke funkcije kako bi pribavili korist za sebe u odnosu na informacije o nekom krivičnom postupku.
Odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija
Muk navodi da su izmjene Zakona o državnom tužilaštvu donijele određene promjene, te da su nešto bolje i više uređeni osnovi za porketanje disciplinskih postupaka. Ističe da ostaje stara boljka, a to je da ne postoje inicijative za pokretanje disciplinske odgovornosti, osim u slučaju kada su ti državni tužioci već procesuirani kroz rad SDT-a, odnosno da krivični povlači i disciplinski postupak.
“To ne rješava pitanje odgovornosti državnih tužilaca – svih ili onih koji su se ogriješili o norme. Rukovodioci ne pokreću disciplinske postupke i to je dio onoga o čemu smo pričali – unutrašnje solidarnosti koja je negativna. U zakonu je uvedena jedna nova i potencijalno dobra stvar a to je da disciplinski tužilac može samostalno da pokreće disciplinske postupke. Međutim, on je potpuno lišen informacija koje bi mu pomogle u tome. Ja sam onda rekao da, pošto mi kao članovi Tužilačkog savjeta najviše možemo da saznamo o mogućim lošim praksama iz pritužbi, da proslijedimo izvještaje Komisije za pritužbe disciplinskom tužiocu i da ukažemo koje su osnovane i zašto. Iz nekih potpuno neobjašnjivih razloga, predsjednik Tužilačkog savjeta i većina su rekli da to nije primjereno i da to ne treba raditi, i na tome je tako i ostalo”, zaključuje Muk.
Na pitanje da li postoji političke volje da tužilaštvo bude nezavisno, Muk je istakao da je to pitanje političara, Skupštine i Vlade, ali i da svaka politika hoće da ima svoj uticaj na pravosuđe i objavještajni sektor, makar na nivou informacija i informisanosti o tome šta se tamo radi i sprema.
“To je čini mi se kao nešto što je pravilo. E sad da li postoji uticaja da se u konkretnim predmetima donese jedna ili druga odluka, to bismo mogli da vidimo u pojedinačnim primjerima. Ja vidim neke pozitivne trendove da se tužilaštvo oslobodi i te vrste političkog uticaja i vidim jedan otpor u Državnom tužilaštvu koje možemo da vidimo i slobodno kažemo – jeste, nepristrasan je taj tužilac i to tužilaštvo koje vodi postupke i protiv ovih na vlasti i protiv ovih u opoziciji. To je fer da se kaže i primijeti i može biti dokaz nezavisnosti i nepristrasnosti, ali ja mislim da je to sve i dalje još u povoju, da su izazovi ogromni i da kroz pažnju svih aktera koji nam pomažu treba da svi damo doprinos i da budemo neka vrsta garancije znajući da taj proces nema kraja”, zaključio je Muk.
Cijelu epizodu podkasta možete pogledati na linku.