Neprijavljena okupljanja postaju pravilo; neophodna temeljna „rekonstrukcija“ zakona

Uprkos zabranama javnih okupljanja, od septembra 2020. godine održano je najmanje njih 180, od čega čak 78% okupljanja nije bilo prijavljeno.

Zakon koji uređuje javna okupljanja zahtijeva ozbiljnu rekonstrukciju, a pretpostavka u korist prava na slobodu okupljanja kao međunarodni standard podrazumijeva da uživanje ovog prava ima primat u odnosu na eventualne zabrane i ograničenja.

To su neki od zaključaka završne konferencije projekta „Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru“, koju je Institut alternativa organizovao u Podgorici u saradnji sa Akcijom za ljudska prava, partnerom na projektu, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

„Nedavno istraživanje javnog mnjenja koje smo sproveli, pokazuje sve veću spremnost građana i građanki da se uključe u javni prostor i učestvuju u javnim okupljanjima. Sa druge strane, istraživanje je pokazalo da građani smatraju da ne mogu bez straha i određenih posljedica praktikovati slobodu okupljanja, što upozorava da ova tema treba da ostane visoko i na našoj agendi ali i na agendi donosilaca odluka“, kazao je Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa.

On je podsjetio da IA od 2016. godine sprovodi monitoring javnih okupljanja, ukazivajući na brojna kršenja prava i zabrinjavajuće trendove sužavanja prostora za aktivizam i slobodu okupljanja. „Iako je duh uvođenja spontanih okupljanja u zakonski okvir bio njihovo obezbjeđivanje u praksi, Uprava policije je često ograničavala ovakva okupljanja i pozivala građane da se raziđu. Stoga najavljene izmjene i dopune Zakona o javnim okupljanjima vidimo kao šansu za preciznije uređivanje i dodatno usaglašavanje sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti“, dodao je Muk.

Mladenka Tešić, programska menadžerka za demokratiju i ljudska prava u Delegaciji Evropske unije, podsjetila je da su zabrana aparthejda, pravo na abortus i pravo glasa za žene prerasla u univerzalna prava, upravo zahvaljujući slobodi okupljanja.

„Dužnost policije je obezbjeđivanje okupljanja, zaštita učesnika i minimiziranje štete“, podsjetila je ona, uz napomenu da svi incidenti prekomjerne upotrebe sile treba da se adekvatno ispitaju i sankcionišu jer je to jedini način da se dobije povjerenje građana. Ipak, ona je napomenula da su protesti bili uglavnom mirni, bez intervencije policije, iako uz kršenje epidemioloških mjera i primjetnu diskriminatornu i selektivnu primjenu zakona.

Sergej Sekulović, ministar unutrašnjih poslova, kazao je da je konstatovana sve veća spremnost za učešće u javnim okupljanjima pohvala sama po sebi, jer odražava uvjerenja građana da kroz aktivnu participaciju mogu da promjene nešto.

Međutim, ukazao je i na tendenciju da spontana okupljanja, koja bi trebalo da budu izuzetak od pravila, postaju pravilo.

„Ako se tako nastavi, zaboravićemo u potpunosti obavezu prijavljivanja skupa“, pojasnio je Sekulović, dodajući da je saglasan da je prijava skupa samo formalan čin, koji ne treba da podliježe ograničenjima, ali je bitan korak zbog obezbjeđivanja okupljanja i sveukupne bezbjednosti građana i građanki.

On je ukazao da su spontana okupljanja manjkavo regulisana, jer iako bi trebalo da budu dozvoljena, važeći Zakon ih prepoznaje kao neprijavljena okupljanja, čiji učesnici podliježu prekršajnoj odgovornosti.

Tea Gorjanc Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava, podsjetila je na inicijative podnijete Ministarstvu zdravlja i Ustavnom sudu u pogledu pretjeranih i neutemeljenih zabrana okupljanja tokom pandemije. IA i HRA su podnijeli u junu 2020. godine inicijativu za procjenu ustavnosti prvih zabrana javnih okupljanja. Međutim, rješenje Ustavnog suda kojim se odbacuje inicijativa uslijedilo je tek 10 mjeseci kasnije, uz obrazloženje da je u periodu donošenja odluke suda konkretna Naredba prestala da važi. Paradoksalno, upravo u periodu u kojem smo primili rješenje suda, na snazi je bila Naredba Ministarstva zdravlja kojom su se na istovjetan način, u potpunosti zabranjivala javna okupljanja, dok je jedina razlika bila u broju naredbe.

„Na inicijativu koju smo pripremili za tri dana, jer smo smatrali da je važna, Ustavni sud nam je odgovorio nakon 10 mjeseci“, podsjetila je Gorjanc Prelević.

Takođe je ukazala na tendencije selektivnog postupanja policije, naročito u odnosu na skupove održane u Podgorici i u Nikšiću, 12. maja ove godine.

Ona je pojasnila da je u slučaju religijskog skupa u Nikšiću bilo devet hiljada građana, a da taj skup nije remećen iako su njime prekršene zdravstvene mjere. Policija je obezbjeđivala i usmjeravala ovaj skup, a nije bio ni prijavljen ni spontan.

„Drugi je skup u Podgorici povodom podrške narodu Palestine koji nije bio prijavljen, ali bio je spontan jer je prouzrokovan nasiljem koje se desilo u Palestini i morao je, po međunarodnim standardima, imati privilegovan položaj“, objasnila je Gorjanc Prelević, dodajući da je policija upozorila učesnike drugog skupa da se raziđu.

Ona je dodala da su IA i HRA zahvalne odgovoru direktora Uprave policije na dopis kojim su ove organizacije ukazale na selektivan odnos prema skupovima, naglasivši da ipak smatra da je policija selektivno postupila time što su upozoreni učesnici okupljanja u Podgorici da se raziđu, a da je izostala slična reakcija u pogledu skupa u Nikšiću. Podsjetila je i na izjave premijera Zdravka Krivokapića, koje upućuju na to da je skup u Nikšiću imao privilegovan tretman jer odgovara njegovom svjetonazoru. Ukazala je na manjkavosti zakona, ne samo u pogledu spontanih okupljanja, već i prekida nezakonitih okupljanja koje zavređuje tolerantniji tretman.

U diskusiji nakon uvodnih izlaganja učešće je uzeo i Omer Šarkić, građanski aktivista, koji je uputio na posljedice izjave premijera da je učešće u religijskim skupovima metafizička i duhovna potreba, u smislu pružanja izgovora građanima da krše zakon pod istim izgovorom. Sergej Sekulović, ministar unutrašnjih poslova, kazao je da je Vlada liberalna prema javnim okupljanjima, da skup podrške narodu Palestine nije prekinut upotrebom sile i predložio donošenje Zakona o amnestiji lica koja su kažnjavana tokom prvih mjeseci epidemije zbog kršenja mjera.

Tokom panel diskusije, Nikoleta Pavićević, saradnica u Institutu alternativa, predstavila je nalaze monitoringa javnih okupljanja, sprovedenog u periodu od septembra 2020. godine, iako su određeni trendovi u pogledu medijskog izvještavanja i pravne zaštite posmatrani u dužem periodu.

„Zabilježen je određeni pad broja javnih okupljanja u odnosu na prva tri kvartala 2020. godine. Održano je 180 javnih okupljanja. Sedamdeset tri odsto okupljanja u posljednjih osam mjeseci nije bilo prijavljeno u skladu sa Zakonom – njih 132 ukupno. Iako je jedan broj okupljanja nesumnjivo bio spontanog karaktera, građani su na ovaj način pokušavali da izbjegnu zabranu javnih okupljanja, a Upravi policije je bilo otežano utvrđivanje organizatora javnog okupljanja koji preuzima odgovornost za organizovanje okupljanja“, objasnila je Pavićević.

Ona je dodala da je skoro 10 odsto okupljanja rezultiralo nasiljem ili neredom. U poređenju sa prva tri kvartala 2020. godine, kada je 1,3 odsto okupljanja rezultiralo nasiljem ili neredom, a primjetan je trend porasta okupljanja koja se ne mogu okaraterisati kao mirna.

Ponovila je ocjene o selektivnom postupanju i potrebi boljeg normativnog regulisanja spontanih okupljanja, ali i simultanih i kontrademonstracija.

Određene pozitivne novine koje je donio Zakon o javnim okupljanjima iz 2016. godine, nisu doprinijele većem uživanju prava na javno okupljanje. Iako građanima, u slučaju privremene zabrane okupljanja, na raspolaganju stoji mogućnost podnošenja tužbe Upravnom sudu koji mora odlučiti u roku od dva dana, građani nijesu aktivnije koristili ovo pravo a Upravni sud nije usvajao tri tužbe koje su podnijete u periodu od 1. oktobra 2020. do 1. aprila 2021. godine. U jednom slučaju, umjesto u roku od dva dana, Upravni sud je donio odluku nakon deset mjeseci“, objasnila je Pavićević.

Marija Vesković iz Akcije za ljudska prava napomenula je da je sloboda okupljanja uvijek pravilo, da svako njeno ograničenje treba da bude izuzetak.

„Pravo na slobodu okupljanja treba omogućiti i kada nije prijavljeno i kada nije u skladu sa propisima. Pozitivna obaveza države je da obezbijedi i zaštiti sve učesnike. To podrazumijeva da nacionalni propisi budu u skladu sa standardima Evropske konvencije i Evropskog suda za ljudska prava“, naglasila je ona, dodajući da svako ograničenje mora da se primjenjuje u skladu sa legitimnim ciljem.

Siniša Bjeković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, ukazao je da Zakon o javnim okupljanjima i javnim priredbama zaslužuje temeljnu rekonstrukciju jer sadrži norme koje nemaju nikakvog smisla. Podsjetio je da je povod javnog okupljanja irelevantan u odnosu na njegovu zaštitu.

„U periodu pandemije, imali smo naredbe koje su bile konfuzne jer su donijete bez roka važenja“, kazao je Bjeković, objasnivši da građanima nijesu pojašnjene obaveze na odgovarajući način. „Od početka primjene mjera stav Zaštitnika je da se ne mogu zanemariti ljudska prava i slobode“, dodao je on, ukazujući da su utvrđene povrede kada je u pitanju sloboda okupljanja, naročito u smislu da su ponašanja u suprotnosti sa mjerama određenima bila dozvoljena, a drugima ne: „I dalje imamo nejednako postupanje kada su u pitanju okupljanja. Zakon mora biti jasan i precizan, pogotovo sa stanovišta spontanih okupljanja, pa čak i nezakonitog“.

 

Dragoljub Vuković, predsjednik Skupštine Media centra, osvrnuo se na medijsko izvještavanje o protestima, odnosno analizu izvještavanja tri lokalna javna emitera i nacionalnog javnog emitera.

„U cjelini gledajući, izvještavanje javnih televizija o javnim skupovima pati od većih ili manjih profesionalnih manjkavosti i nedosljednosti, koje se u nekim slučajevima mogu razumjeti i opravdati manjkom profesionalnih znanja i vještina, ali u nekima se vidi da se to čini s predumišljajem“, naglasio je on, napominjući da je jedan od najočiglednijih loših primjera bilo izvještavanje TV Nikšić.

Media centar je u okviru ovog projekta pripremio „Vodič za novinare i urednike o pravilima izvještavanja o javnim okupljanjima“ i realizovao obuke za novinare i urednike javnih emitera.

Kroz program malih grantova, podržani su i projekti organizacija Društvo profesionalnih novinara, LGBTQ Socijalni centar i Centar za građanske slobode (CEGAS).

Tim IA

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *