Rodno senzitivno zakonodavstvo predstavlja polaznu tačku za eliminaciju rodnog jaza u društvu. Predmet ove analize je upravo procjena integrisanja rodne perspektive tokom izrade zakona koji regulišu radne odnose, privredna društva i zdravstveno osiguranje. Iako je sagledavanje uticaja koji politike mogu imati na položaj žena i muškaraca obavezno prilikom donošenja svih odluka, ova zakonska dužnost je zanemarena. Ilustrativan primjer je Zakon o radu, koji je pod pritiskom poslodavaca predvidio da se ženama na održavanju trudnoće, porodiljskom i roditeljskom odsustvu, a koje su zaposlene na određeno vrijeme – to vrijeme neće obračunavati u period od 36 mjeseci neophodnih za ostvarivanje “stalnog” radnog odnosa.
Institucionalni okvir za orodnjavanje je manjkav. Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti je uslijed nedostatka ljudskih i tehničkih kapaciteta onemogućeno da daje mišljenja na sve predloge zakona. Savjet za rodnu ravnopravnost je tokom četvorogodišnjeg mandata održao samo dvije sjednice. Odbor za rodnu ravnopravnost je tokom prethodnog saziva Skupštine dao mišljenje na četrnaest predloga zakona, među kojima nisu neki koji itekako imaju uticaja na položaj žena, poput predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju. Iako je 2019. godine donijet Plan rodno odgovorne Skupštine, njegova primjena nije praćena i ključni ciljevi u pogledu orodnjavanja javnih politika nijesu ostvareni.
Izostaju ciljane javne konsultacije i rasprave sa ciljem prikupljanja podataka koji bi suštinski odgovorili na potrebe smanjenja rodnog jaza, koji je najviše izražen, između ostalog, i u domenu rada, moći i novca, i zdravlja. Ne postoji dovoljno napredna i rodno raščlanjena statistika koja bi služila kao osnov za donošenje i praćenje uticaja javnih politika. Primjera radi, ne postoji pouzdana statistika o razlikama u zaradama u odnosu na pol. Ključne faze javnih politika nijesu adekvatno normirane, naročito u pogledu daljeg rada na propisima nakon završene javne rasprave.