Istraživanje Instituta alternativa (IA) o troškovima radnih sporova u dvanaest najvećih državnih kompanija, kada je riječ o broju zaposlenih , pokazalo je njihovu nedovoljnu ili čak nepostojeću transparentnost.
Potpunu netransparentnost, pokazali su Plantaže, Elektroprivreda, Rudnik uglja, RTCG, Željeznički prevoz i Institut Simo Milošević, dok smo samo privid transparentnosti dobili iz Aerodroma koji su dali široko objašnjenje u vezi radnih sporova, ali ne i konkretne podatke koliko je to koštalo ovu kompaniju i da li je neko snosio odgovornost za to.
Imajući u vidu milionske iznose koji se godinama odlivaju iz državnog budžeta zbog tužbi zaposlenih u državnih organima, pretpostavka je da se takva praksa preslikala i na državna preduzeća. U prilog opravdanosti takve pretpostavke, govori i to što je u medijima u više navrata problematizovano pitanje brojnih radnih sporova u državnim kompanijama. Ipak, većina od 12 kompanija nije dostavila podatke koliko su novca isplatili po pravosnažnim presudama od 2021-2023. godine. Takav odnos prema javnosti, ali i potrošnji javnih sredstava, uklapa se i u Indeks transparentnosti javnih preduzeća objavljen na sajtu IA https://javnapreduzeca.mojnovac.me/transparentnost/drzavna sa kojim se većina kompanija ne može pohvaliti. Upravo kod preduzeća koja nam nijesu dostavila tražene podatke, ovaj indeks se na skali do deset, kreće između jedan i četiri, sa izuzetkom Radio televizije Crne Gore (RTCG) čiji je indeks osam.
Najradikalniji i najskoriji primjer kakav uticaj na finansije kompanija mogu imati masovna kršenja radnih prava, jeste Institut dr Simo Milošević koji Vlada trenutno pokušava da spasi kroz Plan restrukturiranja, a što je, u velikom dijelu, direktna posljedica nagomilanih dugova po osnovu pravosnažnih presuda zaposlenih.
Iako su nam iz ove kompanije obećali konkretne podatke koliko su isplatili zaposlenima po ovom osnovu, te koliko su iznosili troškovi izvršenja i kamata, to ipak nijesmo dobili. Osim informacije da se zaposlenima prošlog ljeta dugovalo preko šest miliona eura, javnost ne zna koliko su oni prije toga prinudno naplatili, a ni nakon toga, imajući u vidu da su radnici Instituta prekinuli sa tužbama tek kada je, krajem prošle godine, usvojen novi kolektivni ugovor. Zanimljivo je da taj podatak nije prezentovan ni nezavisnom revizoru koji je radio reviziju finansijskih iskaza za 2023. godinu. U njegovom izvještaju se navodi da ne može procijeniti koliki odliv se može očekivati zbog neadekvatno sagledanih sudskih sporova, imajući u vidu da mu nije data na uvid niti evidencija o sporovima niti izvještaj Centralne banke Crne Gore o prinudnim naplatama.
Potpunu netransparentnost u ovom dijelu, osim Instituta, pokazale su i Plantaže, Elektroprivreda, Rudnik uglja, RTCG i Željeznički prevoz, dok smo samo privid transparentnosti dobili iz Aerodroma koji su dali široko objašnjenje u vezi radnih sporova, ali ne i konkretne podatke koliko je to koštalo ovu kompaniju i da li je neko snosio odgovornost za to.
Ni iz finansijskih izvještaja, ni iz izvještaja nezavisnih revizora za ove kompanije, nije se moglo utvrditi koliko novca je potrošeno zbog radnih sporova. U većini ovih izvještaja se navode podaci o rezervisanim sredstvima za sudske sporove, ali ti podaci, bez preciziranja koliko se odnosi na radne, a koliko na druge sporove, nijesu mjerodavni. Jedino se kroz finansijske izvještaje RTCG pominju konkretni radni sporovi koji se odnose na naknadu štete, godišnje odmore i zarade, ali podataka o njihovoj vrijednosti nema, osim za dobijeni spor po osnovu kog je 130 radnika koji su tužili RTCG obavezano da isplati troškove postupka od preko 211 hiljada eura.
Dok javnost, preko Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, ima uvid u podatke koji organi i institucije na ovaj način rasipaju novac i o kojim je iznosima riječ, iako suštinski bez efekta, to se ne može reći i za državna preduzeća čije činjenje ili nečinjenje takođe utiče na rasipanje javnog novca. Sada to zavisi od njihove dobre volje, koje, kako nam je pokazalo ovo istraživanje, nema u dovoljnoj mjeri. Njih pred sudovima zastupaju ili zaposleni pravnici ili advokatske kancelarije, za razliku od državnih organa koje zastupa Zaštitnik.
Imajući u vidu da je u pripremi Nacrt zakona o upravljanju privrednim društvima u državnoj svojini, kao i lošu praksu u Crnoj Gori u dijelu poštovanja prava zaposlenih, IA smatra da bi trebalo propisati obavezu državnim kompanijama da izvještavaju javnost i o radnim sporovima, čija se vrijednost sada, u pojedinim preduzećima, može mjeriti i u milionima.
POŠTA CRNE GORE
Broj radnih sporova u Pošti Crne Gore, prema podacima koji su nam dostavili, utrostručio se za tri godine. Tako je 2021. godine u ovom preduzeću bilo 39 radnih sporova, godinu kasnije 112, dok je prošle godine bilo aktivno 143 radna spora. Ipak, podaci o vrijednosti ovih sporova nam nijesu dostavljeni.
U 2021. godini, prema njihovim podacima, bilo je zaposleno 911 lica, u 2022. godini 951, dok je na kraju 2023, Pošta zapošljavala 981 radnika. Iz ove kompanije navode i da su 2021. godine sproveli 13 postupaka pred Agencijom za mirno rješavanje sporova, u 2022. godini 50, dok ih je u 2023, samo deset završilo pred Agencijom. Prema navodima iz Pošte, zaposleni su najviše tužili kompaniju tražeći naknadu štete zbog neiskorišćenih godišnjih odmora, neisplaćenih prekovremenih sati, troškova boravka na terenu, korišćenja privatnih vozila u službene svrhe, a tužbama su tražili i naknade za prevoz i povrede na radu i poništaj odluka o raspoređivanju na radna mjesta. Tužbe zbog godišnjih odmora iz Pošte pravdaju time što zaposleni nijesu u cjelosti koristili odmore u skladu sa rješenjima, dok za neisplaćene prekovremene sate navode da nije riječ o lošoj evidenciji, već da se te tužbe zasnivaju na iskazima tužilaca .
Presude su, kako navode, izvršavali dobrovoljno kako se ne bi izlagali dodatnim troškovima prinudne naplate, a na odgovornost zbog eventualnih propusta koji su rezultirali tužbama, kako su kazali iz Pošte, niko nikada nije pozvan.
LUKA BAR
Radnih sporova u Luci Bar, kako su nam kazali, od 2021-2023. godine bilo je ukupno 14 i to po tužbama bivših radnika. Od toga je njih devet – vrijednosti do pet hiljada eura, dva su vrijednosti po deset hiljada eura, a jedan 18 hiljada eura. Broj zaposlenih se u ovom periodu nije značajno mijenjao, imajući u vidu da ih je 2021. godine bilo zaposleno 408, a na kraju 2023. godine 425.
Navode da u 2021. godini nijesu imali troškova po tom osnovu, u 2022. godini isplaćeno je 2.746,57 eura, dok je 2023, taj iznos gotovo udesetostručen na 24.284,54 eura. Sporove, kako su kazali, u ovom periodu nijesu rješavali mirnim putem, a tužbe su se odnosile na potraživanje za naknade za smjenski rad, prevoz, regres, te naknade rada u režiji. Kao najčešći uzrok radnih sporova, kako su kazali iz Luke Bar, je nepoštovanje Kolektivnog ugovora. Inače im je, kako su naveli, praksa da radne sporove rješavaju vansudski, ali se ovdje radi o sporovima nastalim u periodu restrukturiranja Luke. Presude su, kako tvrde, dobrovoljno izvršavali, a advokate su angažovali samo u sporovima veće vrijednosti, dok su ostale vodili njihovi pravnici. Na pitanje da li je neko snosio odgovornost zbog tužbi radnika, iz Luke je rečeno da je riječ o tužbama koje se odnose na 2008. i 2009. godinu, te da niko nije pozvan na odgovornost, imajući u vidu da tadašnji menadžment nije više zaposlen u Luci.
Aerodromi Crne Gore
Iz Aerodroma Crne Gore su kazali da se godinama srijeću sa nizom tužbi zaposlenih čiji korijeni sežu preko deset godina unazad. Na naš zahtjev da nam dostave podatke koliko je po tom osnovu potrošeno, iz Aerodroma nam je rečeno da je to pitanje suviše kompleksno da bi se prikazalo kroz podatke i brojeve.
Prema podacima sa kraja 2023. godine, imali su 820 stalno zaposlenih i 119 zaposlenih na određeno vrijeme. To je značajno veća brojka u odnosu na 2021, kada su zapošljavali 742 radnika na neodređeno, dok ih je na određeno bilo 51.
Iz Aerodroma su kazali da se su bivši i aktuelni zaposleni pokrenuli više stotina postupaka za potraživanja zaključno sa krajem 2018, koji se odnose na sedmogodišnje potraživanje po osnovu startnog dijela zarade za koji su, kako tvrde, zakinuti. Ti zahtjevi su, kako navode iz Aerodroma, u prosjeku iznosili oko 10.000 eura duga i 4.000 eura kamata po osobi. Iz Aerodroma objašnjavaju da su sudovi donosili različite odluke po ovom pitanju, ali da je došlo do usaglašavanja krajem prošle godine kada je Vrhovni sud donio odluke u korist Aerodroma u preko 70 predmeta, odbacujući potraživanja zaposlenih. Zato jedan veći broj zaposlenih ima obavezu da plati sudske troškove.
Zaposleni tuže Aerodrome i zbog neisplaćenog startnog dijela zarade od 2019, ali iz ove kompanije tvrde da su isplaćivale zarade u skladu sa Kolektivnim ugovorom koji je stupio na snagu početkom te godine, te da čekaju konačnu odluku Vrhovnog suda po tom pitanju.
Iz ove kompanije, kako su naveli, uzrok ovim sporovima vide u tome što su zaposleni bili ohrabreni stavom njihovih advokata da je izvjesno da će uspjeti naplatiti od Aerodroma između 10 i 15 hiljada eura. Za ovaj posao su, kako navode, angažovali advokate, imajući u vidu kompleksnost postupaka, ali i nedovoljan broj pravnika u kompaniji, za toliki posao, s obzirom na to da je u određenom trenutku istovremeno bilo i 400 sporova. Troškovi zastupanja većim dijelom su pokriveni troškovima koje su zaposleni, zbog neuspjeha u sporu, morali da nadoknade. Tvrde da su zahvaljujući advokatima ostvarili značajnu uštedu, jer su iznosi potraživanja zaposlenih bili izrazito visoki.
ŽELJEZNIČKA INFRASTRUKTURA
Željeznička infrastruktura je 2021. godine zapošljavala 759 radnika, dok ih je na kraju 2023. bilo 807. Navode da je trenutno aktivno oko stotinu sporova, ali da je njihovu vrijednost nemoguće precizno odrediti, jer se uglavnom utvrđuju tokom samih postupaka. Nemaju, kako navode, tačan podatak koji broj radnika trenutno tuži kompaniju, ali navode da je u jednom periodu bilo oko 900 sporova i da su mnogi završeni povlačenjem tužbe nakon angažovanja advokatske kancelarije.
Da su radni sporovi ozbiljan problem u ovoj državnoj kompaniji pokazuju podaci da je za tri godine po ovom osnovu potrošeno preko 1,2 miliona eura, od čega 2021. godine 457.969 eura, godinu kasnije 474.850 eura, dok je taj iznos 2023. godine bio nešto niži 269.325 eura . Pred Agencijom za mirno rješavanje sporova su uglavnom, kako su kazali, rješavali one koji se odnose na uplatu doprinosa, a krajem prošle godine su formirali i Komisiju za mirno rješavanje sporova kako bi izbjegli sudske troškove. Zaposleni ih najčešće tužbe zbog manje isplaćenih zarada za rad na državne i vjerske praznike, prekovremene sate i rad u komisijama, jer su pogrešno obračunate plate i loše tumačenni propisi i kolektivni ugovor. Iznosi sudskih troškova su često premašivali iznose tužbenih zahtjeva. Uglavnom su ih zastupali pravnici zaposleni u kompaniji, ali otkad su prošle godine angažovali advokate, navode da se smanjila učestalost tužbi. Tvrde i da su presude izvršavali dobrovoljno te da su zbog pogrešnog tumačenja propisa potpisivali sporazume sa radnicima kojima su dati dodatni dati odmora. Na pitanje da li je neko u kompaniji bio pozvan na odgovornost zbog propusta koji su rezultirali tužbama radnika, iz ove kompanije je saopšteno da je nekoliko krivičnih postupaka u toku.
CEDIS
Broj zaposlenih u CEDIS-u je od 2021. godine kada ih je bilo 1.378, na kraju 2023. godine povećan na 1.621. Prema podacima iz februara ove godine, bilo je aktivno 38 sporova, od kojih za deset nije određena vrijednost, dok je vrijednost preostalih 28 iznosila 188.824,41 eura. Riječ je o tužbama koje se odnose na naknadu štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora tokom perioda rada u EPCG, naknadu štete zbog manje isplaćene novčane pomoći povodom smrti člana uže porodice, poništavanja odluka o dodjeli stambenih kredita i otkazima, kao i naknada za neisplaćene stipendije.
Iz CEDIS-a su saopštili da su izgubili ukupno 12 sporova za šta su isplatili 60.879,47 eura, od čega dobrovoljno 21.169,91 eura, dok je prinudno naplaćeno 39.709,56 eura, jer, kako tvrde, nijesu imali informacije o brojevima žiro računa protivne strane . Od toga je 2021. godine dobrovoljno isplaćeno 5.044,67 eura, godinu kasnije 3.643,44 eura, a 2023. godine 12.481,80 eura. Kada je riječ o prinudnoj naplati, najviše je isplaćeno 2021. godine 36.068,55 eura, godinu kasnije 451,43 eura, a prošle 3.189,68 eura.
CEDIS je ostvario uspjeh u ukupno sedam predmeta ukupne vrijednosti 90.656,36 eura. U 2021. godini preduzeće je dobilo tri spora u iznosu od 24.808,30 eura, dok je u 2022. godini završen jedan spor vrijedan 125 eura. U 2023. godini CEDIS je dobio tri spora vrijednosti 65.723,06 eura.
Kada je riječ o mirnom rješavanju sporova, u 2021. godini podnešeno je ukupno osam predloga, tri su obustavljena, dok medijacija u pet predmeta nije uspjela. Od tih pet sporova, dva su na sudu riješena u korist CEDIS-a, dok ostali još traju. U 2022. godini bilo je pet predloga, pri čemu su dva predmeta obustavljena, a ostali su pred sudom, od kojih je jedan završen u korist CEDIS-a. U 2023. godini broj predloga je porastao na 15, od kojih je jedan predmet još uvijek u toku, dva su obustavljena, dok je 11 predmeta u sudskom postupku. Svi radni sporovi u kojima je preduzeće bilo uključeno vođeni su uz pomoć advokatskih kancelarija, s obzirom na to da bi zaposleni CEDIS-a kao punomoćnici u slučaju uspjeha u sporu bili uskraćeni za pravo na naplatu troškova postupka. Iako nije dostupna precizna informacija o visini isplaćenih honorara advokatima, preduzeće je advokatskim kancelarijama isplaćivalo kumulativne naknade za sve predmete u kojima su bile angažovane.
BUDVANSKA RIVIJERA
Budvanska rivijera je na kraju 2021. godine imala 244 zaposlenih na neodređeno i 89 na određeno vrijeme, 2022. godine taj broj je porastao na 294 stalna i 96 radnika na određeno, dok ih je na kraju prošle godine stalno bilo zaposleno 312, a 71 na određeno vrijeme.
Kazali su da je od 2022. godine pokrenuto ukupno 213 sporova pred Osnovnim sudovima u Cetinju i Kotoru. Riječ je pojedinačnim tužbama zaposlenih, koje se uglavnom odnose na neisplaćene ili manje isplaćene zimnice za period od 2008. godine, neiskorišćeni ili manje iskorišćeni godišnji odmori, neisplaćene jubilarne nagrade, prekovremeni rad, rad noću i za praznike, pogrešno obračunat minuli rad, manjak u nadoknadama za topli obrok, regres za godišnji odmor, manjak u zaradi po manjem koeficijentu, nezakonito umanjene zarade u periodu od aprila do oktobra 2020. godine i troškove prevoza.
Pored ovih postupaka, pred Agencijom za mirno rješavanje sporova pokrenuto je oko 70 postupaka. Tokom 2022. i 2023. godine, dva predmeta su zaključena poravnanjem, dok su tri obustavljena, jer strane nijesu postigle dogovor o iznosu naknada.
Za sporove pokrenute u periodu od 2022. do 2023. godine, još uvek nijesu donijete prvostepene odluke, a očekuje se da bi trebalo da budu donijete prvostepene odluke u ovoj godini. Većinu predmeta u periodu od 2022. do 2023. godine vodi Sektor pravnih poslova i ljudskih resursa kompanije, dok je nekoliko predmeta ustupljeno advokatu, posebno oni iz 2021. godine i početka 2022. godine. Nijesu se mogli izjasniti u vezi eventualne odgovornosti za propuste rukovodstva, jer, kako su kazali, još nema pravosnažnih odluka.
Podaci Agencije za mirno rješavanje radnih sporova
| 2021. podnijeto |
2021. sporazum |
2022. podnijeto |
2022. sporazum |
2023. podnijeto |
2023. sporazum |
|||||
| CEDIS | 7 | 0 | 2 | 0 | 4 | 0 | ||||
| EPCG | 10 | 0 | 14 | 0 | 20 | 0 | ||||
| Pošta | 57 | 38 | 94 | 47 | 69 | 14 | ||||
| Rudnik uglja | 21 | 0 | 16 | 0 | 52 | 0 | ||||
| Aerodromi | 34 | 0 | 68 | 1 | 77 | 1 | ||||
| Željeznička infrastruktura | 33 | 5 | 39 | 21 | 57 | 16 | ||||
| RTCG | 394 | 1 | 1 | 0 | 9 | 0 | ||||
| Institut Igalo | 176 | 4 | 290 | 3 | 238 | 33 | ||||
| Plantaže | 56 | 29 | 53 | 34 | 49 | 16 | ||||
| Luka Bar | 16 | 2 | 23 | 0 | 73 | 5 | ||||
| Budvanska rivijera | 11 | 1 | 77 | 21 | 25 | 0 | ||||
| Željeznički prevoz | 22 | 11 | 24 | 13 | 157 | 1 | ||||
| CGES | 15 | 6 | 1 | 0 | 1 | 0 | ||||
Tekst je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za zdrava, djelotvorna, održiva i transparentna javna preduzeća (BEST SOEs)”, koji je finansijski podržan od strane Evropske unije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Instituta alternativa, i nužno ne odražava stavove Evropske unije i/ili Ministarstva javne uprave.