Neprecizne odredbe Zakona podstiču korupciju

Neprecizne formulacije i mogućnost širokog tumačenja odredbi Zakona o javnim nabavkama ograničavaju mogućnosti ulaganja žalbi na postupak i dokazivanja zloupotreba, ocijenjeno je na panel diskusiji „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ koju smo juče organizovali u Baru.

Kao jednu od odredbi Zakona o javnim nabavkama koja je podložna širokom tumačenju i manipulaciji, učesnici panel diskusije prepoznali su član (85) koji se odnosi na neuobičajeno nisku cijenu. Naime, ako je cijena najpovoljnije ponude niža najmanje za 30% u odnosu na prosječno ponuđenu cijenu svih ispravnih ponuda, naručilac je, prema ovom članu, dužan da od ponuđača zahtijeva obrazloženje. Propisuje se, dalje, i okvir za pisanje obrazloženja, međutim, upravo ta obrazloženja, koja su često nerealna, u praksi stvaraju prostor za korupciju. Takođe, stav je ponuđača da je neuobičajeno niska cijena Zakonom definisana tako da je podložna vrlo preciznim matematičkim kalkulacijama i da omogućava da neispravne, „namještene“, ponude ostanu u zakonskim okvirima.

Učesnici panela prepoznali su i problem nepreciznog definisanja pojmova u Zakonu, pa su kako primjer naveli„ekvivalentnost“ koja, prema Zakonu, podrazumijeva da ponuđeni proizvod ili usluga ima iste ili bolje tehničke karakteristike navedene u specifikaciji predmeta nabavke. Stav je ponuđača da je i ovaj pojam, kao i mnogi drugi u Zakonu, podložan širokom tumačenju, te da stvara problem u postupku javne nabavke, bez obzira na izvjesno unapređenje definicije pojma novim izmjenama Zakona.

Kada je u pitanju upotreba neposrednog sporazuma, naručioci su izrazili dilemu u odnosu na koju godinu se dozvoljeni procenat izračunava. I nalazi Instituta alternativa pokazuju da postoji različita praksa naručilaca prilikom računanja procenta upotrebe neposrednog sporazuma. Naime, uvidom u individualne godišnje izvještaje o javnim nabavkama obveznika zakona za 2014. godinu, primijetili smo da su naručioci u većini slučajeva računali procenat upotrebe neposrednog sporazuma u odnosu na izvršeni godišnji budžet za javne nabavke tokom te godine. Međutim, u nekoliko slučajeva naručioci su računali ovaj procenat u odnosu na izvršeni godišnji budžet za javne nabavke za 2013. godinu, što dijelom odgovara odredbama Zakona, pa čak i u odnosu na planirani godišnji budžet za javne nabavke za 2014. godinu. Različita tumačenja ove odredbe problematična su i s aspekta vođenja evidencije o tome koji su naručioci prekršili procenat upotrebe direktne pogodbe na godišnjem nivou, pa bi je trebalo preciznije Zakonom definisati.

Osim što ne postoji ni prekršajna ni krivična odgovornost za kršenje zakonskih odredbi, poslednje izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama omogućavaju i korupciju koja ostaje u zakonskim okvirima, zaključeno je na panelu.

Panel diskusija „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ organizovana je u okviru projekta Civilno društvo i građani protiv korupcije u javnim nabavkama, koji Institut alternativa (IA) sprovodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, a koji ima za cilj mapiranje ključnih rizika za korupciju u javnim nabavkama. Aktivnosti projekta usmjerene su ka jačanju saradnje između državnih i nedržavnih aktera u utvrđivanju nepravilnosti u oblasti javnih nabavki i formulisanju preporuka za unapređenje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.