Objavljeno

Netransparentnost i neujednačen pristup Agencije za sprječavanje korupcije

Agencija za sprječavanje korupcije nije transparentna i ima neujednačen pristup prema javnim funkcionerima, a trenutno su za prošlu godinu dostupni imovinski kartoni samo pet ministara u Vladi, od kojih nijedan nije dao saglasnost Agenciji za pristup bankovnim računima.


To je saopšteno na panel diskusiji „Provjera imovinskih kartona i sukob interesa – reforme ili status quo?“, koju je organizovao Institut alternativa (IA) u okviru projekta “Ka efikasnoj borbi protiv korupcije”, koji sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.

Istraživačica javnih politika u IA, Ana Đurnić, kazala je da je ključni problem taj što su dvije srodne oblasti, sprječavanje sukoba interesa javnih funkcionera i kontrola imovinskih kartona, u Agenciji za sprječavanje korupcije vještački odvojene.

„To su potpuno odvojeni procesi koje rade različiti ljudi i koji se vode u različitim sektorima. To smo prepoznali kao ključni problem i iz Agencije su nam potvrdili da oni kada provjeravaju imovinske kartone javnih funkcionera ne provjeravaju da li postoji sukob interesa, što bi, naravno, mogli po osnovu podataka koje su javni funkcioneri i državni službenici prijavili u svojim imovinskim kartonima“, objasnila je Đurnić.

Da se Agencija kada se bavi kontrolom imovinskih kartona ne bavi sukobom interesa potvrđeno je, kako je kazala, u najmanje dva slučaja.

„Prvi slučaj je slučaj bivšeg ministra evropskih poslova Andrije Pejovića, čiji je imovinski karton Agencija provjeravala, ali im je promakao očigledan sukob interesa. I tek su u ponovnom postupku utvrdili da postoji sukob interesa i obavljanje nespojivih funkcija. Sa druge strane postoji slučaj Zorana Jelića, koji je, dok je bio poslanik u Skupštini, paralelno bio državni službenik, zaposlen u Zavodu za zapošljavanje“, navela je Đurnić.

Ona smatra da nije dovoljno da Agencija za sprječavanje korupcije samo utvrdi da li je javni funkcioner prijavio sve što posjeduje, već je potrebno provjeriti da li su funkcije koje obavlja u sukobu interesa i da li funkcioneri zakonito primaju naknade „koje uredno primaju od novca građana“.

Agencija za sprečavanje korupcije, kako je istakla Đurnić, nije transparentna i ima neujednačen pristup prema različitim javnim funkcionerima.

„Prema istraživanju javnog mnjenja koje je Agencija Ipsos sprovela u novembru 2017. godine, samo 22 odsto građana smatra da Agencija radi onako kako bi trebalo, odnosno da prema svim funkcionerima postupa jednako, bez obzira da li dolaze iz vladajuće ili opozicionih stranaka. Oko 40 odsto građana smatra da Agencija povoljnije tretira funkcionere vladajuće partije, nego što to čini prema opozicionim funkcionerima“, rekla je Đurnić.

Najvažnija, ali najmanje zastupljena vrsta kontrole koju, kako je pojasnila, sprovodi Agencija za sprječavanje korupcije je potpuna provjera.

„Mi smo kao problem prepoznali to što je, kao preduslov za ovu vrstu kontrole, podzakonskim aktom Agencije, predviđeno da postoje indicije zasnovane na činjenicama da je lice na koje se podaci odnose podnijelo netačne, nepotpune podatke, odnosno da je došlo do nesrazmjernog uvećanja imovine“, rekla je Đurnić.

Ona je pojasnila da bez obzira na to šta javni funkcioneri posjeduju i na koji su način stekli novac da kupe imovinu, Agencija se, kako je objasnila, time neće baviti dok ne dođe do nekog velikog uvećanja ili ukoliko javni funkcioner zaboravi da prijavi nešto od imovine.

Broj provjera u kojima je Agencija za sprječavanje korupcije provjeravla porijeklo imovine, kako je kazala, je na najnižem nivou.

„Na nivou 2017. godine tih provjera je bilo samo 25, dok je u u 2016. godini tih provjera bilo 49. I u svim tim provjerama je utvrđeno da je javni funkcioner dokazao porijeklo svoje imovine, odnosno Agencija nije našla ništa sporno u provjerama koje je sprovodila“, kazala je Đurnić.

Iz Agencije za sprječavanje korupcije je, kako je kazala, saopšteno da je preko 70 odsto javnih funkcionera i državnih službenika dalo saglasnost za pristup bankovnim račinima, ali je ukazala da je na nivou najviših javnih funkcionera ta statistika lošija.

„Polovina Vlade nije dala saglasnost za pristup bankovnim računima Agenciji za sprječavanje korupcije u 2016. godini, a kada je u pitanju 2017. godina za sada su dostupni imovinski kartoni samo pet ministara u Vladi i nijedan od njih nije dao saglasnost Agenciji za pristup svojim bankovnim računima“, rekla je Đurnić.

Ona je istakla da su i direktor Agencije za sprječavanje korupcije i njegov pomoćnik među funkcionerima koji nisu dali saglasnost za pristup bankovnim računima.

„Imamo i samog premijera, kao najvišu funkciju u Vladi koji takođe ne želi da mu Agencija kontroliše bankovne račune. Trebalo bi da najviši javni funcioneri budu na listi prioriteta, a ne lokalni javni funkcioneri na najnižim nivoima,“, smatra Đurnić.

Prema njenim riječima, Agencija za sprječavanje korupcije se, „za nerad“, ne može pravdati nedostatkom kapaciteta.

„Ova Agencija ima zakonom propisan minimalni budžet koji joj se mora opredijeliti i on iznosi 0,2 odsto tekućeg budžeta za tu godinu. Oko 20 odsto toga minimalnog budžeta koji se Agenciji opredjeljuje svake godine ostane neutrošeno. Bitno je napomenuti da je za dvije godine Agencija po osnovu ugovora o djelu potrošila oko 70 hiljada eura“, navela je Đurnić.

Ona je rekla da, kada je u pitanju povezivanje sa bazama podataka institucija, Agencija za sprječavanje korupcije još uvijek nije povezana sa Upravom za javne nabavke.

„Vrlo je važno da Agencija u sistemu javnih nabavki utvrdi ko je sa kim u vezi, odnosno koje su firme povezane sa javnim fukcionerima i da se taj možda, najočigledniji sukob interesa spriječi, ili procesuira u slučajevima u kojima je šteta već nastala“, rekla je Đurnić.

Koordinatorka monitoringa u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Zorica Ćeranić, kazala je da su podaci razočaravajući jer je, kako je rekla, u 2016. i 2017. godini pokrenuto samo po 40 prekršajnih postupaka, što je, kako je rekla, vrlo malo broj u odnosu na četiri, pet hiljada javnih funckionera i državnih službenika koji su provjereni.

„Zabrinjavajuće je da nijedan slučaj nije proslijeđen tužilaštvu, kao i činjenica da kod same provjere imovine Agencija provjerava samo ono što su funkcioneri prijavili. Ne idu u dublju analizu, tj. u dublju provjeru imovine koja nije prijavljena, koja nije prikazana u imovinskim kartonima“, ocijenila je Ćeranić.

Istraživačica javnih politika u IA, Dina Bajramspahić, smatra da će rad rad Agencije za sprječavanje korupcije biti potpuno obesmišljen ako se svede na prikupljanje imovinskih kartona javnih funkcionra.

„Javni funkcioneri su nakon toliko godina prijava imovinskih kartona, te kartone manje-više usavršili. Oni koji nisu znali da se oružje visoke vrijednosti prijavljuje sada ga prijavljuju. Oni koji nisu znali da se slike prijavljuju sada prijavljuju i slike i kartoni se kopiraju iz godine u godinu“, rekla je Bajramspahić.

Ona smatra da je ključno da se prate razlike u vrijednosti imovine u odnosu na prihode.

„Ukoliko postoji primjer da je javni funkcioner stekao stan od npr. 200 kvadrata, a te godine prihodovao 20 ili 30, ili evo i 40 hiljada eura, Agencija je dužna da konstatuje tu razliku i da pozove javnog funkcionera da kaže kojim novcem je pokrivena vrijednost te imovine“, kazala je Bajramspahić.

Izvršna direktorica Politikon mreže, Jovana Marović, smatra da je suština problema što Agencija za sprječavanje korupcije nije od samog početka nezavisna.

„Osim nedostatka nezavisnosti i nepristrasnosti Agencije, Evropska unija (EU) ukazuje i na nedostatak stručnosti. U posljednjem izvještaju o stanju o oblastima 23. i 24. EU ukazuje da postoje ozbiljni nedostaci u obrazlaganju odluka koje se odnose na sukob interesa. Problem je u tome što Agencija ne može na pravi način da obrazloži odluke, koje je donijela zato što one i nisu u skladu sa onim kako bi trebalo“, navela je Marović.

Generalni sekretar Ombudsmana, Ivan Krkeljić, rekao je da Zakon o sprečavanju korupcije nije usaglašen sa Zakonom o upravnom postupku.

„U Zakonu o upravnom postupku postoji osnovno načelo prijavljivanja podataka po službenoj dužnosti. To bi značilo da, kada bi ta dva zakona bila usaglašena, Agencija za sprečavanje korupcije bi po službenoj dužnosti trebalo da utvrđuje činjenice koje se odnose na javne funkcionere“, pojasnio je Krkeljić.

Pomoćnica direktora Uprave za javne nabavke, Mara Bogavac, rekla je da ta institucija, u skladu sa zakonom i uspostavljenom praksom, ima saradnju sa Agencijom za sprječavanje korupcije u vidu razmjene potrebnih informacija i „ima potpisan sporazum o međusobnoj saradnji u cilju jačanja administrativnih kapaciteta svih predstavnika u sistemu javnih nabavki“.

Autor: PR Centar

 

Objavljeno

Infografik: Šta građani Crne Gore misle o javnoj upravi?

Vlada Crne Gore obećala je Strategijom reforme javne uprave da će povjerenje u javnu upravu da raste, ali ono je na istom nivou kao i prethodne godine.

U nastavku je infografik koji predstavlja nekoliko ključnih rezultata istraživanja javnog mnjenja koji govore o povjerenju građana Crne Gore u javnu upravu i njihovim stavovima o uslugama koje uprava pruža.

Infografik: Šta građani Crne Gore misle o javnoj upravi?
 
Podaci korišćeni u infografiku su rezultati istraživanja javnog mnjenja koje je za potrebe Instituta alternativa sprovela agencija IPSOS.
 

Ovaj infografik nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj infografika predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Objavljeno

Zašto je reforma javne uprave važna za žene?

Foto: Shutterstock

Uspješna reforma javne uprave jedan je od ključnih kriterijuma za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji i pod budnim je okom evropskih institucija. Međutim, benefite ovog procesa ukoliko bude uspješno realizovan, treba da osjete crnogorski građani i građanke usled pojednostavljenja administrativnih procedura, unaprijeđenja usluga  i bržeg i kvalitetnijeg ostvarivanja prava građana pred organima državne uprave. Reforma treba da obezbijedi bolju kontrolu nad zakonitošću i odgovornošću organizacija sa javnim ovlašćenjima i racionalniji pristup u korišćenju kadrovskih i finansijskih resursa. Osim toga, funkcionalniji i efikasniji sistem lokalne samouprave treba da odgovara potrebama lokalnog stanovništva.

Reforma javne uprave, dakle, treba da doprinese boljem kvalitetu života građana i građanki Crne Gore.

Međutim, svaki javni proces donošenja odluka ima različiti uticaj na različite društvene grupe, pa i muškarce i žene. Rodno osjetljive reformske politike su neophodne kako bi obezbijedile jednak pristup žena i muškaraca državnim servisima, resursima, tržištu rada i jednakoj zastupljenosti na mjestima odlučivanja. Ravnopravnost žena i muškaraca je važan razvojni cilj sama po sebi, a ima odlučujući uticaj i na smanjenje siromaštva i podsticanje inkluzivnog rasta i razvoja društva. Ipak, procesi kao što su planiranje, budžetiranje i administracija, često se smatraju rodno neutralnim, pa je rodna dimenzija reforme javne uprave u Crnoj Gori slabo vidljiva, kako u retorici onih koji vode ovaj proces, tako i u aktuelnoj Strategiji i Akcionom planu reforme javne uprave.

Tako rodna nejednakost uporno opstaje u društvenom, ekonomskom i političkom životu i često je dodatno podstaknuta zakonima, politikama i procesima odlučivanja kojima nedostaje rodna perspektiva. Nasvježiji primjer predstavlja nedavna reforma sistema socijalne i dječje zaštite koja je uvođenjem naknada za majke troje i više djece, doprinijela diskriminaciji žena u Crnoj Gori, povlačenju žena sa tržišta rada, a potom opteretila državni budžet i gotovo dovela do kolapsa ionako neefikasnog sistema socijalne zaštite.  Manjak rodne perspektive u ovoj oblasti doveo je i do rastućeg siromaštva žena i djece sa iskustvom nasilja u porodici i teških materijalnih i društvenih prilika samohranih roditelja i njihove djece.

Ohrabrenje donekle predstavlja činjenica da se povećava broj žena na mjestima odlučivanja i da, prema poslednjim dostupnim izvještajima, učešće žena na višim pozicijama u sektoru javne uprave nije daleko od evropskog prosjeka. Međutim, to često nije garancija da će rodna perspektva biti uključena u političke i druge diskusije. To ne garantuju ni specifične politike koje uređuju pitanja rodne ravnopravnosti i položaja žena, dok god se njima bave isključivo žene i dok god ne postoji jasna politička volja većine da se one efikasno sprovode. Politička volja znači jasnu alokaciju ljudskih i finansijskih resursa za realizaciju predviđenih mjera i aktivnosti, ali i praćenje stvarnog uticaja na kvalitet života žena, a samim tim i ostatka društva. Ona se ne očituje u izvještajima o primjeni sektorskih strategija poput Strategije za postizanje rodne ravnopravnosti, Strategije  zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici i sl. koji sadrže samo informacije o realizovanim aktivnostima, ali ne i informacije o njihovom stvarnom uticaju na živote žena u Crnoj Gori. Osim toga, ne bave se problemima u primjeni i ne obezbjeđuju preporuke za unaprjeđenje stanja. U državnom budžetu nijesu opredijeljena dovoljna sredstva za finansiranje politika (rodno budžetiranje) koje se odnose na postizanje rodne ravnopravnosti, već njihova realizacija zavisi od donatorskih sredstava, bez informacija o  tome koji iznos sredstava obezbjeđuje država, a koji donatori.

Stoga bi rodna analiza i rodno budžetiranje trebali biti obavezni dio svake inicijative za izradu ili izmjenu javnih politika, što je uostalom, obaveza propisana Zakonom o rodnoj ravnopravnosti. Na taj način bi se obezbijedilo da reforma javne uprave bude zasnovana na specifičnim potrebama žena i muškaraca – pogotovo žena i muškaraca iz siromašnih i marginalizovanih zajednica i da osigura da javne politike, investicije i usluge bolje reaguju na potrebe zajednice.

Maja Raičević
Izvršna direktorica Centra za ženska prava

Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj bloga predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora. 

Objavljeno

Najava panel diskusije “Provjera imovinskih kartona i sukob interesa – reforme ili status quo?”

Institut alternativa organizuje panel diskusiju “Provjera imovinskih kartona i sukob interesa – reforme ili status quo?”, 4. aprila 2018. godine, u hotelu Podgorica sa početkom u 11h. 

Na panel diskusiji predstavićemo rezultate istraživanja o radu Agencije za sprječavanje korupcije u dijelu provjere imovinskih kartona javnih funkcionera i utvrđivanja konflikta interesa u proteklom dvogodišnjem periodu.
 
Razgovaraćemo o sljedećim pitanjima:
  • U kojoj mjeri je uspostavljanje Agencije za sprječavanje korupcije doprinijelo efikasnoj borbi protiv korupcije u dijelu provjere imovinskih kartona javnih funkcionera i utvrđivanja sukoba interesa?
  • Da li je provjera imovinskih kartona koju vrši Agencija suštinska i dubinska – usmjerena na utvrđivanje da li prijavljena imovina funkcionera i službenika odgovara realnosti, odnosno njihovim legalnim prihodima, ili je ona tehnička i «robotizovana»?
  • Zbog čega mišljenja Agencije o sukobu interesa javnih funkcionera nisu dostupna javnosti, kao ni odluke kojima se utvrđuje da javni funkcioner nije prekršio Zakon o sprječavanju korupcije i druge zakone kojima se uređuje sukob interesa?
  • Zašto su procesi provjere imovinskih kartona i utvrđivanja sukoba interesa, koji su paralelni, srodni i ne slučajno «smješteni pod isti krov», vještački odvojeni u radu Agencije za sprječavanje korupcije?
  • Da li je i u kojoj mjeri kontrola imovinskih kartona koju vrši Agencija ograničena time što nema pristup bankovnim računima svih javnih funkcionera?
  • Da li bi Agencija po automatizmu trebalo da ima pristup bankovnim računima javnih funkcionera ili, kao sada, samo uz njihovu saglasnost?
Panel diskusiju organizujemo u okviru projekta “Ka efikasnoj borbi protiv korupcije”, koji Institut alternativa sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Objavljeno

Stanje bezbjednosti i smjena rukovodilaca

Komentar naše istraživačice Dine Bajramspahić na saopštenja Vijeća za nacionalnu bezbjednost, stanje bezbjednosti i smjenu rukovodilaca za ND Vijesti

Stanje bezbjednosti je više nego zabrinjavajuće. Posebno je važno naglasiti da su ubistva koja se dešavaju samo vidljivi dio “komešanja” koje se dešava u podzemlju i koje je samo najčiglednija i najteža posljedica brojnih drugih nezakonitih radnji koje se odvijaju u pozadini. 

Iako smo mi iz IA više puta saopštili da je dobro što Policija djeluje aktivnije i vrši pritisak na kriminalne grupe češćim pretresima, oduzimanjem oružja i narkotika; takođe smo mnogo puta naglasili da je ipak ključno pokretati finansijske istrage i prekinuti tokove novca kojima se finansiraju nezakonite aktivnosti, uključujući novac kojim se plaćaju naručena ubistva. Dok kod ne bude pomaka na tom planu, kriminalne grupe će se konsolidovati i novcem privlačiti nove članove, pa ne treba biti naivan i nadati se da će rat sam po sebi da se okonča. 

U jeku rata klanova, Vijeće za nacionalnu bezbjednost ima “originalan” predlog da se formiraju novi specijalni timovi, iako ih je bilo i do sada. Pri tome se u saopštenju ne navodi niti jedna jedina riječ o tome u čemu je problem sa postojećim Specijalnim timom, ni kako funkcionišu postojeći ad hoc mješoviti timovi za istrage, budući da je zakonodavstvo dozvolilo tu mogućnost i do sada i bez inicijative Vijeća. Zbog toga mi ovaj predlog izgleda kao zamajavanje javnosti u izbornoj kampanji i novu iluziju da se nešto preduzima. Crna Gora je već pet godina u pregovorima sa EU tokom kojih nam se svakog dana ponavlja da moramo da pokažemo rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. A Vijeće na to odgovara sa kratkoročnim rješenjima koja neće imati nikakve efekte jer nisu zasnovana na temeljnoj analiza problema sa kojima se državni organi suočavaju u otkrivanju i procesuiranju organizovanog kriminala. Drugim riječima, ovim se samo kupuje vrijeme i problem odlaže za budućnost.

Takva je situacija i sa problemom “saradnje” Policije i Tužilaštva. Ministar unutrašnjih poslova je u više svojih izjava tokom poslednjih dana ponovio da je potrebno “… još jače i još snažnije djelovanje tužilaštva i sudstva…” (citat iz saopštenja Službe za odnose s javnošću vlade Crne Gorehttp://www.gov.me/vijesti/183431/Ministar-Nuhodzic-Direktor-Uprave-policije-Slavko-Stojanovic-i-nacelnik-CB-Podgorica-podnijeli-ostavke.html ). Time je nastavljena višegodišnja praksa prebacivanja odgovornosti sa jednih na druge. Međutim, nijedan od ovih organa nije zainteresovan da se nešto konkretno preduzme na rješavanju ovog problema, već se problem gura pod tepih i potencira samo kada su zbog pritska javnosti funkcioneri primorani da ukažu makar na neki razlog za ovako loše stanje u borbi protiv organizovanog kriminala. IA je objavio dvije analize na ovu temu, u 2014. i 2017. godini i žao nam je što i u aprilu 2018. godine to ponovo tema.

I kadrovsku politiku MUP-a vidim kao vid loše strategije da se kupi vrijeme, čestim smjenama i neprestanim rotiranjem istih kadrova u krug a bez ozbiljne analize o tome u čemu su bili problemi. Nadam se da će nove starješine biti postavljene uz detaljno obrazloženje i na osnovu zasluga koje će biti javno saopštene.

Originalno objavljeno na: http://www.vijesti.me/vijesti/bakovicu-krivi-svi-osim-njega-982661

Objavljeno

Crna Gora i EU: Kako do boljeg mjerenja reformi?

Određena mjerila u okviru pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom nijesu dovoljno jasno definisana, što ostavlja širok prostor za njihovo tumačenje i praćenje napretka, ocijenjeno je na panel diskusiji u Podgorici.

Crna Gora i EU: Kako do boljeg mjerenja reformi?

Panel diskusija “Ka boljem mjerenju reformi: Strategija proširenja EU i Crna Gora” održana je u organizaciji Instituta alternativa 29. marta.

Primjena mjerila u okviru pregovora sa Evropskom unijom ne potvrđuje lidersku poziciju Crne Gore u apsolutnom smislu, ukoliko se oslobodimo poređenja sa drugim zemljama regiona koje se suočavaju sa drugom vrstom problema, poručila je Milena Milošević.

Ona je ukazala da nova Strategija proširenja EU praktično potvrđuje da dosadašnji mehanizmi i mjerila nijesu dali očekivane rezultate. Dosadašnje greške bi trebalo prevazići u razradi budućih ekspertskih misija, detaljnih akcionih planova i mjerenja koja su najavljena u sklopu priloga, koji prate ovu Strategiju.

Milošević je naglasila da mjerila, koja bi trebalo da doprinesu suštinskoj transformaciji i demokratizaciji, nailaze na najviše problema.

“Određena mjerila nijesu u potpunosti razvijena”, naglasila je ona.

“Primjer toga je zahtjev za usvajanjem zajedničkog plana mjera za sprečavanje i suzbijanje korupcije na graničnim prelazima. Ciljevi i aktivnosti ovog plana nijesu jasno definisani. Ovaj pristup dovodi do niza dokumenata – planova koji predviđaju nove planove i strategije. Kao rezultat toga, monitoring je sve zahtjevniji jer je teško pratiti detalje kroz lavirint dokumenata”.

Slabo upravljanje podacima od strane organa uprave je dodatno ograničenje za adekvatno praćenje mjerila, koja predstavljaju konkretne zahtjeve koje ključni dokumenti EU formulišu za Crnu Goru i čiji uslovi za sprovođenje znače dalji napredak na putu pristupanja.

“Ovo se najbolje vidi na primjeru neuspjeha institucija da se pridržavaju zakonskih obaveza kada je u pitanju prikupljanje podataka i sistematizacija slučajeva diskriminacije, koji bi trebalo da budu ključni izvor o napretku u ispunjavanju mjerila o zabrani diskriminacije”, kazala je Milošević.

Iz Instituta alternativa je ukazano i da proliferacija različitih izvora podataka može dovesti do velikog prostora za manevrisanje kako za Evropsku komisiju tako i za vladu, u pogledu tumačenja i predstavljanja napretka u ispunjavanju mjerila.

Jelena Burzan, generalna direktorica u Direktoratu za pristupanje EU u Ministarstvu evropskih poslova, rekla je da je ključna poruka Strategije proširenja EU potvrda perspektive članstva.

Dodala je da je pristupanje, kako politički, tako i tehnički proces i ukazala da, i pored ostvarenih značajnih rezultata tokom pet godina pristupnih pregovora, preostaje još posla i potrebe za angažovanjem i posvećenošću cijelog društva.

Burzan je podsjetila da u okviru poglavlja 23 i 24 postoji ukupno 83 privremena mjerila.

“Cijenimo da su jednim dijelom ova mjerila ispunjena. Ostvareni su dobri rezultati u zakonodavnom i institucionalnom okviru i sada smo posvećeni daljem bilansu rezultata. Imajući u vidu da je riječ o oblastima u kojima je rezultate potrebno pokazati u periodu do članstva, ali i nakon njega, vjerujem da će neka od privremenih mjerila prerasti u završna”, objasnila je ona.

Burzan je podsjetila da je Crna Gora, nedavnim donošenjem zakona koji se odnose na državnu pomoć i konkurenciju, ispunila i posljednje, od ukupno 22 početna mjerila koje je EK postavila u 13 poglavlja.

Dodala je da Crna Gora kontinuirano i odgovorno radi na ispunjenju 73 završna mjerila u poglavljima u kojima su zadata, podsjetivši da je nakon ispunjenja završnog mjerila prošle godine zatvoreno poglavlje 30 – vanjski odnosi. Prenijela je da svi resori posvećeno rade na ispunjavanju preuzetih obaveza i, u tom kontekstu, iznijela je očekivanje da će rezultati reformi biti verifikovani kroz privremeno zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Crna Gora i EU: Kako do boljeg mjerenja reformi?

Tokom diskusije predstavnici civilnog sektora su ukazali na nezadovoljavajući status u radnim grupama za pregovore u okviru konkretnih poglavlja, kao i na činjenicu da je teško pratiti ispunjavanje mjerila i indikatora, koji su često svedeni na numerički izraz primjene određenih aktivnosti.

Panel diksusija okupila je preko trideset predstavnika državnih institucija, nevladinog sektora, stranih ambasada i međunarodnih organizacija.

Održana je u okviru projekta “Efekti mehanizama EU za mjerenje napretka zemalja Zapadnog Balkana – BENCHER“, uz podršku Evropskog fonda za Balkan (Think and Link Regional Program) i Inicijative za otvoreno društvo.

Projekat je realizovan u saradnji sa Centrom za evropske politike – CEP u Srbiji, Institutom za evropske politike – EPI u Makedoniji, Inicijativom za spoljnu politiku u Bosni i Hercegovini, Grupom za pravne i političke studije na Kosovu i Institutom za demokratiju i medijaciju u Albaniji, koji zajedno sa Institutom alternativa čine TEN mrežu (Think for Europe). Cilj projekta bila je analiza efikasnosti EU mehanizama za praćenje napretka zemalja Zapadnog Balkana.