Objavljeno

Neutemeljeni “hvalospjevi” za transparentnost ministarstava

Iako Ministarstvo javne uprave i Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama tvrde da ministarstava proaktivno objavljuju preko 90 odsto informacija propisanih Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, nalazi Instituta alternativa govore drugačije.

Organi javne uprave su prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dužni da na svojim internet stranicama redovno objavljuju informacije od značaja, kao što su vodič za pristup informacijama, programi i planovi rada, ugovori, spiskovi javnih funkcionera sa listama njihovih zarada, informacije kojima je po zahtjevu odobren pristup.

Brojka od preko 90 odsto proaktivno objavljenih informacija od strane ministarstava, koju u posljednjem izvještaju o reformi javne uprave navodi Ministarstvo javne uprave, kao i Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama u izvještaju za 2018. godinu, kosi se sa stvarnim stanjem.

Sama Agencija je prilikom vršenja kontrole crnogorskih ministarstava naredila većini ministarstava otklanjanje nepravilnosti i objavljivanje ažuriranih vodiča za slobodan pristup informacijama, programa i planova rada, javnih registara i evidencija, spiskova državnih službenika i namještenika kao i uspostavljanje jasnih linkova koji vode do pomenutih informacija. Samo u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva je prilikom inspekcijskog nadzora zabilježeno 12 nepravilnosti, a u Ministarstvu ekonomije Agencija je naredila otklanjanje 11 nepravilnosti.

Iako je 12 ministarstava imalo određen rok od 15 dana za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, Agencija nije provjeravala da li je postupljeno po nalogu do sačinjavanja izvještaja o radu za 2018. godinu pa je nejasno na koji je način izračunala visoki procenat proaktivno objavljenih informacija. Naime, iz odgovora na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, zaključili smo da tokom 2018. godine i prvih pet mjeseci 2019. godine nije bilo novih inspekcijskih pregleda u odnosu na ministarstva.

IA je, na drugoj strani, utvrdio da ni u junu 2019. godine tri ministarstva nijesu imala objavljene programe i planove rada za tekuću godinu (ministarstva finansija, održivog razvoja i turizma i kulture). Ministarstvo ekonomije nije uopšte imalo objavljen spisak zaposlenih, dok četiri ministarstava nije ažuriralo spisak državnih službenika i namještenika u 2019. godini (ministarstva pravde, nauke, održivog razvoja i turizma i odbrane). Iako su ministarstva proaktivnija nego ranije u objavljivanju spiskova javnih funkcionera sa zaradama, tri ministarstva (prosvjete, održivog razvoja i turizma i nauke) nijesu imala ažuriranu ovu informaciju u junu 2019. godine.

Upitan je i kredibilitet izvršenih inspekcijskih pregleda od strane Agencije. Primjera radi, iako je konstatovano da Ministarstvo sporta i mladih i Ministarstvo vanjskih poslova imaju objavljene informacije po osnovu rješenja kojim je odobren pristup traženim informacijama u 2018. godini, naprednom pretragom smo utvrdili da su ova ministarstva objavila rješenja kojima se odobrava pristup određenoj informaciji ali ne i same informacije koje su od značaja građanima. Agencija, dakle, nije vršila detaljnu kontrolu kako bi utvrdila sadrže li rješenja i informacije.

Naročito je nejasno na osnovu čega je utvrđeno da su ministarstva objavila ugovore i druge pojedinačne akte o raspolaganju sredstvima, niti koji su mehanizmi korišćeni da bi se utvrdilo proaktivno objavljivanje ovih, za građane važnih informacija o radu organa. Za Ministarstvo saobraćaja i pomorstva konstatovano je da ove informacije o raspolaganju javnim novcem nijesu objavljene, a nejasno je na čemu se temelji ocjena da informacije objavljene od strane ostalih ministarstava odgovaraju u potpunosti svim njihovim sklopljenim aktima o raspolaganju javnim sredstvima.

IA tim je i ranije ukazivao da je nejasno na čemu se temelji navodni visoki procenat proaktivno objavljenih informacija od strane ministarstava. Neutemeljenost ovih navoda govori o inertnosti Agencije kao ključnog nazdornog organa u ovoj oblasti i njenoj nevoljnosti da preokrene trend uskraćivanja prava građana na pristup ključnim informacijama o radu uprave koja bi trebalo da im služi.

U cilju veće dostupnosti informacija od značaja za građane smatramo da Agencija mora detaljnije vršiti inspekcijski nadzor i redovno vršiti kontrolne preglede, kako bi utvrdila da li su otklonjene utvrđene nepravilnosti. Takođe, s obzirom na to da ministarstva posjeduju samo manji dio informacija u javnom sektoru i da trenutno imamo izrazito mali broj objavljenih podataka na lokalnom nivou, godišnjim kontrolama se moraju obuhvatiti sve opštine, kao i što više ostalih organa vlasti. Podsjećamo da su neka javna preduzeća poslovnim tajnama proglasile određene informacije koje su dužne da proaktivno objavljuju, kao što su zarade zaposlenih, odluke upravljačkih tijela i ugovori.

IA će nastaviti da prati proaktivno objavljivanje informacija na centralnom i lokalnom nivou u okviru projekta ’’Za bolju reformu javne uprave’’, koju sprovodi uz podršku Evropske unije, u okviru sektorske budžetske podrške za reformu javne uprave u Crnoj Gori. Cilj projekta je da doprinese uspostavljanju transparentnije, efikasnije i servisno orjentisane javne uprave u Crnoj Gori, sa posebnim ciljem jačanja nadgledanja implementacije ključnih oblasti Strategije reforme javne uprave 2016-2020 od strane civilnog društva.

Tim Instituta alternativa

Objavljeno

Vlada daruje one koji trebaju da je kontrolišu, istražuju i sude

Više sudija Ustavnog suda je u svojevrsnom sukobu interesa, jer su i korisnici prava koje im je dato u skladu sa osporenim Zakonom. A to još očiglednijim čini negativne posljedice vladinih poklona sudijama, smatra Stevo Muk.

Stevo Muk je za Evropski puls komentarisao aktuelnu situciju nakon objavljivanja spiska javnih funkcionera kojima su odlukom Vladine komisije za stambena pitanja dodijeljeni stanovi ili krediti pod povoljnim uslovima u mandatu Vlade premijera Duška Markovića.

Institut Alternativa, početkom juna, podnio je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti propisa po kojima se vrši dodjela stanova i kredita javnim funkcionerima. Za njih je sporno što podzakonski akti koji uređuju ova pitanja egzistiraju na osnovu rješenja u Zakonu o održavanju stambenih zgrada. Prema njihovim navodima, osporene odredbe su neustavno „smještene“ u ovaj zakon i samim tim predstavljaju neustavni osnov za donošenje spornih odluka.

Stevo Muk„Nakon Instituta Alternativa, istovjetan predlog Ustavnom sudu su podnijeli i poslanici Demokratske Crne Gore, što bi saglasno Zakonu o Ustavnom sudu trebalo da ubrza postupak. Više sudija Ustavnog suda je u svojevrsnom sukobu interesa, jer su i korisnici prava koje im je dato u skladu sa osporenim Zakonom. A to još očiglednijim čini negativne posljedice vladinih poklona sudijama. Nažalost, nemamo drugi Ustavni sud i sudije, pa će ovaj morati da presudi i pokaže da li je privržen Ustavu ili Vladi“, kaže za Evropski puls predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa, Stevo Muk.

Na pitanje da li će rješavanje ovog slučaja biti mjera zrelosti i spremnosti institucija za efikasnu borbu protiv korupcije i zloupotrebe ovlašćenja, Muk kaže da institucije vode ljudi, a rukovodioci svih institucija zaduženih za borbu potiv korupcije su akteri ove koruptivne šeme, na jedan ili drugi način, posredno ili neposredno, kao darodavci ili primaoci poklona.

„Zato očekujem ćutanje, pasivnost i opstrukciju prije nego akciju, efikasnost i vladavinu zakona“, naglašava Muk.

Od Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), kojom rukovodi Sreten Radonjić, koji je i sam dobio kredit od Vlade u iznosu od 40 hiljada eura, a koji nije prijavio u svom imovinskom kartonu, jer ga, kako je naveo, još uvijek „nije realizovao“, ne očekuje konkretne poteze.

„Iskustvo nas uči da od Agencije ne očekujemo ništa dobro. Direktor Agencije i njegov kredit od 40 hiljada eura su knjiški primjer zloupotrebe javnog novca. Pa ipak, direktor ASK-a smatra da je sve zakonito, zasluženo i opravdano. Tako da nije realno očekivati da direktor donese odluke da su drugi kršili zakone, kad je i sam akter ove koruptivne šeme“, smatra Muk.

Na spisku su, osim funkcionera izvršne vlasti, i sudije i tužioci, što je postavilo pitanje posrednog uticaja na njihov rad i sprječavanje da se efikasno bore protiv kriminala i korupcije u državnim i sa njima povezanim strukturama, ali i poslanici koji bi morali da nadziru rad Vlade i njenih organa.

„Sudije, tužioci i poslanici vladajućih partija smatraju se dijelom jednog sistema i oni ovo smatraju sasvim prihvatljivom praksom. Oni ne vide suštinski sukob interesa jer sebe vide kao vlast, a ne kao kontrolore vlasti“, objašnjava Muk.

Muk navodi da je posebno važno da se razmotri postoje li pravne mogućnosti da se pojedinačne odluke ospore, u odnosu na one funkcionere koji su dobili pomoć a nisu ispunjavali uslove, ali i utvrdi odgovornost članova Komisije za stambena pitanja.

shutterstock.com

„Nažalost, javnost još uvijek nema pristup odlukama Komisije, zahtjevima koje su funkcioneri ispostavljali Komisiji, pa je vođenje takvih postupaka onemogućeno. Čak i da imamo pristup i dokaze, sporna je tzv. aktivna legitimacija za vođenje postupka, a rokovi su u najvećem broju slučajeva izvjesno istekli. U nekom boljem svijetu, tužilaštvo bi već otvorilo odgovarajuće postupke, ali je očigledno da ovo Tužilaštvo nema profesionalni entuzijazam da efikasno utvrdi da li se u pojedinim slučajevima radi o krivičnoj odgovornosti“, objašnjava Muk.

Premijer Marković je ranije ocijenio da rješavanje stambenog pitanja ne doživljava kao privilegiju već kao potrebu zaposlenog, kao i da nije riječ o dodjeli besplatnih stanova bez osnova, bez reda i propisa, već na osnovu Odluke po kojoj i državni službenici, a ne samo funkcioneri, imaju mogućnost na povlastice prilikom rješavanja stambenog pitanja.

Muk stoga ne očekuje da Vlada revidira pojedine odluke Komisije, koje je potvrdila svojim zaključcima. „Teško je vjerovati i da bi ova Vlada čiji je predsjednik najmanje dva puta tvrdio da je riječ o uspješnoj politici, mogla da prizna političku odgovornost za očiglednu stambenu korupciju.

Međutim, ono što mi očekujemo jeste da se prestane sa ovakvom politikom i praksom, da se ukinu odredbe Zakona koji je ovo dozvolio, da se ukinu prateće odluke Vlade i raspusti Vladina stambena Komisija“, zaključio je Stevo Muk.

Iz Vlade nisu odgovorili na pitanje da li će preispitati dosadašnje odluke Komisije za stambena pitanja, odnosno da li će utvrditi da li je bilo zloupotreba prilikom dodjele stanova i kredita. Ni iz Vrhovnog državnog tužilaštva nisu odgovorili da li ispituju ili da li će ispitati da li je prilikom dodjele stanova i kredita došlo do izvršenja krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

 

Autor teksta je Danilo Ajković, novinar FOS media, a cijeli tekst je dostupan na: Evropski puls br. 137

Evropski puls je elektronski časopis koji izdaje Centar za građansko obrazovanje (CGO).

 

Objavljeno

Novi projekat IA: Za svrsishodno trošenje javnog novca!

Institut alternativa (IA) je u septembru ove godine započeo realizaciju projekta ”Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, sa ciljem da doprinese uspostavljanju transparentnog, konkurentnog i efikasnog sistema javnih nabavki u Crnoj Gori.

Projekat sprovodimo uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori.

Specifično, projekat ima za cilj da:

  • omogući detaljno i nezavisno praćenje sprovođenja postupaka javnih nabavki i primjene zakonskih i institucionalnih rješenja;
  • podstakne veći intenzitet konkurencije u javnim nabavkama i doprinese uspostavljanju sistema javnih nabavki u Crnoj Gori zasnovanom na zaslugama;
  • ojača kapacitete i unaprijedi znanje ključnih učesnika u procedurama javnih nabavki o rizicima za korupciju koje nose zakonska rješenja.

U okviru projekta, a u cilju postizanja navedenih ciljeva, biće realizovane sljedeće aktivnosti:

  • Detaljan monitoring primjene novog Zakona o javnim nabavkama i priprema preporuka za unapređenje zakonskih rješenja i njihove primjene;
  • Detaljno sektorsko istraživanje javnih nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane;
  • Istraživanje: Mapa kretanja funkcionera kroz državnu upravu – koje firme „vode“ sa sobom?;
  • Istraživanje (ista) vrijednost za (isti) novac;
  • Istraživanje javnog mnjenja o rizicima za korupciju u javnim nabavkama;
  • Organizovanje tri događaja za predstavljanje rezultata istraživanja i uočenih rizika za korupciju u javnim nabavkama, sa preporukama za unaprjeđenje i prevazilaženje uočenih rizika.

Projekat će trajati 20 mjeseci, a završetak projekta je planiran za april 2021. godine.

Objavljeno

Komisija za stambena pitanja, fantomski organ koji godinama krši zakone

U naporima da potpuno istjeramo na čistac brojne kontroverze o radu Komisije za stambena pitanja, kontinuirano se otvaraju nova i nova pitanja i otkrivaju nova kršenja zakona.

Tako, između ostalog, Komisija, koja je samostalan organ vlasti koji je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama, godinama krši ovaj zakon a da pri tome niko do sada nije prekršajno odgovarao a morao je, u skladu sa zakonom.

Naime, Zakonom o SPI je propisano da će se novčanom kaznom od 200 eura do 20.000 eura kazniti odgovorno lice i fizičko lica ako: “ne sačini, ne objavi ili redovno, a najmanje jednom godišnje, ne ažurira vodič za pristup informacijama” ili “na svojoj internet stranici ne objavi informacije koje je dužan da objavi (član 12 stav 1)”.

Ovaj organ vlasti i pored eksplicitne zakonske obaveze nema internet stranicu, nema vodič za pristup informacijama, ne objavljuje proaktivno informacije na koje ga je zakon obavezao. Ovaj organ nije objavio svoju adresu i email adresu za podnošenje zahtjeva, kontakt telefon, podatke o odgovornim licima, itd. Ovaj organ je bio dužan, u skladu sa zakonom, da odredi lice zaduženo za rješavanje po zahtjevima za pristup informacijama kao i lice koje će ga zamijenjivati u slučaju njegovog odsustva.

Razlog za ignorisanje zakonskih obaveza ovog organa definitivno nije u tome da ovaj organ nije svjestan da je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Naime, kako nigdje ne možemo naći kontakt ovog organa, zahtjeve im šaljemo putem posrednika, npr. šaljemo Generalnom sekretarijatu ili Kabinetu predsjednika Vlade, koji imaju zakonsku obavezu da proslijede naš zahtjev Komisiji, kao nadležnom organu za dalji postupak. Tako Komisija prima naše zahtjeve koje uporno ignoriše, a drugi Vladini organi uporno Komisiju podsjećaju da je obveznih zakona.

Da cijela situacije bude još gora, i Ministarstvo javne uprave I Agencija za slobodan pristup informacijama koje su nadležne za oblast slobodnog pristupa, su potpuno svjesne da ovaj organ krši niz zakonskih obaveza. Agencija, koja ima zakonsku obavezu da komunicira sa ovim organom i postupa po žalbama protiv ovog organa, takođe nema kontakt ovog organa nego komunicira, po sopstvenom priznanju, preko Generalnog sekretarijata. A Ministarstvo javne uprave koje je sačinilo registar obveznika Zakona o SPI uredno je navelo ovaj organ kao obveznika, bez ikakvih kontakt podataka organa.

Konačno, predmet našeg poslednjeg zahtjeva za slobodan pristup informacijama Komisije tiče se zakonske obaveze ovog organa da deklasifikuje podatke, odnosno kad već uporno određuje oznake tajnosti svojim dokumentima, onda mora i da uspostavi Komisiju koja će te oznake da preispituje i da ih po isteku roka koje je određen zakonom i ukloni. Od jula mjeseca, Komisija za stambena pitanja ne odgovara na naš zahtjev, po tom pitanju, ali takođe ne odgovara ni na jedan od naših ranijih zahtjeva.

Zakon o slobodnom pristupu postoji od 2005, dok Komisija za stambena pitanja postoji najmanje od 2007, što se vidi po Vladinoj Odluci koja je usvojena 2007. godine. (Odluka o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera (“Službeni list RCG”, broj 47/07 i “Službeni list CG”, broj 37/09). To znači da Komisija najmanje dvanaest godina krši svoje zakonske obaveze i krši ustavno pravo građana da dobiju pristup informacijama u posjedu ovog organa vlasti.

 

Objavljeno

Dokumentarni film “Koverat”

U januaru ove godine je objavljen snimak na kojem se jasno vidi kako Knežević, do skoro blizak Milu Đukanoviću i jedan od najbogatijih Crnogoraca, pred izbore 2016. godine daje koverat visokom funkcioneru DPS-a, Slavoljubu Stijepoviću. Insajder Duško Knežević je u jednom video-snimku pokazao na čemu se temelje stalne pobjede Demokratske partije socijalista.

Video snimak nije podstakao Tužilaštvo da pokrene opsežnu akciju koja bi utvrdila na koji način se zaista finansiraju izbori, iako je i prije ovog slučaja bilo podnijeto više krivičnih prijava zbog nelegalnog finansiranja DPS-a i izbornih prevara.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odobra Instituta alternativa (IA) rekao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) da smatra da je bila obaveza i odgovornost Specijalnog državnog tužilaštva da proaktivno komunicira sa javnošću o onome što radi u ovom slučaju, te da bi to doprinijelo povećanju povjerenja u sam rad tog tužilaštva. Isto tako, vjeruje da ovaj slučaj po prirodi djela i radnji koja su izvršena nije tako složen i kompleksan da bi zahtijevao mjesece, ako ne i godine, tužilačke istrage.

“Đukanović je u svom prvom izlaganju na konferenciji za novinare, kada je odgovarao na pitanja novinara povodom afere „Koverat“ eksplicitno i priznao da je Demokratska partija socijalista primala novac, ne samo od Duška Kneževića, već i od drugih fizičkih lica, bilo da su oni tajkuni, biznismeni, privatne kompanije i pravna lica, i da se to negdje u računovodstvu DPS-a vodilo”, smatra Muk.

Muk je kazao i da je javna tajna da se značajna sredstva, vjerovatno iz izvora organizovanog kriminala, ali svakako različitih i brojnih tajkuna, godinama i decenijama slivaju u stranku i kampanje Demokratske partije socijalista. Muk vjeruje i da se ta sredstva uglavnom troše na ono što je takođe manje vidljiv dio cijele priče i vjerovatno važan za izborni rezultat, a to je kupovina glasova.

U nastavku pogledajte kako aferu „Koverat“, kao i prethodne događaje vezane za izborne procese pored Steva Muka komentarišu i Dejan Milovac (MANS), Duško Knežević (Atlas grupa), Dritan Abazović (URA), Miodrag Lekić (bivši predsjednički kandidat), Nebojša Medojević (DF) i Mladen Bojanić (bivši predsjednički kandidat)

Dokumentarni film je pripremio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore.

 

Objavljeno

Blog: Stambena korupcija

Vlada je objavila spisak 98 funkcionera kojima je u protekle tri godine rješavala takozvane stambene potrebe. Iako je riječ o samo djeliću cijele informacije koju javnost s pravom traži od svoje vlade, očigledno je o kolikim razmjerama nepravde se radi. Pokazalo se ono što smo i naslućivali. Narodne pare se krčme među funkcionerima bez reda i načina. Nasuprot za socijalne slučajeve i nižu klasu važe strog zakon i rigorozna primjena. Zakon koji propisuje da socijalnu pomoć ne može ostvariti lice koje ima zemljište u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu nezavisno od kvadrature, ili ima livadu veću od 60 ari ili ima više od dva grla stoke.

Tajnovitost kojom je prekrivena praksa dodjele stanova i kredita narušava integritet javnih funkcionera i službenika. Nema javnog poziva, lista prijavljenih, rang lista, konačnih odluka. Funkcioneri i službenici čak ni među sobom nisu ravnopravni. Odabrani ostaju dužnici moćnika kojima u tajnosti vraćaju dug. Bilo bi zato zanimljivo vidjeti kako izgledaju zahtjevi imućnih funkcionera ispostavljeni stambenoj komisiji Vlade, kako izgledaju diskusije članova Komisije i na kraju kako glasaju. Može biti da i među njima neko kaže ono što se vidi golim okom – dajte ljudi da ne ispadamo smiješni i dajemo ljudima koji već imaju kuće i stanove.

Starije generacije će se sjetiti da je još u seriji “Vruć vetar” Borivoje Šurdilović zvani Šurda izgurao sa liste za stan jednog kolegu kojeg su dvije žene napustile zbog neriješenog stambenog pitanja. Danas svaki funkcioner ima pravo da se razvede više puta, a svaka bivša žena ili muž funkcionera ima pravo na jedan stan. Dovoljan razlog da stambena komisija ekspresno iz budžeta finansira razvod i relaksira druga/drugaricu funkcionera obaveza koje ima neki prosječan građanin.

Vladina stambena komisija posredno vodi računa i o stambenim potrebama djece funkcionera. Naprimjer, kad funkcioner (Radonjić, Medenica) pokloni stan svom nasljedniku, a onda se kao novopečeni beskućnik pojavi pred Komisijom koja mu galantno obezbjeđuje novu nekretninu, onda je u stvari riječ o rješavanju stambenih potreba djece funkcionera, a ne funkcionera. Mala koruptivna šema među partijski, porodično i interesno povezanim funkcionerima u vladi, sudovima, tužilaštvima…

Objavljeni podaci odlučno demantuju priču premijera kako funkcioneri nisu ”gubavci“ već zaslužnici. Ne samo što nisu gubavci nego su privilegovani do mjere nedopustivog. Gubavci su u stvari svi oni zaposleni u privatnim kompanijama koje finansiraju rad javne uprave. Ne bi bilo prirodnije nego da udruženja i sindikalne organizacije zaposlenih u privatnim kompanijama, vode borbu protiv naopake i diskriminatorne politike vlade i opština. Jer nikog više od njih, ova i ovakva politika vlade i javnih institucija na svim nivoima, ne dovodi u neravnopravan položaj.

Nije ovdje riječ samo o funkcionerima. Država protivustavno privileguje zaposlene u javnom sektoru u odnosu na one zaposlene u privatnom sektoru.

Marko Marković, jednako je dobar student i radnik kao i Petar Petrović. Petar je zaposlen u privatnoj firmi, a Marko u državnoj ustanovi, ali nemaju ista prava na “rješavanje stambenog pitanja“. Petar Petrović mora u banku za opasno zahtjevan kredit, a Marko Marković koji radi u javnoj upravi u stambenu komisiju po veoma privilegovan. I baš briga Marka Markovića za Petra Petrovića koji ga zajedno sa svojim poslodavcem privatnikom finansiraju da bi Marko kupio stan prije i po boljim uslovima nego što će Petar ikad imati.

Razmjere prakse kupovine stanova i davanja kredita su značajno šire od onoga što je vladina stambena komisija. Korišćenje narodnog novca za funkcionerske potrebe široko je rasprostranjeno i u lokalnim samoupravama i javnim preduzećima. Kad god platiš porez, kartu za prolaz kroz tunel Sozina ili račun za vodu, Ti građanine finansiraš i nečiji novi stan, renoviranje stana, stan za bivšu ženu ili djecu i slične marifetluke.

Ne samo pravnicima već i svim stanarima stambenih zgrada može biti interesantan, ako ne i šokantan podatak da se upravo u Zakonu o održavanju stambenih zgrada nalazi pravni osnov za donošenje odluka o rješavanju stambenih. Za rubriku vjerovali ili ne, ili makar mali vodič kako zamutiti vodu da se ne vidi korupcija. Pošto bi zaista bilo providno da se usvoji poseban zakon za stambeno zbrinjavanja funkcionera, ove odredbe su opstajale na marginama spomenutog zakona. Zao smo Ustavnom sudu podnijeli inicijativu za ukidanje ovih odredbi, a poslanici Demokratske Crne Gore su uradili isto u namjeri da ubrzaju ovaj postupak. U vrijeme donošenja posljednjih izmjena spomenutog zakona 2014 zakona, poslanik Neven Gošović je amandmanski pokušao da zaustavi uvođenje ovog zakonskog osnova, ali je bio nadglasan.

Kako izgleda sistem jednokratnih pomoći koje dijeli država odnosno ministri mogli smo da vidimo onda kad su u javnost dospjeli dokumenti koji potvrđuju da je Ministarstvo prosvjete u vrijeme Miga Stijepovića, sve formalno vodeći socijalnu brigu, pomagao prebogate funkcionere i partijske drugove. Dvije godine prođoše, a tužilaštvo i dalje izviđa.

Napredovali smo, nema sumnje. Nekada je visoki partijski funkcioner i vlastima bliski mogao milošću Šefa dobiti pravo da uveze cisternu nafte ili šleper cigara. Danas je na sceni sistem koji zloupotrebljava javni novac kroz brojne šeme finansiranja uvijek naraslih i nadasve nezasluženih potreba državno – partijskih aparatčika.

Narod nije blesav, vidi i zna. Vazda mu je smetao krivi, a ne mali dio. A da je ovdje krivi dio svakome je jasno. Ipak, narodu treba još poprilično građanske hrabrosti da se nepravdi suprotstavi bilo kakvim građanskim protestom i svakako na izborima. A da bi narod mogao da napravi jasnu razliku između ove politike i one koju nudi opozicija, ova bi morala da kristalno jasno i ubjedljivo proklamuje i potvrdi (u opštinama kojima rukovodi) da neće raditi isto.

Pravo pitanje je kako smo dopustili svih ovih godina da se očuva i opstane takva nepravedna praksa i na kraju koliko je izvjesno da se pored nas ovakvih kakvi smo (opozicija, mediji, NVO i građani) ovo neće nastaviti?

A jedini ispravan zahtjev je da se prestane sa ovakvom politikom i praksom, da se ukinu odredbe Zakona koji je ovo dozvolio, da se ukinu prateće odluke vlade i opština i raspusti ova i sve druge slične Komisije.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Blog je originalno objavljen u Dnevnim novinama Vijesti kao i na portalu Vijesti.