Apel organima da istraže do kraja sve incidente u Pljevljima

Za incidente u Pljevljima do sada su procesuirane četiri osobe, dvije za dva krivična djela počinjena na štetu tri osobe, i dvije osobe za ukupno tri prekršaja.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Institut alternativa (IA) su zatražili od Uprave policije informacije o tome koliko je prekršajnih i krivičnih prijava bilo podnijeto od strane nadležnih institucija i građana ili građanki u periodu od 31. avgusta do 9. septembra u kontekstu remećenja javnog reda i mira i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje (čl. 370 KZCG), ugrožavanja sigurnosti građana (čl. 168 KZCG) ili drugih krivičnih djela do kojih je možda došlo u kontekstu povećanih tenzija u periodu poslije objavljivanja izbornih rezultata u Pljevljima i drugim mjestima u Crnoj Gori.

Uprava policije je odgovorila da su od 31. avgusta do 9. septembra podnijete ukupno dvije krivične prijave protiv dvije osobe zbog dva krivična djela na štetu tri lica, i to zbog počinjenog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i krivičnog djela teška tjelesna povreda. Osim toga, podnijete su dvije prekršajne prijave protiv dvije osobe za počinjena tri prekršaja i to za „grubo vrijeđanje i naročito drsko ponašanje“ kao i za „fizički napad ili fizički obračun“ sa „grubim vrijeđanjem i naročito drskim ponašanjem“.

Takođe, imajući u vidu izjavu bivšeg glavnog imama Islamske zajednice u Pljevljima, gospodina Samira Kadribašića, da je zabrinut da je napad na prostorije Islamske zajednice kvalifikovan samo kao prekršaj, pitali smo Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Pljevljima kako je kvalifikovalo taj napad.

ODT iz Pljevalja je reklo da je napad na prostorije Islamske zajednice – lomljenjem stakala na ulaznim vratima i ubačenom porukom „Polećela crna ptica Pljevlja biće Srebrenica“ kvalifikovan kao krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. U tom slučaju, koliko je poznato, još uvijek nema osumnjičenih, tj. krivična prijava nije podnijeta protiv bilo koga.

HRA i IA ocjenjuju da je bilans krivičnih prijava za incidente posle izbora ono što ostaje kao zvaničan podatak o razmjerama tih incidenata. Iako postoje informacije o zastrašivanju građana i ispisivanju drugih poruka mržnje u Pljevljima, činjenica je da svi ti incidenti i njihovi izvršioci nijesu prijavljeni policiji, kao i to da policija na incidente nije odmah reagovala podnošenjem krivičnih prijava protiv konkretnih osoba.

Nadamo se da se u Crnoj Gori neće ponavljati izazivanje mržnje na bilo koji način, a posebno ne omalovažavanjem ratnih zločina i njihovih žrtava. Ohrabrujemo građane da prijavljuju ovakve incidente i njihove počinioce, kako bi bilo osnova da oni budu kažnjeni i da se na taj način sprečava slično ponašanje. Apelujemo na policiju da otkrije i izvršioca napada na prostorije Islamske zajednice i identifikuje počinioce drugih incidenata koji su joj prijavljeni.

Blog: Otvaranje javnih dosijea

“Crna Gora je zemlja sa najtransparentnijom korupcijom na svijetu.”

Ovim riječima poslanika Evropskog parlamenta tokom jednog sastanka često se vraćam, naročito kada preispitujem djelovanje nas u nevladinom sektoru i medijima. Koliko smo napora uložili da ukažemo na institucionalne mehanizme, neformalne prakse i zakonske nedorečenosti koje pogoduju korupciji, a ona nam se sve vrijeme smije ispred nosa. Vrišti iz afere “Snimak”, iz afere “Koverta”, iz afere “X” na koju postajemo imuni već posle određenog niza novinskih naslova koji su totalno obezvrijedili poimanje korupcije, klijentelizma i skandala u Crnoj Gori.

Bagatelisanje svake nove afere riječima kako se to sve odavno zna, kako nismo otkrili Ameriku, samo je odraz kolektivnog imuniteta na zloupotrebu javnih resursa u privatne svrhe. Zato ima istine u onim stavovima koji pobjedu opozicije ne pripusuju antikorupcijskim agendama, već identitetskim pitanjima. Ipak, u zbirci onih stvari za koje se, kako odlazeći premijer ironično reče, nova vlast obavezala da neće mijenjati, krije se jedan važan princip koji bi trebalo da promijeni dosadašnji način funkcionisanja nosilaca vlasti. To je obračun sa korupcijom i kriminalom.

Nakon bjelodanog svjedočenja svim DPS-nepočinstvima, ne može se reći da je borba protiv korupcije tekovina bivše vlasti. Isto tako, ne može se reći da potpunu antikorupcijsku agendu čine najavljeni zakoni o porijeklu imovine i o lustraciji. Izolovanje problema korupcije je njeno nerazumijevanje kao sistemskog problema. Neke regionalne organizacije su već godinama unazad osmislile tzv. corruption proofing, pristup koji podrazumijeva da se svi nacrti propisa sagledaju u odnosu na njihov potencijalni “doprinos” korupciji. Dakle, kao što pitanje zaštite interesa nacionalnih manjina ne staje u jedan Zakon o manjinskim pravima i slobodama, kao što pitanje zaštite prava žena ne staje u jedan Zakon o rodnoj ravnopravnosti, tako ni pitanje borbe protiv korupcije ne staje samo u one zakone koji imaju eksplicitni antikorupcijski predznak.

Ne može se reći da najavljeni zakoni o porijeklu imovine i o lustraciji čine potpunu antikorupcijsku agendu.

Postoji čitav niz akata sa dugim dosadnim birokratskim nazivima, čijim spominjanjem se neće ubirati glasovi na izborima, ali su jedan od razloga zašto prednjačimo po indeksu transparentnosti korupcije. Da li ste znali da je pravni osnov za dodjelu povoljnih stambenih kredita javnim funkcionerima u prelaznim i završnim odredbama Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada? Da li ste znali da vam Zakon o državnoj upravi zabranjuje da učesvujete u javnoj raspravi o državnom budžetu? Da li ste znali da Ministarstvo finansija ne vodi evidenciju o zaradama u javnim preduzećima, niti raspolaže potpunim informacijama o njihovom poslovanju, iako je zaduženo za to? Verica Maraš zato nije kratkoročni medijski kuriozitet već slika sistema.

Da se nedovoljno odgovara za kršenje zakona, to već vjerovatno znate. Ali, da je Vlada toliko ogrezla u nekažnjivosti i nepoštovanju zakona da to objavi na skoro svakoj sjednici, možda niste pretpostavili. Pogledajte samo odluke o rastezanju unedogled mandata vršilaca dužnosti, koji bi trebalo da budu oročeni na pola godine.

Demontaža sistema je nova omiljena fraza nakon parlamentarnih izbora. Moram reći da i priliči nečemu što jeste tranzicija iz jednog sistema u drugi, ali kroz istoriju je bilo tranzicija i iz jednog lošeg sistema u drugi loši sistem. Bilo je i lustracija koje nikada nisu sprovedene (Srbija). Bilo je i onih koje su jedni politički akteri pokrenuli a drugi, kada su ponovo osvojili vlast, preokrenuli na štetu svojih protivnika (Albanija). Bilo je i onih koje su započete prije trideset godina, otvaranjem tajnih dosijea službi bezbjednosti. Mnogo je modela i za svaki od njih je presudno pitanje primjenjivosti u savremenom kontekstu Crne Gore. Za početak, ipak, bilo bi dobro da otvorimo javne dosijee o korupciji koja nam je ispred nosa.

Hiperinflacija korupcionaških afera u proteklom periodu pruža materijal, ne samo za procesuiranje odgovornih, već i za preispitivanje brojnih sistemskih preduslova koji su omogućili apsolutno zamagljivanje granica između privatnog i javnog interesa. Velika diskreciona ovlašćenja i “korisne nejasnoće” u brojnim zakonima ne odgovaraju profesionalnim kapacitetima i autonomiji onih koji te zakone sprovode. Zato demontaža sistema treba da uključi sistemsko obeshrabrivanje korupcije, kroz smanjenje prostora za diskreciono odlučivanje, otvaranje podataka, brojne zakonske izmjene, ali i njihovu dosljednu primjenu. Vlada koja nije monolitna kao vlada predominatnog DPS-a može imati i prednosti u sprovođenju ovakvih reformi, jer potencijalni raznorodni konstituenti buduće vlasti imaju više motiva da kontrolišu jedni druge.

Autorka: Milena Muk, istraživačica javnih politika, Institut alternativa

Tekst je originalno objavljen u dnevnim novinama Vijesti.

Podkast “Diplomatske priče” – gost Stevo Muk

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) gostovao je u podkastu Diplomacy Talks” i razgovarao sa Mahirom Sajmijom iz Vanjskopolitičke inicijative BH. Ova serija podkasta ima za cilj razgovor o aktuelnim temama iz regiona.

Tema ovog podkasta bili su nedavno održani izbori u Crnoj Gori i nova većina, a razgovaralo se i o tome na kojim politikama i platformama se desila promjena vlasti u našoj zemlji.

Poslušajte u prilogu:

Onlajn info sesija: Konkurs za dodjelu malih grantova WeBER 2.0

Objavili smo poziv za podnošenje prijedloga projekata za dodjelu malih grantova organizacijama civilnog društva koje se bave praćenjem reforme javne uprave na lokalnom nivou.

Zbog trenutnih epidemioloških mjera, info sesija za zainteresovane organizacije u Crnoj Gori biće održana preko Zoom platforme, u četvrtak, 24. septembra u 11:00h.

Ovo su podaci za pristup:

LINK: https://zoom.us/j/99680854152?pwd=OHl0WWIzVzJXMWhpZ1hRZW5lYUFjZz09
Meeting ID: 996 8085 4152
Passcode: 621454

Za sve dodatne informacije i pomoć oko priključenja, kontaktirajte nas na dragana@institut-alternativa.org

Blog: Izbori u Crnoj Gori – čega sve ima ispod površine

Autorski tekst za portal European Western Balkans

Danas je osamnaesti dan od kada je nakon trideset godina Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast a Crna Gora prvi put u istoriji dobila novu vlast na izborima. Iznenađujuće, ali čini se da su se već sada svi navikli na tu činjenicu i prihvatili novo stanje stvari, odnosno svoje nove pozicije. Prognoze su bile pesimistične i mnogi su kategorično tvrdili da bi u slučaju gubitka vlasti DPS mnogo dramatičnije reagovao, ali danas već potpisuju svoja saopštenja kao opoziciona partija i čini se da stvari kreću svojim tokom. To je razlog za zadovoljstvo i vjerovatno će uticati da se neke od kvalifikacija koje su se vezivale za Crnu Goru, kao što su „zarobljena država“ i „hibridni režim“ ublaže. Psihološki značaj činjenice da je na izborima moguće izgubiti vlast je ogroman i nama do sada nepoznat. Očekujemo da će pomoći u izgradnji institucija i podići nivo ozbiljnosti i odgovornosti, a smanjiti samovolju.

Vjerovali ili ne, prije samo dva mjeseca, bivša opozicija a nova vlast, je još uvijek zagovarala ideju bojkota izbora. Od toga se odustalo jer nije bilo saglasnosti svih opozicionih političkih partija, a takva strategija ima smisla samo ako svi bojkotuju sa ciljem delegitimisanja institucija. Ipak neočekivano, zahvaljujući tijesnoj razlici u rezultatu izbora, počinje nova era. Ovo je velika šansa za našu zemlju i odgovornost je na svima u društvu da bude iskorištena na najbolji način.

Jedna stvar se ne može naglasiti dovoljno: neophodnost političkih promjena u Crnoj Gori je bila dostigla nivo aksioma. Conditio sine qua non. Problema je već bilo toliko da ih niste morali ni dokazivati ni obrazlagati. Korupcija, organizovani kriminal, zarobljeno pravosuđe, politizovana uprava, diskrminacija političkih neistomišljenika, ogromno društveno raslojavanje i jaz između bogatih i siromašnih… DPS je u toj mjeri izgubio povjerenje i u domaćoj i međunarodnoj javnosti, da im se ne vjeruje ni kada istinu govore.

Da li su ti problemi srušili vlast DPS?

Sa žaljenjem kažem da smatram da ne.

Promjene koje su se desile su demokratske, rezultat su volje većine, ali se ne može reći da su emancipatorske jer su proizašle iz snage „iracionalnog“ autoriteta, u skladu sa tipologijom autoriteta Eriha Froma. Prilično sam uvjerena da bi Đukanović imao to jedno poslaničko mjesto više, da mitropolit SPC, Amfilohije Radović, nije mobilisao građane da glasaju protiv ove vlasti zbog narušenog položaja SPC u Crnoj Gori. Taj stav baziram na najmanje dvije činjenice: prvo, potpuno nepoznatu osobu, koji nikad nismo vidjeli na televiziji do manje od mjesec dan pred izbore, zaokružilo je nevjerovatnih 32,55% građana. Anonimni Zdravko Krivokapić podržan je zato što je objavljeno da je Amfilohijev izbor. Demokratski front (DF) je na prethodnim izborima 2016. godine imao 20,32% i za nevjerovatan rast može da zahvali svom vjerskom poglavaru. Dodatno, prema istraživanjima javnog mnjenja, u decembru 2019. godine, prije usvajanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, DF je imao svega 13,2% podrške javnosti!

Druga činjenica je da je URA, građanska, progresivna partija, koja je svoju kampanju bazirala na zagovaranju antikorupcijskih politika, osvojila samo 5,5% glasova građana. Treći konstituent nove vlasti, umjerene Demokrate i Demos, takođe nisu imali očekivani rast. 2020. imaju svega 12,53% dok su zajedno na parlamentarnim izborima 2016. imali 21%.

Zbog navedene jačine DF, promjena vlasti u Crnoj Gori sa sobom nosi nove izazove i izaziva nelagodu kod polovine građana koji ih nisu glasali. Mislim da su nepoštene interpretacija da svi koji su zabrinuti zbog dolaska DF na vlast u stvari brinu za fotelje DPS funkcionera i brane bivšu vlast. Takođe sam sigurna da nikome, pa ni novoj vlasti neće koristiti guranje problema pod tepih, jer će se svakako o te probleme saplitati cijelim putem. Većina programskih ideja DF su identitetske prirode i izazivaju emotivno protivljenje kod mnogih, a radi se o partiji koja je i finansijski podržana od srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Sve što ste čuli o DF je vjerovatno tačno i nije posljedica klevetanja od strane DPS nego njihovog svjesnog djelovanja koje je vrlo često bilo retrogradno i protivno ljudskim pravima manjina, LGBT ali i osporavanja prava crnogorcima na samoodređenje. Poslanici DF se nisu uzdržavali ni od napada na medije i NVO sa kojima se nisu slagali i nisu pokazivali zavidne demokratske kapacitete.

Međutim, uz posredovanje međunarodne zajednice, trojica predstavnika potpisali su sporazum koji su mnoge krupne probleme oko kojih se spore, makar privremeno zamrznuli. Ovo je veoma pozitivan korak koji ne bi bio moguć bez kompromisa na koje je pristao DF.

Formiranje nove Vlade je u toku, a kadrovska rješenja će umnogome odrediti i budućnost nove Vlade. Tri bloka koja sastavljaju vladu zapravo se sastoje od dvanaest vrlo različitih činilaca i njihovi međusobni odnosi nisu najbolji, što će sve otežavati dugoročno funkcionisanje. Međutim, volja da se iskoristi ova šansa je ogromna tako da će biti jak motiv da se prepreke prevazilaze. Nova većina je otvorena za pregovore sa partijama nacionalnih manjina kako bi mogli imati parlamentarnu većinu za izglasavanje važnih kadrovskih pozicija u pravosuđu za koje je u CG potrebna 2/3 ili 3/5 većina. Veći broj poslanika bi takođe smanjio strah da će jedan od njihovih poslanika „preletjeti“ na drugu stranu i srušiti Vladu.

Od nove vlasti se očekuje da postavi institucije na noge i zaustavi klijentelističke prakse i djelovanje institucija isključivo u korist vladajućih političkih elita. Međutim, realno je za očekivati da će i nova vlast biti pod pritiskom svojih pristalica da ispunjava njihove zahtjeve i potrebe. Svijest se teže mijenja od vlasti. Razdvajanje partijskih od državnih resursa neće ići ni brzo ni lako i na društvu je da budnim aktivizmom prati svaki njihov korak.

Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politika

Percepcija javnosti o pružanju usluga u regionu u porastu

Rezultati istraživanja javnog mnjenja o pružanju usluga ukazuju da vlade Zapadnog Balkana teže digitalizaciji i uslugama usmjerenim ka građanima. Ovogodišnja istraživanja pokazuju da sve zemlje u regionu ili napreduju ili ostaju na nivou rezultata istraživanja prvog PAR Monitora 2017/2018.

Percepcija javnosti: pružanje usluga više orijentisano prema građanima

U poređenju sa rezultatima prethodnog PAR Monitora, Srbija i Albanija bilježe najuočljivije promjene u vezi sa percepcijom jednostavnošću “bavljenja javnom upravom”. Drugim riječima, u ove dvije zemlje zabilježen je porast od 23, odnosno 18%, a zatim slijedi Crna Gora sa 14%.

Istraživanje takođe pokazuje da skoro dvije trećina građana u regionu smatra da se vlade kreću ka procesu digitalizacije (69%). Osim u Bosni i Hercegovini, gdje nešto ispod 50% građana percipira ovaj trend, u svim drugim zemljama regiona, između 66 i 81% građana ima ovo mišljenje. Na regionalnom nivou, građani su primijetili pozitivan napredak u vremenu potrebnom za ostvarivanje upravnih usluga. Ovo je posebno izraženo u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori, gdje je više od 60% građana potvrdilo da se to isto vrijeme smanjilo.

Takođe, 58% građana u regionu tvrdi da prepoznaje napore vlade da pojednostave administrativne procedure – više nego u prethodnom PAR Monitoru. Kao i prije, javna uprava na Kosovu zauzima prvo mjesto na osnovu percepcija, a slijedi Srbija.

Dostupnost e-usluga: veća svijest, isti nivoi upotrebe

Javnost je sve više svjesna postojanja e-usluga na području Zapadnog Balkana. Za razliku od prethodnog PAR Monitora, nijedna država nije ispod 50%, dok u Albaniji ovaj procenat dostiže visoku vrijednost od 74% (Grafikon 2). S druge strane, primjećeno je da značajan procenat građana još uvijek ne koristi ove usluge – trećina građana u regionu izjavila je da ih nikada nije koristila. Dok manje od trećine građana koji ih koriste ili rijetko ili samo ponekad, mnogi su ih koristili samo povremeno. Značajan podatak – samo 10% građana redovno koristi e-usluge.

U isto vrijeme, istraživanja pokazuju da većina građana u svakoj državi (između 70 i 80%) izjavljuje da su e-usluge jednostavne za upotrebu. Ovo je slično rezultatima PAR Monitora 2017/2018, u kojem je približno 80% građana u svim zemljama regiona izjavilo da je ove usluge lako koristiti.

Imajući u vidu da su građani u značajnoj mjeri svjesni da e-usluge postoje, manjak informacija o e-uslugama ne može objasniti nizak nivo upotrebe. Više od dvije trećine građana koji su koristili e-usluge, imali su vrlo malo poteškoća u ostvarivanju usluga koje su zatražili. Kada govorimo o percepciji javnosti, postoji značajan napredak u ostvarivanju usluga orijentisanih prema građanima u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. S druge strane, situacija na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji je ostala nepromijenjena.

Percepcija javnostije mjerena istraživanjem javnog mnjenja koje je na isti način sprovedeno u svakoj od zemalja regiona, u periodu od 5. do 30. maja 2020.