Marko Sošić za Monitor: Političari nas vole, ali o našem trošku

Intervju za Monitor, 22.06.2022.

Predsjednik je rekao da Vlada mora da preispita neproduktivnu budžetsku potrošnju, definiše agendu reforme državnih preduzeća, racionalizuje broj zaposlenih u javnom sektoru, uz „otvaranje pitanja krivično pravne odgovornosti svih koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa urušili ove stubove stabilnosti države”. Nadam se da će ga Vlada poslušati, posebno apel da se utvrdi odgovornost, i da će odgovarati zvaničnici DPS-a i njihovih partnera koji su doveli do sadašnjeg stanja

MONITOR: Sa novom vladom stigao je i novi budžet. Prvo „tehnički“ pa, kako je najavljeno, i „stvarni“ rebalans. Da li Vas je to začudilo i treba li da nas brine?

SOŠIĆ: Prirodno je da nova vlada želi da ostvari svoje ideje i politike, da se one razlikuju od prethodne vlade i da to ima i svoj budžetski odraz. Žurba i nepromišljenost koji su pratili izmjene važnih sistemskih zakona prošle godine, kako od Vlade tako i od poslanika, sigurno traže da se naprave i određene izmjene u budžetu koje ne bi bile samo tehničke.

Oko 15.000 majki već je počelo da prima naknade, a nije objavljeno koliko nas to košta, a u julu će plate za neke kategorije u zdravstvu i prosvjeti porasti i dovesti do 25 miliona novih troškova. Povećanje minimalne penzije čeka nas u oktobru, skupa sa univerzalnim dječjim dodatkom. Uz neizvjesno finansiranje zdravstva i neke važne komponente prihodne strane programa Evropa sad koje nisu usvojene, odgovorno je da nova vlada oprezno pristupa zaštiti fiskalne stabilnosti.

Previše se, ipak, govori o rastezanju budžeta da pokrije sve nove izdatke, sve dobre i loše ideje koje se realizuju, a premalo o uštedama tamo gdje je to potrebno i gdje je moguće. Uzalud sav trud da se prikupi još novca ako dopuštamo neracionalnu i nedomaćinsku potrošnju.

MONITOR: Kako doći do tih ušteda?

SOŠIĆ: Mi smo godinama tražili od Ministarstva finansija da započne sa dubinskim analizama pojedinih troškova, koji se svake godine povećavaju. Čak je i ovaj tehnički rebalans iskorišćen da se neki od njih značajno povećaju (putovanja, ugovori, reprezentacija, konsultanti itd.). Ove godine trošimo duplo više za ugovore o djelu nego 2016. godine, od nekadašnjih šest došli smo do 12 miliona godišnje bez obrazloženja – Ministarstvo mora pronaći način da se ovakva potrošnja ograniči.

Nova strategija reforme javne uprave ima u ovom pogledu dobrih mjera i ciljeva – od stopiranja zloupotrebe bolovanja, privremenog zapošljavanja, usvajanja novog Zakona o radu kojim će se uvesti kontrole zapošljavanja za pravna lica koja se finansiraju iz javnih prihoda, Zakona o ustanovama koji bi se odnosio na više od 25.000 zaposlenih u tom dijelu javnog sektora. Dugo se radilo na tom dokumentu, potrebna je politička volja da se nešto od toga i sprovede.

Upravljanje državnom imovinom može biti dobar izvor ušteda, ali nas direktor Uprave za katastar i državnu imovinu svako malo pravi ludima. Iako su činjenice neumoljive – troškovi rente za rad državnih organa su u stalnom rastu, čak su i ovim tehničkim rebalansom povećani, direktor Uprave se redovno hvali uštedama koje pravi i borbom protiv tajkuna kojima oduzima ugovore sa državom. U 2021. godini u kojoj je, kaže, trošak za rentu smanjio za 800.000, ona je zapravo porasla za pola miliona u odnosu na plan. Istovremeno, direktor priča da je završen decenijski projekat registra državne imovine, koji niko sem njega nije vidio i za koji ne znaju ni u Ministarstvu finansija. A zahtjeve za slobodan pristup informacijama ignorišu sa istom lakoćom kao njegovi DPS prethodnici.

MONITOR: Tu su i državna preduzeća?

SOŠIĆ: Rješavanje pitanja državnih preduzeća takođe ima direktan odraz na državni budžet. Prošle godine, ako ne računamo EPCG, ostalih 55 državnih preduzeća su ukupno uplatili 1,1 milion dobiti u budžet – četiri puta toliko je država platila samo jednu ratu kredita brodarskih kompanija. Istovremeno, ta preduzeća zapošljavaju preko 12.000 ljudi i na zarade troše gotovo 200 miliona godišnje, više od pola milijarde eura kredita državnih preduzeća garantovani su od države i u svakom trenutku mogu pasti na teret budžeta, a na crnoj listi poreskih dužnika, od prvih 20 pravnih lica, 11 su državna preduzeća.

Polako kreće nova sječa, smjene menadžmenta i vjerovatno imenovanje novih partijskih kadrova. Otpremnine, bonusi, sudski sporovi, donacije i sponzorstva, nove uprave koje će tek učiti posao.

MONITOR: Svjeočimo da je vlastima – aktuelnim, bivšim, onima prije njih – umjesto ušteda mnogo lagodnije da traže dodatna izdvajanja iz budžeta?

SOŠIĆ: Taj populizam je veoma opasan. Mislim da će poslanici nastaviti da se utrkuju u tome „ko više voli građane” (stvarni citat stvarnog poslanika), opet o trošku građana.

To je njihovo ustavno pravo i ako imaju većinu, niko im to ne može osporiti. Ipak, može se učiniti da se bolje procjenjuju troškovi onoga što se predlaže i usvaja. Što god da je, ali neka je ispravno obračunato, da makar znamo koliko će koštati. Na primjer, još uvijek nije zvanično objavljeno koliko nas košta obeštećenje majkama – mislim da se radi sumi koja je mnogo veća od 25 miliona, na koliko su to poslanici zaokružili. Problem smislenosti reformi je još teže riješiti – kao onaj sa univerzalnim dječijim dodatkom, koji koristi samo partijama koje se njime hvale, a kojim se svoj djeci daje premalo, umjesto da se daje dovoljno onima kojima je to zaista potrebno i da im ublaži siromaštvo.

Novi primjer je i inicijativa za formiranje opštine Zeta, koju su podnijeli poslanici. U obrazloženju kažu da neće biti troškova po budžet, a istovremeno ne dostavljaju Skupštini Studiju o opravdanosti teritorijalne promjene, što je bila njihova zakonska obaveza. Ne dostavljaju ni mišljenja ministarstava iz maja ove godine na tu istu studiju, jer im ne idu naruku – tri ključna ministarstva kritikovala su Studiju: Ministarstvo javne uprave, Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja. Studija nije u skladu sa Pravilnikom, ne sadrži objašnjenje nedostataka postojećeg stanja, sadrži imena naselja koja nisu prepoznata Zakonom, pogrešni prihodi su uzeti u obračun fiskalnog kapaciteta nove opštine, nije odrađena cjelovita analiza fiskalnog kapaciteta… Ništa od toga nije objavljeno – mi smo te podatke zahtjevom tražili od MJU i dobili. Objavićemo ih, ali vjerovatno zaludu jer političke odluke ignorišu činjenice koje im ne odgovaraju.

MONITOR: Kapitalni budžet, godinama, pokazuje najveći raskorak između obećanog i relaizovanog. Ima li načina da se taj dio troškova isprati bolje?

SOŠIĆ: Program Crna Gora odmah, dobar je primjer pogrešnog pristupa prethodne Vlade. Bile su nam potrebne korjenite reforme načina na koji biramo, ocjenjujemo, pripremamo i sprovodimo kapitalne projekte da bi osigurali da kada započnemo projekat, on bude završen na vrijeme i u okviru budžeta. Umjesto toga, dobili smo populističku listu želja, gotovo 130 novih, slabo pripremljenih projekata koji su dodati na 200 već započetih. I to treba da sprovedu dvije Uprave koje su za prvi kvartal ove godine jedva uspjele da potroše sedam odsto planiranog budžeta (bez auto-puta), započevši rad na jedva jednoj desetini projekata za ovu godinu.

Stoga se nadam da će suštinski rebalans značiti i ukidanje programa Crna Gora odmah. To znači odustajanje od svih nezrelih projekata koji su na silu strpani u prošli budžet i preusmjeriti sredstva na već započete projekte kako bi se oni što prije završili. Nadam se da će i novo Ministarstvo krenuti u ozbiljan proces reforme kapitalnog budžeta, kako ne bi uludo rasipali ono malo novca što možemo odvojiti za infrastrukturu.

MONITOR: Možemo li više reda u državnim finansijama očekivati nakon povratka DPS u vladajuću većinu? Ili je to najava povratka doktrini „pare nijesu problem“?

SOŠIĆ: Bilo je vrlo zanimljivo slušati obraćanje Predsjednika Crne Gore prošlog mjeseca na Cetinju, dao je novoj vladi dobre ideje. Rekao je da Vlada mora da preispita neproduktivnu budžetsku potrošnju, definiše agendu reforme državnih preduzeća, hitno racionalizuje broj zaposlenih u javnom sektoru, uz „otvaranje pitanja krivično pravne odgovornosti svih koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa urušili ove stubove stabilnosti države”.

Ja se nadam da će nova vlada poslušati Predsjednika i sve ovo sprovesti. Posebno mislim na njegov apel da se utvrdi odgovornost, pa se nadam da će odgovarati svi zvaničnici DPS-a i njihovih partnera koji su zbog partijsko-političkih ili ličnih interesa doveli do stanja koje imamo danas – ne jer su „urušili stubove države”, nego što im nisu dali ni da se podignu.

 

Programski budžet je neupotrebljiv

MONITOR: Pratili ste realizaciju prošlogodišnjeg budžeta i izradu „orginalne“ verzije budžeta za 2022. godinu. Šta biste pohvalili a šta popravili u toj priči?

SOŠIĆ: Jedna od rijetkih stvari koje je prethodna Vlada uradila za povećanje transparentnosti je mjesečno objavljivanje budžetskih transakcija. Međutim, zbog načina na koji se podaci objavljuju oni su gotovo neupotrebljivi. Radi se o ogromnim, nepreglednim bazama podataka sa po 50.000 transakcija mjesečeno, u kojima je gotovo nemoguće uraditi bilo kakvo kategorisanje i filtriranje. Takođe, kriju se imena onih koji su primili novac, ako se radi o fizičkom licu, a često i ako je u pitanju pravno lice. Kada gledamo ko je dobio novac po ugovoru o konsultantskim uslugama, vidimo kada je i koliko plaćeno, koja institucija je platila ali ne i kome – umjesto imena primaoca stoji ime banke u kojoj on ima račun.

Upravo radimo na aplikaciji koja će omogućiti jednostavnu pretragu i „prelistavanje” ovih podataka koji se objavljuju, neku vrstu „otvorenog budžeta”. Za drugi dio problema je potrebna promjena rada Trezora, ali za sada se samo mi bunimo, pa ne vjerujem da nas iko čuje. Kada baza bude pretraživija uz našu aplikaciju, valjda će se taj pritisak pojačati.

Programski budžet je za sada neupotrebljiv. U prethodnoj vladi, služio je kao PR alatka ministara koji ga nisu razumjeli, zaludni dodatni posao za administraciju i novac za angažovane konsultante. Sasvim je nepovezan sa programom rada Vlade, kvalitet indikatora koji se koriste je loš, mnogi programi ih i nemaju, ne zna se ko je odgovoran za izvršenje određenog programa, a što je najvažnije – nema izvještavanja o postizanju zacrtanih ciljeva. Biće potrebno puno rada ako se on želi pretvoriti u koristan alat.

Zoran RADULOVIĆ
Monitor, jun 2022.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.