Mjesec: Mart 2025.

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja

Tekst je originalno objavljen u nedjeljniku Monitor, a online verzija je dostupna na linku. Autor: Zoran Radulović.

“Ne samo da se ništa nije uradilo, već su predstavnici nekih vlada aktivno radili protiv optimizacije radnih mjesta. Danas smo u situaciji da imamo javni sektor koji je brojniji i skuplji nego ikad. Imamo gotovo 80.000 ljudi, dakle svaki treći zaposleni u Crnoj Gori u javnom sektoru…”

Istraživač javnih politika u Institutu alternativa Marko Sošić poručio je gostujući u emisiji “Načisto” na Televiziji Vijesti da nije sprovedena nijedna sistemska reforma koji bi javnost uvjerio da da su optimizacija ili borba protiv partijskog zapošljavanja bile na agendi bilo koje od vlada nakon 2020. godine.

Sošić se osvrnuo na podatke IA o nekontrolisanom rastu zaposlenih u javnim preduzećima, zaposlenih po ugovoru o djelu, i uticaju politizacije na ove procese. Posao u javnom sektoru je, kako navodi, postalo ljudsko pravo koje svi imaju.

“Danas smo u situaciji da imamo javni sektor koji je brojniji nego ikad, skuplji nego ikad. U ovoj godini ćemo platiti gotovo 720 miliona za zarade samo iz državnog budžeta. 2020. godine smo plaćali 500 miliona, a tada nam je i to bilo mnogo. Imamo nekontrolisani rast zaposlenih u javnim preduzećima, rast ugovora o djelu, i u svemu tome naravno da politizacija ima svog udjela. Partije su nastavile da rade po inerciji onako kako su radili njihovi prethodnici. Iz perspektive nas koji ovo pratimo u kontinuitetu ja mogu reći da se ništa nije promijenilo i da imamo isti odnos vlasti”, istakao je Sošić.

Institut alternativa je još u septembru prošle godine Ministarstvu finansija uputilo sugestije na nacrt Fiskalne strategije.Tada su odbijene sve IA mjere koje su se odnosile na optimizaciju javne uprave, a koje premijer Milojko Spajić navodi sada kao aktivnosti koje će Vlada sprovoditi tokom 2025. godine: smanjenje broja ugovora o djelu, optimizacija javne uprave za 20% i zamrzavanje novih zapošljavanja.

Cijelu epizodu emisije “Načisto” možete pogledati na sljedećem linku.

Prijedlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, čiji je glavni povod bio pooštravanje uslova u pogledu traženog radnog iskustva za različita službenička zvanja, umnogome je obesmišljen naknadnim usvajanjem zaključaka na sjednici Vlade, kojima se ipak istrajalo sa namjerom da se smanji traženi nivo obrazovanja za sve pozicije, uključujući i visoki rukovodni kadar i starješine organa.

Time su u drugi plan pali i neki, doduše mali i izolovani pomaci, koje predložene izmjene mogu donijeti. Međutim, napominjemo da čak i takve, male pomake ne prati sveobuhvatna reforma sistema testiranja kandidata i kandidatkinja za posao u državnoj upravi, što je ujedno i segment koji je najranjijiviji u odnosu na neprimjerene uticaje i nepravilnosti, s obzirom na to da nije utemeljen na standarizovanoj procjeni ključnih kriterijuma i da komisije koje sprovode testiranja nisu oslobođene političkih uticaja.

Dugogodišnja preporuka Instituta alternativa, koju smo ponovili i u okviru radne grupe i javne rasprave o ovim izmjenama, je usvojena, time što se ukida diskreciono pravo prilikom izbora službenika na pozicijama izvršnog, ekspertskog i ekspertsko-rukovodnog kadra. Drugim riječima, sada će se birati kandidati i kandidatkinje koji su najbolje rangirani tokom prethodno sprovedenog postupka provjere sposobnosti. Iako se time uvažavaju rezultati provjere sposobnosti kao odlučujući, ova nova odredba zahtijeva i reformu testiranja, na koju ćemo dodatno ukazati u preporukama za unapređenje ovog akta.

Nažalost, naknadnim zaključcima Vlade, osujećeno je i vraćanje stare odredbe prema kojoj bi vršioci dužnosti bili određivani iz reda već zaposlenih. Time v.d. stanja ostaju posebno ranjiva na neprimjerene uticaje. Osim što je dobar standard da se vršioci dužnosti određuju iz reda već zaposlenih, za šta bi svi poslanici i poslanice trebalo da se dodatno založe kada se bude o ovom prijedlogu glasalo, smatramo da bi v.d. stanja bilo moguće u velikoj mjeri izbjeći, na šta takođe ukazujemo u dodatnim preporukama.

Dok se u javnosti vodi debata o novim modelima smanjenja zaposlenih u javnom sektoru, nakon neodređenih najava predsjednika Vlade Milojka Spajića, u predloženim izmjenama se našla i odredba prema kojoj će se zaposleni u državnom organu moći trajno rasporediti u drugi državni organ, pri čemu je primjena odredbe ograničena do kraja naredne, 2026. godine. Prema obrazloženju, takvo rješenje se „propisuje u cilju optimizacije i racionalizacije državne uprave, imajući u vidu da u pojedinim organima i organizacionim jedinicima postoji veći broj službenika koji bi bili neophodniji u nekom drugom organu“. Iako ovakvo rješenje može biti opravdano da se podstakne lakša mobilnost državnih službenika unutar državne uprave, upotreba ovog instituta nije ograničena samo u odnosu na zaposlene na neodređeno vrijeme, čime se namjera „optimizacije“ lako može ugroziti i otići u svoju suprotnost.

Prijedlog ne predviđa reformu sistema testiranja kandidata i kandidatkinja za posao u državnoj upravi, što je ujedno i segment koji je najranjijiviji u odnosu na neprimjerene uticaje i nepravilnosti, s obzirom na to da nije utemeljen na standardizovanoj procjeni ključnih kriterijuma i da komisije koje sprovode testiranja nisu oslobođene političkih uticaja.

Imajući u vidu predložene izmjene, a uvažavajući ranije najave Vlade da će sveobuhvatnije izmjene Zakona biti sprovedene kroz finansijsku podšku Evropske unije (EU), u produžetku dajemo preporuke za unapređenje aktuelnog prijedloga, za koje smatramo da su prioritetne kako se određeni, kako smo naglasili, izolovani pomaci, ne bi dodatno osujetili nedorečenostima i zloupotrebama u primjeni.

Odustati od „srozavanja“ neophodnih obrazovnih kvalifikacija

Smatramo nedopustivim da se neophodni nivo kvalifikacije obrazovanja za pozicije starješina i visokog rukovodnog kadra spusti na „VI“, posebno imajući u vidu da nije uvažen ni naš komentar prema kojem bi na kandidatima i kandidatkinjama bio teret dokazivanja tzv. „radnog iskustva na poslovima rukovođenja“. Samim tim, ostavlja se prevelik prostor da se na tim pozicijama zapošljavaju lica sumnjivog obrazovnog profila, sa tri odnosno pet godina iskustva na „poslovima rukovođenja“, čija definicija i provjerljivost izostaje, posebno za sektore izvan državne uprave.

Samo zaposleni na neodređeno vrijeme u državnim organima da imaju pravo na trajni raspored u drugi organ

Ukoliko se „privremena“ odredba o trajnom rasporedu u drugi organ bude primjenjivala i na zaposlene na određeno vrijeme u državnoj upravi, time se otvara prostor za zloupotrebe a ključna navodna namjera, da se kroz ovaj institut „optimizuje“ raspored državnih službenika i službenica, biće obesmišljena. Dakle, neophodno je precizirati da samo državni službenici i službenice, koji su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme, mogu biti trajno raspoređeni u drugi državni organ.

Unaprijediti transparentnost i objektivnost postupka provjere sposobnosti, odnosno komptenecija kandidata i kandidatkinja za posao u državnim organima, kroz preciziranje sadržaja izvještaja o provjeri sposobnosti/kompetencija i depolitizaciju komisija

Iako razumijemo da, u dužem roku, ovaj proces podrazumijeva usvajanje okvira kompetencija za različite kategorije državnih službenika i službenica, smatramo da je u kraćem roku kroz unapređenje predloženih izmjena i detaljnije, kroz usvajanje nove Uredbe o provjeri sposobnosti, neophodno obezbijediti određene preduslove veće transparentnosti i depolitizacije kako bi se spriječile zloupotrebe, koje su bile prisutne u dosadašnjoj primjeni.

U prvom redu, neophodno je obezbijediti sačinjavanje zapisnika sa usmenog intervjua, kroz propisivanje sadržaja izvještaja o sprovedenoj provjeri sposobnosti i kompetencija. U tom smislu, neophodno je u prijedlogu Zakona, u odnosu na Član 46 važećeg Zakona, neophodno je kroz novi Stav precirizati da izvještaj o provjeri kandidata sadrži zapisnik sa usmenog intervjua sa pripradajućim ocjenama od strane svakog člana Komisije pojedinačno uz odgovarajuća obrazloženja. Kao što smo ranije napominjali, ovakva praksa olakšala bi i komisiji za žalbe i upravnom sudu da na neosporan način utvrde osnovanost primjedbi kandidata o sprovedenom usmenom intervjuu, kako u formalnom, tako i u sadržinskom smislu.
Takođe, u odnosu na Član 46 važećeg Zakona neophodno je dodati Stav kojim će se precizirati da čanovi komisija za provjeru znanja, sposobnosti i kompetencija ne smiju biti članovi i funkcioneri političkih partija, što je i međunarodni standard i jedan od Principa javne uprave za zemlje proširenja, koji je pod redovnim monitoringom Evropske komisije.

V.d. stanja da budu izuzetak, a ne pravilo

Iako smo i ranije ukazivali da mandat vršilaca dužnosti treba ograničiti, time što će se precizirati da se određuju samo jednom, najduže u trajanju do šest mjeseci, dobijali smo uvjerenja da je važeći Zakon u tom pogledu već dovoljno precizan. Nažalost, kroz inicijativu da se izvrši inspekcijski nadzor nad ponavljanjem v.d. stanja, bez raspisanih javnih konkursa, dobili smo zvaničan odgovor od strane Upravne inspekcije da se ovi šestomjesečni mandati mogu praktično ponavljati unedogled. Ako nam je tako porazno polazno stanje, onda se može reći da je pomak to što sadašnji prijedlog ograničava ovakva „ponavljanja“, time što se predlaže da se za radno mjesto može najviše dva puta odrediti vršilac dužnosti. Međutim, smatramo da treba uložiti dodatan napor da se v.d. stanja izbjegnu, i ne postanu zamjena za mandate u punom trajanju, za šta su brojni primjeri u dosadašnjoj praksi.

U tom smislu, smatramo da i za pokretanje popuna radnih mjesta starješina državnih organa i za visoko-rukovodni kadar treba uvesti izuzetak da se javni konkurs može raspisati tri mjeseca prije isteka mandata. Prijedlog izmjena takav izuzetak uvodi za popunu radnih mjesta glavnog inspektora i glavnog ovlašćenog službenog lica, a ne i za mandate starješina i lica iz kategorije visoki rukovodni kadar, uz obrazloženje da u ovim situacijam postoji institut vršioca dužnosti, kojim se premošćuje period do popune putem javnog konkursa. Međutim, smatramo da institut vršilaca dužnosti treba da bude izuzetak, i da za uspostavljanje sistema zasluga i pravovremeno funkcionisanje državne uprave, treba težiti da se rukovodećem kadru obezbijedi vršenje funkcije u punom mandatu. Samim tim, treba omogućiti pokretanje popune radnih mjesta za rukovodeći kadar tri mjeseca prije isteka mandata.

Naknade po prestanku funkcije uskladiti sa izmjenama zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru; istrajati na razlikovanju osnova prestanka mandata kao uslova za ostvarivanje naknade.

Uprkos negativnim percepcijama u javnosti o naknadama za bivše javne funkcionere i funkcionerke, sigurnost i zaštita rukovodećeg kadra od neprimjerenih uticaja podrazumijeva ostvarivanje određene naknade po prestanku funkcije. Stoga se ne zalažemo za njihovo potpuno ukidanje. Ipak, podnošenje ostavke na lični zahtjev i prestanak mandata usljed nezadovoljavajuće ocjene rada, ne treba da bude osnov za primanje ovakve naknade, naročito ne u trajanju od jedne godine, na šta smo ukazali i tokom javne rasprave. U tom smislu, smatramo da je pozitivno što je u prijedlogu Zakona skraćen period ostvarivanja prava na naknadu na dva mjeseca za lica kojima prestane mandate na lični zahtjev, koja su dva puta ocijenjena ocjenom “ne zadovoljava” i koja su bila u mandatu manje od šest mjeseci. Ipak, napominjemo da ove odredbe zahtijevaju usklađivanje sa odredbama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, čija izrada nije napredovala uprkos prethodno najavljenoj reformi i formiranoj radnoj grupi, za koju smo očekivali da je već sprovela podrobne analize trenutnog stanja, koja sada navodno nedostaje.

Depolitizovati državne komisije; preispitati njihovo „pozicioniranje“ u Ministarstvu javne uprave

U okviru javne rasprave, ukazali smo na važnost da shodno Ustavu, koji svakako zabranjuje političko organizovanje u državnim organima, ali posebno imajući u vidu važnost funkcija članova Disciplinske komisije i Komisije za žalbe, treba propisati i to da kandidat ili kandidatkinja za članstvo u ovim tijelima ne može pripradati određenoj političkoj organizaciji. Ova preporuka je posebno važna jer smo imali situacija da su prethodno politički eksponirane ličnosti na ovim pozicijama, posebno u Komisiji za žalbe, što može negativno uticati na povjerenje u postupke zaštite prava kandidata i kandidatkinja za posao i zaposlenih u državnim organima.

Takođe je nejasno zašto se odustalo od prvobitne ideje da se formira poseban Administrativni centar, koji bi pružao podršku komisijama. Radna grupa je podržala rješenje da se u cilju veće autonomije i nezavisnosti u radu stručna podrška izmijesti u okviru jednoj posebnog organa. Prijedlog izmjena nudi drastično drugačije rješenje, prema kojem administrativnu i stručnu podšku za rad komisija vrši Ministarstvo javne uprave. Vlada i Ministarstvo treba da objasne zašto su odustali od ranijeg prijedloga, koji smo načelno podržali u okviru radne grupe, jer smatramo da bi izdvajanje ovih poslova doprinijelo autonomiji u radu.

Za depolitizaciju i smanjenje korupcije, neophodna je sveobuhvatnija reforma

Napominjemo da smo brojne druge probleme u pogledu upravljanja ljudskim resursima u državnim organima detaljno analizirali i predstavili na našoj mapi rizika od neprimjerenih uticaja i korupcije prilikom zapošljavanja u javnom sektoru: https://mapa-rizika.me. Naši nalazi uzeti su i kao polazna osnova za Strategiju za borbu protiv korupcije, koja je unaprđenje procedura kadrovskog planiranja, sprovođenje postupaka zapošljavanja i zaštite prava definisala kao jedan od strateških ciljeva u ovoj oblasti. U tom pogledu, smatramo da je, pored ovih prioritetnih prijedloga, neophodno raditi na unapređenju sistema zapošljavanja u javnom sektoru na sveobuhvatniji način. Još jednom podsjećamo da smo sve poslanike i poslanice pozvali da rade na ispunjavanju preporuka i u državnoj upravi ali i drugim segmentima javnog sektora kroz Poziv na poštovanje obećanja o raskidu sa partitokratijom, koji smo uputili na njihove adrese prije godinu dana. Broj odgovora na Poziv koji smo do sada dobili ne govori pohvalno o stvarnom zalaganju za „meritokratiju“, a dodatan test tog zalaganja biće upravo amandmani i glasanje o predloženim izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Milena Muk
Institut alternativa