11 NVO uputilo pismo predsjedniku Sudskog savjeta

Institut alternativa je jedan od potpisnika pisma koje su jedanaest organizacija civilnog društva uputile predsjedniku Sudskog savjeta Crne Gore, gospodinu Mladenu Vukčeviću povodom odlučivanja o prijavama kandidatkinje za izbor na funkciju predsjednika Vrhovnog suda i kandidata za izbor na funkcije predsjednika osnovnih sudova u Podgorici, Baru, Plavu, Rožajama i Kotoru. 

Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani gospodine Vukčeviću,

na javni oglas za izbor predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore prijavila se aktuelna predsjednica Vrhovnog suda, gospođa Vesna Medenica, a na javne oglase za izbor predsjednika Osnovnog suda u Baru, Podgorici, Kotoru, Rožajama i Plavu prijave su podnijeli, pored ostalih, i aktuelni predsjednici tih sudova, gospoda Goran Šćepanović, Zoran Radović, Branko Vučković, Zahit Camić i Hilmija Sujković. Svi pomenuti su najmanje dva puta bili birani na funkcije predsjednika sudova kojima trenutno predsjedavaju, a gospoda Camić i Vučković su te funkcije obavljali u čak pet i sedam mandata.

Amandmanom na član 124 Ustava Crne Gore, koji je 31. jula 2013. godine stupio na snagu, propisano je: ”Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta.”3 Izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, koje su stupile na snagu 1.1.2016. godine, propisano je ”Isto lice može biti birano za predsjednika istog suda najviše dva puta” (čl. 42, st. 1).

Sudski savjet je juče, 31. maja 2019, zaključio da su kandidature predsjednika sudova koji su već dva ili više puta obavljali dužnost validne, i da bi primjena pomenute odredbe u odnosu na njih značila povratnu primjenu zakona koja je Ustavom zabranjena (čl. 147). Može se očekivati da će isto tumačenje biti primjenjeno i na kandidaturu dosadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, koja je već dva puta bila birana na tu funkciju.

Protivimo se takvom tumačenju Ustava Crne Gore i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Smatramo da ovdje nema mjesta primjeni pravila o zabrani retroaktivnosti jer povratnog dejstva zakona u ovom slučaju nema. Prema stavovima Ustavnog suda Crne Gore ”odredba zakona ima povratno dejstvo kada se odnosi na prava i pravne odnose koji su stvoreni i okončani ranije, prije njegovog stupanja na snagu”. Izmjene Ustava iz 2013. godine i novi Zakon o Sudskom savjetu i sudijama iz 2016. godine ne primjenjuju se na prava i pravne odnose koji su nastali prije njihovog donošenja.

Podsjećamo da je gospođa Medenica prvi put izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore 19.12.2007. godine. Taj njen prvi mandat trajao je preko šest i po godina5, sve dok nije ponovo, drugi put, izabrana na istu funkciju 26.07.2014. godine. Konkurs, povodom koga vam se obraćamo, raspisan je zato što joj uskoro ističe drugi, petogodišnji, mandat.

Izbor gospođe Medenice po treći put na funkciju predsjednice Vrhovnog suda bi predstavljao grubo kršenje člana 124, stav 5 Ustava Crne Gore. Još za trajanja njenog prvog mandata na mjestu predsjednice Vrhovnog suda, ustavotvorac je usvojio ovu odredbu koja eksplicitno zabranjuje da jedna ista osoba bude birana za predsjednika Vrhovnog suda više od dva puta.

Član 124 stav 5 Ustava glasi: “Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”, i nije ga moguće tumačiti tako da neko lice, uključujući gospođu Medenicu, može i treći put da bude izabrano za predsjednika toga suda. Konkretno, gospođa Medenica je već dva puta birana na funkciju predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore. Činjenica da su je dva puta (2007. i 2014.) na tu funkciju birala dva različita organa, prvi put Skupština Crne Gore, a drugi put Sudski savjet, apsolutno nije od značaja za primjenu ove ustavne odredbe. Za Ustav je relevantna činjenica da je isto lice već dva puta birano na istu funkciju predsjednika Vrhovnog suda. Da nije tako, ustavotvorac bi kvalifikovao izbor tako da kao relevantan uzme, na primjer, samo izbor od strane Sudskog savjeta (”Sudski savjet može isto lice izabrati za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”) ili samo onaj izbor posle određene vremenske odrednice, npr. 2013. godine. Ali to ustavotvorac nije učinio i samim tim je uskratio prostor za bilo kakve manipulacije kojima bi se istom licu, koje je već dva puta birano, na bilo koji način omogućio i treći mandat na tako važnoj funkciji kakva je predsjednik Vrhovnog suda.

Takođe, ne manje važno, u ovom slučaju je isključena analogija sa slučajem osporavanog trećeg mandata prvog predsjednika države Crne Gore, Filipa Vujanovića. Ustavna odredba je u njegovom slučaju propisivala da ”Isto lice ne može više od dva puta biti predsjednik Crne Gore” i Ustavni sud je zaključio da je on u prvom mandatu bio predsjednik jednog drugog entiteta, Republike Crne Gore, tada u državnoj zajednici sa Srbijom, a ne samostalne Crne Gore. S druge strane, gospođa Medenica je i prvi i drugi put birana u istoj državi Crnoj Gori i to za predsjednicu jednog istog Vrhovnog suda Crne Gore, koji se u međuvremenu ni na koji način nije mijenjao.

Tumačenje da se radi o novom pravilu, koje treba primjenjivati tako da izbori na funkcije predsjednika sudova prije njegovog stupanja na snagu nisu postojali, nije opravdano, imajući u vidu i značenje i cilj pravila o kome govorimo. Ne radi se o povratnom dejstvu Ustava, tj. zakona, jer se pravilo primjenjuje na izbore posle 2013. i 2016. godine, dakle, ubuduće, i odnosi se na kriterijume za obavljanje odgovorne javne dužnosti u opštem interesu, a ne na ostvarenje nekog stečenog ili ljudskog prava. Predsjednici sudova se biraju po propisima i pravilima koji važe u vrijeme postupka izbora. U konkretnom slučaju pravila i uslovi izbora propisani su znatno prije pokretanja postupka izbora, prije šest godina, odnosno prije četiri godine.

Ako se u tom postupku prethodni mandati, kao jedan od uslova za izbor, ne bi računali, onda se ni ostali uslovi ostvareni prije izmjena Ustava i donošenja Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, takođe ne mogu računati. Tako se ne bi mogle računati ni prethodno stečene godine radnog iskustva, pa kandidatkinja i kandidati u tom smislu ne bi ni ispunjavali uslove za izbor. U protivnom, Sudski savjet bi pokazao da uzima u obzir samo one prethodno ostvarene uslove i činjenice koje kandidatkinji i kandidatima idu u korist, dok ostale zanemaruje s izgovorom da se radi o retroaktivnoj primjeni propisa.

Zabrana retroaktivnosti štiti stečena prava, odnosno ljudska prava i slobode. U tom smislu, primjenom ustavnog ograničenja da isto lice ne može više od dva puta biti birano za predsjednika Vrhovnog suda, ne dira se u neko stečeno ili ljudsko pravo gospođe Medenice i ostalih pomenutih kandidata za predsjednike sudova. Venecijanska komisija je već objasnila da pojedinačni interes javnih funkcionera na ponovni izbor nije ljudsko pravo. I Ustavni sud Crne Gore je utvrdio da se ”pravo na stabilnost zaposlenja s aspekta odredbe člana 6 Konvencije (MOR, prim. aut.), po svojoj prirodi ne može smatrati individualnim (ljudskim) pravom koje bi, samo za sebe, imalo kvalitet stečenog prava koje pripada pojedincu i koje bi skladno tome, po prirodi stvari bilo zaštićeno i u razdobljima promjene zakonskih režima.” U ovom kontekstu je važna i praksa Ustavnog suda Republike Slovenije po kojoj ”suženje ili ukidanje već ostvarenih prava ne znači povratno dejstvo zakona kada se uvedena mjera odnosi na vrijeme nakon njegovog stupanja na snagu”, dok ”samo smanjenje ili oduzimanje prava za vrijeme prije stupanja na snagu zakona znači pravu retroaktivnost”. Ovdje je važno primijetiti da se gospođi Medenici i drugim predsjednicima sudova koji su birani dva ili više puta ne dira u mandat i prava koja su ostvarili prije izmjena Ustava i zakona i ni na koji način im se ne smanjuju ili oduzmaju prava koja su stekli po ranijim propisima. Zbog toga je apsurdno govoriti o retroaktivnoj primjeni propisa.

Što se tiče svrhe odredbe (ratio legis) da isto lice ne može biti birano za predsjednika istog suda više od dva puta, treba imati u vidu da je pravilo o sprječavanju da ista lica više godina obavljaju iste javne funkcije značajna demokratska tekovina. Ograničavanje broja mandata predsjednicima država služi ”da bi se spriječile neprimjerene koncentracije lične moći”, prema shvatanju Venecijanske komisije.11 Svako odustajanje od ovog ograničenja, za Venecijansku komisiju predstavlja ”korak unazad u smislu demokratskih dostignuća”.12 Prema tome, radi se o pravilu koje predstavlja demokratski iskorak u opštem interesu, dok, kako je gore istaknuto, pravo na reizbor državnih funkcionera nije apsolutno zaštićeno ljudsko pravo. Štaviše, ako bi se dozvolio treći mandat gospođi Medenici i drugim predsjednicima, radilo bi se o očigledno nezakonitom povlađivanju njima, tj. diskriminaciji svih ostalih na koje bi se Ustav i zakon ubuduće adekvatno primjenjivali. U slučaju gospođe Medenice, i ostalih predsjednika sudova koji su već dva puta birani na tu funkciju, nema ugrožavanja njihovog ljudskog prava da budu predsjednici sudova, jer takvo pravo ne postoji. Njihovo pravo na rad, pravo da obavljaju osnovnu, sudijsku profesiju, ni na koji način nije ugroženo zabranom da ponovo budu izabrani na predsjedničke funkcije.

U odnosu na kandidate za izbor za predsjednike sudova, ako su birani na funkciju istih sudova dva puta, a svi postojeći predsjednici sudova koje smo pomenuli – jesu, ta činjenica ih diskvalifikuje od ponovnog izbora. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama ne govori o tome da ne mogu obavljati ”više od dva puna mandata”, već da ne mogu više od dva puta biti ”birani” na tu funkciju. Sudski savjet je od 2008. počeo da ”bira” predsjednike sudova, i sve pomenute je Sudski savjet prethodno i izabrao na te funkcije, tako da se u ovom slučaju radi i o istom organu koji ih je birao. Konačno, usvajanje stava da novo računanje istorije izbora predsjednika sudova zavisi od organa koji ih bira ili kriterijuma po kojima se biraju, omogućilo bi vječni opstanak na funkcijama državnim funkcionerima zahvaljujući neznatnim promjenama u proceduri izbora. I to bi bila, jednostavno rečeno, prevara opšteg interesa.

Poštovani predsjedniče i članice i članovi Sudskog savjeta, radi vladavine prava i poštovanja Ustava i zakona Crne Gore apelujemo na Vaš profesionalni i ljudski dignitet i integritet da se usprotivite ambicijama kandidovanih predsjednika sudova da protivpravno nastave da predsjedavaju sudovima kojima su predsjedavali najmanje deset godina, a gospoda Camić i Vučković čak dvadeset šest i trideset godina.

Podsjećamo i da je prethodni predsjednik države, gospodin Filip Vujanović, u sličnoj pravnoj situaciji u januaru 2014. godine spriječio uzastopni, treći izbor pojedinih članova Tužilačkog savjeta, koji je zakon u međuvremenu zabranio, pa je tako uspješno odbranio zakonom propisani javni interes.

Očekujemo da ovaj zadatak dostojanstveno obavite, uzimajući za prioritet opšti interes zaštite ustavnosti i zakonitosti, kao i zaštitu ugleda i integriteta crnogorskog sudstva, umjesto privatnih interesa. Pomislite i na to kakve bi posljedice ovakvi ponovni izbori suprotni Ustavu i zakonu mogli imati na povjerenje građana u sudstvo, vladavinu prava i spremnost državnih institucija kao što su Sudski savjet, Vrhovni sud i drugi sudovi da poštuju Ustav i zakone.

S poštovanjem,

Nevladine organizacije:
Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS, advokat Veselin Radulović, pravni zastupnik
Institut alternativa, Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora
Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, advokat Velija Murić, izvršni direktor
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Ervina Dabižinović, koordinatorka
Adamas, Katarina Bošković, izvršna direktorica
Centar za građanske slobode, Boris Marić, direktor
Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina “Pravozastupnik”, Budislav Minić, izvršni pravozastupnik
Media centar, Goran Đurović, direktor
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević, izvršna direktorica
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Ana Novaković, izvršna direktorica

Pismo upućeno predsjedniku Sudskog savjeta Crne Gore možete pogledati ovdje.

Izvještaj Evropske komisije u brojkama: Sve manje napretka

U najnovijem izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru, koji je objavljen 29. maja 2019. godine, ponavlja se prosječna ocjena o ograničenom napretku koja ukazuje na neuspjeh zemlje da uđe u naprednije reforme koje bi pokazale opipljivije rezultate.

Prosječna ocjena na osnovu analize 33 poglavlja je minimalni napredak od kojeg su gori samo “nazadovanje” (backsliding) ili “odsustvo napretka” (some/limited progress) ili brojkama izraženo 3,09.

Detaljniju analizu Izvještaja za Crnu Goru koju je pripremio Institut alternativa možete pogledati na sljedećem linku: Prvi u trci, a daleko od odlikaša. 

 

Prvi u trci, a daleko od odlikaša

Ovogodišnji izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori relativizuje lidersku poziciju u odnosu na ostale zemlje Zapadnog Balkana; pojedine eksplicitne kritike podudaraju se sa nalazima Instituta alternativa i odlažu dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24.

Crna Gora, zajedno sa Srbijom, drugom zemljom koja je u zvaničnom procesu pregovora o EU članstvu, ostala je u sjenci Albanije i Sjeverne Makedonije, koje su “pobrale” više pohvala od EU zvaničnika u zvaničnom predstavljanju ovogodišnjeg paketa proširenja.

Slično ranijim godinama, tim Instituta alternativa (IA) je analizirao izvještaj o Crnoj Gori; zaključak je sličan i ponavlja se prosječna ocjena o ograničenom napretku koja ukazuje na neuspjeh zemlje da uđe u naprednije reforme koje bi pokazale opipljivije rezultate.

Drugim riječima, prosječna ocjena na osnovu analize 33 poglavlja je minimalni napredak od kojeg su gori samo “nazadovanje” (backsliding) ili “odsustvo napretka” (some/limited progress) ili brojkama izraženo 3,09. Slična je i prosječna ocjena sveukupnog stanja u poglavljima (3,03). Ni prošle ni ove godine, nismo zaslužili nijednu peticu.

Ove ocjene prate metodologiju Evropske komisije, koja od 2015. godine, podrazumijeva dva nivoa ocjenjivanja – “presjek stanja” i “ocjenu napretka”. Prvi nivo se odnosi na ocjenu sveukupnog stanja u oblastima koja pokrivaju pojedina poglavlja, dok se drugi nivo fokusira na izdvojenu ocjenu napretka koji je ostvaren u proteklih 12 mjeseci, tj. od objavljivanja prethodnog izvještaja. Moguće ocjene za presjek stanja su “početna pripremna faza, određeni nivo spremnosti, umjerena spremnost, dobar i visok nivo spremnosti”. Nazadovanje je najniža ocjena koja se može dobiti po drugom osnovu. Slijede je “odsustvo napretka, ograničeni napredak, dobar napredak i značajan napredak”.

Sumirani rezultati pokazuju da je Crna Gora ostvarila neki pomak u odnosu na prošlu godinu u četiri poglavlja, dok je u pet poglavlja dobila lošije ocjene nego prošle godine. Osim pet poglavlja u kojima se nazadovalo u odnosu na prošlu godinu, Evropska komisija je dala nižu ocjenu i za napredak u oblasti reforme javne uprave (sa 4 na 3), koja nije poglavlje ali je oblast od posebne važnosti pa je Komisija takođe ocjenjuje.

I ove godine je (ne)sloboda izražavanja i medija najalarmantija oblast u kojoj nije zabilježen napredak, ali joj se pridružuju i pojedine druge zabrinjavajuće ocjene, naročito u pogledu izbornih zloupotreba, borbe protiv korupcije, i slobodnog pristupa informacijama.

Naime, prateći pozive za proaktivnijim i kredibilnijim pristupom od strane Agencije za sprječavanje korupcije, koji su bili prisutni u tzv. nezvaničnim dokumentima o stanju u poglavljima 23 i 24 (tzv. non paper), Evropska komisija je jasno zadržala stav o nedovoljnoj efikasnosti ove institucije, i naročito ukazala na kontroverznost odluke ASK da sakrije odluku kojom je Demokratska partija socijalista prekršajno kažnjena zbog nepravilnosti u finansiranju, koje je osvijetlila tzv. afera “koverat”.

IA, koji je i tražio uvid u predmetnu odluku zahtjevom za slobodan pristup informacijama, je ranije ukazao da je odluka ASK neutemeljena i usmjerena na zaštitu DPS-a a ne javnog interesa, i pokrenuo tužbu pred Upravnim sudom kako bi se izborio za pravo javnosti da zna koju logiku je primijenila Agencija da primijeni Zakon o prekršajima kao odgovor na jednu od najozbiljnih političkih afera u istoriji zemlje.

Razlog za brigu Evropske komisije je i primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama, i rastući trend na koji je IA takođe ukazao u svojim analizama u oblasti upravljanja javnim finansijama, da se informacije o raspolaganju državnim budžetom proglašavaju tajnom. Poziv za usaglašavanje ovog Zakona sa međunarodnim standardima poklapa se sa našim ocjenama da su njegove izmjene iz 2017. godine unazadile transparentnost crnogorske javne uprave.

Ukazano je i da su, uprkos unapređenju elektronske platforme za sprovođenje javnih rasprava o propisima i strategijama, javne rasprave o važnim zakonima koji se tiču građana izbjegnute i da nema suštinskog uključivanja zainteresovanih strana u razvoj javnih politika, na šta IA redovno upozorava u svojim monitoring izvještajima o reformi javne uprave.

Novina ovogodišnjeg izvještaja je i jasno ukazivanje da borba protiv organizovanog kriminala zaostaje u oblastima koje zadiru u etablirane interese lokalnih grupa.

Zato bi dan objavljivanja ovog izvještaja trebalo da bude dan otriježnjenja za mnoge crnogorske državne organe koji se godinama samozavaravaju statistikama u koje niko ne vjeruje. Nakon sedam godina pregovara, nema zelenog svjetla za otvaranje poslednjeg preostalog, poglavlja 8. Nema zelenog svjetla ni za dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24 jer privremena mjerila za ova poglavlja nisu još uvijek ispunjena, na šta je IA u kontinuitetu ukazivao i pozivao Vladu da preuzme dodatne aktivnosti ka njihovom ispunjenju. Izbori u Evropskoj uniji nisu obeshrabrili Evropsku komisiju da snažno podrži Albaniju i Sjevernu Makedoniju, dok je neskriveno nezadovoljstvo Crnom Gorom i Srbijom.

Iako diplomatskim jezikom, Crna Gora je dobila eksplicitne kritike za zabrinjavajuća dešavanja u pojedinim oblastima, dok je, na drugoj strani, primjera radi Sjeverna Makedonija dobila “vjetar u leđa” za “postojani tempo” sprovođenja reformi, “fundamentalne promjene” kroz koje prolazi i “opipljive rezultate u oblasti pravosuđa, borbe protiv korupcije, reforme obavještajnih službi i javne administacije”.

Izražavamo zadovoljstvo što je Komisija u samoj završnici svog mandata pokazala integritet i dosljednost u insistiranju na ispunjenju kriterijuma, kako bi vlasti regiona rasprišile iluzije da se bez stvarnih reformi može ići naprijed. Nadamo se da će i u novom manadatu istrajati na pristupu koji će znati da nagradi zasluge pojedinačnih zemalja u sprovođenju reformi, ali i demaskira simulaciju reformi i retoriku vladajućih elita, koje umjesto suštinske privrženosti demokratskim vrijednostima nastoje da tehničke izmjene i prolongiranje rada na zakonodavnim izmjenama predstave kao suštinski napredak.

Pogledajte naš Infografik o ocjenama iz najnovijeg Izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru.

Tim Instituta alternativa

Titula “lidera u regionu” predstavlja teret i test

Crna Gora se mora konačno pomaći iz faze prividnog sprovođenja reformi i shvatiti da titula lidera u procesima evropskih integracija nije nešto na što bi se trebalo osloniti, već predstavlja teret i test.

To je saopšteno na okruglom stolu „Oblikovanje puta evropskih integracija Crne Gore – ključni izazovi i aktuelna politička dešavanja“, koji je Centar za monitoring i istraživanja (CeMI) organizovao u saradnji sa Aspen institutom u Berlinu.

Na okruglom stolu je ocijenjeno da je neophodno da, kako bi Crna Gora prevazišla trenutnu situaciju, Evropska unija zauzme direktan i jasan stav kako je u pitanju isticanje gorućih problema, kao i da počne koristiti instrumente koje ima na raspolaganju.

Istraživačica javnih politika u Institutu Alternativa, Ana Đurnić, istakla je da stvaranje ambijenta u kome se dešavaju izbori u CG prevazilazi izbornu kampanju i izborni dan, te da Evropska komisija treba da obezbijedi sopstvenu procjenu i da se u ocjeni izbora ne oslanja isključivo na izvještaje OEBS/ODIHR.

“Izborne zloupotrebe u Crnoj Gori su posljedica dugogodišnjih Vladinih neuspjeha da spriječi monopol i korupciju u javnim nabavkama, političko zapošljavanje u javnom sektoru, netransparentno, diskreciono odlučivanje o raspodjeli sredstava iz tekuće budžetske rezerve, nedostatak kontrole nad raspodjelom socijalnih davanja i državnih pozajmica“, rekla je Đurnić.

Ocijenila je da u Crnoj Gori nema političke odgovornosti za korupciju i izborne zloupotrebe, te da institucije vrlo površno rade na sprječavanju i procesuiranju takvih slučajeva, što je pokazala i najnovija afera “Koverat”.

Specijalni izaslanik Ministarstva vanjskih poslova Njemačke za jugoistočnu Europu, Tursku i zemlje EFTA, ambasador Christian Hellbach, napravio je presjek napretka zemalja Zapadnog Balkana i izazova s kojima su se susrele na putu evropskih integracijskih procesa.

On je naglasio da, iako je otvaranje pregovaračkih poglavlja važno, njihovo zatvaranje je ono što se zaista broji.

Ambasador Hellbach je takođe naglasio da postoji imperativna potreba da se omoguće sveobuhvatne reforme usmjerene ka mijenjanju trenutnih političkih navika i uklanjanju strukturnih nedostataka u državnim institucijama u Crnoj Gori.

Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja, Zlatko Vujović, govorio je o neophodnosti rada na daljnjem jačanju vladavine prava i suzbijanju postojećih elemenata korupcije na najvišim nivoima države.

U tom smislu, Crna Gora je i dalje duboko obilježena velikim političkim uplitanjem i zloupotrebom državnih resursa, što dodatno otežava uspostavljanje nezavisnih pravosudnih i odgovornih državnih institucija koje su preduslov za postizanje neophodnih društveno-političkih i ekonomskih promjena.

On je ocijenio da korupcija na najvišim nivoima države i dugotrajni bojkot parlamenta od strane opozicije samo podstiču osjećaj nejednakosti i nekažnjivosti, kao i nepovjerenje javnosti u integritet rada Vlade.

Izvršna direktorica CeMI-ja, Nikoleta Đukanović, izrazila je zabrinutost u vezi sa nedovršenim reformama u oblasti izborne administracije i nefunkcionalnosti Odbora koji je bio zadužen za pripremu dugo očekivanih zakonskih rješenja, kao i za rad na sprečavanju zloupotrebe državnih i administrativnih sredstava, povećanje transparentnosti i uspostavljanje zajedničke osnove među različitim parlamentarnim frakcijama.

Kao i u slučaju izbornih reformi, ostvarivanje konkretnih rezultata u oblasti vladavine prava ometeno je nedostatkom političke volje i tendencijom da se zaštiti privatni ispred javnog interesa.

„U tom smislu, očekuje se da će EU podržati napore građanskog društva i drugih relevantnih strana da se krene naprijed sa sveobuhvatnim i strukturnim reformama koje predstavljaju kamen temeljac demokratije“, rekla je Đukanović.

Događaj je organizovan u okviru projekta „Unapređenje ekspertize i uticaja politike CeMI-ja na nacionalnom i međunarodnom nivou“, koji je finansiran od strane Open Society Foundations – Think Tank Fund.

Sastanak na temu: Poslovne tajne javnih preduzeća

Institut alternativa (IA) organizuje sastanak zatvorenog tipa sa zainteresovanim akterima, predstavnicima institucija ali i javnih preduzeća, kako bi otvorili širu diskusiju o glavnim izazovima u primjeni odredbe ’’poslovna tajna’’ kao osnov za ograničenje slobodnog pristupa informacijama.

Događaj će biti održan u petak, 31. maja, u hotelu ’’Podgorica’’ sa početkom u 11h, u okviru projekta ’’Money Watch: Civilno društvo, čuvar budžeta’’, koji sprovodimo u saradnji sa Institutom za javne finansije i NVO Novi horizont, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

NVO Zapadnog Balkana pisale Donaldu Tusku

Institut alternativa jedan je od potpisnika pisma koju su organizacije civilnog društva Zapadnog Balkana uputile Predsjedniku Evropskog savjeta, gospodinu Donaldu Tusku povodom otvaranja pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom u junu 2019. godine.

NVO i pojedinci u pismu izražavaju zabrinutost da bi dalje odlaganje pregovora o pridruživanju Sjeverne Makedonije i Albanije ozbiljno ugrozilo proevropski stav stanovništva širom regiona, se nadaju da će Evropski savjet ispuniti svoje obećanje i otvoriti pristupne pregovore sa ovim državama.

Smatraju i da bi dvije ove zemlje kandidati na Zapadnom Balkanu donijele novu energiju, stabilnost i nadu regionu, kao i da su dobrosusjedski odnosi jedan od ključnih faktora konsolidacije Zapadnog Balkana i njegove brže integracije u EU.

Inicijativa je pokrenuta na predlog Evropskog pokreta u Srbiji, a pismo je potpisalo 88 organizacija civilnog društva Zapadnog Balkana, kao i 12 pojedinaca iz regiona.

Pismo sa  listom potpisnika možete pronaći ovdje:  Pismo predsjedniku Evropskog savjeta gospodinu Donaldu Tusku

Originalno pismo na engleskom jeziku možete pronaći ovdje: Petition to President of European Council Mr. Donald Tusk