Iako je novi Zakon o javnim nabavkama u velikoj mjeri usklađen sa Direktivama EU, kao i onaj čija je primjena počela u maju 2015. godine sa tada važećim Direktivama, njegova primjena takođe prijeti da bude „kamen spoticanja“. Prvih pola godine primjene Zakona pokazuje da se pojedine njegove i odredbe podzakonskih akata ne primjenjuju dosljedno, a da novi instituti, poput analize tržišta, mogu napraviti više štete nego koristi sistemu javnih nabavki.
Neadekvatno planiranje i neispunjavanje planiranog nastavljaju da budu jedna od ključnih boljki upravljanja ovim dijelom javne potrošnje. Pravilnik o načinu sprovođenja jednostavnih nabavki je u najvećoj mjeri riješio probleme koje su donijele nabavke malih vrijednosti. Ipak, u praksi, ove nabavke moraju kontinuirano biti pod lupom Inspekcije za javne nabavke kako bi se obezbijedila dosljedna primjena pravila. Takođe, vrlo je važno da jednostavne nabavke ne budu zloupotrijebljene, već da služe svrsi pojednostavljivanja procedura, bržeg nabavljanja i smanjenja troškova javne nabavke. Kontrola realizacije ugovora je, nažalost, doživjela fijasko u odnosu na to kako je najavljivanja od strane Ministarstva finansija, budući da izvještaji o realizaciji ugovora sadrže malo ili nimalo novih podataka u odnosu na sadržaj ugovora. Neadekvatno praćenje realizacije ugovora, i interno i eksterno, još jedna je hronična boljka sistema javnih nabavki.
Pod uslovom da se ne krene u smjeru suprotnom od usaglašavanja sa EU regulativom, kao što je to bio slučaj 2017. godine, postojeća rješenja mogu poslužiti kao dobar osnov za dalje jačanje i nadgradnju sistema javnih nabavki.
