IA poziva Glavni grad da vrati na doradu podzakonske akte kojima se uređuje saradnja sa NVO i da započne bolju saradnju upravo na unaprijeđenju ovih dokumenata i time trasira put za dalje.
Ako već Glavni grad nema viziju da stvori još bolju osnovu za saradnju sa organizacijama civilnog društva nego država, najmanje što može da učini je da barem ne ide ispod minimuma koji je već uređen na državnom nivou. Drugim riječima, ako nema volje da se usvoje još bolji akti od Vladine Uredbe o saradnji sa NVO, treba zadržati riješenja iz tog dokumenta.
Umjesto toga, Glavni grad je pripremio nakaradne i rigidne prijedloge čime pokazuje da nema dobre namjere za saradnju. Između ostalog, namjerava se propisati kao obavezno postojanja najmanje tri podrške NVO za kandidatovanje jednog predstavnika u radnoj grupi (dok je na državnom nivou dovoljna jedna podrška od organizacije u kojoj kandidat radi), a da se pri tome ne traži da organizacije koje daju podršku imaju iskustvo iz oblasti rada radne grupe, što je krajnje besmisleno.
Naša organizacija je takođe tokom 2017. i 2018. godina imala negativna iskustva sa Glavnim gradom. Jedan od slučajeva se ticao učešća u pripremi prijedloga budžeta glavnog grada, što je jedno od osnovnih pitanja za funkcionisanje Podgorice. Na svom iskustvu smo vidjeli da da je poziv za učešće u radnoj grupi bilo samo fingiranje saradnje bez namjere da se stvarno radi na pripremi kvalitetnog prijedloga budžeta.
Ovakva simulacija saradnje pokazala nam je ne postoji komunikacija i koordinacija među organima lokalne uprave, kada je riječ o saradnji sa civilnim sektorom. Takođe, postalo je jasno da se u otvaranje radnih grupa za civilni sektor ulazi, ne zbog pomoći i konstruktivne saradnje, već zbog podizanja statistike otvorenosti lokalnih organa vlasti, konkretno Sekretarijata za lokalnu samoupravu i Sekretarijata za finansije, kao i da je odgovornost za lošu saradnju izostala.
Očekujemo više od naših lokalnih samouprava, pogotovo od Glavnog grada koji drugima treba da služi kao pozitivan primjer i nadamo se da će prinicipi otvorenosti i učešća javnosti, umjesto praznih fraza, biti stavljeni u funkciju suštinske saradnje između lokalnih vlasti i građana. Cilj i konačan ishod saradnje između organa vlasti i NVO treba da budu unaprijeđene javne politike, kvalitetnije odluke i time bolji život građana.
Administrativni odbor Skupštine Crne Gore utvrdio je Predlog liste za imenovanje Savjeta RTCG po ovlašćenim predlagačima. Predlog liste je jednoglasno podržan od strane poslanika DPS-a, čime je potvrđeno da je DPS kontrolisao ovaj proces od početka, te da na listi nema niti jednog kandidata koji nije po mjeri vladajuće partije, jer je to i postao ključni kriterijum izbora u Savjet RTCG.
Evropska komisija nedvosmisleno je izrazila svoj stav u Izvještaju za Crnu Goru, navodeći da su političke intervencije u rad nacionalnog javnog servisa predmet ozbiljne zabrinutosti.Umjesto da to primi kao upozorenje, DPS još agilnije juriša da pokori sve institucije koje su ključne za legitimitet predstojećeg izbornog procesa, direktno ugrožavajući i dinamiku našeg putu ka EU.
Primjećuje ovo i Evropska komisija na što ukazuje i današnji tvit šefa Delegacije EU u Crnoj Gori, Aivo Orava, u kojem je naveo “Posljednji Izvještaj EK o Crnoj Gori poslao je jasnu poruku o značaju uklanjanja uzroka političkog miješanja u nacionalni javni servis RTCG. Ovo je pitanje za ozbiljnu zabrinutost i neophodni su odlučni koraci”. Taj tvit su podijelili i najviši zvaničnici Evropske komisije iz Brisela, uključujući i komesara Johanesa Hana, ali i Ambasada SAD u Crnoj Goriukazujući da se radi o jedinstvenom stavu ključnih spoljnopolitičkih partnera Crne Gore. A upravo sa njima se DPS direktno konfrontira radi svog partijskog interesa ugrožavajući državni i javni interes.
Svi kandidati za članove Savjeta RTCG su svjesni okolnosti u kojima su se kandidovali, a svojim kandidaturama dali su legitimitet unaprijed spremnom scenariju vladajuće partije. Za novi mandat su se ispred NVO sektora kandidovali i Goran Sekulović, javnosti najviše poznat kao pisac prigodnih biografija predsjednika DPS-a, i Milan Radović, koji se u prošlom mandatu istakao napadima na kolege iz kritički orijentisanog dijela NVO sektora i odigrao ključnu ulogu u smjeni ranijeg rukovodstva problematizujući ugovor CGO-a i RTCG, a za što je sudskim presudama dokazano da nije nanio nikakvu štetu RTCG-u kako je on tada tvrdio.
U Administrativnom odboru je prilikom predlaganja liste za nove/stare članove Savjeta ponovo prekršen Zakon o nacionalnom javnom emiteru RTCG. To već postaje tradicija u radu ovog tijela, čija su protivzakonita činjenja, poput prijedloga za smjenu članova Savjeta iz 2017. godine, potvrđena sudskim odlukama. Konkretno, Administrativni odbor je i ovog puta validnom ocijenio dokumentaciju NVO koje su predložile kandidata Gorana Sekulovića, a koje ne djeluju u oblasti zaštite ljudskih prava, kako to zahtijeva Zakon, te pokazao blagonaklonost prema ovom kandidatu. Zakonski kriterijumi su zanemareni za značajan broj NVO koje su predložile Sekulovića, među kojima su udruženja penzionera, folklorni ansambli, vokalno instrumentalne grupe i teatri. Značajan broj NVO iz oblasti medija koje su Radovića podržale javnost ne prepoznaje po medijskim NVO projektima u ovoj oblasti.
Takođe, pored činjenice da je u trenutku predaje dokumentacije kandidat za člana Savjeta RTCG, Pavle Radovanović, predstavnik Privredne komore Crne Gore, bio imenovan od strane Vlade Crne Gore za člana Komisije za evropske integracije i za šefa Radne grupe za pripremu i vođenje pregovora o pristupanju Crne Gore EU koja se odnosi na pregovaračko poglavlje 3 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga), Administrativni odbor je protivno članu 26 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG predložio Radovanovića za člana Savjeta RTCG. Čak je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ukazala na formalnu prepreku da Radovanović bude član Savjeta RTCG. Administrativni odbor nije mogao ignorisati činjenicu da u trenutku predaje dokumentacije kandidat Pavle Radovanović nije ispunjavao zakonom utvrđene uslove za imenovanje za člana Savjeta RTCG.
Podsjećamo, Administrativni odbor je istu grešku napravio i prilikom prethodnog postupka imenovanja članova Svjeta RTCG kada je omogućio da Slobo Pajović bude imenovan za člana ovog tijela uprkos negativnom stavu ASK-a, jer je i Pajović bio javni funkcioner u momentu podnošenja kandidature. Tada je Administrativni odbor omogućio bivšem odborniku DPS-a Pajoviću da postane član Savjeta RTCG.
Administrativni odbor je do temelja obesmislio proces imenovanja članova Savjeta RTCG, uspostavljajući kršenje zakona i procedura kao standard u svom radu, ali i nanoseći ogromnu štetu tekućim integracionim procesima.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO) Ana Novaković, izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA) Zlatko Vujović, predsjednik UO, Centar za monitoring i istraživanja (CEMI)
Zaključak je skupa koji je Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) organizovao 4. juna 2019. u Beogradu, u okviru projekta „Ko nadzire nadzirače: Ka odgovornim službama bezbjednosti na Zapadnom Balkanu ”, koji zajednički sprovode Beogradski centar za bezbednosnu politiku iz Srbije, Centar za evropske strategije – EUROTHINK iz Severne Makedonije i Institut alternativa iz Crne Gore.
Evropska komisija prepoznala je da zemlje Zapadnog Balkana sve više imaju problema sa zarobljavanjem države, u čemu značajnu ulogu imaju službe bezbjednosti. Zbog učešća u tom negativnom procesu rad službi bezbjednosti ne smije da bude tabu tema u javnosti, rekla je istraživačica BCBP i moderatorka skupa Jelena Pejić.
Znaci zarobljavanja službi bezbjednosti u Srbiji
Izvršni direktor BCBP Predrag Petrović ukazao je na loš trend politizacije službi bezbjednosti u Srbiji. Nelegitiman uticaj politike na rad službi bezbjednosti bio je prisutan i ranije, ali je u posljednjih nekoliko godina došlo do znatnog pogoršanja i jače zloupotrebe službi od strane političara. Petrović je istakao da EU u procesu pregovora sa Srbijom mora da obrati veću pažnju na reformu službi bezbjednosti bez koje neće biti ni napretka u vladavini prava.
„Uticaj politike na rad službi bezbjednosti očigledan je na primjeru postavljanja Bratislava Gašića, visokog funkcionera vladajuće partije, za direktora BIA. Upitno je da li je tako nešto negde u Evropi zabilježeno,“ istakao je Petrović.
Sa druge strane, policijski inspektor Nebojša Blagotić koji je istraživao naftnu mafiju i ukazao na spregu službi bezbjednosti, političkih partija i organizovanog kriminala prijevremeno je penzionisan. Sud je presuđivao u njegovu korist, ali se ništa nije desilo. Slučaj na koji je on ukazivao ostao je potpuno neistražen, Petrović je podsjetio.
Petrović je istakao je da ovi primjeri mogu izgledati kao izolovani slučajevi, ali ih je dovoljno da se mogu povezati u širu sliku.
„Možda najilustrativniji primjer zarobljavanja službi bezbjednosti, u najskorije vrijeme, je slučaj visoko pozicioniranog radnika BIA i bivšeg načelnika beogradskog centra BIA Marka Parezanovića, koji je izjavio da najveću prijetnju za bezbjednost Srbije predstavlja prikriveno djelovanje pojedinaca putem opozicionih partija, medija, sindikata i nevladinih organizacija,“ rekao je Petrović.
Funkcionalan nadzor službi bezbjednosti bi umanjio sumnje o njihovoj sprezi sa organizovanim kriminalom i političkim moćnicima, ali on više ne postoji. U Srbiji je postojala dobra praksa kontrole službi bezbjednosti koje je uspostavio prethodni zaštitnik građana, uradivši nekoliko dubinskih kontrola rada, objasnio je Petrović. Međutim, danas se Zaštitnik građana ne bavi nadzorom službi bezbjednosti, nisu dostupni podaci o broju ljudi koji se bave nadzorom službi u ovoj instituciji, kao i koliko njih ima bezbjednosne sertifikate koji im omogućavaju dubinsku kontrolu službi. Skupštinski Odbor za kontrolu službi bezbjednosti je ostvario izvjestan napredak u radu u prošlosti ali je taj trend prekinut. Trenutno stanje najbolje ilustruje činjenica da je predsjednik Odbora Igor Bečić dodijelio plakete za zasluge ljudima iz MUP-a i policije, Nebojši Stefanović, Dijani Hrkalović i Vladimiru Rebiću, zaključio je Petrović.
EU nije reagovala na rana upozorenja civilnog društva u Severnoj Makedoniji
Najdrastičniji primjer zloupotrebe službi bezbjednosti dogodio se u Severnoj Makedoniji gde je Uprava za bezbjednost i kontraobaveštajne poslove od 2008. do kraja 2015. godine nezakonito prisluškivala više hiljada građana. Međutim, prije ovog skandala postojali su znakovi na koje je civilno društvo upozoravalo, objasnila je Magdalena Lembovska iz Centra za evropske strategije – EUROTHINK.
„Nije bilo jasno koja služba bezbjednosti je zadužena za šta, tako da se nije znalo kome uputiti pitanja i nije bilo moguće pratiti rad službi. Nije bilo nikakvih informacija o njihovom radu, nadzoru i kontroli. Iako je bilo pokušaja skupštinskog odbora da izvrši nadzor rada službi, službe su uvek uspijevale da spriječe te rijetke pokušaje. U međuvremenu, budžet za rad službe je nekoliko puta bitno uvećan, uglavnom kroz rebalans budžeta. Nikada nismo dobili informaciju zbog čega su službi bila potrebna ta dodatna finansijska sredstva, kakva oprema je kupljena tim novcem, zbog čega je kupljena i u koje svrhe je korišćena. Kasnije smo saznali da je nešto od te opreme korišćeno za protivzakonito prisluškivanje“, rekla je Lembovska.
Pribe izveštaj kao odlučujući impuls za reformu službi bezbjednosti
Povodom skandala, Evropska komisija poslala je grupu eksperata, predvođenu Rajnhardom Pribeom, koja je razotkrila sistemske probleme i o tome izradila javni izvještaj. Dvije godine kasnije urađen je novi izvještaj, kojim je ekspertska grupa utvrdila da je samo nekoliko preporuka iz njihovog izveštaja usvojeno.
„Pribe izvještaj je obezbedio okvir za vršenje pritisaka na vlast i institucije da ispunjavaju svoje obaveze i da se ponašaju odgovorno,“ Lembovska je istakla.
Nakon drugog izvještaja ekspertske grupe, proces reforme službi bezbjednosti bio je inkluzivan i uključio predstavnike civilnog društva, što predstavlja korak napred. Međutim, proces reforme trebalo bi da obuhvati i ostale dijelove sektora bezbjednosti, Lembovska je poručila.
Jelena Pejić podsjetila je na prijedlog BCBP-a da se po uzoru na Pribe izvještaj izrade slične analize zarobljavanja države u svakoj zemlji Zapadnog Balkana. Prijedlog je naišao na podršku kolega iz Srbije i regiona.
Zatvaranje službi bezbednosti pred očima EU i javnosti
Pristupanje Crne Gore NATO-u podrazumijevalo je reformu sektora bezbjednosti, što je jedan od razloga zašto reforma službi bezbjednosti nije bila obuhvaćena dosadašnjim zahtjevima u okviru EU integracija. EU bi morala da postane zainteresovana za rad službi bezbjednosti prije nego što se dese radikalne krize kao što se dogodilo u Severnoj Makedoniji, objasnila je Dina Bajramspahić iz Instituta alternativa.
„EU posle ulaska Crne Gore u NATO podrazumijeva da su neke ključne stvari urađene. Ali ne mislim da je to dobra procjena. Sada već da gotovo nemamo ništa od uvida u rad službi. Došlo je do zatvaranja i to zatvaranje je koincidiralo sa učlanjenjem u NATO, ali i sa nekim kadrovskim promjenama u službi,“ rekla je Bajramspahić.
Za NATO je najvažnija bila bezbjedna razmjena podataka, dok pitanja transparentnosti i odgovornosti koja prvenstveno interesuju građane nisu bila obuhvaćena. Pre deset godina statističkim podacima o primjeni mjera tajnog nadzora bio je otvoren pristup, dok se danas tvrdi da bi objavljivanje takvih podataka ugrozilo nacionalnu bezbjednost, Bajramspahić je istakla.
Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore je prestala da postoji u javnom diskursu jer se predstavnici ne trude da približe rad Agencije građanima, a nema ni uzbunjivača u ovom sektoru, upozorila je Bajramspahić.
„Mora postojati svijest o tome da je obaveštajna agencija organ kao i svaki drugi koji se finansira od strane građana i mora odgovarati tim građanima. Na žalost kod nas je praksa da obaveštajne agencije mahom prepoznaju političke elite kao nekoga kome odgovaraju,“ navela je Bajramspahić.
Međutim, odgovornost za rad službi bezbjednosti dijele i nadzorna tela. U Crnoj Gori postoji Odbor za bezbjednost i odbranu koji je posljednji put bio u Agenciji za nacionalnu bezbjednost 2010. godine, dok ombudsman nikada nije bio tamo iako ima ovlašćenje i neograničen pristup dokumentima.
„Mi imamo razloga za zabrinutost u vezi sa zakonitosti rada naših bezbjednosnih agencija. Takođe smo svjesni da civilno društvo ne treba da se bavi detaljima rada agencija, već želimo da vidimo da to rade organi koji su uspostavljeni sa tim ciljem,“ rekla je Bajramspahić.
Neophodna je efikasna demokratska i civilna kontrola nad službama bezbjednosti kako bi se uspostavilo poverenje, zaključili su panelisti.
Kako je protekla panel diskusija možete pogledati na snimku u prilogu:
Dragana Jaćimović, saradnica na projektima u Institutu alternativa, govorila je za emisiju NVO sektor o konkursu za digitalno rješenje koje podstiče akivizam građana, a koji Institut alternativa sa partnerima organizuje u okviru You4EU projekta.
U emisiji su dati odgovori na sljedeća pitanja:
🔘Šta ovim konkursom tražimo? 🔘Ko se sve može prijaviti i kako? 🔘Koji su to glavni kriterijumi i šta je važno napomenuti? 🔘Iznos nagrade za pobjedničko idejno rješenje?
Odgovore na ova, kao i na druga pitanja vezana za konkurs možete pogledati u prilogu:
Institut alterantiva organizuje ovaj konkurs zajedno sa partnerima iz Srbije (Beogradska otvorena škola), Hrvatske (Gong), Slovenije (PiNA) i Španije (Access Info Europe) u okviru projekta „YOU4EU – Učešće građana 2.0“ koji traje od septembra 2018. do februara 2020. godine i sprovodi se uz podršku programa Evropa za građane i građanke.
Dina Bajramspahić je za Radio Crne Gore komentarisala nalaze Evropske komisije u upravo objavljenom Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu.
U našem osvrtu o izvještaju, zaključili smo da nalazi Evropske komisije relativizuju lidersku poziciju u odnosu na ostale zemlje Zapadnog Balkana; pojedine izričite kritike podudaraju se sa nalazima Instituta alternativa i odlažu dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24.
Pogledajte kako ovogodišnji izvještaj izgleda u brojkama poređen sa prethodnim izvještajima i ocjene za sva poglavlja u infografiku koji smo pripremili.
Koja su vaša prava u toku i nakon postupka zapošljavanja, koje informacije možete da tražite i kojim sve institucijama možete da se obratite ako je neko vaše pravo povrijeđeno ili procedura prekršena – saznajte u našem novom infografiku:
Naša organizacija je takođe tokom 2017. i 2018. godina imala negativna iskustva sa Glavnim gradom. Jedan od slučajeva se ticao učešća u pripremi prijedloga budžeta glavnog grada, što je jedno od osnovnih pitanja za funkcionisanje Podgorice. Na svom iskustvu smo vidjeli da da je poziv za učešće u radnoj grupi bilo samo fingiranje saradnje bez namjere da se stvarno radi na pripremi kvalitetnog prijedloga budžeta.
Sa druge strane, policijski inspektor Nebojša Blagotić koji je istraživao naftnu mafiju i ukazao na spregu službi bezbjednosti, političkih partija i organizovanog kriminala prijevremeno je penzionisan. Sud je presuđivao u njegovu korist, ali se ništa nije desilo. Slučaj na koji je on ukazivao ostao je potpuno neistražen, Petrović je podsjetio.
„Nije bilo jasno koja služba bezbjednosti je zadužena za šta, tako da se nije znalo kome uputiti pitanja i nije bilo moguće pratiti rad službi. Nije bilo nikakvih informacija o njihovom radu, nadzoru i kontroli. Iako je bilo pokušaja skupštinskog odbora da izvrši nadzor rada službi, službe su uvek uspijevale da spriječe te rijetke pokušaje. U međuvremenu, budžet za rad službe je nekoliko puta bitno uvećan, uglavnom kroz rebalans budžeta. Nikada nismo dobili informaciju zbog čega su službi bila potrebna ta dodatna finansijska sredstva, kakva oprema je kupljena tim novcem, zbog čega je kupljena i u koje svrhe je korišćena. Kasnije smo saznali da je nešto od te opreme korišćeno za protivzakonito prisluškivanje“, rekla je Lembovska.
Pristupanje Crne Gore NATO-u podrazumijevalo je reformu sektora bezbjednosti, što je jedan od razloga zašto reforma službi bezbjednosti nije bila obuhvaćena dosadašnjim zahtjevima u okviru EU integracija. EU bi morala da postane zainteresovana za rad službi bezbjednosti prije nego što se dese radikalne krize kao što se dogodilo u Severnoj Makedoniji, objasnila je Dina Bajramspahić iz Instituta alternativa.
