23. 01. 2019.23. 01. 2019.

Reagovanje Koalicije KUM na sječu čempresa u Baru

Lokalne vlasti moraju pažljivije i odgovornije slušati građane

Koalicija za transparentnost i borbu protiv korupcije na lokalnom nivou (KUM) ocjenjuje da je sječa čempresa u Baru primjer nefunkcionalnosti lokalne demokratije koja bi morala da se zasniva na neposrednosti i transparentnosti.

Nažalost, instituti poput javne rasprave, konsultativnog referenduma, peticije, mjesne zajednice, zbora građana i sl. postoje samo kao zakonska mogućnost, ali ne žive u praksi. Posljedice toga vidimo i u ovakvoj odluci protivnoj izraženom stavu građana i građanki Bara.

Zabrinjava činjenica da se lokalni parlament u Baru oglušio na poziv građana i građanki da se spriječi urbanističko nasilje. A upravo bi lokalni nivo vlasti morao imati poseban senzibilitet za njihove potrebe i inicijative. Pokazalo se i da je pozicija vlasti u sukobu i sa postojećim mehanizmima zaštite prava i sloboda, jer se nije čekala ni odluka nadležne sudske instance – Upravnog suda.

Koalicija KUM ukazuje na štetnost prakse izvršne i zakonodavne vlasti, bilo na lokalnom ili državnom nivou, koja ignoriše sopstvenu obavezu da javnosti odnosno građanima i građankama predoči svoje planove zajedno sa svim mogućim posljedicama. Dodatno, formalnost postupanja, poput pozivanja na stav da odluka jednog državnog organa ne odlaže izvršenje rješenja, ili da su ispoštovane formalne procedure, samo po sebi ne znači da ta vlast služi javnom interesu. Slučaj sječe čempresa u Baru, odnosno zanemarivanja snažne i opravdane građanske inicijative, ilustrativan je primjer neizvedenosti i nefunkcionalnost građanskih inicijativa i otuđenosti vlasti.

Ovo pitanje jeste otvorilo i ozbiljnu dilemu u pogledu načina ostvarenja dva nesumnjiva javna interesa a da to ne bude na štetu bilo kojeg od tih interesa – potrebe gradnje dječijeg vrtića i očuvanja parka u kojem je bilo preko 80 čempresa. Upravo je prirodno i legitimno da sami građani i građanke neposredno odluče o ovom, na primjer kroz referendum.

Koalicija KUM poziva nadležne organe, a prije svih Skupštinu opštine Bar, na uvažavanje nove građanske inicijative za obnovu parka i promjenu lokacije gradnje vrtića, kako bi se makar dijelom sanirala pričinjena šteta i ostvario javni interes. Jedino djelotvorno uključivanje građana i građanki u procese odlučivanja na lokalnom nivou doprinosi stabilnosti te zajednice i otvara mogućnosti njenog napretka.

Koaliciju za transparentnost i borbu protiv korupcije na lokalnom nivou (KUM) čini 18 OCD i to: Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), UL-Info iz Ulcinja, Institut alternativa (IA), Za Druga iz Petrovca, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Juventas, Bonum iz Pljevalja, Aktivna zona sa Cetinja, Bjelopoljski demokratski centar, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), Sindikat doktora medicine Crne Gore, Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja „Defendologija” iz Nikšića, Monitoring grupa Ulcinj – MogUL, Centar za političku edukaciju iz Nikšića, NVO Da zaživi selo iz Pljevalja, Monitorov centar za demokratiju i medije (MCDM) i Društvo Dr Martin Schneider-Jacoby iz Ulcinja.

Kolicija je formirana u okviru projekta “Smjestimo korupciju u muzej!”, koji realizuje CGO u saradnji sa partnerima i uz podršku Delegacije EU u Crnoj Gori i Ministarstva javne uprave Vlade Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom saopštenju isključiva su odgovornost članica Koalicije KUM i ne odražavaju nužno stavove EU i Ministarstva javne uprave.

23. 01. 2019.18. 03. 2019.

Deset predloga za bolji Zakon o elektronskoj upravi

Institut alternativa je u okviru javne rasprave uputio pisane komentare, predloge i sugestije Ministarstvu javne uprave, koji imaju za cilj da unaprijede Nacrt zakona o elektronskoj upravi.

Ključni problemi Nacrta zakona odnose se na propuste da se preciziraju određene odredbe i propišu odgovarajuće kaznene odredbe, na neprecizne formulacije i nedorečenosti, koje mogu ograničiti pozitivan efekat novih rješenja.

Organi moraju biti obavezani da pravovremeno ažuriraju podatke o elektronskim uslugama, kao i da opis pružanja tih usluga usklade sa novim Zakonom o upravnom postupku. U tom smislu, u navedeno zakonsko rješenje potrebno je unijeti rokove ažuriranja podataka o pojedinačnim elektronskim uslugama, kao i kaznene odredbe za netačne ili neusklađene informacije o elektronskim uslugama.

Nadalje, ukazali smo na potrebu razrade načela o prevenciji diskriminacije i propisivanja kaznene odredbe za nepoštovanje ovog načela.

Nacrt zakona ne predviđa obavezu lokalnih samouprava, u čijoj su nadležnosti usluge koje građani relativno često koriste, da razmjenjuju podatke putem jedinstvenog sistema za elektronsku razmjenu podataka. Ovakvim rješenjem se ugrožava efikasnost pružanja svih usluga koje podrazumijevaju kontakt, odnosno razmjenu podataka sa lokalnim administracijama, pa predlažemo uvođenje obaveze da i ovi organi i tijela budu u istoj obavezi kao organi državne uprave.

Potrebno je precizirati odredbu kojom se državnim organima ostavlja mogućnost da se, “kad god im priroda posla to dozvoljava”, oslobode obaveze da podatke iz elektronskih registara i informacionih sistema razmjenjuju preko jedinstvenog sistema za elektronsku razmjenu podataka.

Kako bi se obezbijedila veća efikasnost u pružanju usluga građanima, predlažemo propisivanje roka u okviru kojeg dva organa moraju da izvrše razmjenu podataka putem jedinstvenog sistema za elektronsku razmjenu podataka.

Posebnu pažnju posvetili smo predviđenom metaregistru koji, prema ovom Nacrtu, obuhvata samo elektronske registre, ali ne i sve registre koji su u posjedu obveznika Zakona. Sličnu primjedbu imamo i na rješenje kojim se uspostavlja katalog elektronskih usuga, ali ne i katalog svih usluga. Shodno tome, nemoguće je ocijeniti za koje usluge je moguće pripremiti aplikativno rješenje ili elektronsku uslugu za prijem podneska, pa i dalje ostajemo bez polaznog osnova, u odnosu na koji bi se pružanje javnih usluga moglo unaprijediti.

Predložili smo i brisanje člana kojim se predviđa osnivanje Savjeta za elektronsku upravu; ukoliko se ovo tijelo ipak zadrži, predlažemo da u svoj sastav uključi predstavnika/-cu nevladinog sektora.

Poseban problem predstavljaju nejasne nadležnosti u pogledu nadzora nad sprovođenjem zakona. Sa tim u vezi, predlog Instituta alternativa jeste da se nadležnosti Upravne inspekcije i nadležnosti inspektora za usluge informacionog društva jasno razgraniče na način što će nadzor nad dostavljanjem podataka o elektronskim registrima i informacionim sistemima nadležnom organu i nad ostalim pitanjima tehničkog karaktera vršiti inspektor za informaciono društvo, dok će nadzor nad razmjenom podataka po službenoj dužnosti vršiti Upravna inspekcija.

Dodatno, smatramo da rok od 60 za dostavljanje podataka o novim registrima ili informacionim sistemima nije srazmjeran obimu posla koji ova razmjena informacija podrazumjeva, i da ga je potrebno skratiti.

Tim Instituta alternativa

Predloge Instituta alternativa u cjelosti možete pogledati ovdje

17. 01. 2019.17. 01. 2019.

Crna Gora bez obrazloženja ostala bez organa za javne nabavke

Ukidanjem Uprave za javne nabavke, Vlada preskače korake u procesu regulisanja javnih nabavki, obesmišljava javnu raspravu o novom zakonu, mišljenje Evropske komisije i pravo javnosti da zna, suprotno onome što joj proces evropske integracije nalaže.

Vlada je novom Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave ukinula Upravu za javne nabavke, a poslove javnih nabavki povjerila Ministarstvu finansija, bez obrazloženja.

U Zakonu o budžetu za 2019. godinu, predviđen je samo novi budžetski program “uređenje sistema javnih nabavki” u okviru Ministarstva finansija, u vrijednosti od preko 358 hiljada eura, a Uprave za javne nabavke nema kao posebne potrošačke jedinice.

Kao opšte obrazloženje odluke o ukidanju pojedinih organa (uključujući i Upravu za javne nabavke), Ministarstvo javne uprave navelo je da se rukovodilo “potrebama racionalizacije uz sagledavanje zakonom utvrđenih kriterijuma, zbog prirode poslova ili manjeg obima posla”. Nije dato podrobnije objašnjenje zašto se nekada samostalni organ uprave “utopio” u Ministarstvo, dok je većina nekadašnjih organa u sastavu ministarstava reogranizovana u samostalne organe uprave.

Međutim, iz utvrđenog Zakona o budžetu za 2019. godinu, te iz opisa poslova i nadležnosti Ministarstva finansija iz Uredbe, ono neće imati niti manje niti više posla, obaveza i nadležnosti nego što ih je imala Uprava, ni manje zaposlenih, niti će trošiti manje novca.

Naime, prema Uredbi, opis poslova Ministarstva finansija u vezi sa javnim nabavkama odgovara ranijem opisu poslova Uprave za javne nabavke. Takođe, predviđeni budžet Ministarstva finansija na programu javnih nabavki je za 23 hiljade eura veći nego što je bio budžet Uprave za javne nabavke u prethodnoj godini, a budžet za zarade nije smanjen – naprotiv, on je takođe veći za 5.000 eura.

Ukupan budžet Ministarstva finansija za zarade je, u odnosu na 2018. godinu, umanjen samo toliko koliko su mu oduzeti budžeti za programe Uprava za igre na sreću i nekretnine, koje su sada samostalne potrošačke jedinice, tako da ni u toj sferi nisu ostvarene uštede.

Ukidanje Uprave za javne nabavke, dakle, neće imati implikacija na smanjenje potrošnje i “jeftiniju” javnu upravu, niti na process optimizacije, jer će u Ministarstvu finansija na javnim nabavkama raditi jednak broj ljudi kao u Upravi, a trošak za njihove zarade će se povećati.

Osim što javnosti nije obrazložila ukidanje Uprave, Vlada nije ni utvrdila konačni Prijedlog Zakona o javnim nabavkama i poslala ga Skupštini, iako je to bilo planirano za prošlu godinu.

Nacrt Zakona o javnim nabavkama koji je bio na javnoj raspravi u martu i koji je u septembru poslat Evropskoj komisiji na mišljenje,predviđao je samostalnost Uprave za javne nabavke. U odnosu na tu verziju, Zakon je, dakle, potrebno opsežno revidirati prije slanja Skupštini na usvajanje, kako bi se on uskladio sa Uredbom.

U prethodne dvije godine, Vlada nije pokazala jasnu strategiju regulisanja javnih nabavki, iako je u pitanju oblast prepoznata kao posebno rizična za korupciju. Nekoliko naizgled nasumičnih i neobrazloženih aktivnosti, poput izmjena Zakona o javnim nabavkama u junu 2017. godine, bez javne rasprave i mišljenja Evropske komisije, odugovlačenje sa pripremom novog Zakona i preskakanje koraka u procesu pripreme, dovodi u pitanje Vladinu posvećenost da ozbiljno unaprijedi oblast u kojoj se godišnje troši preko pola milijarde novca građana.

Vlada je stoga dužna da javnosti objasni odluke koje je u prethodnom periodu donijela i kaže da li za to ima saglasnost Evropske komisije. Takođe, na poslanicima u Skupštini je odgovornost da, kada Zakon o javnim nabavkama do njih dođe, pitaju Vladu šta ju je opredijelilo za rješenje drugačije od onog koje je bilo na javnoj raspravi i koje je poslato Evropskoj komisije na mišljenje.

Ukidanjem Uprave za javne nabavke, Crna Gora je postala jedina država u regionu koja nema samostalni organ uprave za nadgledanje javnih nabavki.

Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika

16. 01. 2019.29. 01. 2019.

Stevo Muk za DN Vijesti: Prvi put da odmetnik uzvrati udarac DPS-u

Slučaj Duška Kneževića mogao bi dobiti drugačiji epilog od ranijih, sličnih afera, na kojima se nakupila paučina u fiokama pravosudnih organa, ukoliko se ispostavi da u DPS-u postoje snage koje mogu i hoće da ovu aferu upotrijebe za ostvarenje sopstvenih političkih ambicija, ocijenio je Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA), Stevo Muk.

Paradoksalno je, kaže Muk, da opozicija, NVO i mediji traže da crnogorsko pravosuđe privede pravdi krivce za ovaj i druge slučajeve, dok istovremeno tvrde da su te iste institucije zarobljene i režimske. Brojne nerasvijetljene afere u koje su umiješani najviši zvaničnici vlasti odmah je, na početku slučaja Duška Kneževića, otvorilo pitanje od milion dolara – da li će se i sada sve završiti kao u aferama šverca duvana, S.Č., “Telekoma”, “Snimka”, “Limenke”… Ili će slučaj Kneževića dobiti drugačiji epilog.

Jedina afera koja je rezultirala svojevrsnom političkom i pravosudnom kaznom može se smatrati „Zavala“ i niz slučajeva u Budvi.

Iako je osuđeni šef kriminalne grupe u Beogradu na slobodi, činjenica je da je Milo Đukanović eliminacijom Svetozara Marovića izgubio do tada najozbiljnijeg konkurenta u partiji. Na drugoj strani, DPS je kažnjen gubitkom vlasti u Budvi iako je samo prije dva izborna ciklusa uživao podršku preko dvije trećine birača iz tog grada.

Muk podsjeća da se sada prvi put dešava da tajkun takvog ranga, doskora vrlo blizak Đukanoviću i DPS-u, najprije biva izložen ”progonu” zvaničnih institucija, da bi zatim lično i javno uzvratio udarac iznoseći ozbiljne optužbe sa očiglednim dokazima. „Niko naravno ne zna šta Knežević još ima i šta želi da ponudi javnosti. Moguće da u njegovoj arhivi postoje i drugi važni slučajevi zloupotreba“, kaže Muk.

On kaže da dalji pravosudni proces prvenstveno zavisi od specijalnog državnog tužilaštva šta god Knežević ponudi.

„Ako je Knežević speman da svjedoči i nudi dokaze za svoje tvrdnje, potrebno je da na drugoj strani imamo Specijalno tužilaštvo koje je spremno da svjedoka zaštiti i da vjerodostojno vodi postupak. Očekujem da će tužilaštvo pokušati da umiri javnost otvaranjem izviđaja u ovom slučaju, a poznato je koliko dugo se izviđaji u slučajevima koji vode do vrha DPS-a vode i kako bivaju okončani“, kaže Muk.

Nije potrebno ići dalje od Hrvatske pa vidjeti kako na krupne afere reaguje politička elita i javnost države koja je prošla kroz nekoliko ciklusa smjene vlasti. Hrvatski premijer Andrej Plenković brzo se ogradio od tajkuna Ivice Todorića i Agrokora i skoro na dnevnoj bazi informisao javnost, iako na kašičicu, o procesu koji je drmao finansijski sektor te države.

Crnogorski premijer Duško Marković koji je u sistemu najodgovorniji i koji bi trebalo da bude najprozvaniji, odmah iza lidera DPS-a, do sada se nije oglašavao. DPS se oglasio jednim saopštenjem u kojem se samo kratko osvrće na snimak na kojem se vidi kako Knežević daje njihovom zvaničniku Slavoljubu Stijepoviću 97, 5 hiljada eura. Muk kaže da je DPS svojim saopštenjem potvrdio da neće priznati učešće u očigledno nezakonitim radnjama, te da će debatu kao i ranije prebacivati na teren političke borbe, optužujući aktere za nove pokušaje političke destabilizacije, a samog Kneževića za pokušaj pritiska na državne organe.

„Ostaje otvoreno pitanje da li će unutar DPS-a ova afera ubrzati proces raslojavanja, odnosno da li će se unutar DPS-a pojaviti i osnažiti političke snage koje mogu i hoće da ovu aferu upotrijebe za ostvarenje sopstvenih političkih ambicija. Ukoliko se ispostavi da takve snage postoje i imaju kontrolu nad značajnim partijskim i državnim polugama moći, slučaj Duška Kneževića može dobiti neuobičajeno ubrzanje i drugačiji epilog od ranijih sličnih afera“, zaključio je Muk.

Mogli bismo saznati kako je Đukanović zaradio prvi milion

Prema riječima Muka, dva slučaja mogu biti posebno važna ukoliko Knežević odluči da ih učini javnim:

„Objašnjenje nastanka prvog miliona Đukanovića i slučaja “Telekom“. Ukoliko Knežević bude bio spreman da vjerodostojno “otvori“ ova dva slučaja to može biti nešto preko čega se ne može olako preći“, naveo je Muk.

Američka komisija za hartije od vrijednosti dovela je u vezu Anu Đukanović, što je kasnije potvrdio i njen brat i šef države i DPS-a Milo Đukanović, sa korupcijom prilikom privatizacije Telekoma, dok je Đukanović prvi formalni milion „zaradio“ na osnovu kredita londonske filijale Pireus banke. Od njega je kupio akcije Prve banke koje su u kasnije skočile, čime je objasnio kako je vratio sporni kredit.

U oba slučaja pominjane su firme povezane sa Duškom Kneževičem, a ovi slučajevi mogli bi izaći iz domena crnogorskog pravosuđa ako se pojave neki novi momenti.

Knežević je kazao da je sa SDT Milivojem Katnićem u septembru 2017 razgovarao o aferi “Telekom”, porodici Đukanović, vili koja se gradi pored vile “Gorica” i njena namjena, prodaja Elektroprivrede italijanskoj A2A, sudski procesi sa kompanijom “Kaspia” koja je u vlasništvu porodice ministra u Vladi Azerbejdžana Kamaladina Haydarova.

Autor: Vladan Žugić