Tri osnovne slobode, sloboda okupljanja, sloboda udruživanja i sloboda izražavanja, zajedno čine prostor za javno djelovanje građana i građanki, organizacija civilnog društva i medija. Bez ovih sloboda aktivizam ne bi bio moguć. Međutim, prisutna je globalna tendencija da se ova prava guše, ograničavaju, sputavaju. Zato je važno da znamo koji su elementi ovih prava i kako da se zaštitimo kada su ugrožena.
Osmomartovski marš žena, prvomajski marš radnika, povorka ponosa, protesti za zaštitu okoline i zdrave životne sredine, političke demonstracije, litije – primjeri su javnih okupljanja kojima građani i građanke žele da iznesu svoj stav i svoje zahtjeve upućene javnim vlastima. Građani su potpuno slobodni da izaberu temu oko koje žele da izraze svoje mišljenje i to predstavlja osnov demokratije i vladavine prava. Države su obavezne da omoguće ta okupljanja i da ispune sve pretpostavke da se ona mirno održe.
Da bismo upoznali građanke i građane sa njihovim pravima i obavezama u vezi sa organizacijom mirnog protesta, pripremili smo ovaj Praktični vodič. Cilj nam je da na jednostavan način, oslobođen pravnih i birokratskih formulacija, približimo važna pitanja koja treba imati na umu. Neke od napomena su administrativne a neke se tiču odbrane prava na okupljanje u slučaju da je ugroženo.
Ovaj Vodič je zasnovan za Zakonu o javnim okupljanjima i javnim priredbama iz 2016. godine, Ustavu Crne Gore, Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i relevantnim presudama Evropskog suda za ljudska prava. Strukturiran je u formi kratkih pitanja i odgovora. Cilj Vodiča nije analiza pravnog okvira već isključivo informisanje građana o tome koja su prava i obaveze sadržane u zakonodavstvu u vezi sa slobodom okupljanja.
Budžetska inspekcija bi mogla da odigra ključnu ulogu u uvođenju više reda u način na koji se novac troši u cijelom javnom sektoru, pretrese prethodne prakse ali i spriječi da se ponavljaju u budućnosti.
Da bi budžetska inspekcija profunkcionisala, neophodna su tri koraka:
1. Promijeniti sistematizaciju tako da se poveća broj inspektora sa 3 na 6.
Trenutni broj sistematizovanih pozicija nije dovoljan za pokrivanje primjene tri sistemska zakona u cijelom javnom sektoru Crne Gore, najšire definisanom tako da pored državne uprave i lokalne samouprave uključuje i javna preduzeća, ustanove, fondove, regulatorne agencije. Ulaganje u nadzorne organe ovog tipa može predstavljati trošak u kratkom roku, ali njihovo pravilno djelovanje bi dovelo do sprečavanja zloupotrebe i nenamjenske potrošnje, a time i sačuvati budžet.
2. Uvesti tri odjeljenja za tri sistemska zakona nad kojima se vrši nadzor da bi se pravilno obuhvatio cijeli zadatak budžetske inspekcije.
U nadležnosti ove inspekcije su tri sistemska zakona: Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i Zakon o finansiranju lokalne samouprave. Kako se radi o tri posebne oblasti, potrebna je organizaciona struktura koja će podsticati specijalizaciju inspektora za pojedinosti ova tri zakona, a time i ravnomjerno bavljenje inspekcije cjelokupnim obimom svojih nadležnosti.
3. Ukinuti uslov za Glavnog inspektora.
U trenutnoj sistematizaciji, pozicija glavnog budžetskog inspektora, između ostalog, zahtijeva “5 godina rada na inspekcijskim poslovima za Glavnog inspektora”. Kako se radi o specifičnoj inspekciji, raznorodnim nadležnostima i tri različita zakona nad čijim poštovanjem vrši nadzor, smatramo da ovaj uslov ne prepoznaje posebnosti budžetske inspekcije i neopravdano sužava osnovicu za izbor mogućih kandidata. Kako je u periodu od 2016. godine više puta pokušavano popunjavanje ove pozicije ali bez uspjeha, ponavljanje konkursa po istim uslovima će dati ili isti rezultat ili dovesti do pogrešnog kadrovskog rješenja za ovu važnu poziciju u sistemu nadzora javnih finansija.
Smatramo da su ova tri koraka preduslov za početak funkcionisanja budžetske inspekcije i ostvarivanja njenog cilja zaštite javnih finansija i poštovanja tri ključna sistemska zakona.
Pravo na slobodu izražavanja u demokratskim društvima neophodno je ograničiti samo kada za to postoji hitna potreba i to ograničavanje treba biti izuzetak. U Crnoj Gori ne postoji zakon koji se bavi društvenim mrežama, što ne znači da se građani ne sankcionišu, nekad opravdano, nekad neopravdano, za djelovanje na internetu i ovim mrežama. Medijska pismenost mora biti jedan od prioriteta i neophodno je uključiti taj predmet i u osnovne škole.
To su neki od zaključaka panel diskusije „Sloboda izražavanja na internetu: Zajednički izazov za Crnu Goru i EU“, koju je Institut alternativa (IA) juče organizovao u okviru projekta „Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih“, podržan kroz program Evropa za građane i građanke.
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA, je tokom uvodnog izlaganja ukazao na to koliko je važno da govorimo o slobodi izražavanja na internetu, pogotovo u vrijeme kada smo na neki način primorani da neke svoje aktivnosti prebacimo u online prostor i budemo možda u većoj mjeri na internetu i društvenim mrežama, nego što bi to bio slučaj u nekim drugim okolnostima.
„Kreiranje i sprovođenje odgovarajućih politika za rješavanje izazova koje sa sobom nose društvene mreže postala je tema od transnacionalnog značaja“, kazao je Muk, dodajući da je cilj ovog projekta da ohrabrimo uključivanje mladih u diskusije o pitanjima koja na njih direktno ili indirektno utiču.
Muk je kazao i da je Institut altrenativa održao zatvoreni konsultativni sastanak sa mladima pod nazivom “Mladi online“ na temu dobrih i loših strana društvenih mreža, kao i potencijalnih rješenja za regulisanje ove oblasti, tokom kojeg su osvijetljene raznovrsne perspektive i pogledi na ova pitanja. Veoma je pohvalno što su mladi prepoznali obje strane ove teme: važnost slobode govora i širine i pluralizma koji mreže pružaju, ali sa druge strane i opasnosti od sajber nasilja, govora mržnje i širenja dezinformacija.
U ime učesnika, zaključke sa konsultativnog sastanka prenijeli su Lazar Vujačić i Milovan Marković. „Mladi smatraju da su društvene mreže dobre jer omogućavaju brz protok i dostupnost informacija i omogućavaju komunikaciju sa drugim ljudima“, kazao je Marković na panel diskusiji. Vujačić je naveo da su loše strane to što utiču na ljudsku psihu, stvaraju nerealne standarde kroz uticaj poznatih ličnosti, stvaraju zavisnosti, ali naglašavaju i da su mjesto gdje se brzo i lako šire neistine.
Mladi kao ideje za regulisanje oblasti društvenih mreža navode formiranje nekog nezavisnog ekspertskog tijela na nivou EU koje bi se bavilo ovim pitanjima, kao i da je neophodna sistemska edukacija o digitalnoj sferi, te da bi unapređenje medijske pismenosti dovelo do bezbjednijeg korišćenja društvenih mreža.
Siniša Gazivoda, advokat i ekspert za slobodu izražavanja, smatra da društvo nije dovoljno upoznato sa regulacijom online sfere budući da se o tome do sad nije puno pričalo.
„Mi nemamo zakon koji se bavi društvenim mrežama, ali imamo međunarodno pravni okvir koji je obavezujući. Kada kažemo pravo na slobodu izražavanja, to uključuje i govor na mrežama. Jedini zakon koji jednim dijelom reguliše slobodu izražavanja na internetu jeste novi Zakon o medijima koji po prvi put reguliše internet publikacije. Zakonom je predviđena obaveza medijskih portala da djeluju na komentare koji imaju nepoželjan sadržaj i slično“, kazao je Gazivoda, obrazlažući da su portali dužni da brišu komentare ispod objave na portalu ali ne i na društvenoj mreži. Dodao je i da u slučaju da dođe do ukrštanja prava, odnosno da korišćenjem prava na slobodu izražavanja povređujemo nečije pravo na privatnost, potrebno je izbalansirati koje je pravo u tom konkretnom slučaju pretežnije.
Marija Vesković iz Akcije za ljudska prava je predstavila nekoliko slučajeva gdje su građani procesuirani zbog objava na ličnim profilima na nekoj od društvenih mreža. „U ovim slučajevima građani su procesuriani na osnovu Krivičnog zakonika ili Zakona o javnom redu i miru. Neophodno je napomenuti da se radi o privatnim profilima i da u tom slučaju građani nemaju određeni stepen odgovornosti koju mogu imati, na primjer, novinari prilikom prenošenja vijesti“, kazala je Vesković, dodajući da „sloboda izražavanja građanima dozvoljava neprovjerene informacije, poluistine, glasine“.
„Svako procesuiranje građana zbog korišćenja slobode izražavanja nema posljedice samo za tu osobu, kroz kazne zatvora, zadržavanja, izricanje visokih kazni – već se ovim šalje poruka svim građanima da paze šta objavljuju na društvenim mrežama, pa ne možemo govoriti o demokratskom društvu u kojem se pojedinci osjećaju slobodno da komentarišu postupke visokih zvaničnika, da izražavaju konstruktivne i kritičke stavove“, zaključila je Vesković.
Olivera Nikolić iz Instituta za medije Crne Gore je kazala da se lažne vijesti brže prenose nego istinite, jer su privlačnije. ”Imamo neadekvatan odgovor države na slobodu izražavanja na internetu i izostanak proaktivnijeg pristupa u vazi sa problemom dezinformacija. Pametna društva odavno prave strategije kako bi se što bolje bavila količinom informacija kojima smo izloženi na društvenim mrežama, razvijaju vještine kritičkog sagledavanja medijskog sadržaja i što boljeg upravljanja digitalnim sadržajima“, kazala je Nikolić. Ona je dodala i da je ovakva vrsta edukacije od najmlađeg uzrasta jako važna, naglašavajući da se zalažu da medijska pismenost bude predmet i u osnovnim školama što ranije, a ne samo u gimnazijama, kao što je trenutno slučaj.
Milana Bojović iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je kazala da oni prepoznaju veliku potrebu da se govori o slobodi izražavanja na internetu, ali i o zloupotrebi ovog prava kroz govor mržnje, uvredljiv govor i slično. „Svjesni smo problema, ali su nam u ovom momentu neophodna opipljiva rješenja kako ona ograničenja iz realnog svijeta prenijeti i na online prostor“, kazala je Bojović.
Milica Žugić iz organizacije Mladi info je kazala da još uvijek nije došlo do regulacije onoga što sa portala prenesemo na neku društvenu mrežu, te da je teško ispoštovati novinarsku etiku sa jedne strane, i sa druge strane pružiti informaciju i obezbijediti ljudima da kažu šta misle.
Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa, koja je bila i moderatorka panela, kazala da je tokom diskusije o ovim temama potrebno uključiti što više aktera, budući da je ovo nešto što dotiče sve korisnike društvenih mreža nezavisno od njihovih godina ili pozicije u društvu, te da je važno da u obrazovanje bude uključeno i to kako da se ponašamo u digitalnoj sferi.
Panel diskusija je organizovana u okviru projekta “Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih”, koji sprovodimo sa ostalim partnerima iz TEN mreže, i zajedno sa Institutom za međunarodne odnose iz Rima, Bronsilav Geremek fondacijom iz Varšave i Centrom za evropske politike (EPC) iz Brisela. Projekat finansira Evropska unija kroz program Evropa za građane i građanke.
Predstavnici civilnog društva su uputili prijedloge za godišnji plan revizija Državne revizorske institucije (DRI), pitanja, primjedbe i preporuke za rad DRI kao i osvrte na njenu Komunikacionu strategiju. U konsultacijama su učestvovali i dostavili konkretne doprinose sljedeće organizacije i pojedinci:
Staro pitanje – da li opštine postoje da bi pružale usluge građanima ili da bi neki ljudi tamo primali platu, a partije kupovale glasove?
Odgovor se tražio u emisiji Reflektor na TV Vijesti u kojoj je gostovao Marko Sošić. Bilo je zanimljivih stvari, na primjer:
Kako je opština Pljevlja funkcionisala “sasvim fino” i bez 20-30% zaposlenih zbog mjera izolacije u toku ove godine
Kako će Tivat nakon smjene vlasti jednim potezom smanjiti broj zaposlenih za 55 kroz reorganizaciju i kako je nova vlast našla hrpe neplaćenih faktura po fiokama u milionskoj vrijednosti
Kako ćete zbog prevelikog broja zaposlenih plaćati veće račune za vodu i komunalije naredne godine, koliko novca opštine zapravo imaju i da li se problemi mogu riješiti stalnim sipanjem više novca lokalnom nivou
Institut alternativa (IA) je u okviru projekta „Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih“ organizovao konsultativni sastanak sa mladima iz Crne Gore pod nazivom „Mladi online“ na temu društvenih mreža i slobode izražavanja na internetu.
Sastanku je prisustvovalo petanest mladih ljudi – srednjoškolaca i studenata između 18 i 24 godine iz različitih gradova iz Crne Gore. Zbog trenutne epidemiološke situacije u našoj zemlji, sastanak je održan putem Zoom platfrome.
Sastanak je bio organizovan tako da su mladi, podijeljeni u grupe, razgovarali o određenim pitanjima i idejama koje se tiču društvenih mreža i toga kako ovu oblast regulisati. U prvom dijelu sastanka mladi su nam kazali da u doba epidemije uglavnom više koriste društvene mreže, ali i da su zahvaljujući društvenim mrežama upoznati za brojnim humanitarnim ili građanskim akcijama.
Rad u grupama su moderirale Dragana Jaćimović, Dina Bajramspahić i Nikoleta Pavićević (IA).
Nakon rada u grupama, predstavnici iz svake grupe su u zajedničkoj sali iznosili svoje stavove i ideje uz obrazloženja. Nakon što su grupe predstavile svoje stavove, svi učesnici sastanka su putem ankete glasali i na taj način odabrali ono što su zaključci ovog sastanka.
Kao dobre strane društvenih mreža mladi vide to što omugućavaju brz protok i dostupnost informacija, kao i laku komunikaciju sa bliskim ljudima, ali i drugim ljudima širom svijeta. Takođe, društvene mreže su dobre jer pružaju zabavu, preko njih su nam dostupniji mali biznisi, humanitarne i slične akcije, kao i to što smanjuju prostor za političko spinovanje budući da se informacije mogu provjeriti iz više izvora.
Kao loše strane društvenih mreža mladi navode njihov uticaj na ljudsku psihu, to što stvaraju nerealne standarde kroz uticaj poznatih ličnosti i što stvaraju zavisnost. Takođe, brz protok i dostupnost informacija se može svrstati u loše strane, pogotovo to što su društvene mreže mjesto gdje se brzo i lako šire neistine.
Drugi dio sastanka se odnosio na ideje mladih, odnosno načine na koji bi prema njihovom mišljenju oblast društvenih mreža trebala biti regulisana i ko bi trebao da bude zadužen za to. Mladi smatraju da samoregulacija od strane društvenih mreža nije dovoljna, budući da te kompanije imaju svoje ciljeve vezane za profit, te da je neophodno ovo dodatno regulisati na nekom većem nivou.
Neki od učesnika su smatrali da to možda treba da bude u nadležnosti nekog od ministarstava samih država, dok su drugi učesnici naglasili da bi u tom slučaju moglo doći do zloupotrebe i korišćenja tih mehanizama za obračun sa neistomišljenicima.
Kao zajedničku ideju za rješenje ove situacije, mladi su glasali za formiranje ekspertskog tijela na nivou EU, koje bi bilo sastavljeno od pravnika i IT stručnjaka, a koje bi imalo svoja tijela/agencije u svakoj od zemalja.
Mladi smatraju i da je neophodna sistemska edukacija o digitalnoj sferi na svim nivoima, navodeći da je, pored medijske pismenosti, važno da korisnici poznaju svoja prava i prava drugih.
Veoma je pohvalno što su mladi prepoznali obje strane ove teme: važnost slobode govora i širine i pluralizma koji mreže pružaju, ali sa druge strane i opasnosti od sajber nasilja, govora mržnje i širenja dezinformacija.
Za predstavnike mladih koji će zaključke sa sastanka iznijeti ekspertima u ovoj oblasti i diskutovati o njima na panelu „Sloboda izražavanja na internetu: Zajednički izazov za Crnu Goru i EU“, odabrani su Lazar Vujačić i Milovan Marković.
Konsultativni sastanak je organizovan u okviru projekta “Izgradimo budućnost zajedno: EU i Zapadni Balkan iz perspektive mladih”, koji sprovodimo sa ostalim partnerima iz TEN mreže, i zajedno sa Institutom za međunarodne odnose iz Rima, Bronsilav Geremek fondacijom iz Varšave i Centrom za evropske politike (EPC) iz Brisela. Projekat finansira Evropska unija kroz program Evropa za građane i građanke.
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA, je tokom uvodnog izlaganja ukazao na to koliko je važno da govorimo o slobodi izražavanja na internetu, pogotovo u vrijeme kada smo na neki način primorani da neke svoje aktivnosti prebacimo u online prostor i budemo možda u većoj mjeri na internetu i društvenim mrežama, nego što bi to bio slučaj u nekim drugim okolnostima.
