Objavljeno

Javne rasprave za ovu godinu najavila samo tri ministarstva

Više od polovine ministarstava nije objavilo programe rada za tekuću godinu u skladu sa zakonskim obavezama, dok su svega tri ministarstva objavila spisak zakona i strategija o kojima će tokom 2021. godine biti organizovane javne rasprave.

Ministarstva su i ove godine nastavila lošu praksu neobjavljivanja programa svog rada i spiska akata koja će biti na javnoj raspravi tokom godine, čime nisu kreirani adekvatni uslovi za uključivanje građana u kreiranju javnih politika. U pogledu učešća javnosti, nova Vlada je napravila iskorak time što je pripremu programa rada Vlade za 2021. godinu otvorila za sugestije javnosti, što je Institut alternativa zagovarao dugi niz godina.

Vlada Crne Gore je na 17. sjednici, održanoj 30. marta ove godine, usvojila Program rada za tekuću godinu. Iako je treći kvartal na izmaku, do 29. septembra više od polovine ministarstava nije objavilo programe rada u skladu sa obavezom iz Zakona o državnoj upravi. Od 12 ministarstava, programe rada objavilo je njih pet i to: Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, dok je prije svega nekoliko dana to uradilo i Ministarstvo odbrane.

Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvo ekonomskog razvoja na sajtu Vlade imaju objavljen samo srednjoročni program rada za period 2019-2021. godina.

Nastavljena je loša praksa i kada je u pitanju objavljivanje spiska akata o kojima će biti pokrenuta javna rasprava tokom godine. Uredbom o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija propisana je obaveza ministarstvima da najkasnije 15 dana nakon donošenja programa rada na svojoj internet stranici i portalu e-uprave objave spisak zakona i strategija o kojima će u njihovoj pripremi sprovesti javnu raspravu sa drugim važnim informacijama.

Do današnjeg dana, spisak akata za javnu raspravu za 2021. godinu objavili su samo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta. To smo utvrdili naprednom pretragom izvršenom zaključno sa 28. septembrom.

Vlada je u ovom mandatu Skupštini do sada predala 48 prijedloga zakona, a od toga je samo za njih šest održana javna rasprava.

Podsjećamo da je Vlada u svom Programu navela da se kao osnovni principi u budućem planiranju politika i planiranju rada Vlade žele postaviti transparentnost i otvorenost ka građanima i građankama kako bi se podstakla diskusija o ključnim prioritetima i pravcima razvoja javnih politika.

Neobjavljivanjem programa rada i spiska akata za javnu raspravu, zainteresovana javnost se ne može na adekvatan način upoznati sa planovima i obavezama ministarstava što je prvi preduslov za konsultovanje javnosti. Ministarstva treba da omoguće javnosti da smisleno učestvuje i to prije svega kroz pravovremenu najavu javnih rasprava čije se sprovođenje očekuje tokom ove godine.

Dragana Jaćimović
saradnica na projektima

Objavljeno

Pravo javnosti da zna nije prioritet nove Vlade

 

Vlada se oglušuje o obećanja veće transparentnosti: inoviranje zakona ne ide u pravcu ukidanja neutemeljenih ograničenja pristupa informacijama, dok je naša inicijativa za objavljivanjem određenih setova podataka odbijena.

Povodom Međunarodnog dana prava javnosti da zna, podsjećamo da je veća transparentnost, koju je najavljivala nova Vlada, za sada ostala samo prazno obećanje.

Iako smo prije više od pola godine, zatražili od Vlade da omogući objavljivanje cjelovitog dnevnog reda svojih sjednica, objavljivanje materijala o kojima je odlučivano bez sjednice, kao i objavljivanje osnovnih informacija o radu vladinih radnih tijela (komisija), naša inicijativa je odbijena.

Na drugoj strani, pet nevladinih organizacija među kojima je i IA, svega pet dana nakon formiranja nove Vlade, uputile su inicijativu da se izmijeni Zakon o slobodnom pristupu informacijama sa konkretnim i obrazloženim prijedlozima. Vlada je tek u junu stavila na javnu raspravu nacrt izmjena, koje, međutim, nijesu odgovorile na ključne probleme u praksi.

Nadležno Ministarstvo je uporno u namjeri da zadrži poslovnu tajnu i intelektualnu svojinu, kao osnov ograničenja pristupa informacijama, bez preispitivanja definisanja ovih pojmova u posebnim zakonima.

Problem je što se značenje poslovne tajne i intelektualne svojine crpi iz brojnih drugih zakona koji ih mahom definišu u kontekstu privatnog sektora. Dosljedna primjena ovih definicija na javni sektor obesmišljava sami duh slobodnog pristupa informacijama i derogira ključne principe Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Koliko je štetna poslovna tajna u javnom sektoru, govori i naše nedavno iskustvo sa kompanijom u državnom vlasništvu „To Montenegro“. Pristup menadžerskom ugovoru izvršnog direktora ove kompanije odbijen nam je uz izgovor da sadrži klauzulu tajnosti, iako je takva klauzula suprotna Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, čiji su obveznici sva preduzeća koja se većinski finansiraju novcem poreskih obveznika.

Portal otvorenih podataka, uprkos pokretanju 2019. godine, nije postao platforma upotrebljiva za građane i građanke. Od formiranja Vlade, čak 49 odsto setova podataka na ovom portalu objavio je samo jedan državni organ – Uprava za statistiku. Otvoreni, mašinski čitljivi podaci o raspolaganju finansijskim sredstvima su naročita rijetkost.

U okviru svoje misije, u čijoj osnovi su veća transparentnost i odgovornost javne administracije, nastavićemo da se zalažemo za otvaranje informacija od javnog značaja, a od Vlade i premijera očekujemo da se prisjete sopstvenog ekspozea.

 

Stevo Muk

Predsjednik Upravnog odbora
Institut alternativa

Objavljeno

Radio emisija Mozaik o slobodnom pristupu informacijama

Povodom Međunarodnog dana prava javnosti da zna, gostovali smo na radio emisiji javnog servisa “Mozaik” i podsjetili na neke od naših aktivnosti i iskustava u ovoj oblasti. Između ostalog, govorili smo o:

  • nacrtu Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji smo sa drugim organizacijama predali novoizabranoj Vladi u decembru 2020. godine i komentare koje smo dali tokom javne rasprave, za prijedlog zakona koji još uvijek nije došao do Skupštine,
  • našim problemima sa pristupom informacijama u posjedu državnih preduzeća, uz najsvježiji primjer “ToMontenegro” koji krije ugovor svog izvršnog direktora,
  • nastavku loše prakse zatvorenosti od strane Generalnog sekretarijata koji je odbio naše prijedloge za više transparentnosti sjednica Vlade i njenih radnih tijela kao i odluka koje Vlada donosi, a sam GSV je jedan od rekordera u ćutanju administracije i ignorisanju naših zahtjeva za SPI,
  • zaboravljenom Portal otvorenih podataka koji je od decembra 2020. koristilo samo tri ministarstva je postavilo neku bazu podataka, među kojima nije Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, proizvođač potencijalno najzanimljivijih budžetskih, baza podataka.

Poslušajte emisiju:

Objavljeno

Osvrt na prvu godinu 27. saziva Skupštine

Veća transparentnost; unaprijediti zakonodavnu i kontrolnu ulogu

Godinu dana od konstituisanja aktuelnog saziva Skupštine obilježilo je otvaranje njenog rada, ali i zakonodavna aktivnost koja nije zasnovana na podrobnim analizama i uređenim procedurama. Kontrolni mehanizmi uglavnom ne rezultiraju zaključcima i preporukama ka izvršnoj vlasti.

  •   Veća transparentnost i normativne izmjene

Emitovanje sjednica odbora, što je i dugogodišnja preporuka Instituta alternativa, i pokretanje parlamentarnog kanala na javnom servisu predstavljaju važne pomake u transparentnosti rada Skupštine, ali i posredno, osnaživanju građana i građanki kojima je olakšan pristup važnim diskusijama o javnim politikama.

Izmjene Poslovnika Skupštine iz decembra 2020. godine takođe su stvorile pretpostavke za osnaživanje kontrolne uloge Skupštine. Između ostalog,  ostavljena je mogućnost češćeg korišćenja tzv. ”manjinske inicijative”, prema kojoj trećina članova odbora dva puta tokom redovnog zasijedanja može pokrenuti kontrolna saslušanja o određenim pitanjima. Dodatno, Poslovnikom je utvrđena i nadležnost odbora koji prati realizaciju usvojenih zaključaka povodom saslušanja. Izmjenama Poslovnika obezbijeđena je zastupljenost žena i partija nacionalnih manjina na potpredsjedničkim funkcijama. U martu je i osnovan Ženski klub, neformalno skupštinsko tijelo čiji je cilj afirmacija rodne ravnopravnosti na svim nivoima odlučivanja. Prema objavljenim informacijama, Ženski klub je za sada održao dvije sjednice.  Formirana je i radna grupa za izradu Nacrta Zakona o Skupštini. Međutim, nakon inicijalne sjednice, nije bilo značajnijih pomaka u radu na propisu, za koji je prvobitni rok bio 1. oktobar 2021. godine.

  •      Zakonodavna aktivnost: Bez neophodnih analiza i jednakog učešća

Početak novog saziva obilježilo je intenziviranje zakonodavne uloge parlamenta. Po prvi put u nekoliko prethodnih decenija, poslanici i poslanice su pretekli Vladu u broju podnijetih zakonskih prijedloga: podnijeli su 49 od ukupno 97 zakonskih prijedloga koji su ušli u skupštinsku proceduru u proteklih godinu dana. Ipak, ovaj trend ne prate razrađene procedure, koje bi obezbijedile neophodne podatke i učešće javnosti u procesu izrade zakona. Podsjećamo da su za predloge zakona, čiji je predlagač Vlada, uređene procedure ex ante analize uticaja propisa, javnih konsultacija i javnih rasprava, kao i učešća nevladinih organizacija u radnim grupama za izradu zakona. Iako u praksi ove procedure nailaze na probleme, one na nivou Skupštine nisu razrađene. Predsjednici odbora na arbitrarnim osnovama odlučuju koga će od zainteresovanih aktera uključiti u proces izrade zakona. Iako spoljni akteri uzimaju učešće u radu Skupštine povodom zakonskih prijedloga, nepostojanje jasnih kriterijuma i procedura dovodi do neravnopravnog tretmana pojedinaca i organizacija. Najdrastičniji primjer takvog tretmana je onemogućavanje predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve da uzme učešće u radu Odbora za ljudska prava i slobode prilikom razmatranja izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih organizacija. Prohodnost zakonskih prijedloga, koje je inicirala opozicija, za sada je izuzetno niska. Usvojen je samo Zakon o otklanjanju posljedica oduzimanja uvale Valdanos, na inicijativu opozicionog poslanika Gencija Nimanbegua.

Amandmansko djelovanje poslanika i poslanica su takođe obilježile brojne kontroverze. Njima se nerijetko pokušava i izokrenuti duh zakona. Amandmani na propise o radu i o unutrašnjim poslovima, kojima je mijenjana starosna granica za odlazak u penziju, odnosno izbor direktora policije izložen direktnom političkom uticaju, služe kao upozorenje potrebe za boljim obrazloženjima amandmana ali i širom raspravom o njihovoj suštini.

  • Kontrolni mehanizmi bez „epiloga“

Povremeni bojkot od strane opozicione Demokratske partije socijalista, ali i Demokratskog fronta, ključnog konstituenta parlamentarne većine, odrazio se na kvalitet rada parlamenta. Skupštinski odbori nisu radili „punom parom“. U prosjeku, održano je 11.7 sjednica po odboru, skoro samo jedna sjednica mjesečno. U kvantitativnom smislu, najaktivniji je bio Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu sa 24 održane sjednice, a najpasivniji Odbor za antikorupciju, sa svega tri održane sjednice.

Skupštinski odbori održali su 11 konsultativnih i 9 kontrolnih saslušanja, dok su 3 odgođena. Čak dvije trećine svih kontrolnih saslušanja održao je Odbor za bezbjednost i odbranu. Samo dva izvještaja o održanim kontrolnim saslušanjima sadrže konkretne zaključke, kojima se preporučuje određeno djelovanje organima izvršne vlasti, čiji su predstavnici saslušavani. Jedan od ključnih razloga je taj što su teme kontrolnih saslušanja istovremeno bile predmet postupanja pravosuđa ili su uključivala dokumentaciju koja je označena strepenom tajnosti.

Na odborima je razmatrano 49 izvještaja o radu institucija. Za razliku od prethodnih godina, nije usvojeno čak 44% razmatranih izvještaja (njih 22). Ipak, uglavnom su izostali konkretni zaključci i preporuke kojima bi se unaprijedilo stanje u pojedinim oblastima. Jedino su uz pet izvještaja, koji su usvojeni na Odboru za ljudska prava i slobode, usvojeni i konkretni zaključci koji ulaze u detalje rada nadležnih institucija.

Do septembra 2021. godine, poslanice i poslanici su postavili veći broj pitanja članovima Vlade (261), nego tokom čitave 2020. godine (213), kada je, usljed izbijanja epidemije koronavirusa, smanjen intenzitet rada Skupštine. Održana su i dva tzv. ministarska sata, što je novi institut uveden izmjenama Poslovnika u decembru 2020. godine. Na pitanja u vezi sa temama imunizacije protiv koronavirusa i diplomatsko-konzularne mreže, odgovarali su ministarka zdravlja i ministar vanjskih poslova. Za razliku od prethodnih godina, tokom 2021. godine opozicija je bila aktivnija od parlamentarne većine u postavljanju poslaničkih pitanja: 51% pitanja su postavili predstavnici opozicionih poslaničkih klubova. Kvalitet dobijenih odgovora na poslanička pitanja varira, a poslanici i poslanice često upozoravaju na neažurnost Vlade u dostavljanju traženih informacija. Usljed nepoštovanja obaveze Vlade da im u redovnom radu, u roku od 15 dana dostavi tražene informacije, poslanice i poslanici su često prinuđeni da ih dodatno traže kroz poslanička pitanja, čime se osujećuje kontrolna funkcija ovog mehanizma.

Milena Muk

Institut alternativa

Objavljeno

Otvoreno pismo EU – Uključiti civilno društvo u Investicioni okvir za Zapadni Balkan

Prima:

Slovensko predsjedništvo Vijeća EU
Predsjednik Evropskog savjeta, poštovani gospodin Charles Michel
Predsjednica Evropske komisije, poštovana gospođa Ursula von der Leyen
Predsjednik Evropskog parlamenta, poštovani gospodin David Maria Sassoli
Visoki predstavnik EU, poštovani gospodin Jospeh Borrell
Evropski komesar za proširenje, poštovani gospodin Oliver Varhely

15. septembar 2021.

Zahtjev organizacija civilnog društva Zapadnog Balkana za njihovim formalnim učešćem u mehanizmu dobrog upravljanja novog Investicionog okvira za Zapadni Balkan

Poštovani predstavnici EU,

Evropska unija (EU) ima za cilj da kroz Ekonomski i investicioni plan za Zapadni Balkan (Economic and Investment Plan – EIP) podrži oporavak regiona i ekonomsku konvergenciju sa EU nakon pandemije, da doprinese izgradnji Regionalnog zajedničkog tržišta i da učini mogućim da regionalne ekonomije imaju snažniju poziciju u evropskom lancu vrijednosti i time dugoročno doprinesu strategijskoj autonomiji EU.

Do 30 milijardi eura biće iskorišćeno za oporavak, ekonomski razvoj i zelenu tranziciju za šest zemalja Zapadnog Balkana u narednih sedam godina, od kojih će 9 milijardi eura biti grantovi u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA III) koje omogućava Evropska unija.

Iznos koji će biti isporučen kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (Western Balkans Investment Framework – WBIF) predstavlja kvalitativni skok u finansijskoj pomoći regionu prema razvojnom modelu zasnovanom na projektima koji idu paralelno sa reformama zemalja.

Međutim, dok se upravljanje Investicionim okvirom za Zapadni Balkan ažurira kako bi odgovorilo na IPA III zahtjeve, domaći problemi zemalja Zapadnog Balkana direktno utiču na uspješnu pripremu, primjenu i rad vodećih projekata Ekonomskog i investicionog plana i vode do samo djelimičnih rješenja.

Ne predlažu se nikakvi pravni lijekovi za rješavanje strukturalnih slabosti šest zemalja Zapadnog Balkana kao što su nisko uključivanje lokalnih vlasti, ograničeni kapaciteti na nivou korisnika ili promjena vlasti i naknadna promjena političke volje koja je potrebna za napredak u implementaciji vodećih projekata Ekonomskog i investicionog plana. Problemi koji spadaju u kategoriju osnovnih, kao što su korupcija i konflikt interesa, javne nabavke i vladavina prava, ne ulaze u faktore koji uslovljavaju sprovođenje Plana.

Na 23. sastanku Upravnog odbora Investicionog okvira za Zapadni Balkan u decembru 2020. godine, potreba za specifičnim EU uslovima u vezi sa isplatom od 30 milijardi eura djelimično je priznata kroz obavezu pratećih reformi. Međutim, nisu predstavljenja nikakva mjerila ili informacije o mehanizmu „štapa i šargarepe“  koji se primjenjuje na finansiranje projekata EIP.

Fokus Investicionog okvira za Zapadni Balkan na projektne „kriterijume podobnosti“ jeste kvalitet nacionalnih sektorskih strategija i jedinstvenih lista sektorskih prioritetnih infrastrukturnih projekata, kao i administrativnih kapaciteta šest zemalja Zapadnog Balkana. Međutim, predložena tehnička pomoć EU ne zadovoljava izazove dobrog upravljanja, tačnije onih koji utiču na pripremnu fazu gdje su najvažniji izazovi poštovanje integriteta i politička volja.

Takođe, iako se inicijativa za povezivanjem širom svijeta osjeća na Zapadnom Balkanu, sve veće prisustvo trećih aktera se ne pojavljuje na listi rizika Investicionog okvira.

Svjedoci smo da u regionu imamo paralelnu prioritizaciju projekata: jednih koji proizvode projekte prema EU metodologiji, i drugih koji daju prioritet finansiranju infrastrukturnih projekata putem alternativnih mehanizama i kriterijuma koji su različiti i nisu povezani sa EU.

Upravljanje infrastrukturnim projektima je meki temelj proširenja EU: ako je pogrešno urađen, može obesmisliti čitavu ekonomsku uslovljenost koja je dio Ekonomskog i reformskog napretka šest zemalja Zapadnog Balkana. Pogrešna prioritizacija infrastrukture može da utiče na srednjoročne ekonomske projekcije; opterećenje u finansiranju projekata i sve novonastale obaveze koje mogu uticati na trogodišnje budžetske planove; korupcija u javnim radovima može ugroziti agende strukturnih reformi.

Ono što je još važnije kada je riječ o dobrom upravljanju u infrastrukturnim projektima jesu praktične i opipljive posljedice vladavine prava u svakodnevnom životu građana Zapadnog Balkana.

U novoj metodologiji proširenja, napredak postignut u klasteru Osnovna prava uslovljava napredak daljih pregovora u poglavljima Transport, Energija ili Digitalizacija, i kao takav se i izvještava. U slučaju podržanih infrastrukturnih inicijativa od strane EU, kao što je pomenuti Plan, građani Zapadnog Balkana neće imati potrebu da konsultuju godišnje izvještaje zemalja EU kako bi naučili o usvajanju pravnih tekovina ili napretku reformi i kako će one uticati na njihov život. Moći će da istog trenutka procijene korisnost infrastrukture zato što će je svakodnevno koristiti (ili ne).

Kako efikasno ugraditi odgovornost u Plan, ali tako da štiti interese i poreskih obveznika EU, akcionara, ali i građana Zapadnog Balkana, a da je istovremeno usklađeno sa zahtjevima IPA III?

Vjerujemo da kada su u pitanju hibridna stanja, ono što praktično doprinosi ispravnom rješavanju strukturalnih slabosti institucija Zapadnog Balkana jeste aktivno učešće organizacija civilnog društva i istraživačkih centara u mehanizmima dobrog upravljanja Plana.

Od 2015. godine, organizacije civilnog društva i istraživački centri Zapadnog Balkana  sprovode visokokvalitetne procjene i analize o uticajima i izazovima projekata Agende povezivanja (Connectivity Agenda – CA). Oni su svojim poznavanjem lokalnih prilika i stručnošću u izradi konkretnih prijedloga doprinijeli poboljšanju u upravljanju Agendom.

Miješajući se u to kako se planira, sprovodi i upravlja infrastrukturom šest zemalja Zapadnog Balkana, organizacije civilnog društva i istraživački centri pokušavaju da premoste most demokratskog deficita u političkom odlučivanju, time što doprinose efikasnosti načina na koji se novac poreskih obveznika EU troši u našem regionu.

Fenomen zarobljavanja javnih politika, pronevjere, zloupotrebe funkcija, trgovine uticajem i slično su identifikovani kao direktni uzroci pogrešne raspodjele državnih prihoda, rasipanja resursa, naduvanih cijena, smanjenog kvaliteta i negativnog uticaja na okruženje, zdravlje i bezbjednost građana Zapadnog Balkana. Učestvovanjem u kreiranju politika i implementaciji projekata,  organizacije civilnog društva i istraživački centri Zapadnog Balkana predstavljaju direktnu odbranu interesa građana Zapadnog Balkana.

U junu 2021. godine, posljedice izrade posebnih zakona za ugovorene infrastrukturne projekte u Srbiji ili u Albaniji, politička prioritizacija puteva na Kosovu, alternativna nacionalna projekatna infrastruktura u Crnoj Gori, nizak kvalitet pripreme infrastrukturnih projekata u Sjevernoj Makedoniji, uticaj na životnu sredinu u Bosni i Hercegovini, značajna upotreba javno-privatnog partnerstva i promjena projektnih parametara u Albaniji su bili predmet rasprave tokom Foruma civilnog društva “Put do Berlina“, koji je rezultirao preporukama.

Kako preporuke za Zapadni Balkan ne bi ostale samo vježba na papiru, odlučili smo da formalno zahtijevamo da organizacije civilnog društva i istraživački centri budu dio novog mehanizma Plana. Uzimajući u obzir težinu kredita podržanih od države za finansiranje Plana i strukturalne slabosti administracija država Zapadnog Balkana, učešće organizacija civilnog društva u mehanizmima dobrog upravljanja Plana i 10 vodećih projekata će sigurno dovesti do bolje transparentnosti i odgovornosti.

U duhu principa inkluzivnog partnerstva kako je prikazano u Uredbi Evropskog parlamenta i Savjeta u uspostavljanju IPA III, Prvo čitanje, vjerujemo da je ovo odgovarajuća situacija gdje EU može osigurati da će relevantni zainteresovani akteri, kao što su civilne organizacije, biti konsultovani i imati pravovremeni pristup informacijama koje će im dozvoliti da imaju značajnu ulogu tokom stvaranja, sprovođenja i procesa praćenja programa.

Na osnovu naše stručnosti, iskustva, poznavanja lokalnih prilika i znanja o EU programima, i dopunjavajući preporuke Foruma civilnog društva na Zapadnom Balkanu u Berlinu 2021. godine, ljubazno tražimo da:

  • odgovarajući i prilagođeni mehanizmi transparentnosti i odgovornosti ka poreskim obveznicima EU i zemalja Zapadnog Balkana moraju biti ugrađeni u novi mehanizam dobrog upravljanja Investicionog okvira za Zapadni Balkan;
  • ovaj novi mehanizam dobrog upravljanja mora da kreira prostor i odgovarajuće uslove za civilne organizacije i istraživačke centre Zapadnog Balkana da formalno doprinesu dobrom upravljanju u svim komponenatama kreiranja EIP i fazama vodećih projekata. Uloga civilnog društva treba da bude proširena i na programe i radnje koje sprovode odgovarajuće institucije i državni organi, a ne samo kao direktni korisnik EU pomoći.

Poštovani predstavnici EU,

Ovim otvorenim pismom ljubazno tražimo učešće organizacija civilnog društva u nacionalnim i implementacionim programima Investicionog okvira za Zapadni Balkan, kroz odgovarajuće mehanizme, kako bismo dobili najbolju vrijednost za novac u korist naših građana.

Otvoreno pismo OCD iz šest zemalja Zapadnog Balkana institucijama EU

U Beogradu, Podgorici, Prištini, Sarajevu, Skoplju i Tirani
(U nastavku je lista organizacija koje su potpisale otvoreno pismo zaključno sa 15. septembrom)

1. Krisela Hackaj, Executive Director at Cooperation and Development Institute – Albania
Contact: Krisela.hackaj@cdinstitute.eu

2. Ana Krstinovska Blazheska, President and Founder at ESTIMA Institute – North Macedonia
Contact: krstinovska@estima.mk

3. Jelica Minic, President at European Movement Serbia – Serbia
Contact: jelica11746@gmail.com

4. Stevo Muk, President of the Managing Board at Institute Alternative – Montenegro
Contact: stevo@institut-alternativa.org

5. Marko Troshanovski, President at Institute for Democracy – North Macedonia
Contact: marko@idscs.org.mk

6. Mexhide Demolli Nimani, Executive Director at Levizja FOL – Kosovo
Contact: mexhide@levizjafol.org

7. Aleksandar Macura, Co-founder, Programme Director at RES Foundation – Serbia
Contact: macura@resfoundation.org

8. Vesna Bochvarska Cvetkovska, Co-founder, Financial Director at Center for Change Management – North Macedonia
Contact: vesna.bochvarska@cup.org.mk

9. Dimitar Nikolovski, Executive Director at Center for European Strategies Eurothink – North Macedonia
Contact: dimitar.nikolovski@eurothink.mk

10. Sonja Licht, President of the Foundation BFPE for a Responsible Society – Serbia
Contact: slicht@bfpe.org

11. Ornela Liperi, Editor in Chief, Monitor magazine – Albania
Contact: ornela.liperi@monitor.al

12. Aleksandra Tomanic, Executive director, European Fund for the Balkans
Contact: aleksandra.tomanic@balkanfund.org

13. Gjergji Vurmo, Program Director, Institute for Democracy and Mediation (IDM) – Albania
Contact: gevurmo@idmalbania.org

14. Valmir Ismaili, Executive Director, Democracy Plus – Kosovo
Contact: valmir@dplus-ks.org

15. Aranita Brahaj, Executive Director, Albanian Institute of Science (AIS) – Albania
Contact: aranita.brahaj@ais.al

16. Rezarta Krasniqi, Executive Director, Democracy for Development (D4D) – Kosovo
Contact: rezarta.d@d4d-ks.org

17. Arjan Dyrmishi, Executive Director Center for the Study of Democracy and Governance – Albania
Contact: adyrmishi@csdgalbania.org

18. Naim Rashiti, Executive Director, Balkans Policy Research Group (BPRG) – Kosovo
Contact: nrashiti@balkansgroup.org

19. Leila Bicakcic, Executive Director, Center for Investigative Reporting (CIN) – Bosnia and Herzegovina
Contact: leila@cin.ba

20. Marija Risteska, Executive Director, Center for Research and Policy Making – North Macedonia
Contact: risteska@crpm.org.mk

21. Srdjan Blagovcanin, Chairman, Transparency International Bosnia and Herzegovina (TIBiH) – Bosnia and Herzegovina
Contact: sblagovcanin@ti-bih.org

22. Zorana Marković, Executive Director, Centre for Development of Non-governmental Organizations – Montenegro
Contact: zorana.markovic@crnvo.me

23. Nemanja Nenadić, Program Director, Transparency Serbia – Serbia
Contact: ts@transparentnost.org.rs; nemanjalaw@orion.rs

Objavljeno

Umjesto nepotrebnih v.d. stanja, obezbijediti poštovanje zakona

“Ad hoc” i neregulisani konkursi za pozicije vršilaca dužnosti u ministarstvima nepotrebno odlažu sprovođenje javnih konkursa u skladu sa zakonom i smanjuju upravljačku odgovornost u ministarstvima. Rukovodni kadar u v.d. stanju podložniji je uticajima zbog nesigurnosti svog položaja i zaposlenja.

U toku je upravo ovakav konkurs za čak 20 vršilaca dužnosti generalnih direktora u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, a ranije su ih oglašavali i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija, kao i Ministarstvo kapitalnih investicija.

Prvo i osnovno pitanje koje se nameće je zašto ova ministarstva nijesu pravovremeno ispunila svoje zakonske obaveze i stvorila uslove da se sprovede zakonom propisana procedura sprovođenja javnog konkursa. Podsjećamo da zakon uopšte ne prepoznaje institut „konkursa“ za pozicije vršilaca dužnosti, već isključivo proceduru javnog konkursa za starješine organa i visoko-rukovodni kadar, u koji spadaju i generalni direktori i sekretari u ministarstvima. Vršioci dužnosti se određuju na period od najduže šest mjeseci, i samim tim predstavljaju prelazna rješenja do imenovanja u punom mandatu.

Uvođenjem nepotrebnih v.d. stanja, podstiče se politizacija ovih pozicija, i one se dodatno destabilizuju, u kontekstu u kojem je sama Vlada u februaru ove godine ukazala da “značajan odliv ekspertskog kadra iz pregovaračke strukture može nepovoljno uticati na dinamiku ispunjavanja obaveza iz pregovaračkog procesa“.

Podsjećamo da je djelimični kadrovski plan za ministarstva i službe Vlade usvojen krajem jula ove godine, ali da uprkos svim kašnjenjima u donošenju budžeta i reorganizaciji javne uprave, ovaj dokument nije obuhvatio 21 organ i četiri ministarstva: unutrašnjih poslova, odbrane, finansija i socijalnog staranja, i prosvjete, nauke, kulture i sporta. Zakon, na drugoj strani, propisuje da se mogu popunjavati samo ona radna mjesta za kojima je potreba iskazana kroz kadrovsko planiranje. Posljedica je da zapošljavanje na službeničkim pozicijama u ovim institucijama ne može da se sprovodi po procedurama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji podrazumijeva obavezu raspisivanja konkursa i provjeru sposobnosti i kompetencija.

Umjesto da rade na kadrovskom planiranju i trajnijem popunjavaju rukovodećih pozicija, pojedina ministarstva su raspisala konkurse za pozicije vršilaca dužnosti. S ozbirom na to da se raspisuju čak i deset mjeseci nakon formiranja Vlade, ovakvi konkursi više su pokazatelj lošeg upravljanja, nego navodne transparentnosti i otvorenosti. Ovakva kadrovska rješenja su privremena, pa resurse treba usmjeriti na iznalaženje trajnijih rješena, u punom mandatu i u skladu sa zakonom.

Transparentnost je takođe upitna, jer je zaštita ličnih podataka kandidata i kandidatkinja koji učestvuju u jednoj pravno neregulisanoj proceduri naročito osjetljiva tema. Potvrda toga je i činjenica da osim zbirnih informacija o broju kandidata i kandidatkinja, prijavljenih za pozicije vršilaca dužnosti u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija, javnost nije do sada dobila više informacija o ovim konkursima.

Ukazujemo i da nedavno usvojeni djelimični kadrovski plan nije značajnije odskočio u kvalitetu od ranijih kadrovskih planova, pa je izostalo detaljno obrazloženje na čemu su zasnovane iskazane potrebe za 139 zaposlenih. Time je Vlada potvrdila da za sada nije spremna da institut kadrovskog planiranja iskoristi kao mehanizam prijeko potrebne optimizacije javne uprave.

Milena Muk

Institut alternativa