Šta predstoji u reformi pravosuđa

Odgovori naše Dine Bajramspahić na pitanja ND Vijesti u vezi sa: v.d. stanjem u pravosuđu, teškoćama da se dođe do dogovora i postizanja kvalifikovane većine, najavljenom dobrovoljnom odlasku čelnika u pravosuđu, blokadi Sudskog savjeta i Ustavnog suda

Najprije da kažem da su najave odlaska pojedinih čelnika u pravosuđu dobra vijest. Najbolje se vidi po zastoju u pregovorima da je u pravosuđu došlo do zasićenja, bezidejnosti, nedostatka energije i elana da se procesi povuku naprijed a imaju tu odgovornost. Nije bilo uopšte reakcije iz Sudskog i Tužilačkog savjeta na to da je u Izvještaju Evropske komisije poglavlje 23 ocjenjeno bitno lošije nego poglavlje 24, koje se recimo tiče organizovanog kriminala.

Mislim da ovaj prelazni period treba da iskoriste svi koji su na bilo koji način kompromitovani da se povuku, bilo da se radi o sramnim pravnim tumačenjima da je dva i tri isto, bilo da se radi o ozbiljnijim kršenjima etike, zakona i nanošenja štete pravdi. To bi bio važan doprinos promjenama na bolje.

Ne mislim da će vaukuum koji bi nastao odlivom kadrova iz pravosuđa da izazove neke veće poremećaje jer već nekoliko godina pravosuđe funkcioniše u vanrednom stanju i sa v.d. funkcijama. Odluke koje su donosila dva Savjeta su pod upitnim legitimitetom, odluke Ustavnog suda takođe. Odlivom sudija i tužilaca može doći do gomilanja predmeta ali i to je nešto što nam je takođe poznato i možda je potrebno za dugoročno ozdravljenje sistema.

Problemi u pravosuđu proizilaze iz nekoliko paradoksa koje nije lako riješiti. Prije svega, taj sistem je mali i zatvoren što derogira kvalitet rada. U zatvorenim sistemima kolege uče jedni od drugih i tako se stiču i neke pogrešne prakse. Zato su potrebni novi ljudi koji će otvorenog uma da počnu da analiziraju te navike, da ih preispituju, mijenjaju. Da unesu više hrabrosti i integriteta u rad, što nedostaje jer je dugo vremena taj sistem bio pod strogom kontrolom i njegovana je disciplina kao glavna vrijednost i preporuka za napredovanje.

Međutim, problem je što i tako mali, taj sistem je veći nego što treba biti i Crna Gora već ima mnogo veći broj sudija po glavi stanovnika nego što je to evropski standard. Nova vlast treba da zna da je racionalizacija pravosuđa takođe njena obaveza od koje zavisi napredak u pregovorima u poglavlju 23 jer se radi o prelaznom mjerilu. Racionalizaciju treba vidjeti kao priliku da u pravosuđu ostanu najbolji, u skladu sa objektivnim, preciznim, stručnim mjerilima i evaluacijom profesionalnog učinka.

Odlivom sudija i tužilaca stvoriće se mogućnost da se postepeno ovi sistemi mijenjaju i unapređuju. Umjesto gomilanja sudija, prema evropskim standardima, treba da bude više savjetnika i saradnika, pripravnika, eksperata, razvijati IT tehnologiju kao podršku pravosuđu, modernizovati procese, ubrzati postupke i uložiti u infrastrukturne projekte kako bi moglo biti više suđenja istovremeno.

Mislim da će nova vlast veoma pogriješiti ako bude brzala i pokušavala da probleme u pravosuđu riješi velikim potresima i ad hoc zaokretima. Ne mogu se preko noći proizvesti sudije visoke istance jer bi to značilo da se politički kadrovi mogu lako „ubacivati“ u sistem. Problem pravosuđa neće biti riješen prostom zamjenom jednih ljudi bliskih određenoj politici, ljudima bliskim suprotnoj politici. Pred novom vlašću je rizik da kadrove bliske odlazećoj vlasti zamijeni kadrovima bliskim sebi. Ukoliko bi se to desilo, bila bi protraćena ozbiljna šansa za stvaranje nezavisnog pravosuđa. Mora se postići da, kada jednog dana, novi Sudski i Tužilački savjet budu zaokruženi, ocjena ne bude da su sada pod političkim uticajem nove vladajuće garniture.

Zato smo svih ovih godina branili zahtjevna Ustavna rješenja jer su sprečavala samovolju i jednostranost bilo koga. Suludo bi bilo da svaka nova vlast, svakih četiri godine, formira i rasformira čitav pravosudni sistem. Zato i danas smatramo da su dvotrećinska odnosno tropetinska većina jedini način da se svaka vlast natjera na ozbiljnost i primora da predloži dobra kadrovska rješenja koja su prihvatljiva širem krugu predstavnika građana. Dogovor jeste ključ za profesionalizaciju. Reforma pravosuđa mora da ostane takva da prevazilazi svaku političku struju. Moramo da sagledamo realno da ni smjene vlasti neće brzo i lako da izliječe političke elite od partitokratskih navika i potrebe da nagrađuju svoje partijske kadrove visokim pozicijama. Ustav ih zato primorava da predlažu Skupštini imena kojima se nema šta prigovoriti.

Tu dolazimo do druge važne stvari – primijeniti Ustav. Sve drugo je neozbiljno. Kakva to zemlja ne poštuje svoj Ustav? To nije pravno pitanje nego pitanje političke kulture. Mora se kreirati javni pritisak na novu opoziciju da ne bude tvrdoglava već da u interesu javnosti odblokiraju pravosuđe. To je opšti javni interes i važno je za svakog građanina i građanku, uključujući njihove pristalice. Mislim da je taj nivo zrelosti nužan i zato moguć. Svi poslanici, i parlamentarne većine i parlamentarne manjine, su plaćeni novcem građana da riješe ove probleme i treba ih uporno i uporno pozivati na odgovornost. Pravosuđe nije samo problem vlasti nego društveno pitanje od opšteg značaja, goruće pitanje i sve partije moraju da ulože napor da to riješe.

Nova vlast treba da uspostavi dijalog u Skupštini na ovu temu što prije, da napravi  ozbiljnu platformu, ponudi kompetentne ljude i da kreira ambijent u kojem će biti vrlo neprijatno držati Crnu Goru blokiranu u pregovorima.

Ako bi se odustalo od Ustava (mada u ovom mandatu Skupštine za to nema šansi), kadriranje u pravosuđu bi se takođe pretvorilo u podijelu plijena što je neprihvatljivo.

Konačno, treba se podsjetiti da su svi organski zakoni za pravosuđe kreirani pod strogom kontrolom Evropske i Venecijanske komisije i da su u najvećem dijelu dobili podršku. Na osnovu usvajanja tih zakona je CG dobila privremena mjerila za poglavlja 23 i 24. Pravosuđe nije došlo u ćorsokak zbog loših zakona nego zato što relativno dobi zakoni nisu primjenjivani. Novi ljudi u pravosuđu će imati odgovornost da ih primjene, naročito u dijelu izbora i napredovanja sudija i tužilaca, odgovornosti (etičke, disciplinske, krivične), ocjenjivanja, itd. To su takođe privremena mjerila koja Evropska komisija sa najvećom pažnjom prati.

Tekst je objavljen 22.10.2020. godine u dnevnim novinama “Vijesti”, kao i na portalu Vijesti. 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.