(Ne)sloboda izbora

Stevo MukVrijeme je da građani donesu odluke od kojih će imati koristi na duži rok. Relativno mala i kratkoročna korist koju uobičajeno uzima jedan dio birača vladajuće partije, na duži rok im se ispostavlja kao gotova šteta. Rasipništvo, nesposobnost, korupcija, nepotizam, nepoštovanje zakona, kriminal organizovani i neorganizovani, zloupotrebe ključni su razlozi urušavanja ekonomije i siromaštva. To su nepromijenjene karakteristike društva i države u kojoj se nije desila demokratska smjena vlasti.

Snimci i dokumenti objavljeni ovih dana prikazuju državno partijsku mrežu funkcionera, aktivista, policajaca, doušnika, upravljača narodnim parama, upravljača ličnim podacima, biračkim spikovima, ličnim kartama, izbornim komisijama, mjesnim zajednicama i svim resursima koji mogu obezbijediti da se i dalje vlada.

Snimci i dokumenti objavljeni ovih dana pokazuju da je tačno ono što su brojne opozicione političke partije i nevladine organizacije otvoreno, a međunarodne organizacije stidljivo, tvrdile. Sada dokaze imaju i međunarodne organizacije, ambasade, ambasadori, prijatelji Crne Gore, prijatelji Đukanovića, svi oni koji su bili impresionirani, oduševljeni, koji su ohrabrivali, savjetovali…
Građani Crne Gore danas imaju pravo da pitaju Evropsku uniju da li je na strani slobode izbora i demokratije ili je na strani jedne partije. Snažnim i nedvosmislenim zahtjevom da se u vezi sa aferom “Snimak” sprovede efikasna i sveobuhvatna istraga, Evropska unija može poslati jasnu poruku da je na strani građana Crne Gore. Građani Crne Gore danas imaju pravo da se u zavisnosti od tog odgovora opredjeljuju prema procesu evropske integracije i prema Evropskoj uniji.

Niko se više ne može skrivati iza navodnog nepostojanja dokaza. Dokazi su očigledni i osnov su za sprovođenje široke i sveobuhvatne istrage. Dokazi su tu za sve osim za Vrhovnu državnu tužiteljku. Ona koordinira akciju protiv nepodobnih nevladinih organizacija, pa nema vremena da efikasno istraži organizovani poduhvat protiv slobode demokratskog izbora.

Valjda je svakom jasno da ovo ovako neće moći dovijeka. Sve ima svoj početak i svoj kraj. Svakim danom smo sve bliži trenutku kada će monopol jedne partije biti poslat u političku istoriju. Đukanoviću, po svemu sudeći, neće više biti dovoljna samo sreća, naročito jer je vreća gotovo prazna. U toj vreći više nema za one koji se do neba raduju svakim novim izborima. U toj vreći više nema ni za redovno isplaćivanje plata radnicima u državnoj upravi.

Zato se lider DPS-a nalazi pred izborom –radikalizacija ili liberalizacija, zaoštravanje ili širenje sloboda. Ukoliko se odluči za prvu opciju, možda će vladati duže ali će njegov politički kraj biti po njega samog neizvjestan i opasan. Ukoliko se odluči za širenje sloboda, onda će se odreći monopola vlasti i pripremati za makar jedan mandat u opozicionim klupama. U međuvremenu, vlada tradicionalne vlasti i predsjednik iz redova tradicionalne opozicije mogu doprinijeti stvaranju uslova za dovršetak procesa demokratske tranzicije. Zato pobjeda Miodraga Lekića na izborima, može biti značajnija i u krajnjem korisnija za Đukanovića i njegov dalji politički put, nego što se to čini iz ugla nezajažljive želje za potpunim vladanjem.

Đukanoviću u izboru daljeg političkog puta mogu pomoći njegovi koalicioni partneri, najprije SDP, ali i Bošnjačka stranka. Ove stranke moraju imati na umu da će se mehanizmi DPS-a prvom sljedećom prilikom okrenuti protiv njih. Zato je za njih važno da ono što je otkrila afera “Snimak” označe kao neprihvatljivu politiku, umjesto što je nazivaju incidentom i od nje okreću glavu. Pobjeda Lekića može samo osnažiti njihovu političku poziciju i omogućiti im da do kraja podignu glavu i stvari nazovu pravim imenom.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Tekst je originalno objavljen u rubrici “Forum” dnevnog lista Vijesti

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *