Blog: Izbori u Crnoj Gori – čega sve ima ispod površine

Autorski tekst za portal European Western Balkans

Danas je osamnaesti dan od kada je nakon trideset godina Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast a Crna Gora prvi put u istoriji dobila novu vlast na izborima. Iznenađujuće, ali čini se da su se već sada svi navikli na tu činjenicu i prihvatili novo stanje stvari, odnosno svoje nove pozicije. Prognoze su bile pesimistične i mnogi su kategorično tvrdili da bi u slučaju gubitka vlasti DPS mnogo dramatičnije reagovao, ali danas već potpisuju svoja saopštenja kao opoziciona partija i čini se da stvari kreću svojim tokom. To je razlog za zadovoljstvo i vjerovatno će uticati da se neke od kvalifikacija koje su se vezivale za Crnu Goru, kao što su „zarobljena država“ i „hibridni režim“ ublaže. Psihološki značaj činjenice da je na izborima moguće izgubiti vlast je ogroman i nama do sada nepoznat. Očekujemo da će pomoći u izgradnji institucija i podići nivo ozbiljnosti i odgovornosti, a smanjiti samovolju.

Vjerovali ili ne, prije samo dva mjeseca, bivša opozicija a nova vlast, je još uvijek zagovarala ideju bojkota izbora. Od toga se odustalo jer nije bilo saglasnosti svih opozicionih političkih partija, a takva strategija ima smisla samo ako svi bojkotuju sa ciljem delegitimisanja institucija. Ipak neočekivano, zahvaljujući tijesnoj razlici u rezultatu izbora, počinje nova era. Ovo je velika šansa za našu zemlju i odgovornost je na svima u društvu da bude iskorištena na najbolji način.

Jedna stvar se ne može naglasiti dovoljno: neophodnost političkih promjena u Crnoj Gori je bila dostigla nivo aksioma. Conditio sine qua non. Problema je već bilo toliko da ih niste morali ni dokazivati ni obrazlagati. Korupcija, organizovani kriminal, zarobljeno pravosuđe, politizovana uprava, diskrminacija političkih neistomišljenika, ogromno društveno raslojavanje i jaz između bogatih i siromašnih… DPS je u toj mjeri izgubio povjerenje i u domaćoj i međunarodnoj javnosti, da im se ne vjeruje ni kada istinu govore.

Da li su ti problemi srušili vlast DPS?

Sa žaljenjem kažem da smatram da ne.

Promjene koje su se desile su demokratske, rezultat su volje većine, ali se ne može reći da su emancipatorske jer su proizašle iz snage „iracionalnog“ autoriteta, u skladu sa tipologijom autoriteta Eriha Froma. Prilično sam uvjerena da bi Đukanović imao to jedno poslaničko mjesto više, da mitropolit SPC, Amfilohije Radović, nije mobilisao građane da glasaju protiv ove vlasti zbog narušenog položaja SPC u Crnoj Gori. Taj stav baziram na najmanje dvije činjenice: prvo, potpuno nepoznatu osobu, koji nikad nismo vidjeli na televiziji do manje od mjesec dan pred izbore, zaokružilo je nevjerovatnih 32,55% građana. Anonimni Zdravko Krivokapić podržan je zato što je objavljeno da je Amfilohijev izbor. Demokratski front (DF) je na prethodnim izborima 2016. godine imao 20,32% i za nevjerovatan rast može da zahvali svom vjerskom poglavaru. Dodatno, prema istraživanjima javnog mnjenja, u decembru 2019. godine, prije usvajanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, DF je imao svega 13,2% podrške javnosti!

Druga činjenica je da je URA, građanska, progresivna partija, koja je svoju kampanju bazirala na zagovaranju antikorupcijskih politika, osvojila samo 5,5% glasova građana. Treći konstituent nove vlasti, umjerene Demokrate i Demos, takođe nisu imali očekivani rast. 2020. imaju svega 12,53% dok su zajedno na parlamentarnim izborima 2016. imali 21%.

Zbog navedene jačine DF, promjena vlasti u Crnoj Gori sa sobom nosi nove izazove i izaziva nelagodu kod polovine građana koji ih nisu glasali. Mislim da su nepoštene interpretacija da svi koji su zabrinuti zbog dolaska DF na vlast u stvari brinu za fotelje DPS funkcionera i brane bivšu vlast. Takođe sam sigurna da nikome, pa ni novoj vlasti neće koristiti guranje problema pod tepih, jer će se svakako o te probleme saplitati cijelim putem. Većina programskih ideja DF su identitetske prirode i izazivaju emotivno protivljenje kod mnogih, a radi se o partiji koja je i finansijski podržana od srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Sve što ste čuli o DF je vjerovatno tačno i nije posljedica klevetanja od strane DPS nego njihovog svjesnog djelovanja koje je vrlo često bilo retrogradno i protivno ljudskim pravima manjina, LGBT ali i osporavanja prava crnogorcima na samoodređenje. Poslanici DF se nisu uzdržavali ni od napada na medije i NVO sa kojima se nisu slagali i nisu pokazivali zavidne demokratske kapacitete.

Međutim, uz posredovanje međunarodne zajednice, trojica predstavnika potpisali su sporazum koji su mnoge krupne probleme oko kojih se spore, makar privremeno zamrznuli. Ovo je veoma pozitivan korak koji ne bi bio moguć bez kompromisa na koje je pristao DF.

Formiranje nove Vlade je u toku, a kadrovska rješenja će umnogome odrediti i budućnost nove Vlade. Tri bloka koja sastavljaju vladu zapravo se sastoje od dvanaest vrlo različitih činilaca i njihovi međusobni odnosi nisu najbolji, što će sve otežavati dugoročno funkcionisanje. Međutim, volja da se iskoristi ova šansa je ogromna tako da će biti jak motiv da se prepreke prevazilaze. Nova većina je otvorena za pregovore sa partijama nacionalnih manjina kako bi mogli imati parlamentarnu većinu za izglasavanje važnih kadrovskih pozicija u pravosuđu za koje je u CG potrebna 2/3 ili 3/5 većina. Veći broj poslanika bi takođe smanjio strah da će jedan od njihovih poslanika „preletjeti“ na drugu stranu i srušiti Vladu.

Od nove vlasti se očekuje da postavi institucije na noge i zaustavi klijentelističke prakse i djelovanje institucija isključivo u korist vladajućih političkih elita. Međutim, realno je za očekivati da će i nova vlast biti pod pritiskom svojih pristalica da ispunjava njihove zahtjeve i potrebe. Svijest se teže mijenja od vlasti. Razdvajanje partijskih od državnih resursa neće ići ni brzo ni lako i na društvu je da budnim aktivizmom prati svaki njihov korak.

Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politika

Percepcija javnosti o pružanju usluga u regionu u porastu

Rezultati istraživanja javnog mnjenja o pružanju usluga ukazuju da vlade Zapadnog Balkana teže digitalizaciji i uslugama usmjerenim ka građanima. Ovogodišnja istraživanja pokazuju da sve zemlje u regionu ili napreduju ili ostaju na nivou rezultata istraživanja prvog PAR Monitora 2017/2018.

Percepcija javnosti: pružanje usluga više orijentisano prema građanima

U poređenju sa rezultatima prethodnog PAR Monitora, Srbija i Albanija bilježe najuočljivije promjene u vezi sa percepcijom jednostavnošću “bavljenja javnom upravom”. Drugim riječima, u ove dvije zemlje zabilježen je porast od 23, odnosno 18%, a zatim slijedi Crna Gora sa 14%.

Istraživanje takođe pokazuje da skoro dvije trećina građana u regionu smatra da se vlade kreću ka procesu digitalizacije (69%). Osim u Bosni i Hercegovini, gdje nešto ispod 50% građana percipira ovaj trend, u svim drugim zemljama regiona, između 66 i 81% građana ima ovo mišljenje. Na regionalnom nivou, građani su primijetili pozitivan napredak u vremenu potrebnom za ostvarivanje upravnih usluga. Ovo je posebno izraženo u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori, gdje je više od 60% građana potvrdilo da se to isto vrijeme smanjilo.

Takođe, 58% građana u regionu tvrdi da prepoznaje napore vlade da pojednostave administrativne procedure – više nego u prethodnom PAR Monitoru. Kao i prije, javna uprava na Kosovu zauzima prvo mjesto na osnovu percepcija, a slijedi Srbija.

Dostupnost e-usluga: veća svijest, isti nivoi upotrebe

Javnost je sve više svjesna postojanja e-usluga na području Zapadnog Balkana. Za razliku od prethodnog PAR Monitora, nijedna država nije ispod 50%, dok u Albaniji ovaj procenat dostiže visoku vrijednost od 74% (Grafikon 2). S druge strane, primjećeno je da značajan procenat građana još uvijek ne koristi ove usluge – trećina građana u regionu izjavila je da ih nikada nije koristila. Dok manje od trećine građana koji ih koriste ili rijetko ili samo ponekad, mnogi su ih koristili samo povremeno. Značajan podatak – samo 10% građana redovno koristi e-usluge.

U isto vrijeme, istraživanja pokazuju da većina građana u svakoj državi (između 70 i 80%) izjavljuje da su e-usluge jednostavne za upotrebu. Ovo je slično rezultatima PAR Monitora 2017/2018, u kojem je približno 80% građana u svim zemljama regiona izjavilo da je ove usluge lako koristiti.

Imajući u vidu da su građani u značajnoj mjeri svjesni da e-usluge postoje, manjak informacija o e-uslugama ne može objasniti nizak nivo upotrebe. Više od dvije trećine građana koji su koristili e-usluge, imali su vrlo malo poteškoća u ostvarivanju usluga koje su zatražili. Kada govorimo o percepciji javnosti, postoji značajan napredak u ostvarivanju usluga orijentisanih prema građanima u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. S druge strane, situacija na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji je ostala nepromijenjena.

Percepcija javnostije mjerena istraživanjem javnog mnjenja koje je na isti način sprovedeno u svakoj od zemalja regiona, u periodu od 5. do 30. maja 2020.

Novi poziv za prijave: Obuka o orodnjavanju javnih politika

‘’Rodna ravnopravnost i javne politike: Osnovi orodnjavanja’’

Institut alternativa raspisuje

javni poziv

za prijave pohađanja online Obuke o orodnjavanju javnih politika

Institut alternativa poziva državne službenike/ce, donosioce i donositeljke odluka i predstavnike/ce civilnog društva, da se prijave za online Obuku o orodnjavanju javnih politika.

Obuku o orodnjavanju javnih politika će sprovesti nezavisna konsultantkinja Višnja Baćanović, a cilj obuke jeste da oni koji rade na kreiranju i sprovođenju javnih politika:

  • unaprijede znanje o integraciji rodne perspektive u javne politike;
  • unaprijede vještine za korišćenje alata za orodnjavanje u različitim fazama kreiranja i sprovođenja javnih politike;
  • usvoje znanja za potrebna za izradu plana integrisanja rodne perspektive u javne politike u Crnoj Gori.

Obuka će uključiti razumijevanje rodne perspektive i orodnjavanja javnih politika, moguće nivoe intervencije, alate i korake u orodnjavanju, kao i praktična primjere i realne situacije sa kojima se susrijeću polaznici obuke, kako bi stečena znanja bila primjenjiva u praksi.

Zainteresovani kandidati i kandidatkinje mogu svoju prijavu poslati na info@institut-alternativa.org, uz naznaku ‘’Prijava za pohađanje Obuke o orodnjavanju javnih politika’’, najkasnije do 22. septembra 2020. godine, do 17h. Na isti e-mail možete poslati eventualna dodatna pitanja, a o ishodu Vaše prijave obavijestićemo Vas do 24. septembra 2020. godine.

Obuka je dvodnevna, u trajanju do tri sata dnevno, i biće organizovana 29. septembra i 1. oktobra 2020. godine. U skladu sa mjerama i preporukama nadležnih institucija i u cilju sprečavanja širenja Covid-19 virusa, obuka će biti sprovedena online, putem platforme Zoom. Svi polaznici/ce će po završetku obuke dobiti potvrdu o uspješno završenoj obuci.

Prijava treba da se sastoji od kratkog motivacionog pisma u kojem je potrebno navesti zašto je integrisanje rodne perspektive u javne politike u Crnoj Gori važno za vas, kao i kojim javnim politikama se bavite u okviru vašeg posla. Uz motivaciono pismo potrebno je dostaviti i radnu biografiju.

Obuku o orodnjavanju javnih politika organizujemo u okviru projekta ‘’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost u Crnoj Gori’’, koji realizujemo uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Blog: Razbijanje cinizma

Odomaćila se ideja nacionalne podjele vlasti, kao da je pravedna raspodjela i “prirodno pravo” da svako ima udjela u vlasti onoliko koliko ga ima u društvu. Šta bi sa programima?

Ide se i korak dalje, pa se provlače i teze da građani imaju ljudskih prava proporcionalno svom nacionalnom učešću u društvu – “ravnopravni” su koliko su “zastupljeni”. Novi poslanik državne skupštine u predizbornoj emisiji 27.8. je rekao: “Rafet i Meho će uvijek odlučivati o sudbini Crne Gore, ali onoliko koliko im pripada, proporcionalno koliko ima manjinskih i svih drugih naroda u Crnoj Gori.” Oguglali smo na to pa većini i ne para uši. Suština je da nije važno da li si u pravu ni šta je istina, važno je koje si nacionalnosti i koliko vas je. Ime mijenja sve.

Ideja nacionalne podjele vlasti je najprimitivnija od svih mogućih izbornih ponuda koje bi mogle postojati. U normalnom demokratskom društvu na izborima se takmiče ideje a ne nacije i religije. Izbori nisu nacionalno prebrojavanje. Zamislite na trenutak, hipotetički, da smo svi Ljudi. Čime bismo se sve bavili, šta bi sve gradili, postigli, kako bi živjeli, kad ne bi morali da se neprestano nadgornjavamo oko toga ko smo i šta smo. Svi neprestano u ofanzivnom i defanzivnom položaju. I neću da kažem da ne postoje opravdanja i razlozi, svako će naći za sebe, samo pitam dokle će ovo ovako i da li primjećujete koliko svi gubimo zbog toga.

Ma kako to birokratski i tehnokratki zvučalo, ideja profesionalizacije i deopolitizacije javne uprave je superiorna u odnosu na svaku drugu. Imamo li zajedničko razumijevanje da radna mjesta u upravi treba da popunjavaju isključivo oni koji imaju potrebno znanje, iskustvo i specijalizaciju u datoj oblasti, bez obzira na partijsko, vjersko ili bilo koje drugo lično svojstvo? Da li stvarno? Ili je pobjeda na izborima osvajanje plijena koji pripada partijama? Odoše principi kroz prozor.

U (dalekoj?) budućnosti koju još ne vidim ali priželjkujem, javna uprava treba da radi vrijedno kao mravinjak, da i ne diže glavu da pogleda ko je došao na vlast, jer im to ništa ne mijenja. Imaju svoju nadležnost i svoj zakon koji im određuje postupanje. Sve ostaje isto, rukovodioci se mijenjaju, stil i finese, ali zakon diktira rad a ne vlastodršci. Takav integritet mora da se gaji, podržava, vrednuje, neće doći sam od sebe. Svaki pojedinac mora da brani svoju tvrđavu utemeljenu na znanju i zakonu. U tome treba da leži ponos.

Umjesto toga, danas u društvu preovlađuje teški cinizam. Usamljeno je zalaganje za koncept strogog profesionalizma i uopšte vjerovanja u mogućnost postojanja pojedinaca koji rade za dobrobit svih. Ne, bolje “naš” bilo kakav, nego “njihov” pa makar bio i stručan. Zastanimo na trenutak kod te misli da primjetimo koliko je to poražavajuće za jednu zajednicu. Trijumfuju nacionalizam i partitokratija.

Svi u upravi moraju da služe svih 600,000 građana/ki i na društvu je da vrši pritisak da tako bude. Građansko društvo mora da bude budno. Ako ministar saobraćaja napravi put, tih putem ću hodati ja, kao i svi drugi narodi i narodnosti. Ako ne napravi, neće biti ni za mene ni za druge. Samo postojanje ili nepostajanje puta, škole, ambulante, bolnice, biblioteke, pozorišta, smije biti kriterijum i cilj. Uprava koja je servis svih građana/ki i orijentisana ka konkretnom unaprijeđenju kvaliteta života. Ne dajmo da ovu frazu otrcaju nego da se ispuni.

Vlast ne smije da bude staratelj koji opslužuje svu svoju djecu direktnom pomoći (posao, socijala, subvencija, nabavka). Na taj način se održava nezdravi klijentelizam koji zarobljava društvo i derogira kvalitet i postignuća u svim oblastima života i rada. Teško je sačuvati integritet sa ispruženom rukom. Dužnost vlasti jeste da popravi šanse onima koji su iz bilo kojeg razloga u neravnopravnom položaju, ali strateški, a ne praveći od uprave socijalnu službu za zbrinjavanje mahom manje kompetentnih partijskih aktivista. Takvi, svjesni nedostataka u svom znanju, nisu brana političkom uticaju u pitanjima u kojima bi struka morala da caruje.

Umjesto stvaranja zavisnika od vlasti, zadatak javne uprave je kreiranje pretpostavki za dostojanstven život – javnim politikama kojima obezbjeđuje jednake šanse svoj svojoj djeci da steknu znanja i vještine kojima će “stati na svoje noge” i ostvariti svoje potencijale. Državni intervencionizam mora da bude opšteg karaktera a ne u korist partikularnih interesa. Na Balkanu sve ovo zvuči idealistički i “školski” ali to je realnost, recimo, skandinavskih zemalja. Hajde da se barem zagledamo u nešto bolje.

Takođe nije sporno da javna uprava treba da bude slika društva, da odražava sve nacionalnosti, seksualne orijentacije, pol, rod, invaliditete, hobije i bilo koje druge različitosti u društvu. To je poželjno, ali mora se graditi društvo u kojem će ta lična svojstva biti irelevantna i usputna, a ne presudna za izbor. Vidljivost svih predstavnika društva je važna, ali nikada na uštrb znanja i sposobnosti za obavljanje posla. Zato treba da bude nula tolerancija za partitokratske i nacionalistički motivisane poteze.

Alternativa je da od Crne Gore napravimo Bosnu i Hercegovinu, disfunkcionalnu državu, koja se ne može iščupati iz kandži nacionalne podjele vlasti. To je model javne uprave zasnovan na nacionalnom ključu umjesto na meritokratiji. Bez povjerenja u ikog “tuđeg”. On produbljuje razlike, insistira na njima, živi od produžavanja konflikata i krčka na tihoj vatri trajnu međusobnu suprotstavljenost, kako bi opravdao svoje postojanje. Svaki nivo vlasti u BiH predstavlja mini konfederaciju zavađenih etničkih grupa i dovodi do kolapsa uprave. Građanski rat produžen dijalektičkim sredstvima. Stavljanje nacionalnog ispred stručnog predstavlja poraz ljudskog.

Uprava treba da nam prioritetno zadovolji goruće životne potrebe koje su nadnacionalne – dobre škole, bolnice, putevi, kultura i sport, zdrava životna sredina… Valjda se i kao podijeljeno društvo možemo dogovoriti toliko. A do kvaliteta se stiže samo stvarnom otvorenošću prema svima koji mogu da doprinesu zajedničkom dobru i nikako drugačije.

Budućnost nije napisana, zavisi od svih nas. Mir će trajati dok neko nekome opet ne gurne prst u oko. Ko će biti prvi?

Autorka: Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa
Tekst je originalno objavljen u dnevnim novinama ”Vijesti” i na portalu Vijesti.

Tragovi ministara u sumnjivim javnim nabavkama (I)

Od namještaja i žičare do elitnih lokacija na moru 

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača kod Uprave za javne nabavke nalazi oko 3.500 firmi

Među dugogodišnjim ministrima različitih resora u crnogorskim vladama od referenduma na ovamo, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović najčešće je prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.

Branimir Gvozdenović, višestruki ministar

Gvozdenović je nakon referenduma bio na čelu čak tri ministarstva. Najprije je bio ministar za ekonomski razvoj u Vladi Željka Šturanovića, a potom nakon premijerove ostavke, od 2008. godine, ministar ekonomije u Vladi Mila Đukanovića. Na čelo novog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dolazi 2009. sve do kraja 2010.godine.

Nakon dvogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast 2012. kada je, u još jednoj Đukanovićevoj vladi, izabran za ministra održivog razvoja i turizma. Na tom mjestu je ostao do imenovanja aktuelne (odlazeće) vlade krajem 2016.godine.

Od tada je na mjestu potpredsjednika Skupštine dok je minule parlamentarne izbore dočekao kao drugi na listi DPS, odmah iza odlazećeg premijera Duška Markovića.

Prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, firma Planet u suvlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića, dugi niz godina bavila se prodajom namještaja i dobijala poslove na tenderima prije, ali i nakon izglasavanja nezavisnosti 2006.godine. Ta firma je do 2011. imala šifru djelatnosti proizvodnja kuhinjskog namještaja, kada su se vlasnici preorijentisali na postavljanje električnih instalacija. Početkom 2014, prema podacima iz Centralnog registra, Šestović napušta firmu, prepuštajući je dotadašnjem partneru (suvlasniku).

Dostupni podaci iz finansijskih izvještaja Poreske uprave pokazuju da je Planet od 2013. do 2019. bilježio poslovne gubitke, izuzev u 2017.godini kada je ostvaren neto profit u iznosu od 717 hiljada eura, i to zahvaljujući tzv. ostalim prihodima koji se ne tiču osnovne djelatnosti društva. U 2013. godini gubitak je iznosio 194,6 hiljada, 2014. godini 45,2 hiljade, 2015.godini 60,29 hiljada, 2016.godini 79,5 hiljada, 2018.godini 108,8 hiljada i u 2019.godini gubitak je iznosio 43,7 hiljada eura.

Nadležni ćute i skraćuju rokove za čuvanje dokumenata

Institut alternativa je u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama uzalud tražio Ministarstvu ekonomije (ranije Ministarstvo za ekonomski razvoj) i Ministarstvu održivog razvoja i turizma (ranije Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine), izvještaje o javnim nabavkama od 2006.godine.

Iz Ministarstva ekonomije je stigao šturi odgovor da se podaci nalaze na sajtu Direktorata za javne nabavke Ministarstva finansija, ali se prostim uvidom može zaključiti da su tamo dostupni samo izvještaji za period od 2015. do 2019. godine.

Nakon što su im iz Instituta alternativa na to i ukazali, iz Ministarstva više nije stizao nikakav odgovor. Od MORT-a, takođe, nije dobijen nikakav odgovor iako je rok za postupanje po zahtjevu odavno istekao.

Novim Zakonom o javnim nabavkama koji je na snazi od 7.jula ove godine skraćen je rok za čuvanje dokumentacije o javnim nabavkama sa pet na četiri godine.

Direkcija javnih radova, odnosno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, objavili su krajem jula 2016.godine rješenje o izboru najpovoljnije ponude za izgradnju šestosjede žičare na lokalitetu Kolašin 1600 u opštini Kolašin.

Posao je za ukupnu cijenu od 8.979.740 eura i garantnim rokom od pet godina, dodijeljen konzorcijumu koji čine podgorička firma Eminent, čiji je vlasnik dr Ratimir Saveljić i austrijski Dopelmajer (Doppelmayr Seilbahnen GmbH Austrija) sa podizvođačima. Prihvaćena cijena je, inače, bila veća od cijene koju je Dopelmajer, jedan od najvećih proizvođača žičara u svijetu, ponudio godinu ranije, na tender koji nije završen potpisivanjem ugovora o izgradnji žičare.

Direktnu vezu Gvozdenovića sa Saveljićem nemoguće je dokazati, ali postoji niz slučajnosti i nespornih činjenica koje moguće ukazuje da je ovaj vrijedan posao, par godina ranije, unaprijed namijenjen za izvođače iz Austrije, kada su partneri iz Crne Gore bili još nepoznati.

Ponuđači iz Slovenije koji su se žalili na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ukazali su, pored ostalog, i na činjenicu da je Saveljić u tom trenutku već bio angažovan na nekoliko poslova kod Elektroprivrede Crne Gore – u mjestu Klinci kod Herceg Novog i na rekonstrukciji trafostanice Pržno. “Ovakvim angažmanom ne samo da je obesmišljen Zakon o radu, već su i ozbiljno uzdrmani temelji Ajnštajnove teorije relativnosti…”, zamjerili su Slovenci spočitavajući da jedan čovjek ne može odjednom obavljati nekoliko poslova koji zahtijevaju osmočasovno radno vrijeme.

Ono što oni nijesu pominjali jeste činjenica da je Gvozdenović, kao nekadašnji resorni ministar imao snažan uticaj na odluke EPCG, što lično što preko svojih ljudi u bordu i menadžmentu EPCG, prije svega Srđana Kovačevića, bivšeg izvršnog direktora i predsjednika borda Elektroprivrede.

Uvertira i za taj propali tender, na kojem su takođe učestvovali Austrijanci, a o čemu su crnogorski mediji izvještavali, bila je posjeta ministra održivog razvoja i turizma Gvozdenovića Beču još u januaru 2014. kada je obišao proizvođača žičara Dopelmajer. Do te posjete je došlo tokom Međunarodnog sajma turizma u Beču. Boravak u Austriji ministar je, kako je tada saopšteno iz njegovog kabineta, iskoristio “da se po ranijem pozivu sastane i sa menadžmentom kompanije Dopelmajer”.

Prema dostupnim podacima sa sajta Ministarstva prilikom susreta crnogorskih i privrednika Austrije u junu 2015. kompaniju Dopelmajer predstavio je Andrea Kocovski. Među našim predstavnicima bio je Velibor Goranović, iz Odjeljenja za razvoj prioritetnih projekta Ministarstva održivog razvoja i turizma koji je predstavio turističke i investicione potencijale. Goranović je, potom, bio član Komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda naručioca koja je odlučivala o izboru najpovoljnijeg ponuđača konzorcijuma Eminent- Dopelmajer.

Saveljićeva firma Eminent je, inače, dugi niz godina ranije imala unosne poslove i sa Elektroprivredom CG, kojoj je prodavala opremu, posebno Funkcionalnoj cjelini Distribucija i u periodu dok je Gvozdenović bio predsjednik Odbora direktora EPCG. Gvozdenović je kontrolu zadržao i nakon zvaničnog odlaska iz uprave EPCG pošto je, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Radomira Milovića, za izvršnog direktora EPCG postavljen Srđan Kovačević, njegov nekadašnji saradnik iz Sekretarijata za razvoj.

Dok je Gvozdenović kao predsjednik borda gazdovao Elektroprivredom, Kovačević je postao direktor Prenosa. Kada je ministra 2005. Zakon o konfliktu interesa natjerao na odstupnicu iz Odbora direktora EPCG, zamjenio ga je Kovačević. U julu 2008. Kovačević je postao predsjednik Borda EPCG i na toj funkciji se zadržao do ostavke, početkom 2017. godine.

Prema izvještaju o javnim nabavkama iz 2016. godine, firma Eminent se našla na 7. mjestu na listi ponuđača sa najvećim ugovorenim nabavkama u toj godini, pošto su dobili ugovore u ukupnoj vrijednosti od 10.070.390 eura. Eminent se i 2015. godine našao na toj listi sa ukupnim ugovorenim nabavkama u iznosu od 2.066 597 eura.

Darko Radunović, ministar finansija

Otkad je reorganizacijom državne uprave, krajem 2018, ukinuta Uprava za javne nabavke, a njene poslove preuzelo Ministarstvo finansija i njegov Direktorat za politiku javnih nabavki, javnosti više nije dostupan spisak firmi koje najviše prihoduju od javnih nabavki.

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača Uprave za javne nabavke tada nalazilo oko 3.500 firmi.

Prema dostupnim podacima Poreske uprave, firma Eminent je 2013. godinu završila sa neto profitom u iznosu od 98.438 eura, 2014.godinu sa 37.428 eura, 2015. godinu sa 44.947 eura, 2016. sa 117.749 eura, 2017. sa 182,784 eura, 2018.godinu sa 93.181 euro i 2019. godinu sa 46.346 eura.

Marko Gvozdenović (treći slijeva) u službenoj posjeti Dušku Markoviću

Mnoge je, u drugoj polovini septembru 2019, iznenadila vijest da je na sastanku kod premijera Duška Markovića, na kojem se razgovaralo o gradnji luksuznog rizorta Ric Karlton Montenegro u Herceg Novom, prisustvovao Marko Gvozdenović, sin potpredsjednika Skupštine Gvozdenovića. Premijer je zapravo trebalo da razgovara sa predstavnicima kompanija Nortstar i Mariot, a Gvozdenović mlađi bio je, očigledno, u ulozi njihovog konsultanta. Posao firme Nortstar izvršna vlast je ranije proglasila za projekat od državnog značaja.

Firma Nortstar, inače, izgradnju pomenutog kompleksa, koji se popularno zvao Montrose, planirala je još od 2014. godine, na zapadnom dijelu poluostrva Luštica. Projekat je obuhvatao i plažu Dobreč. Kompanija Nortstar, prethodno je zakupila 505.000 kvadrata zemlje u uvali Donji Klinci na Luštici.

Afera Možura, koja se tiče izgradnje i rada istoimene vjetroelektrane u CG, sa subvencionisanom cijenom struje o trošku crnogorskih građana, je trenutno jedna od najvećih korupcionaških afera koja potresa Maltu, državu članicu EU. Afera je otvorena nakon što je prije tri godine ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija. Tadašnje Gvozdenovićevo Ministarstvo održivog razvoja je 15.decembra 2015. izdalo građevinsku dozvolu za ovu vjetroelektranu. Iz URA ga javno prozivaju da je upravo zbog Možure više puta putovao na Maltu.

Potom je iz koalicije Crno na bijelo objavljeno da su Gvozdenovićevi rođaci (braća od tetke) i bivši službenici MORT-a Marko i Bojan Vujović povezani sa aferom Možura i da se njihova imena nalaze u dokumentima koja istražuju malteško i crnogorsko tužilaštvo.

Bojan Vujović je, prema dokumentima sa Malte, bio punomoćnik firme Cifidex i on je u njihovo ime potpisao kupoprodajni ugovor sa državnom kompanijom Enemalta. Za taj ugovor se na Malti cijeni da je bio korupcionaški. Marko Vujović je, kao vlasnik firme Management consulting Montenegro pružao usluge „razvoja projekta“ izgradnje vjetroelektrane od 2015. do 2017. Potom je njegova firma ugašena a on je postao izvršni menadžer firme Adriatic capital advisory, koja je konsultantske usluge prodavala firmi Možura Wind Park. Specijalno državno tužilaštvo je sredinom avgusta saopštilo kako vrši izviđaj zakonitosti konusltantskih poslova koji su vršeni za vjetropark Možura.

Autori: Mikan Milošević i Zoran Radulović 

Tekst je originalno objavljen u štampanom izdanju nedjeljnika Monitor, dostupan na ovom linku.

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta “Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Stambena politika DRI

Iako bi Državna revizorska institucija (DRI) trebala da se u ime građana na sistemski način bori protiv praksi u javnoj upravi koje su loše, nezakonite, a neke i neracionalne i štetne po naš budžet – DRI je sama sprovodila i koristila ono što mi vidimo kao zakonske rupe koje dozvoljavaju vršenje štete nad budžetom. Pa je tako Ustavni sud ukinuo Pravilnik DRI o rješavanju stambenih potreba zaposlenih; članovi Senata su jedni drugima odobrili povoljne kredite, a nakon toga i odlukom Senata u startu sebi otpisali 80% kredita. DRI ne vrši kontrolu namjenskog korišćenja sredstava, a i u budžetu neprecizno iskazuje sredstva za stambene potrebe.

Neustavan Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI

Ustavni sud Crne Gore je sjednici održanoj 28.maja 2020. godine proglasio neustavnim akt o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u Državnoj revizorskoj instituciji (DRI), koji je donio Senat DRI u julu 2018. godine.

„U predmetu U-II broj 9/19, Ustavni sud je donio odluku kojom se utvrđuje da Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u Državnoj revizorskoj instituciji, broj 4015/18-06-1342/1, koji je donio Senat DRI, na sjednici od 5. jula 2018. godine, u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti s Ustavom i zakonom“ – saopšteno je nakon sjednice suda.

Iz navedenog saopštenja se zaključuje da je sporni pravilnik prestao da važi, ali senatori DRI nisu odgovorili do kada je ovaj akt bio važeći. Odgovor senatora je izostao i na pitanja za koliko zaposlenih je po ovom pravilniku riješena stambena potreba i koliko sredstava je utrošeno za to. Neodgovoreno je ostalo i pitanje da li smatraju problematičnim što su učestvovali u donošenju spornog pravilnika, a s obzirom na to da u svojim revizijama sami ukazuju na probleme u politici rješavanja stambenih potreba.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA), kazao je da odluka Ustavnog suda ukazuje da DRI nije u stanju da obezbijedi ustavnost i zakonitost akata i postupanja u sopstvenom  radu. Smatra da donošenjem neustavnih akata i postupanjem po njima, DRI dodatno urušava svoj „ionako već značajno urušen kredibilitet u domaćoj i međunarodnoj javnosti“.

Odgovorna institucija, odgovorni članovi Senata, ali i pravna služba i sekretar DRI morali bi da preuzmu odgovornost za donošenje neustavnog akta i postupanje u skladu s takvim aktom, naročito ako su i sami bili korisnici prava i privilegija iz takvog neustavnog akta – poručio je Muk.

Sporni pravilnik predviđao mogućnost kreditiranja onih koji već imaju riješeno stambeno pitanje

Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI bilo je predviđeno da zaposleni u toj instituciji stambeno pitanje rješava dodjelom stana na korišćenje ili kupovinom stana, dodjelom kredita za kupovinu stana ili izgradnju porodične kuće, dodjelom kredita kao učešće za dobijanje stambenog kredita, dodjelom kredita za poboljšanje stambenih uslova i dodjelom subvencije za otplatu stambenog kredita. Po spornom pravilniku, pravo na rješavanje stambene potrebe imali su kako zaposleni bez stana, tako i oni koji imaju riješeno stambeno pitanje, uz uslove da nijesu koristili budžetska sredstva za poboljšanje uslova stanovanja u poslednjih 10 godina, kao i oni koji su adaptirali svoje nekretnine u godini u kojoj se dijele sredstva za ovu namjenu.

Članom 9 spornog pravilnika propisani su kriterijumi koji se uvažavaju prilikom rješavanja stambenog pitanja. To su: značaj poslova, postojeća stambena situacija, radni staž i broj članova domaćinstva.

Zaposlenom se može dodijeliti kredit za kupovinu stana do 50.000 eura, kao učešće za doniranje stambenog kredita kod banke do 30.000 eura i za poboljšanje uslova stanovanja do 10.000 eura – navodi se u članu 18 ukinutog pravilnika.

Zaposleni može dobiti i subvenciju za otplatu stambenog kredita do 15.000 eura. Postupak rješavanja stambenih potreba sprovodi komisija koju imenuje Senat.

Senatori DRI vraćaju svega 20% stambenog kredita

Iako nije poznato ko je sve riješio stambeno pitanje po neustavnom aktu, kao i koliko je novca utrošeno po tom osnovu, poznato je da su svi članovi Senata DRI iskoristili mogućnost da pod povoljnim uslovima riješe svoje stambeno pitanje po ranije važećim pravilnicima.

Sentorima Milanu Daboviću, Radulu Žuriću, Branislavu Raduloviću, Nikoli Kovačeviću i Zoranu Jeliću je u startu otpisano 80% duga po osnovu odluka Senata, a preostali dug dužni su da otplate u periodu od 10 godina, pa na ime otplate mjesečno odvajaju od 11,38 do 17,52 eura.

Dokumentacija koju smo dobili po zahtjevu za slobodan pristup informacijama od DRI, pokazuje da je predsjednik Senata DRI Milan Dabović dobio kredit za poboljšanje uslova stanova 2015. godine. Iste godine, stambeni kredit po povoljnim uslovima dobio je i Radule Žurić. Senatori Branislav Radulović i Nikola Kovačević su povlašćeni  kredit dobili tokom 2016, godine, dok je Zoranu Jeliću dodijeljen kredit za poboljšanje uslova stanovanja u 2017. godini, samo nekoliko mjeseci nakon što je izabran na tu funkciju.

Prema ovoj dokumentaciji, senatori DRI su u periodu 2015–2018. godine dobili ukupno 43.968,1 euro, od čega vraćaju svega 9.243,7. Detljnije prikazano u tabeli. Otpis 80 odsto iznosa kredita urađen je pozivanjem na Pravilnik o rješavanju stambenih potreba, a po osnovu godina radnog staža.

Otpis od 80% kredita na osnovu radnog staža može biti zakonit, ali ne može biti ekonomičan način trošenja državnih sredstava i ne predstavlja dobar poslovni potez za državu koja tu nikako ne može zaraditi – i to bi trebalo da je najočiglednije samim članovima Senata Državne revizorske institucije. U jednom od svojih izvještaja DRI je upozoravala subjekte revizije da se kreditna sredstva ne mogu pretvarati u kategoriju novčane pomoći zaposlenima. Ukoliko od ukupnog kredita u startu oprostite 80%, a ostatak date na 20 godina otplate i 1% kamate kredit je pretvoren u materijalnu pomoć i tu nikome, a posebno državnim revizorima, ne bi trebalo da bude nedoumica.

Članovi Senata Odobren kredit Iznos kredita otpisano Iznos koji vraća (sa kamatom) Mjesečna rata Period otplate
Milan Dabović 6.11.2015. 9 233 80% 1 940,40 16,17 10 god
Radule Žurić 7.12.2015. 10 000 80% 2 102,40 17,52 10 god
Branislav Radulović 10. 11.2016. 8 240,70 80% 1 732,80 14,44 10 god
Nikola Kovačević 10.11.2016. 6 494,40 80% 1 365.60 11,38 10 god
Zoran Jelić 19.12.2017. 10 000 80% 2 102,50 17,52 10 god

Članovi Senata jedni drugima odobravali povoljne kredite

Daboviću je Senat DRI odobrio kredit za rješavanje stambene potrebe samo dan nakon što je podnio zahtjev. Sa njim je ugovor – ispred DRI, potpisao član Senata Nikola Kovačević. U obrazloženju odluke navedeno je da je Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI propisano da Senat može odlukom dodijeliti kredit za pobošljanje uslova stanovanja, bez oglašavanja, s obzirom na koeficijent složenosti poslova, što je u ovom slučaju urađeno. U godini kada je dobio kredit, Dabović je u svom imovinskom kartonu naveo da on i supruga posjeduju tri stana i kuću.

Žurić je kredit od 10.000 eura dobio kao četvrtorangirani na rang-listi za dodjelu kredita, po oglasu koji je raspisao Senat u kojem su učestvovali i drugi zaposleni u DRI. U godini kada je dobio kredit, Žurić je prijavio suvlasništvo nad kućom od 297 metara kvadratnih.

Senatoru Raduloviću kredit je dodijeljen odlukom Senata, po njegovom zahtjevu. On je u toj godini prijavio vlasništvo nad kućom i stanom. I Kovačeviću je Senat odobrio kredit, po njegovom zahtjevu, a bez oglašavanja. U imovinskom kartonu za godinu kada mu je odobren kredit, Kovačević je prijavio da on i njegova porodica imaju dvije garsonjere i stan.

Jeliću je kredit od 10.000 eura za poboljšanje uslova stanovanja dodijeljen odlukom Senata, bez oglašavanja. Prema podacima iz njegovog imovinskog kartona, Jelić nema stan, a u godini kada je dobio kredit, dvije stambene jedinice vodile su se na ime njegove supruge.

Građani su senatorima platili postavljanje blind vrata, mijenjanje kada, kuhinjskih elemenata, parketa, pločica, krečenja, gletovanja, izradu spuštenih plafona…

Neprimjereno je to da se članovi Senata javljaju na oglase Komisije koju su sami imenovali, i po čijim nalazima će kasnije sami donijeti odluku o dodjeli kredita, stana ili subvencije. Iako sami senatori nisu bili članovi ovih komisija. Bez obzira na formalno postojanje sukoba interesa, nemoguće je spriječiti uticaj koji svojom funkcijom imaju na zaposlene koji su imenovani za članove.

Sa aspekta namjene sredstava, dok se i može razumjeti da deficitarni revizorski kadar bude podstaknut ovim sredstvima kako bi se spriječio odliv u profitabilniji privatni sektor, dodjela kredita članovima Senata je sporna. Radi se o dobro plaćenim javnim funkcionerima, koji mahom imaju i dodatne prihode od drugih funkcija, uz privilegije koje prate takva imenovanja, doživotno imenovanim na tu poziciju – ne vidimo razlog dodatne pomoći i podsticanja.

U budžetima DRI neprecizno određena sredstva za stambene potrebe

U budžetima DRI za 2018, 2019. i 2020. godinu nijesu precizno određena sredstva za stambene potrebe. Samo u budžetu za 2018. godinu, na programu „Administracija i stambene potrebe“, koji je projektovan na iznos od 2.439.696 eura, predviđena je stavka „pozajmice i krediti“, za koju je u toj godini bilo namijenjeno 100.000 eura. Za program „Administracija i stambene potrebe“ u budžetima za 2019. i 2020. godinu znatno manje je bilo planirano novca u odnosu na 2018. Tako je u 2019. za ovaj program bilo planirano 350.620 eura, a u 2020. 389.865. Za pozajmice i kredite u budžetima za ove godine nije jasno određen iznos, niti se može zaključiti da li se i koliko troši za stambene potrebe zaposlenih u DRI.

Kontrola namjenskog korišćenja sredstava

DRI nije radila kontrolu namjenskog korišćenja kredita u dosadašnjem radu, što je njena zakonska obaveza, te stoga gubi legitimitet da ikog drugog u upravi kritikuje zbog istog.  Naime, Institut alternativa je putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama tražio dostavljanje dokumentaciju koju su korisnici kredita podnositi kao dokaz realizacije kredita, a u skladu sa obavezom koja je definisana ugovorima potpisanim sa korisnicima kredita.  DRI je rješenjem ovaj zahtjev odbila kao neosnovan, navodeći da bi to iziskivalo sačinjavanje nove informacije. Iz DRI su dodali i da oni kao ugovorna strana nisu prekršili ugovornu obavezu jer nisu sprovodili kontrolu namjenskog korišćenja sredstava, budući da ugovorima a ni drugim internim aktima nije predviđen rok do kada se mora dostaviti dokumentacija.

Ovo je posebno problematično jer je DRI prilikom revizije završnih računa redovno davala preporuku u ovom pogledu i upozoravala da kod dodjele sredstava za rješavanje stambenih pitanja treba obezbijediti kvalitetan nadzor nad datim stambenim kreditima.

Problematično je i to što DRI ne dovodi u pitanje praksu da država bilo kome daje kredite (mimo za to nadležnih organa i fondova), a pogotovo ukoliko daje kredite kojima u startu gubi. Ovim kreditima država, ne samo da ne može zaraditi, nego ne može vratiti ni glavnicu sredstava. U idealnim okolnostima, upravo bi DRI trebalo da upozori da ovakvi krediti predstavljaju štetu za budžet. Pogotovo je problematična praksa finansiranja adaptacija stambenog prostora za koju premjer i obračun radova takođe plaća država.

U idealnim okolnostima, upravo bi DRI trebalo da upozori da ovakvi krediti predstavljaju štetu za budžet. Umjesto da u DRI imamo saveznika u borbi protiv onoga što vidimo kao lošu, nepravednu i po budžet štetnu praksu davanja povoljnih stambenih kredita, kao i poklanjanja stanova, DRI u njoj učestvuje.

Nadamo se da DRI neće jednostavno tehnički upodobiti osporeni Pravilnik i nastaviti dosadašnju praksu, nego pokrenuti mjere da se ovo pitanje sistemski riješi u cijeloj upravi.

Institut alternativa je takođe je podnio Inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada koje Vlada koristi kao osnov za donošenje i primjenu odluka o rješavanju stambenih potreba funkcionera. DRI svoj pravilnik ne zasniva na ovom Zakonu već na članu 38 Zakona o DRI kojim se propisuju nadležnosti Senata DRI, što je Ustavni sud osporio.

 

Dijelovi teksta objavljeni su u Dnevnim novinama DAN: 

Stanove i kredite dijelili po neustavnom pravilniku?Sami sebi otpisali 80 odsto kredita, za rate 15 eura