Institut alternativa, zajedno sa partnerima, organizuje konferenciju “Ka boljoj javnoj upravi u Crnoj Gori”, sjutra, 10. maja u hotelu Ramada sa početkom u 11h.
Na konferenciji ćemo diskutovati o suštinskim rezultatima reforme javne uprave, ključnim problemima i izazovima koje je potrebno prevazići kako bi građani Crne Gore dobili depolitizovanu i profesionalnu administraciju, njima na usluzi.
Predstavićemo i nalaze našeg drugog po redu monitoring izvještaja, koji ukazuju na ključne tačke spoticanja u reformi javne uprave.
U uvodnom dijelu konferencije govoriće:
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora, Institut alternativa,
Miguel Magro Gomez, programski menadžer za socijalnu politiku i civilno društvo, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori,
Nataša Petrović, programska menadžerka, Balkanski fond za demokratiju,
Goran Jovetić, državni sekretar, Ministarstvo javne uprave.
Marija Hajduković, načelnica Odjeljenja za upravljanje procesom reforme javne uprave, Ministarstvo javne uprave,
Jelena Mrdak, programska menadžerka, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP),
Dragan Đurić, programski menadžer, Regionalna škola za javnu upravu (ReSPA).
Moderatorka diskusije biće Aleksandra Vavić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa.
Konferencija završni je događaj projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a koji finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD.
Predmet ove analize je rad Agencije za sprječavanje korupcije u oblastima kontrole imovinskih kartona i utvrđivanja sukoba interesa javnih funkcionera. Ključni problem je tumačenje Agencije da se ona ne može baviti slučajevima sukoba interesa i imovinom funkcionera, niti procesuirati slučajeve s tim u vezi, koji su se desili prije 1. januara 2016. godine, kada je Agencije počela da radi. Agencija time sama sebi „vezuje ruke” i ograničava prostor za rad, te na taj način daje legitimitet svakom postupanju koje se desilo prije 2016. godine, bez obzira na to da li je ono zakonito ili ne.
Problem je i to što su u Agenciji dva procesa – utvrđivanje sukoba interesa i kontrola imovinskih kartona, koja su srodna i komplementarna i koja nisu slučajno smještena „pod isti krov” – vještački izolovana jedan od drugog. Agencija, naime, ne koristi imovinske kartone javnih funkcionera i državnih službenika da bi proaktivno utvrdila postojanje i eventualnog sukoba interesa.
Od četiri vrste kontrole imovinskih kartona koje vrši Agencija, jedina je suštinska potpuna provjera, u kojoj se provjerava osnov sticanja imovine, a najmanje je zastupljena u radu Agencije. Od ukupnog broja od oko 7.000 imovinskih kartona koje Agenciji godišnje podnesu javni funkcioneri i službenici, Agencija u potpunosti provjeri manje od 1%. Dodatno, Agencija ne provjerava porijeklo imovine stečene prije 2016. godine.
Kako bi Agencija efikasno radila na sprečavanju korupcije u dijelu utvrđivanja sukoba interesa i kontrole imovinskih kartona, potrebno je da ona sama napravi određene napore, ali je potreban i konsenzus drugih organa vlasti, a naročito Vlade, prvenstveno Ministarstva pravde i Skupštine, kako bi se izmijenila ograničavajuća rješenja iz Zakona o sprječavanju korupcije.
Trenutno je u Crnoj Gori dobrovoljno davalaštvo i bavljenje filantropijom jedako ekstremnim sportovima. Razlog tome jesu ekstremne pravne prepreke i stroga birokratska pravila.
U vječitoj pripremi za najgore scenarije, zakoni Crne Gore ograničavaju i sprečavaju pojedince koji u sebi zaista nose altruistički duh i filantropsku težnju, računajući da svi ljudi djeluju po principu ličnog interesa, što na sreću, nije uvijek tako.
Foto: Aktivna Zona
Jedan od primjera u kojima zakon filantropiju pretvara u ekstremni sport jeste primjer naše organizacije ”Aktivna Zona” sa Cetinja, kada smo prije godinu dana odlučili da riješimo jedan od ozbiljnijih gradskih problema. U nedostatku inicijative lokalne uprave da riješi pitanje prilagođavanja zgrade Prijestonice osobama sa invaliditetom, građani i privrednici Cetinja, na inicijativu Aktivne Zone, odlučili su se da zakonsku obavezu Prijestonice preuzmu na sebe, dajući ovim činom primjer za one dužne da ove probleme riješe. Ova inicijativa kao cilj odredila je nabavku i instalaciju pokretne elektro-motorne rampe za osobe sa invaliditetom, kako bi im se nakon 76 godina postojanja zgrade Prijestonice omogućio pristup istoj. Kako se radi o proizvodu koji nije proizveden u našoj državi, procedura dopremanja je podrazumijevala uvoz tog proizvoda. Budući da se radi o donaciji i društveno-korisnom proizvodu, računali smo na jednostavnost procedure prilikom oslobađanja od plaćanja poreskih i carinskih taksi, međutim, naišli smo na nerazumijevanje i nepoznavanje pomenute procedure od strane službenika u Upravi Carina, ali i drugih ustanova kojima smo se obratili.
Postoji nekoliko zakona, uredbi i pravilnika koji se bave ovom problematikom, a u nastavku će biti predstavljeni djelove istih koji se odnose na proizvode i usluge namijenjene osobama sa invaliditetom:
Zakon o porezu na dodatu vrijednost prepoznaje oslobađanja od plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda i usluga, a u slučajevima kada se radi o javnom interesu. Član 28 pomenutog Zakona prepoznaje više od 20 proizvoda i usluga koje je moguće osloboditi plaćanja PDV-a. Između ostalog, istim članom (alineja 10) je predviđeno oslobađanje od plaćanja PDV-a za ,,proizvode koji su posebno izrađeni za obrazovanje, osposobljavanje ili zapošljavanje slijepih i gluvih, odnosno drugih fizički ili duševno hendikepiranih lica, ako su stečeni besplatno i uvezeni od strane ustanova, odnosno organizacija čija djelatnost je obrazovanje, odnosno nuđenje pomoći tim licima i ako od strane donatora nije izražena komercijalna namjena, na osnovu mišljenja ministarstva nadležnog za poslove socijalnog staranja”.
Način na koji se institucije, preduzeća, organizacije i drugi akteri mogu osloboditi plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda ili usluge jeste opisan u posebnom ,,Pravilniku o postupku poslobađanja od plaćanja PDV-a investitora i isporuku određenih proizvoda i usluga”. Međutim, ovaj Pravilnik prepoznaje oslobađanje od plaćanja PDV-a samo u slučaju isporuke proizvoda i usluga u skladu sa međunarodnim ugovorom. Dakle, ne propoznaje se mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV-a prilikom uvoza proizvoda i usluga u slučaju da pojedinac – građanin/ka Crne Gore, ili organizacija odluči da to uradi sopstvenim novcem ili novcem prikupljenim prilikom organizovanja donatorskih akcija.
Carinski Zakon takođe prepoznaje mogućnost oslobađanja od plaćanja carine za određene proizvode i usluge, a u okviru člana 184 (alineja 6), u kom je predviđeno da ,,humanitarne organizacije, udruženja slijepih i gluvih, odnosno nagluvih osoba, lica oboljela od mišićnih i neuromišićnih oboljenja i njihovi članovi koji uvoze specifičnu opremu, urđeđaje, instrumente, rezervne djelove i potrošni materijal za potrebe tih lica”budu oslobođena od plaćanja carinskih taksi.
Dalje, članom 57 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobađenje od plaćanja carine, detaljno se opisuju proizvodi i usluge namijenjene osobama sa invaliditetom, a koje mogu biti oslobođene plaćanja carine. Naime, u tom dijelu Uredbe se navodi da ,,predmeti posebno izrađeni za obrazovanje, zapošljavanje ili društveni napredak lica sa invaliditetom”mogu biti oslobođeni plaćanja carine, a u slučaju ,,da ih uvoze ustanove ili organizacije koje se bave obrazovanjem ili pružanjem pomoći licima sa invaliditetom, koje imaju odobrenje nadležnih organa za uvoz te robe bez plaćanja carine.”Međutim, nigdje u Zakonu, ali ni u pomenutoj Uredbi nije preciziran način dobijanja odobrenja, ali ni naziv nadležnih organa, što predstavlja problem za određene državne organe koji nijesu upoznati sa ovim pravnim okvirom, te ne prepoznaju svoju odgovornost. Članom 61 pomenute Uredbe je precizirana procedura za oslobađanje od plaćanja carine, koja podrazumijeva upućivanje zahtjeva, uz koji se podnose: dokaz o registraciji organizacije; te izjava da je uvezena roba namijenjena za pružanje pomoći i rehabilitaciji lica sa invaliditetom.
Na kraju, zaključujemo da je sve proizvode i usluge namijenjene obrazovanju, podršci i pomoći osobama sa invaliditetom moguće osloboditi plaćanja carinskih taksi, dok je proizvod ili uslugu moguće osloboditi plaćanja poreza samo u slučaju da iste donira neka međunarodna organizacija. Iz komunikacije sa službenicima Uprave carina i Carinarnice Podgorice se međutim pokazalo da je oslobađanje od plaćanja carine predviđeno isključivo na osnovu međunarodnog ugovora, čime se negiraju gore navedeni član 57 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobađenje od plaćanja carine kao i Carinski Zakon, član 184 (alineja 6).
Ovo znači da vi, kao građani/ke Crne Gore, ili bilo koja organizacija/preduzeće, nijeste u mogućnosti donirati bilo koji predmet ili uslugu u slučaju da to želite uraditi svojim novcem, jer pravni okvir ne prepoznaje humanitarni rad na adekvatan način, te će vam se naplatiti PDV i carina i tako ,,nagraditi” vaša solidarnost i humanitarni rad.
Kao podsticaj radu humanitarnih organizacija i samog humantiranog rada građana treba da dođe do izmjena i dopuna pomenutih zakona, uredbi i pravilnika, koji će objediniti i pojednostaviti proceduru oslobađanja od plaćanja poreza i carine. Dodatno, po uzoru na države regiona, Crna Gora bi trebalo da usvoji Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći, koji bi afirmisao solidarnost i filantropsko djelovanje građana i privrednika.
Podaci Catalyst Balkans-a govore o filantropskom duhu u Crnoj Gori koji je na zavidnom nivou u odnosnu na zemlje regiona. Podsticanje ovakvih djelovanja, kako kod nas, tako i u regionu, dovodi do rađanja nove vrste građanske odgovornosti i rušenja zablude da živimo sami. Ovakav aktivizam podstiče se i debirokratizacijom procesa i pojednostavljivanjem zakonskih normi, u čemu najznačajniju ulogu ima javna uprava. Njena transformacija treba da donese bolje usluge i da ohrabri građane da budu aktivni, a ne da ih obeshrabri i prije nego što proces započnu. Dobročinioci Balkana treba da budu podržani u punom značenju te riječi.
Miloš Marković
Građanski aktivista
NVO Aktivna zona
Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj bloga predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Konferenciju “Ka efikasnijoj borbi protiv korupcije” organizovali smo u okviru istoimenog projekta, uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Ovog proljeća, masovna upotreba bicikla kao prevoznog sredstva na podgoričkim ulicama izgleda kao ostvariv cilj. Pored svih upozorenja – da su građani glavnog grada previše lijeni, da je automobil za njih nezamjenjiv statusni simbol, da su saobraćajni uslovi nepovoljni za bicikliranje – stanje na biciklističkim stazama ukazuje na to da se povećava broj Podgoričana i Podgoričanki koji su odlučili da isprobaju ovaj, najefikasniji način za kretanje kroz grad u kom je rastojanje između udaljenih urbanih četvrti ne veće od 10km. U kojoj mjeri javna uprava podržava ovaj proces, i kako bi ta podrška mogla da bude svrsishodnija?
Da bi građani počeli da na vožnju bicikla gledaju kao na prihvatljivu i svima dostupnu opciju za gradski prevoz potrebno je obezbijediti infrastrukturu, osigurati poštovanje saobraćajnih pravila, uporno raditi na obrazovanju svih učesnika u saobraćaju, i stalno pronalaziti načine za ohrabrivanje i podsticanje novih korisnika bicikla kao prevoznog sredstva. Za sada, ovi procesi su u Podgorici tek započeti. Tako imamo biciklističku infrastrukturu koja je isplanirana na brzinu i bez sistematičnog uključivanja javnosti u posao. Rezultat toga su brojne neravne i nebezbjedne dionice na stazama, suženi trotoari, zbunjujuće zone u kojima se signalizacija stapa sa oznakama za autobuska i taksi stajališta, zadati pravci kretanja koji povećavaju broj potencijalnih tačaka konflikta sa drugim učesnicima u saobraćaju, i biciklističke trake koje služe kao nelegalni parking za automobile. Nemoć nadležnih službi da oslobode nove biciklističke prostore od prepreka u vidu zaustavljenih i parkiranih motornih vozila ukazuje na to da sistemski problemi – loše zakonske odredbe, nedovoljno kapaciteta, nejasne procedure, nedosljedna kaznena politika – otežavaju uspostavljanje i poštovanje pravila koja bi trebalo da važe za sve učesnike u saobraćaju. Rezultat su nebezbjedne ulice, ali i smanjena djelotvornost edukativnih kampanja: kako da učimo o drugačijim i boljim načinima za kretanje kroz grad, ako sistemska podrška u vidu sprovođenja postojećih pravila izostaje?Kako da očekujemo od učesnika u saobraćaju da promijene ponašanje ako se kazne ne primjenjuju konzistentno, a podsticaji izostaju? Svaki korak u ovom procesu je, dakle, uslovljen prethodnim, i stoga poboljšanja moraju bili sistemska, sveobuhvatna, da bi bila djelotvorna i dugoročna.
Foto: Sonja Dragovic
Uzmimo primjer izgradnje biciklističke infrastrukture u Podgorici. Ne bi bilo tačno reći da poduhvat kojim je tokom proteklih par godina na podgoričkim trotoarima i ulicama omeđen prostor za bicikliste nije proizveo rezultat: odvojene staze, uz sve manjkavosti u planiranju i realizaciji radova, učinile su kretanje bezbjednijim. Uz to, obilježen prostor označio je dobrodošlicu za bicikla, koja ovim treba da budu uvedena u saobraćajne tokove kao legitimno i ravnopravno prevozno sredstvo. Minimalni očekivani rezultat – više biciklista na putu – očigledno je ostvaren. Međutim, ne znamo koliko je tačno to povećanje. Ne znamo ni koje prepreke u saobraćaju vide potencijalni biciklisti i biciklistkinje koji se još ne usuđuju da daju šansu novom prevoznom sredstvu; ne znamo koji dio ovih novih putovanja na biciklu služi zabavi i rekreaciji, a koji zapravo zamjenjuje automobil na putu do posla ili škole; na kraju, ne znamo ni koji procenat građana Podgorice redovno koristi biciklo kao prevozno sredstvo. Bez ovih podataka, tapkamo u mraku – nije moguće isplanirati poboljšanja postojećih mjera ako nam ni dometi ovih sprovedenih nijesu poznati.U zvaničnoj statistici, međutim, i dalje nema detaljnog izvještaja koji bi omogućio uvid u ovu sferu, niti je poznato kada će i da li će takav izvještaj biti naručen i sačinjen. Stoga ne može da čudi ako su aktivnosti javne uprave, smišljene sa ciljem da promocijom biciklizma poboljšaju stanje u saobraćaju, nedorečene i nepovezane. To je očekivana posljedica planiranja bez detaljno prostudiranog početnog stanja, bez redovnog kontakta sa korisnicima i bez tačno zacrtanog ishodišta. I to sve nas ostavlja u neproduktivnom i beskonačnom procesu poznatom kao „a eto, radi se nešto“ u kom nikada ne možemo biti sigurni je li to što radimo korisno, za koga je korisno, i u kojoj mjeri.
Nije toliko teško postaviti jasne ciljeve i vremenski rok u kom bi trebalo da budu ostvareni. Prema podacima Evropske biciklističke federacije, u Njemačkoj je 2012. godine 10% putnika svakodnevno za prevoz koristilo biciklo; nacionalni plan za razvoj biciklizma predviđa da bi do 2020. trebalo dostići 15%. U Češkoj planiraju da značajno poprave stanje iz 2013. kada je udio putnika-biciklista u gradskom saobraćaju bio tek 7%: rade na tome da do 2020. godine taj udio bude 10%, a da do 2025. poraste na čak 25%. Gotovo sve evropske zemlje i veći gradovi imaju strateški dokument koji sadrži smjernice za razvoj biciklističkog saobraćaja, sa kojima podsticajne mjere treba da budu usaglašene. Mi na takav dokument još čekamo. U međuvremenu, grad ulaže značajna sredstva u proširivanje važnih saobraćajnica kao što je bulevar u Donjoj Gorici, na kom ni poslije ove rekonstrukcije neće postojati odvojen prostor za bicikliste. Ako je cilj dinamičan, bezbjedan i svima dostupan biciklistički prevoz koji povezuje čitavu urbanu oblast ovo je korak unazad, jer se propusti u izgradnji velikih infrastrukturnih projekata teško ispravljaju i imaju veliki uticaj na budući razvoj gradskog saobraćaja.
Kada smo prije dvije godine razgovarali na javnoj tribini o održivoj mobilnosti, predstavnica gradske uprave svoje izlaganje zaključila je opaskom da je održiva mobilnost neophodna za „grad ugodnog življenja“, i pitanjem: „da li Podgorica može da bude takav grad?“ Odgovor na to zavisi isključivo od hrabrosti i riješenosti javne uprave, sveobuhvatnog pristupa, i razvojne politike koja će – ili neće – stvoriti uslove, prostor i podsticaj za promjene. Podgorica može da bude šta god hoćemo. Još samo da se dogovorimo šta tačno hoćemo, i da počnemo ozbiljno i posvećeno da radimo na tome.
Sonja Dragović Autorka je magistrica studija urbanizma i članica organizacije Biciklo.me
Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj bloga predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
U Specijalnom državnom tužilaštvu nema predmeta za davanje i primanje mita, koje je najvažnije krivično djelo u domenu predmeta iz oblasti koruptivnih krivičnih djela, saopšteno je na drugom panelu Instituta alternativa (IA).
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dina Bajramspahić je, na drugom panelu „Represivna borba protiv korupcije“, kazala da prošlogodišnji Izvještaj o radu Specijalnog državnog tužilaštva pokazuje da je 15 tužilaca imalo predmete protiv 1.229 osoba.
“Nemoguće je uporediti podatke iz Izvještaja o radu policije, tužilaštva i sudova, jer naša policija izvještava o krivičnim djelima i krivičnim prijavama, Tužilaštvo izvještava o licima, dok sudovi izvještavaju o predmetima. Tako da smo analizirali rezultate Specijalnog državnog tužilaštva”, pojasnila je Bajramspahić.
Prema njenim riječima, za 168 osoba je data naredba o sprovođenju istrage, što je, kako je kazala, svega 13,6 odsto od ukupnog broja.
“To navodi na razmišljanje da se moraju odrediti prioriteti u radu tog tužilaštva. Ako se to uporedi sa svim izvještajima o Crnoj Gori, koji pokazuju da je korupcija široko rasprostranjena, a problem organizovanog kriminala u Crnoj Gori izrazit, ti predmeti ostaju izvan onoga što su predmeti u radu Specijalnog državnog tužilaštva”, ocijenila je Bajramspahić.
Ona je pojasnila da je 15 tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva, podnijelo optužbu protiv deset osoba u prošloj godini, iako su, kako je navela, za 555 osoba postupci i dalje u toku.
“Osim toga, imali su i 32 sporazuma o priznanju krivice, što smatramo da je efikasno rješenje. Međutim, svi ti sporazumi su bili u okviru četiri predmeta”, pojasnila je Bajramspahić.
Ona je kazala da u Specijalnom državnom tužilaštvu nema predmeta za davanje i primanje mita.
“Specijalno državno tužilaštvo je primilo svega jednu prijavu za primanje mita, a čak ni ta nije bila u njihovoj nadležnosti, nego su je ustupili nadležnom tužilaštvu. Iz ranijeg perioda su imali predmete protiv pet osoba, ali oni su i dalje u postupku. Negdje u toj velikoj masi predmeta, ogromnog broja osoba i medijskih navoda, u potpunosti smo izgubili davanje i primanje mita, koji je najvažnije krivično djelo u domenu predmeta iz oblasti koruptivnih krivičnih djela”, poručila je Bajhramspahić.
Instutucionalni okvir u Crnoj Gori, kako je ocijenila, nije zaokružen, a Uprava policije i Specijalno državno tužilaštvo “ne rade punim kapacitetima i postoji prostor za njihovo unaprijeđenje”.
V.D. Ravnateljica Ureda za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminaliteta u državnom odvjetništvu Hrvatske (USKOK), Tamara Laptoš, istakla je da je rad tog tijela doprinio zatvaranju poglavlja 23 i 24 u pregovaračkom procesu, a time i ulasku Hrvatske u Evropsku uniju (EU).
„USKOK je kontinuirano izvještavao Evropsku komisiju o postignutom napretku u tom području i prezentovao ostvarene rezultate. Međutim, bez obzira na članstvo u EU, to ne znači da je borba protiv korupcije dovršena. Bez obzira na sve ove naše rezultate, čeka nas još puno posla“, ocijenila je Laptoš.
Ona je kazala da je vrlo mali broj presuda u odnosu na broj pokrenutih i podignutih optužbi protiv najviših državnih funkcionera.
Prema njenim riječima, dugotrajnost postupka i nedostatak pravovremenih postupaka su uticali na percepciju građana Hrvatske o korupciji.
„Sigurno je uticalo i na izvještaj Evropske komisije za 2018. godinu, u kojem se navodi da postoji nezainteresovanost Vlade da sprovodi antikorupcijske radnje i da je to permanentan problem, što sve u krajnjoj liniji ukazuje da borba u ovom pogledu nije završena“, ocijenila je Laptoš.
Ona je kazala da su značajnu ulogu u borbi protiv korupcije imale promjene zakonodavnog i institucionalnog okvira.
„Što se tiče institucionalnog okvira, izdvojila bih 2009. godinu, kada je na snagu stupio novi Zakon o kaznenom postupku, koji je za predmete iz nadležnosti USKOK-a uveo tužiteljsku istragu. To je predstavljalo značajnu promjenu u načinu rada i iziskivala je prethodnu edukaciju osiguranja prethodnih tehničkih uslova za rad, veći angažman tužitelja i veću odgovornost u radu“, kazala je Laptoš.
Ona je rekla da je druga značajna novina uvedena tim Zakonom mogućnost donošenja presude na temelju sporazuma između tužioca i okrivljenog, u slučaju kada prizna krivicu.
„Broj presuda koje se donose na temelju sporazuma stranaka se povećava iz godine u godinu. To je jako dobar pokazatelj jer upravo donošenje takvih presuda doprinosi ubrzavanju postupka, efikasnijem i ekonomičnijem upravljaju postupcima, skraćuje se samo trajanje kaznenog postupka, rasterećuju se sudovi i advokati“, istakla je Laptoš.
Ona je kazala da, iako su ta dva okvira važni preduslovi za suzbijanje korupcije, sami po sebi nisu dovoljni za ostvarivanje očekivanih rezultata.
„Mi u radu na konkretnim predmetima primjenjujemo proaktivan pristup. Nužno je da, ukoliko želite otvoriti neki složen predmet korupcije na najvišem nivou, aktivno radite na prikupljanju informacijama od samog početka kad se pojavi određena informacija. Sami prikupljamo dokaze, nekad u saradnji sa drugim državnim tijelima, međutim mnogo je predmeta na kojima sami radimo“, rekla je Laptoš.
Ona je kazala da je USKOK, u svom razvoju, radio i na stvaranju međuinstitucionalne saradnje, kao i da je veoma važan segment međunarodna saradnja.
„U našem radu se pojavljuje sve veći broj predmeta sa međunarodnim karakterom i bez efikasne međunarodne saradnje ne možemo ih procesuirati“, kazala je Laptoš.
Ona rekla da je potrebno informisati građane kome i kako mogu prijaviti korupciju, kao i o anonimnom prijavljivanju korupcije.
„Neophodno je pružiti im informaciju o tome šta se smatra korupcijom u kazneno pravnom smislu. Mi u Uredu postupamo ne samo po anonimnim prijavama, već i primamo stranke. Prošle godine je zabilježeno 605 stranaka, sa kojima je obavljen razgovor, uzeta kaznena prijava ili dat savjet“, pojasnila je Laptoš.
Rukovodilac Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala u Upravi policije Crne Gore, Saša Milić, kazao je da borba protiv korupcije i organizovanog kriminala predstavlja prioritet Uprave policije.
“Prepoznata je veza korupcije i kriminala sa pojedinim policijskim i carinskim organima, kao i pojedinim organima lokalne uprave”, naveo je Milić.
On je pojasnio da u okviru sektora kriminalističke policije postoji Odsjek za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a u okviru kojeg je, kako je naveo, formirana Jedinica za borbu protiv korupcije.
“Drugi dio odnosi se na Odjeljenje za borbu protiv privrednog kriminaliteta, koji je pozicioniran za borbu protiv koruptivnih krivičnih djela. Novim organizacionim izmjenama u okviru tužilaštva i policije je formirano Specijalno policijsko odjeljenje, koje je oslonjeno na Glavnog specijalnog tužioca i bavi se visoko kriminalnim radnjama javnih funkcionera”, pojasnio je Milić.
Prema njegovim riječima, nadležnom tužiocu je, u toku prošle godine, podnijeto 46 krivičnih prijava.
“Krivične prijave podnijete su protiv 74 fizička i četiri pravna lica, kojima je prijavljeno 76 koruptivnih krivičnih djela. U procesuiranim slučajevima, njih pet su imali karakter organizovanog kriminala”, poručio je Milić.
U toj strukturi krivičnih djela, kako je kazao, dominiraju krivična djela zloupotrebe službenog položaja, zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, zloupotreba ovlašćenja u privredi.
“Materijalna šteta prouzrokovana ovim djelima iznosi oko 12,5 miliona eura”, ocijenio je Milić.
On je pojasnio da je 19 krivičnih djela počinjeno u javnom sektoru, od kojih je, kako je kazao, osam počinjeno na državnom, a 11 na lokalnom nivou.
“Što se tiče prva tri kvartala ove godine, podnijeto je deset krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 22 koruptivna krivična djela, a četiri slučaja su imala karakter organizovanog kriminala”, ocijenio je Milić.
Član Udruženja tužilaca Srbije, Lazar Lazović, saopštio je da aktivnijoj i boljoj borbi protiv organizovanog kriminala može doprinijeti efektivna kontrola nad policijom, ocjenjujući da je neophodno kadrovski ojačati jedinice u okviru Uprave policije.
„Kada se govori o nekim visoko profilisanim slučajevima, postavlja se pitanje da li bi policija u tom momentu, pripadnici policije reagovali na zahtjev tužilaštva, znajući da im ne možemo naškoditi, sem što možemo naložiti da se pokrene disciplinski postupak ili bi eventualno poslušali svoje nadređene“, kazao je Lazović.
Prema njegovim riječima, sudije i tužioci su se, u okviru analize rizika u istraživanju i procesuiranju korupcije, jednoglasno izjasnili da bi borbi protiv korupcije doprinio veći stepen nezavisnosti sudstva.
„Neophodno je da se sistemska rješenja postave tako da sistem profunkcioniše u smislu nezavisnosti i mogućnosti efikasnog djelovanja. Tužilaštvo bi trebalo da krene ka putu nezavisnosti i da dobije krila, da slobodno radi svoj posao“, naveo je Lazović.
On je kazao da poslednji izvještaj Evropske komisije za Srbiju nije pretjerano dobar i da, kako je pojasnio, ukazuje da postoji bojaznost od pretjeranog uticaja politike na sudstvo.
Konferencija „Ka efikasnijoj borbi protiv korupcije“ organizovana je u okviru istoimenog projekta, koji IA sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
„USKOK je kontinuirano izvještavao Evropsku komisiju o postignutom napretku u tom području i prezentovao ostvarene rezultate. Međutim, bez obzira na članstvo u EU, to ne znači da je borba protiv korupcije dovršena. Bez obzira na sve ove naše rezultate, čeka nas još puno posla“, ocijenila je Laptoš.
“Prepoznata je veza korupcije i kriminala sa pojedinim policijskim i carinskim organima, kao i pojedinim organima lokalne uprave”, naveo je Milić.