Objavljeno

Rezultati konkursa You4EU – Učešće građana 2.0

Izabrali smo pobjedničko i pet najboljih digitalnih rješenja koja podstiču aktivizam građana u okviru You4EU konkursa. Najbolje digitalno rješenje dobiće novčanu nagradu od 2.000€, a svih šest finalista će svoje ideje, od kojih je jedna iz Crne Gore, predstaviti u septembru u Zagrebu.

Nagrada za najbolju ideju za digitalno rješenje odlazi organizaciji CIECODE (Centro de Investigación y Estudios sobre Coherencia y Desarrollo) iz Španije, čiji je projekat „Personal Political Analyst“ zamišljen kao glasovni asistent koji omogućava praćenje predizbornih obećanja političkih stranaka na opštim, evropskim, lokalnim i drugim izborima.

Uz pobjedničko rješenje, odabrano je i pet finalista koji će imati priliku da predstave svoje ideje na događaju koji će se održati krajem septembra 2019. godine u Zagrebu.

Pored pobjedničkog rješenja, biće predstavljene i sljedeće ideje:

– Pin’em – idejno rješenje koje je osvojilo drugo mjesto, zamišljeno je kao mobilna aplikacija koja građanima/kama omogućava geografsko lociranje slučajeva korupcije, a svi locirani slučajevi činiće korupcijsku mapu Hrvatske. Projektni tim čine Duje Prkut, Borna Sor i Luka Abrus.

– Na trećem mjestu nalazi se projektni tim Izbori_se koji čine Stjepan Perko, Duje Kozomara i Andrej Bodrušić. Platforma Izbori_se je osmišljena kao alatka za praćenje specifičnih promjena zakona kroz vrijeme, kao i za evaluaciju rada nezavisnih tijela i agencija od strane manjih društvenih zajednica okupljenih oko specifičnih tema, zakona i institucija.

– Na četvrtom mjestu je projekat Parlamento 2030, projektna ideja pobjedničkog tima iz organizacije CIECODE. Parlamento 2030 je platforma koja je u fazi razvoja, a koja ima za cilj da olakša praćenje aktivnosti španskog parlamenta na sprovođenju Nacionalne razvojne strategije za period do 2030. godine.

– Peto mjesto dijele dvije ideje koje u fokusu imaju rješavanje lokalnih pitanja – „Easy Local Budget“, čiju ideju potpisuje Bojan Milovanović, GM Optimist, i „Fix My City“ idejno rješenje NVO Aktivna zona iz Crne Gore. Cilj prvog je da građankama i građanima olakša pristup podacima o lokalnim budžetima, a drugog da im omogući laku i brzu prijavu problema u vezi sa komunalnom infrastrukturom, putem online mape.

Na konkurs za najbolju ideju za digitalno rješenje koje bi ojačalo građanski aktivizam i unaprijedilo komunikaciju građana sa donosiocima odluka, pristiglo je više od 40 prijava pojedinaca i organizacija širom Evrope.

Proces selekcije najboljih rješenja odvijao se u dva kruga. U prvom krugu je troje nezavisnih međunarodnih eksperata vrednovalo dostavljene prijave prema unaprijed utvrđenim kriterijumima. Nakon toga, 10 rješenja koja su ušla u drugi krug, ocjenjivalo je pet organizacija koje čine konzorcijum You4EU projekta: Beogradska otvorena škola, PiNA, Institut alternativa, Access Info Europe i Gong.

Svaka od organizacija je predložila pet finalista i među njima izabrala pobjedničko rješenje.

Čestitamo pobjednicima i finalistima takmičenja, i zahvaljujemo svima koji su učestvovali!

Institut alternativa je organizovao ovaj konkurs zajedno sa partnerima iz Srbije (Beogradska otvorena škola), Hrvatske (Gong), Slovenije (PiNA) i Španije (Access Info Europe) u okviru projekta „YOU4EU – Učešće građana 2.0“ koji traje od septembra 2018. do februara 2020. godine i sprovodi se uz podršku programa Evropa za građane i građanke.

 

Objavljeno

Protiv države 13.300 tužbi

Prošle godine sudski sporovi su državu koštali 16 miliona eura, pri čemu je devet bila glavnica duga, dok ostatak čine sudski i troškovi izvršenja. Problem duplog plaćanja lako se ilustruje primjerom iz Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje je jedan zaposleni tužio državu zbog „zakidanja“, odnosno glavnog duga od 1,45 eura, a država je platila dodatnih 515,36 za parnične i troškove izvršenja

Pred crnogorskim sudovima prošle godine okončano je 4.025 parničnih predmeta u kojima je tužena strana bila država, a zbog gubljenja sporova, koje su uglavnom pokretali državni činovnici zbog kršenja raznih prava, državni budžet je „olakšan“ za 16.087.157,48 eura. To nije konačna suma, jer nas u 2019. i narednim godinama očekuje dodatni trošak jer je na kraju 2018. ostalo aktivno još čak 13.355 predmeta. Iznos od 16 miliona nije realni trošak, jer je stvarno potraživanje tužilaca odnosno glavnica duga bila duplo manja i iznosila 9.389.878,15 eura, dok ostatak čine parnični, odnosno sudski i troškovi izvršenja.

Problem duplog plaćanja lako se ilustruje sa samo jednim primjerom iz Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je uz Ministarstvo odbrane rekorder po tužbama koje dobija, gdje je jedan zaposleni tužio državu zbog „zakidanja“, odnosno glavnog duga od 1,45 eura, a dobio je dodatnih 515,36 eura i to za parnične troškove 350 i za izvršenje 165,36 eura. Na kraju 2018. kada je podvučena računica zbog nezakonitog rada MUP-a, građani su platili 1.537.701,59 eura na ime glavnog duga, 451.344,81 za parnične i 253.518,91 euro za troškove izvršenja. Rekorder po broju izgubljenih sporova, a samim tim i novca je Ministarstvo odbrane, čije su greške građane koštale 1.199.463,41 euro.

Kompletan trošak za nezakonit rad državnih institucija, koji za poslednjih pet godina premašuje 130 miliona, platili su građani i kako stvari sada stoje nastaviće da plaćaju i to papreno, jer je Zakonom o budžetu za 2019. isplanirano da će se za „otplatu obaveza iz prethodnog perioda“ potrošiti čak 18.530.001 euro, kao i 1,8 miliona za troškove sudskih postupaka.

Zašto građani iz godine u godinu plaćaju milione zbog nezakonitosti u radu državnih institucija, a za to nijedan rukovodilac, odnosno funkcioner ne odgovara, nismo saznali jer iz Generalnog sekretarijata Vlade nijesu odgovorili na naša pitanja. Isto tako Generalni sekretarijat nije smatrao da treba da objasni javnosti šta Vlada planira da uradi vezano za podatke iz godišnjeg izvještaja Zaštitnika imovinsko pravnih interesa za 2018. godinu, koji govore da se problem upravljanja sporovima protiv države ne rješava.

Osim što nema odgovornosti, ne postoji čak ni jasna knjigovodstvena evidencija izdataka za sudske sporove koja bi omogućila pregled ostvarenih izdataka s analitičkom i subanalitičkom klasifikacijom nastalih troškova, a to su glavni dug, zatezna kamata, kao i troškovi postupka i izvršenja. Iz Ministarstva finansija za „Dan“ kažu da „rješavanje navedenog pitanja nije u nadležnosti“ tog resora i prebacuju odgovornost na kolege.

– Nadležne institucije treba da vode evidenciju o sudskim sporovima, naplati po osnovu sudskih presuda, kao i o prinudnom izvršenju. Imajući u vidu da Centralna banka Crne Gore (CBCG) vrši prinudnu naplatu sa glavnog računa Državnog trezora, Ministarstvo finansija samo vodi evidenciju o sredstvima koja su po tom osnovu prinudne naplate sudskih presuda realizovana preko ovog računa – navode u resoru kojim rukovodi Darko Radunović.

Inače preko CBCG lani je prinudno naplaćeno 99,95 odsto izdataka za sudska rješenja.

Planirani trošak za sudske sporove u 2019. godini od preko 20 miliona ministarstvo nije uradilo na osnovu pažljnive analize dosadašnjeg stanja, nego po slobodnoj procjeni, jer kako kažu te troškove je teško predvidjeti.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Dragana Đuranović nije smatrala da treba da daje više objašnjenja o gubicima države od onoga što je već navedeno u godišnjem izvještaju. Tvrdi da je saradnja s organima zbog kojih se najviše novca izdvaja na sudske troškove, a to su MUP i Ministarstvo odbrane, „višestruko unaprijeđena“, ali ne objašnjava kako.

Na pitanje da li je zaštitnik radio analizu sporova koji zaposleni imaju protiv države i da li je o tome obavještavao organe kako bi se sprovodile mjere za njihovo predupređenje, kako je glasila preporuka državne revizorske institucije (DRI), Đuranović kaže da kvartalno informišu Vladu o sporovima, te smatra da su time završili posao.

Koliko je „unaprijeđena“ saradnja s MUP-om može ilustrovati podatak da je taj resor u periodu od 2015. kraja 2018. godine potrošio čak 29.7 miliona i to otplaćujući dugovanja po osnovu sudskih sporova usled kršenja raznih zakona, prije svega onih koji se odnose na prava zaposlenih. Prema podacima do kojih su došli, „Dan” i NVO Institut alternativa, izdaci po osnovu sudskih presuda za 2015. iznosili su 4.687.019 eura; 2016 – 13.423.370; 2017 – 6.201.675 i za 2018. godinu 5.433.089 eura.

Zanimljivo je da je MUP godinama isplaćivao sredstva naknade za prekovremene sate zaposlenima iako nijesu imali softver za evidenciju radnih sati. To je utvrđeno u dokumentu Državne revizorske institucije, Izvještaj o kontrolnoj reviziji MUP-a od jula 2018.

DRI je preporučila MUP-u da u saradnji s Ministarstvom finansija, izradi procedure o internim postupcima koji regulišu kontrolu obračuna zarada zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova od finansijskog resora, u skladu s Uputstvom o radu državnog trezora koje je bilo u primjeni u vrijeme vršenja revizije. U MUP-u kažu da preduzimaju sve mjere u cilju potpune realizacije preporuka DRI, kako u pogledu unutrašnjih procedura, tako i na planu međuresorske saradnje, jer realizacija pojedinih preporuka podrazumijeva uključenost i drugih resora.

MUP je do oktobra prošle godine potrošio na ime sporazuma o naknadi štete ukupno u bruto iznosu 78.730,76 eura. Prema podacima do kojih je došao Institut alternativa, ogroman broj sporazuma je potpisan u maju 2018. najviše sa službenicima CB Bijelo Polje, koji su bili prekovremeno angažovani za vrijeme održavanja protesta u organizaciji Demokratskog fronta. Naime, službenici su u navedenom periodu ostvarili prekovremene sate iz razloga jer je dio službenika CB Bijelo Polje bio angažovan kao ispomoć CB Podgorica tokom održavanja protesta.

Vlada umjesto nuđenja rješenja, zastrašuje službenike

Prema ocjeni Marka Sošića iz Instituta alternativa od objavljivanja izvještaja DRI o radnim sprovima 2016, Vlada se nije pozabavila niti uzrocima problema (nepostojeće ili loše evidencije o radu i ostvarivanju prava zaposlenih uz kršenje propisa od strane rukovodilaca), niti upravljanjem posledicama sporova i načinom na koji se država brani i racionalizuju troškovi.

– Jedini napor Vlade da riješi ove probleme svodi se na pokušaje zastrašivanja onih koji tuže državu kroz objavljanje listi i prozivanje. U isto vrijeme, organi u gotovo svim slučajevima ne isplaćuju blagovremeno troškove po pravosnažnim presudama već čekaju da dođe do prinudnog naplaćivanja i povećanja ukupnih troškova. U MUP-u su apsolutno svi predmeti naplaćeni prinudno. To prestaje da bude samo odgovornost pojedinih institucija, nego sistemski problem hronične neodgovornosti prema novcu građana, za koji je odgovorna Vlada i u prvom redu Ministarstvo finansija – ističe Sošić.

Autor: Milan Sekulović

Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Money Watch: Civilno društvo, Čuvar budžeta!”, koji sprovodi Institut alternativa u saradnji s NVO Novi horizont i Institutom za javne financije, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje od strane Ministarstva javne uprave. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.

Tekst je originalno objavljen u Dnevnim novinama ”Dan”.

Objavljeno

Treći izbor Medenice – grubo kršenje Ustava

Izborom Vesne Medenice po treći put na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, Sudski savjet je grubo prekršio Ustav, koji u članu 124, stav 5 zabranjuje da isto lice više od dva puta bude birano na tu funkciju (”Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”).

Sudski savjet je treći izbor predsjednice Vrhovnog suda učinio bez obrazloženja o razmatranju ustavnosti njene kandidature, poput nekog politbiroa u jednopartijskom sistemu, iako su na neustavnost te kandidature javno i obrazloženo blagovremeno upozorili 11 nevladinih organizacija, profesori prava i drugi istaknuti pravnici iz Crne Gore i regiona.

Karikatura: Dušan Gađanski

Ovom odlukom, članice i članovi Sudskog savjeta su jednoglasno stavili van snage Ustav Crne Gore, svjesni da protiv njihove odluke nema pravnog lijeka, jer nije bilo protivkandidata za tu funkciju koji bi imao pravo da ga uloži.

Preostaje samo da saopštimo da je Ustav Crne Gore pogažen, i da upozorimo javnost da je umjesto vladavine prava na snazi vladavina političke moći koja lične interese pretpostavlja opštem interesu. Rezultat je poguban po Crnu Goru, posebno jer dolazi od onih čiji je posao da obezbijede nezavisnost sudstva i jednaku primjenu Ustava i zakona prema svima.

Sudski savjet, koji je prihvatio neustavnu kandidaturu Medenice, a onda je i izabrao, time se definitivno kompromitovao kao marionetsko tijelo, a mjesto predsjednika Vrhovnog suda je uzurpirano. Dodatno je poražavajuće što je kandidatkinju jednoglasno predložila Opšta sjednica Vrhovnog suda bez ikakvog obrazloženja u odnosu na ustavnost kandidature.

Kome još nije jasno, da ponovimo: Ustav je u julu 2013. godine, amandmanima koji su stupili na snagu odmah, zabranio da ista osoba bude birana za predsjednika Vrhovnog suda više od dva puta. Time je usvojio važnu demokratsku tekovinu koja služi ”sprječavanju neprimjerene koncentracije lične moći”, kako je obrazložila Venecijanska komisija. Međutim, ova univerzalna demokratska tekovina neće važiti za one koji žive u Crnoj Gori u vrijeme predsjednikovanja Vesne Medenice, koja će do kraja trećeg mandata koncentrisati čak 17 godina na funkciji i ličnu moć koja bi kod svakog razumnog i objektivnog posmatrača morala da izazove duboku zabrinutost.

Saopštenju prilažemo i imena sudija Vrhovnog suda i članova Sudskog savjeta koji su učestvovali u trećem izboru Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda i omogućili kršenje pravnog poretka Crne Gore.

U prilogu je i orginalno Saopštenje 11 nevladinih organizacija.

 

11 nevladinih organizacija:

Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), advokat Veselin Radulović, pravni zastupnik
Institut alternative (IA), Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora
Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, advokat Velija Murić, izvršni direktor
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Ervina Dabižinović, koordinatorka
Adamas, Katarina Bošković, izvršna direktorica
Centar za građanske slobode, Boris Marić, direktor
Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina “Pravozastupnik”, Budislav Minić, izvršni pravozastupnik
Media centar, Goran Đurović, direktor
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević, izvršna direktorica
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Ana Novaković, izvršna direktorica

OSOBE KOJE SU UČESTVOVALE U 3. IZBORU VESNE MEDENICE NA FUNKCIJU PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA UPRKOS ČLANU 124, st. 5 USTAVA CRNE GORE, KOJI GLASI:
”ISTO LICE MOŽE BITI BIRANO ZA PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA NAJVIŠE DVA PUTA.”

 

Objavljeno

Dajte spisak onih koji dobijaju najveće državne poslove

Autorka: Marija Mirjačić

Izvještaj o javnim nabavkama za 2018. godinu od 46 strana (uključujući priloge) koji je Vlada usvojila pokazuje koliko smo bili u pravu kada smo prije šest mjeseci sumnjali da će se sistem javnih nabavki pod Ministarstvom finansija bolje i brže razvijati, ocijenili su za “Vijesti” u NVO Institut alternativa (IA).

Ta NVO je ocjenu potkrijepila time što su iz ovogodišnjeg dokumenta koji je Vlada usvojila krajem juna izostavljeni važni podaci koji se odnose na oblast u kojoj se na godišnjem nivou troši značajna suma novca poreskih obveznika. Ukupna vrijednost javnih nabavki u 2018. godine je iznosila 449,37 miliona eura.

“Javnost je ove godine ostala uskraćena za brojne podatke koji su se ranijih godina mogli naći u izvještajima koje je pripremala Uprava za javne nabavke, poput detaljnih podataka o nabavkama u zdravstvu i obrazovanju, zatim za listu ponuđača sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama tokom godine, listu naručioca koji nisu uopšte ili nisu u roku dostavili svoj izvještaj o javnim nabavkama, spisak naručioca sa najvećom razlikom između planiranih i ugovorenih nabavki…”, kazala je istraživačica javnih politika u IA Ana Đurnić.

Poređenja radi, prošlogodišnji Izvještaj o javnim nabavkama imao je 167 strana, od čega dio sa statističkim podacima 113. Ovogodišnji izvještaj ima 46 strana.

“IA se godinama zalagao da se skrati narativni dio izvještaja koji je pretežno bio formulisan kao “hvalospjev” Vladi i nadležnim institucijama za ostvarene ‘uspjehe’ u oblasti javnih nabavki, a da se kroz statistički dio unaprijedi transparetnost ove oblasti. Tako smo se izborili da se u njemu nađe prikaz zaključenih aneksa ugovora, detaljnija analiza nabavki u pojedinim oblastima posebno rizičnim za korupciju, naručioci sa najvećim vrijednostima ugovorenih nabavki neposrednim sporazumom, ukupan broj i spisak svih naručilaca koji nisu dostavili izvještaj o javnim nabavkama u zakonskom roku i slično. Međutim, izvještaj koji je javnosti ponuđen ove godine vratio nas je najmanje pet godina unazad u pogledu transparentnosti sistema javnih nabavki”, ocijenila je Đurnić.

Iz te NVO ukazuju da ove godine ne samo da nema posebne analize javnih nabavki u oblastima posebno rizičnim za korupciju – obrazovanju i zdravstvu, koji se mogao naći u prethodna dva izvještaja o javnim nabavkama, nego nema ni posebne analize nabavki u oblasti javnih radova.

“I ta oblast je posebno podložna korupciji, a koju je Uprava za javne nabavke godinama obećavala. Ovo je naročito problematično, jer i u ovogodišnjem Izvještaju o javnim nabavkama Ministarstvo finansija konstatuje da je u 2018. godini zabilježena najveća ugovorena vrijednost za radove u odnosu na prethodne godine – 160,59 miliona eura. To je trebalo da bude dodatni argument u korist pripreme detaljnije analize nabavki u toj oblasti”, pojašnjava Đurnić.

Ugovoreno 84,59 miliona za male i hitne nabavke

Direktorat za politiku javnih nabavki u Ministarstvu finansija u izvještaju konstatuje kako je “najveći broj postupaka sproveden putem otvorenog postupka, koji je najtransparentniji i može ostvariti najveći nivo konkurencije”, te da je 79 odsto nabavki sprovedeno otvorenim postupkom.

Međutim, ističe Đurnić, ne navodi se da je to najmanji procenat zastupljenosti otvorenog postupka u prethodnih šest godina, te da je za čak šest odsto manji nego prethodne godine.

“Sa druge strane, kroz netransparentne i nekonkurentne postupke malih i hitnih nabavki je tokom 2018. godine zaključeno ukupno 96. 840 ugovora ukupne vrijednosti 84, 59 miliona eura. Kroz javne nabavke se u našoj zemlji troši više od pola milijarde eura, a sistem samo tone u sve veću zatvorenost, dok se prostor za korupciju širi”, zaključila je Đurnić.

Članak je originalno objavljen u Dnevnom listu Vijesti i na portalu Vijesti. 

Objavljeno

Peticija bez efekta kad otkriva kako funkcioneri dobijaju stanove

MJU odbilo peticiju kojom se traži promjena politike u vezi sa objavljivanjem informacije o radu komisija za raspodjelu budžetskih sredstava

Elektronske peticije su za Vladu prihvatljive samo ako se putem tog servisa ne traži i otkrivanje onoga što čini suštinu monopola i državnih tajni, a jedna od njih je i kako funkcioneri i državni službenici pod povlašćenim uslovima dobijaju stanove i stambene kredite.

To su ocijenili predstavnici civilnog sektora, nakon što je Ministarstvo javne uprave (MJU) nedavno odbilo inicijativu civilnog sektora za pokretanje peticije “Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi”.

Više nevladinih organizacija nedavno je resoru Suzane Pribilović podnijelo inicijativu za pokretanje peticije, kojom predlažu da Vlada promijeni politiku u vezi sa objavljivanjem informacije o radu komisija za stambenu politiku i raspodjelu sredstava budžetske rezerve.

Peticijom se predlaže da se sa svih akata tih komisija, koji su nastali od 2006. do danas, skine oznaka tajnosti i da sva dokumentacija bude objavljena na stranici Vlade. Iz civilnog sektora su inicirali i donošenje odluke da takva akta ubuduće uvijek budu dostupna online.

Obrazlažući takav zahtjev, navode da “građani imaju pravo da znaju kako se troše budžetska sredstva”, te da to uključuje i “sredstva budžetske rezerve i sredstva namijenjena za stambene potrebe”.

“Tajnost odluka dvaju komisija podriva otvorenost i integritet Vlade, povjerenje javnosti u zakonito i opravdano trošenje javnog novca i protivno je odredbama Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), koji propisuje da je organ vlasti dužan da objavi pojedinačne akte i ugovore o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda”, navodi se u tekstu predloga peticije.

Komisija za e-peticije, koju čine predstavnici Generalnog sekretarijata Vlade, Ministarstva pravde i MJU, međutim, odbili su takav predlog civilnog sektora.

U objašnjenju navode da je “normativni okvir kojim se uređuje pitanje transparentnosti rada državnih organa u Crnoj Gori, pravo na SPI, ali i ograničavanje tog prava zbog zaštite javnog interesa – jasno uspostavljen”.

Pozivajući se na Ustav, te Zakon o državnoj upravi, navode da je “rad organa državne uprave javan”, da su državni organi “dužni da obavještavaju javnost o svom radu”, te da u skladu sa SPI, “javnosti omoguće uvid u svoj rad”.

U moru definicija koje garantuju javnost i transparentnost, iz MJU potom odgovaraju i da postoje slučajevi u kojima se to pravo može ograničiti i da Vlada, na osnovu važećih propisa, “donosi odluku o utvrđivanju stepena tajnosti sopstvenih dokumenata”, pa i onih koji se odnosi na rad Komisije za stambenu politiku i Komisije za raspodjelu sredstava budžetske rezerve.

Iz MJU dodaju i da su “zagarantovano pravo na odgovarajući pravni lijek i nadzor nad primjenom propisa kojima je uređena oblast SPI takođe mehanizmi kojima se može ukazati na eventualne nedostatke u primjeni propisa u ovoj oblasti”.

Za Steva Muka iz “Instituta alternativa” (IA), takav odgovor nadležnih “vrijeđa zdrav razum”.

“Vlada je brutalno zatvorila vrata za građansku peticiju, samo par mjeseci nakon što ih je gromoglasno i navodno iskreno otvorila. Pokazalo se da prva peticija koja zadire u srž monopola i tajni, ne samo što neće biti prihvaćena, već neće biti dopuštena ni mogućnost da je građani potpišu i podrže. Vladino obrazloženje vrijeđa zdrav razum, jer od nas traži da se žalimo sudovima iako Vlada već godinama ne postupa po presudama suda”, kazao je on “Vijestima”.

Muk poručuje i da će IA nastaviti da na sve druge načine otvori “Vladinu najčuvaniju tajnu”.

“A uprkos otporima koje pruža Vlada Duška Markovića, sve je bliži dan kad će građani znati kako se troši budžetska rezerva i kome vlada dodjeljuje stanove”, rekao je on.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podsjećaju da su upravo ovih dana, dok se u javnosti govori o Zakonu o tajnosti podataka, kroz konkretne primjere više puta ukazali na koji način se zloupotrebljavaju zakoni i propisi u cilju sakrivanja informacija od javnog značaja.

“I to naročito kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. U pravno uređenim državama ne mora posebno da se objašnjava zašto bi isplate iz budžetske rezerve morale da budu javni podatak, niti zašto građani koji plaćajući porez treba da imaju informaciju koji državni funkcioner jer dobio stan od Vlade. Građanska kontrola rada vlasti je nešto što je prirodno i potrebno, a objavljivanjem ovakvih podataka vlasti u razvijenim zemljama šalju poruku da je ta kontrola dobrodošla i ono što je mnogo važnije, realno u praksi i moguća”, rekao je “Vijestima” Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra MANS-a.

Dodaje i da “nije teško zaključiti kakvu poruku Vlada šalje svojim građanima kada sakriva informacije koje bi po svojoj prirodi već trebalo da budu proaktivno objavljene na sajtovima institucija”.

“U MJU su sasvim svjesni da je pravo na slobodan pristup informacijama umnogome ograničeno, ne samo lošom primjenom Zakona o SPI i činjenicom da sve više državnih organa zloupotrebljava institute tajne kako bi ograničili pristup podacima, već prije svega potpunim odsustvom nadzora nad radom državnih institucija kada su u pitanju najkrupnije zloupotrebe”, smatra Milovac i dodaje da je to, “zajedno sa potpunim odsustvom bilo kakve kaznene politike prema organima i njihovim starješinama za kršenje zakona, dovelo do toga da državne institucije sada ignorišu čak i presude koje ih obavezuju da informacije učine javnim”.

“U takvoj situaciji upućivanje na pravni lijek i mehanizme pravne zaštite je licemjerno i ne pokazuje ni najmanju spremnost da se sačuva makar ono malo rezultata koji su postignuti do sada u reformi prava na slobodan pristup informacijama”, ocijenio je Milovac.

Proaktivno objavljivanje informacija, koje su potpisnici peticije predložili bi, smatra on, “da postoji političke volje, relaksiralo državne institucije administrativnog postupanja u primjeni zakona, a građanima, što je mnogo važnije, omogućilo da brzo i jednostavno dođu do informacija koje ih interesuju”.

“Neprihvatanje inicijative govori da ta politička volja i dalje ne postoji, ali nažalost da kada su u pitanju ove dvije Vladine komisije, i dalje postoji dovoljno razloga da se određena lica i kompanije zaštite tako što će se pravo javnosti da zna podrediti njihovim privatnim interesima”, poručio je on.

Projekat “Glas građana – e-Peticije” (epeticije.gov.me) nastao je 2012. godine sa ciljem da, kako navode nadležni, poveća transparentnost rada Vlade, odnosno realizacije građanskih inicijativa… Servis je nakon više godina neaktivnosti ponovo dostupan od prije nekoliko mjeseci, kada je na Vladi odlučeno da i broj potpisa neophodnih za podršku peticije, umjesto 6.000, bude 3.000.

Peticiju “Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi” pored IA i MANS-a, predložili su i Media centar, Akcija za ljudska prava, Centar za razvoj NVO, Centar za građansko obrazovanje, Centar za monitoring i istraživanje, Politikon mreža, Centar za građanske slobode i Centar za istraživačko novinarstvo.

Još bez odgovora o rješavanju stambenih potreba funkcionera

Iz IA su početkom juna Ustavnom sudu podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada koje Vlada koristi kao osnov za donošenje i primjenu odluka o rješavanju stambenih potreba funkcionera.

U obrazloženju zahtjeva podsjećaju da su u pitanju akta koja su donijeta na osnovu starih zakona, i da se ona “vještački održavaju” i novim iz 2018, u kojem se kaže da sporne odredbe ‘ostaju na snazi i nakon stupanja na snagu ovog zakona’.

Dodaje se i da su odredbe problematične i sa aspekta Zakona o državnoj imovini koji propisuje definiciju stana za službene potrebe kao stana namijenjenog za smještaj izabranih i postavljenih lica za vrijeme obavljanja funkcija i dužnosti. Objašnjavaju da se time precizno definiše svrha “smještaj“ i vremensko ograničenje “za vrijeme obavljanja funkcija i dužnosti“. Diskriminatorskim smatraju i što Vlada preko Komisije za stambena pitanja omogućava značajno povoljnije uslove za rješavanje stambenog pitanja nego kroz javne politike Vlade koja je tri puta sprovodila projekat pod nazivom “1000 +”. U okviru tog projekta, podsjećaju iz IA, “40% sredstava namijenjeno je korisnicima čiji je član porodičnog domaćinstva zaposlen u javnom sektoru“.

Vlada može kako hoće

U obrazloženju kojim se odbija peticija više NVO, iz MJU navode da su Zakonom o SPI “na cjelovit način uređena pitanja od značaja za način i postupak ostvarivanja prava na SPI, ali i slučajevi u kojima se to pravo može ograničiti, način i postupak određivanja testa štetnosti… i postupak za utvrđenje preovlađujućeg javnog interesa za pristup onim informacijama koje je organ označio stepenom tajnosti”.

“Vlada na osnovu važećih propisa kojima se uređuje pitanje SPI koje su u njenom posjedu, te prava javnosti da zna, a vodeći računa o poštovanju i drugih Ustavom zagarantovanih prava – poput prava zaštite podataka o ličnosti, prava na zaštitu privatnosti – donosi odluku o utvrđivanju stepena tajnosti sopstvenih dokumenata, uključujući i akte Komisije za stambenu politiku i Komisije za raspodjelu sredstava budžetske rezerve”, navodi se, pored ostalog, u obrazloženju MJU za odbijanje peticije.

Tekst je originalno objavljen na portalu Vijesti.