Komentar o nalazima Evropske komisije u dijelu borbe protiv korupcije i ASK

Na prvi pogled, stav Evropske komisije prema Agenciji za sprečavanje korupcije sve je „mekši“ iz godine u godinu. Međutim, ako pažljivo čitamo Izvještaj, vidimo da ocjena da je „neophodan kontinuirani napor kako bi se riješili izazovi koji se tiču određivanja prioriteta Agencije, njenog selektivnog postupanja i kvaliteta njenih odluka“, samo mijenja mjesto u Izvještaju, ali ne iščezava.

Smatram da se suština ove godine nalazi u preporukama – Evropska komisija, između ostalog, poručuje da je neophodno revidirati zakonski okvir i ojačati institucionalne kapacitete kako bi se riješili problemi identifikovani u vezi sa primjenom zakonodavstva, kako u preventivnom, tako i u represivnom dijelu borbe protiv korupcije. Smatram da je time i sama Komisija suptilno poručila da je primarni zakonski okvir za prevenciju korupcije – Zakon o sprečavanju korupcije, prevaziđen i da njegova primjena, čak i kada je pozitivno ocijenjena, ne isporučuje rezultate. Ovo tumačim kao podstrek da se intenzivira rad na izmjenama Zakona o sprečavanju korupcije, čije su izmjene i dopune planirane Programom Pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za 2023. godinu.

Evropska komisija ukazuje i „da se mora više uraditi kako bi se osigurao integritet, nepristrasnost i odgovornost ove institucije, te isporučili mjerljivi rezultati, u skladu sa preporukama ekspertske misije iz 2021. godine“. Ovo je dobar trenutak da podsjetimo da konkretno taj, ali ni drugi izvještaji TAIEX eksperata, ni godinu dana kasnije, nisu javno dostupni, iako se Institut alternativa već jednom 2017. godine pred Upravnim sudom izborio za javnost ove vrste dokumenata.

Jučerašnje odluke Agencije u vezi sa putovanjima javnih funkcionera, još jedan su podsjetnik da se zakoni moraju mijenjati, ali i da se važeći ispravno ne primjenjuju. Naime, eksperti Savjeta Evrope predstavili su nedavno analizu Zakona o sprečavanju korupcije (kao osnov za buduće izmjene Zakona), u kojoj navode da važeća definicija poklona „jasno uključuje gostoprimstvo – poziv na kulturne ili sportske događaje, obezbjeđivanje smještaja itd.), te da su tokom trajanja misije, „predstavnici Agencije priznali da su javni funkcioneri povremeno primali gostoprimstvo poput poziva domaćina događaja kojima javni funkcioneri prisustvuju, ali da u praksi nikada ne prijavljuju gostoprimstvo“. Eksperti preporučuju Agenciji da „nastavi sa aktivnostima podizanja svijesti i promoviše među javnim funkcionerima poruku da pokloni nisu samo materijalni predmeti, već i usluge koje se pružaju kao dio gostoprimstva“. Agencija, ipak, ne samo da ne promoviše ovu poruku, već sasvim suprotno – stvara alibi za buduće slično ponašanje javnih funkcionera, tvrdeći ne samo da ovakvi pokloni nisu nezakoniti, već da funkcioneri nemaju obavezu ni da ih prijave.

Ana Đurnić
istraživačica javnih politika

Tekst u cjelosti dostupan je na Portalu Vijesti.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.