Uprkos apelima Vladi i Skupštini da prekinu sa praksom rasprave o zakonskim predlozima koji ne ispunjavaju osnovne kriterijume učešća javnosti, od raspuštanja, u Skupštini je izglasan 21 zakon.
Time je nastavljen trend izjašnjavanja o takvim zakonskim predlozima, koji ne ispunjavaju osnovne kriterijume inkluzivne rasprave na osnovu prethodno sprovedenih analiza o očekivanim uticajima, a naročito u aktuelnim uslovima
krize legitimiteta političkog sistema.
Tokom dva mjeseca rada raspuštene Skupštine, u skupštinsku proceduru je predato dvanaest zakona, od čega su devet inicirali poslanici i poslanice. Poslanici i poslanice se nisu mnogo bavili matematikom svojih zakonskih predloga, pa su za jedan procijenili da je neophodno „obezbijediti dodatna sredstva u odnosu na procjenu nadležnih institucija i broj potencijalnih korisnika“.
Podsjećamo da su u ovom periodu izglasane i izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima se snižavaju uslovi za zasnivanje radnog odnosa u organima lokalne uprave i službama, i Zakona o Centralnoj Banci, kojima se mijenja način predlaganja guvernera.
Obaveza objavljivanja otvorenih podataka, odnosno podataka za ponovnu upotrebu u Crnoj Gori je predviđena Zakonom o slobodnom pristupu informacijama (ZSPI). Za ponovnu upotrebu podataka posebno je važno objavljivanje tih podataka u otvorenom formatu, tako da se ti podaci mogu analizirati i računarski obrađivati. Proaktivan pristup politici otvorenih podataka podrazumijeva da se objavljuju podaci koji mogu biti preuzeti od strane različitih korisnika, da je preuzimanje otvorenih podataka besplatno, kao i da se podaci objavljuju u mašinski čitljivom formatu.
Cilj ove analize je da pruži osvrt na trenutno stanje u pogledu otvorenih podataka, kao i da na osnovu poslednjeg monitoring ciklusa u regionu Zapadnog Balkana, čiji su rezultati objavljeni u 2022. godini, prikaže u kojoj mjeri institucije Crne Gore objavljuju podatke u otvorenom formatu u odnosu na svaku oblast reforme javne uprave (RJU), te kako se Crna Gora u pogledu objavljivanja ovih podataka rangira u odnosu na zemlje regiona.
Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori nije bilo pomaka kada je riječ o otvorenosti javne uprave, određene institucije su apsolutno zatvorene, ili se selektivno dolazi do određenih informacija.
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa Milena Muk je kazala da nije potrebno donošenje novih zakona i strategija kako bi javna uprava bila otvorenija, jer već postoje.
„Imamo Ustav koji bi trebao da ograniči Vladu i Skupštinu, a vidimo da ih ne ograničava. Zakoni i stategije jesu bitni, ali ako nemate elementarnu političku odgovornost, nijesu dio rješenja“, rekla je Muk.
Ona je kazala da Crna Gora ima solidnu strategiju za reformu javne uprave.
„Strateški okvir je tu, pregovaramo sa Evropskom unijom (EU) već deset godina. Naš normativni okvir smo u velikoj mjeri uskladili sa EU standardima. Nije problem u nedostatku zakona i strategija, već što se oni ne primjenjuju“, navela je Muk.
Kako je rekla, ponekad se mogu pohvaliti proaktivnim pristupom, ali manjeg broja institutcija.
„To najčešće budu institucije od kojih biste možda najmanje očekivali da budu otvoreni. Iz našeg iskustva Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije, s obzirom da su dio bezbjednosnog sektora, su bili predusretljivi i ranije, prije promjene vlasti“, kazala je Muk i dodala da su javna preduzeća i ustanove na začelju po otvorenosti.
Ona je kazala da Vlada nije objasnila razmjere sajber napada i da nije urađena procjena izgubljene dokumentacije zbog tog napada.
„Crnogorska administracija i političari vole izgovore i sajber napad im je poslužio kao savršen izgovor za nazadovanje u proaktivnom objavljivanju informacija, a istovremeno nijesu učinili ništa da objasne šta su konkretno uradili da posljedice budu sanirane“, rekla je Muk.
Ona je ukazala da su organizacije civilnog društva, odmah nakon promjene vlasti, predložile amandmane na Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI), sa ciljem otvaranja uprave i informacija za koje su smatrali da treba da budu dostupne građanima, i da dalje čekaju da se te izmjene nađu na dnevnom redu Skupštine.
Dejan Milovac (MANS) je agenciji MINA rekao da su nakon promjene vlasti 2020. godine imali velika očekivanja kada je u pitanju slobodan pristup informacijama, ne samo kod podnošenja zahtjeva, nego i proaktivnog objavljivanja.
On je dodao da je društvo očekivalo da će nova vlast biti zainteresovana da građanima pokaže kako su se desile određene privatizacije, kako se finansirao auto-put i čitav niz afera koje su postojale samo u medijskim naslovima i nijesu mogle biti dalje istražene.
„Nijesmo uspjeli ni za milimetar da pomjerimo zakonske okvire, da probamo da ispravimo ono što je ugrađeno u postojeći Zakon, a što je zapravo prepreka slobodnom pristupu informacijama, nego smo čekali političku volju prvo administracije (Zdravka) Krivokapića, a sad (Dritana) Abazovića“, rekao je Milovac.
On je kazao da to nije iznenađenje, jer je zakon u suštini moćno oruđe za kontrolu vlasti, „a nijedna vlast ne voli da bude mnogo kontrolisana“.
Prema riječima Milovca, sajber napad koji se dogodio prošle godine dodatno je unazadio kompletnu komunikaciju sa državnim institucijama.
„Sve što ste postigli kao standard u nekoj nepapirnoj komunikaciji, što je ubrzavalo pristup informacijama, vraćeno je u kameno doba i morali smo ponovo da radimo sve ostalo“, rekao je Milovac.
On je ocijenio da je u mnogim oblastima, ne samo kada je u pitanju slobodan pristup informacijama, nova vlast preuzela model ponašanja koji je uspostavila prethodna.
Milovac je kazao da je bilo jako kreativnih izgovora, gdje je sajber napad bio navođen kao izgovor do nivoa da se od ministra pravde čulo da se nijesu mogli tekst Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom okačiti na sajtu Vlade zbog sajber napada i zbog situacije da ministru ne radi računar.
On je rekao da postoje pozitivni primjeri kada je u pitanju proaktivno objavljivanje – informacije o trošenju sredstava iz budžeta koje su do sada štedljivo saopštavane, kao i to da je prvi put Ministarstvo finansija proaktivno objavljivalo izvode iz trezora i budžetske rezerve.
„To je praksa koja je bila prekinuta napadima, ali se nastavlja. Nažalost, to nije praksa koju su preuzele neke druge institucije“, rekao je Milovac.
Muk je navela da je i u izvještaju Evropske komisije za prošlu godinu jedini iskorak u transparentnosti navedeno upravo objavljivanje budžetskih transakcija, s tim što je ono sada dosta nestrukturirano.
„I ono što smo mi prepoznali jeste potreba da se razvije posebna aplikacija koja će omogućiti zainteresovanim građanima da pretražuju te budžetske transakcije koje Vlada objavljuje, tako da će uz određene filtere i alatke koje ćemo razviti to biti još dostupnije javnost“, dodala je Muk.
Ona je, govoreći o informacijama o socijalnim davanjima, kazala da ima nekoliko kanala socijalnih davanja i da se ne može pojednostavljivati, jer nije svaki jednako otvoren ili zatvoren.
„Najmanje transparentnosti je definitivno u odnosu na izdvajanje iz budžetske rezerve, koja praktično idu na socijalnu zaštitu, za socijalno ugrožene. Ali imate transfere i od lokalnih administracija, ministarstava. Naše iskustvo je u tom domenu šarenoliko“, dodala je ona.
Muk smatra da mora da postoji organizovana politika otvaranja uprave sa vrha.
Milovac je naveo da je Zakon jasan da određene informacije koje se tiču zaštite privatnosti osoba koje primaju socijalnu pomoć moraju biti zaštićene, ali da institucije nerijetko zloupotrebljavaju upravo tu odredbu.
Prema njegovim riječima, institucije tada ne sakrivaju samo ime i prezime osobe koja je dobila neku vrstu socijalne pomoći, nego se kriju iznosi.
„To je jako opasno, naročito u predizbornom periodu koji Crna Gora ima jako često“, rekao je Milovac i dodao da je drugi problem to što nema centralizovanog sistema socijalne zaštite, već svaka budžetska jedinica ima određena transfere ka pojedincima i institucijama.
On je naglasio da ni nakon promjene vlasti ne mogu od Generalnog sekretarijata Vlade da dobiju punu informaciju gdje je sve letio državni avion, dodajući da su tu informaciju tražili u svakom mandatu vlade i prije 2020. godine i nakon.
Muk je kazala da se ne zna šta su uradila ministarstva od svog plana i da Vlada Abazovića ima program rada za ovu godinu, a da za prethodnu nije imala.
„Imali smo srednjoročni program rada Vlade Zdravka Krivokapića, po kojem su oni navodno nastavili da rade. Uopšte nijesmo imali neke kvartalne izvještaje o realizaciji programa rada Vlade“, rekla je Muk dodajući da se od odgovorne Vlade očekuje da ima jasan smjer, jasne pokazatelj, da bude transparentna u realizaciji tih pokazatelja i da javnost informiše o tome.
Otvorenje sjednica Vlade, kako je rekla, nije doprinijelo transparentnosti.
„I dalje imamo zatvorene djelove sjednice, a da ne znamo šta se na njima razmatra. Ne znamo koje su tačke označene određenim stepenom tajnosti, da bismo mogli onda da vidimo da li nešto opravdano nosi oznaku tajnosti“, navela je Muk.
Milovac je kazao da se sjednice Vlade svode na uzajamno hvaljenje ministara i premijera, bez nekakvog suštinskog doprinosa transparentnosti, dok se, sa druge strane, na telefonskim sjednicama utvrđuju nacrti zakona.
„Ogroman je problem što se donose odluke na telefonskim sjednicama, ali je mnogo veći što se, na primjer, sistemski zakoni, naročito koji spadaju u korpus antikorupcijskih zakona, kao što je Zakon o oduzimanju imovine, donose bez prethodnih konsultacija i javne rasprave“, istakao je Milovac.
On je rekao da su ljudi koji su sada ključni kočničari antikorupcijskih reformi, kada su u pitanju zakoni o slobodnom pristupu informacijama i o prijeklu imovine, ljudi koji su dobar dio svoje kampanje bazirali na tome.
„Bili su uz NVO i sve što smo radili do 2020. godine i podržavali sve to i obećavali iz opozicionih klupa da ćemo, kada dođu na vlast, imati drugačiju praksu“, rekao je Milovac.
On je dodao da se boji da je igra ostala ista, a da su se samo igrači promijenili.
„Kako kada je u pitanju SPI, tako i kada je u pitanju borba protiv korupcije, finansiranja partija i čitav set zakona koji treba da ograniči ili kontroliše vlast, sada nijesu spremni da promijene, da bi bili predmet tih kontrola“, kazao je Milovac.
Muk je ocijenila da zakona o Vladi i Skupštini nema iz istih razloga kao i sve ostalo, ali da ima i personalnog momenta, jer je taj zakon protežirao bivši ministar Raško Konjević.
„To nije izgovor, jer je taj zakon i dalje u programu za ovu godinu unijet i Vlada već kasni jer je obećala da će u prvom kvartalu utvrditi predlog zakona“, navela je Muk.
Ona je kazala da je važno da se normira transparentnost sjednica Vlade, tehnički mandat, broj ministarstava, a da je manje važno da li će to biti učinjeno poslovnikom o radu Skupštine, zakonom o državnoj upravi ili o Vladi.
Prema njenim riječima, kod Zakona o Vladi je najviše „zapelo“ u strukturi i organizaciji Vlade.
„Nije standard da bude propisan broj ministarstava, njihov naziv i slično, ali sam ja za to da bi preduprijedili izgovore konstante reorganizacije naših vlada, za njihovo nečinjenje“, rekla je Muk.
Milovac je kazao da se na primjeru vlada Krivokapića i Abazovića vidjelo zbog čega je bio bitan zakon o Vladi.
„Abazović je promovisao svoju vladu kao vladu inkluzivnosti, što se svelo na to da je svako ko mu je trebao za političku podršku dobio određeni resor. Imamo dva ministra bez portfelja, iskorišćeno je nepostojanje okvira da bi se vratila politička imenovanja“, rekao je Milovac.
Kako je naveo, nakon gubitka većine u parlamantu Abazović je formirao Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije, donose se zakoni, daju se koncesije koje će da nadžive nekoliko narednih vlada.
„Vlada radi u punom kapacitetu jer nema nikakvih ograničenja nivoa ovlašćenja i vrste odluka koje može da donosi dok je u tehničkom mandatu, a to podrazumijeva održavanje sistema do narednih izbora“, rekao je Milovac.
Iako je Institut alternativa u prethodnom periodu podnio šest inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora, u odnosu na koje je utvrđeno više nepravilnosti, izostala je primjena kaznenih mjera i preventivno djelovanje inspekcijskih organa u odnosu na utvrđene loše prakse.
U našoj novoj publikaciji, predstavili smo ključne detalje u odnosu na šest inicijativa za vršenjem inspekcijskog nazdora u odnosu na zapošljavanje u javnom sektoru, koje smo podnijeli tokom prošle, 2022. godine.
Cilj nam je da skrenemo pažnju na neblagovremene i nedovoljno proaktivne aktivnosti nadležnih inspekcijskih organa. U konkretnim slučajevima, nadležni inspekcijski organi:
– ili su odbili da izvrše nadzor nad primjenom odredaba, za koje su nadležni, poput zabrane diskriminacije lica koja traže zaposlenje,
– ili se nisu odredili o očiglednom kršenju zakona, poput angažovanja lica koja ne ispunjavaju uslove radnog mjesta,
– ili su propustili da proaktivno iskoriste mogućnost podnošenja krivičnih prijava ili zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, u odnosu na višestruke nepravilnosti koje su konstatovali.
Imajući u vidu prikaz konkretnih slučajeva, opravdano se postavlja pitanje: Čemu služe inspekcije?
Iako je Institut alternativa u prethodnom periodu podnio šest inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora, u odnosu na koje je utvrđeno više nepravilnosti, izostala je primjena kaznenih mjera i preventivno djelovanje inspekcijskih organa u odnosu na utvrđene loše prakse.
Primjeri koje prikazujemo govore u prilog potrebe temeljene reforme uloge inspekcijskih organa u odnosu na postupke zapošljavanja u javnom sektoru. Podsjećamo, ovi postupci predstavljaju veliki rizik od korupcije i neprimjerenih uticaja, a detaljniji nalazi u odnosu na pravne praznine i loše prakse u ovoj oblasti predstavljeni su u okviru posebne Internet stranice na adresi https://mapa-rizika.me.
Inicijative smo podnijeli Upravnoj inspekciji za kontrolisanje postupaka zapošljavanja u državnim organima (Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Zavodu za zapošljavanje), i Upravi za inspekcijske poslove, koja nadležna je za kontrolu zapošljavanja u javnim ustanovama kroz djelovanje Inspekcije rada i Prosvjetne inspekcije, u odnosu na ustanove obrazovanja.
Upravna inspekcija je na jednu inicijativu odgovorila tek nakon skoro osam mjeseci, kada su nepravilnosti, koje su u međuvremenu učinjene, već proizvele štetu, ne samo po poštovanje procedura, već i po budžet, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđeno nezakonito sklapanje ugovora o djelu.
U posebnoj publikaciji predstavili smo ključne detalje u odnosu na šest podnijetih inicijativa, sa ciljem da skrenemo pažnju na neblagovremene i nedovoljno proaktivne aktivnosti nadležnih inspekcijskih organa.
Namjera da se promijeni sadašnji pravni okvir, da se zbirno prekine mandat sadašnjim članovima Senata DRI i izaberu novi kojima će mandat biti vremenski ograničen je pogrešna i politički motivisana.
Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Dejan Đurović (DF), je najavio da će Skupštini dostaviti prijedlog izmjena Zakona o DRI koji predviđa ograničenje mandata članovima Senata.
Ukoliko se krene u nagle i nepotrebne izmjene Zakona o DRI, to može ozbiljno ugroziti i rad DRI, ali i pregovore sa EU u poglavlju 32 “finansijska kontrola”, koji je dio najvažnijeg klastera, o osnovnim pitanjima.
Bojimo se da Đurovićev prijedlog ukoliko bude usvojen vodi ka još većoj politizaciji DRI, ovog puta ograničenog mandata tako da svaka skupštinska većina može izabrati članove senata po svom ukusu. Sumnjamo u motive ovog prijedloga jer dosadašnjim radom, ni gospodin Đurović niti sam Odbor za ekonomiju, finansije i budžet u ovom mandatu, nisu pokazali da im je rad DRI od važnosti niti da pridaju pažnju njihovim nalazima.
Problem u radu DRI nije stalnost mandata članova Senata, nego to što ni Vlada ni Skupština, a ni nadležni skupštinski odbor i njegov predsjednik, gospodin Đurović, ne obraćaju pažnju na izvještaje DRI niti se smisleno interesuju za nalaze i sudbinu preporuka državnih revizora.
Problemi na koje ukazuje DRI i preporuke koje daju revizori nemaju nikakav uticaj ukoliko Skupština ne radi svoj posao u pogledu nadzora nad radom cjelokupne uprave. Umjesto da krene od svog Odbora, gospodin Đurović želi da mijenja Senat DRI uz površne ocjene o politizaciji, iako se Odbor tokom njegovog mandata na mjestu predsjednika bavio radom DRI površnije nego za vrijeme prethodne parlamentarne većine.
Ova skupštinska većina već gotovo godinu dana nije stanju da izabere predsjednika Senata DRI, a već dvije godine nije uspjela da imenuje petog člana Senata. Zatim su ponizili kandidate koji su se prijavili na konkurs tako što su ih u martu saslušali da bi predsjednik odbora u aprilu rekao da to ne važi i da petog člana neće birati (prvi i drugi dio sjednice za Odbora za ekonomiju, finansije i budžet na kojoj su saslušani kandidati za mjesto petog člana Senata DRI u martu 2023. godine).
Činjenica da se odustalo od tekućeg konkursa za izbor člana Senata je najbolji pokazatelj da se ne radi o depolitizaciji već o drugim motivima. Kako je moguće da od sedam kandidata koje je Odbor saslušao u martu, niko nije zadovoljio kriterijume da bude imenovan i da se na taj način nakon dvije godine popuni mjesto petog člana Senata? Čini se da je to upravo iz razloga što se radilo o kandidatima “iz struke”, od kojih javnost nikoga ne prepoznaje po partijskom članstvu, pa poslanici u Odboru izgleda da nemaju za koga da glasaju.
Poseban je problem što predsjednik odbora manipuliše javnost navodnom podrškom SIGMA njegovom rješenju. Analiza koja je urađena od strane SIGMA upravo ukazuje na činjenicu da “sa stanovišta EU nema stvarne potrebe za izmjenom Zakona”, kao i da se izmjene ne smiju raditi prenagljeno, bez odgovarajuće analize i konsultacija sa svim relevantnim zainteresovanim stranama.
Stalnost mandata članova Senata postoji u Njemačkoj, po uzoru na čiji računski sud je formirana naša DRI, a onda i u Francuskoj, Holandiji, Portugalu, Grčkoj, Češkoj. Nakon gotovo 20 godina kako postoji DRI, možemo reći da je to rješenje opravdano jer je dalo rezultate – nalazi DRI su u prethodnih dvadeset godina bili rijedak primjer kritičkog odnosa prema radu uprave koji dolazi iznutra i njihova pouzdanost nije dovođena u pitanje sa aspekta političke pristrasnosti. Kao organizacija koja je kritikovala svako imenovanje i postupak izbora člana Senata DRI u prethodnoj deceniji, smatramo da je upravo stalnost mandata prepreka politizaciji Senata onda kada se članovi izaberu. Umjesto što želi da mijenja članove senata, Đurović bi trebalo da čita njihove izvještaje i vidi šta kao predsjednik matičnog odbora može uraditi da se važni problemi na koje ukazuju državni revizori riješe.
Uprkos apelima Vladi i Skupštini da prekinu sa praksom rasprave o zakonskim predlozima koji ne ispunjavaju osnovne kriterijume učešća javnosti, od raspuštanja, u Skupštini je izglasan 21 zakon.
U našoj novoj publikaciji, predstavili smo ključne detalje u odnosu na šest inicijativa za vršenjem inspekcijskog nazdora u odnosu na zapošljavanje u javnom sektoru, koje smo podnijeli tokom prošle, 2022. godine.