S ponosom predstavljamo naš novi internet portal — www.mojnovac.me — prvu vizuelizaciju državnog budžeta u Crnoj Gori od strane civilnog društva.
Jedan od principa našeg rada je uvjerenje da budžet nije tehnička stvar koja treba da bude prepuštena revizorima i računovođama, već konačni izraz prioriteta vlade i otjelotvorenje javnih politika. Stoga želimo da doprinesemo razumijevanju budžeta i njegovoj dostupnosti građanima, čineći budžetske podatke na klik daleko od onih koji žele da saznaju više.
Podaci koji su rasuti po raznim sajtovima, zatrpani u moru tabela, zaključani u skeniranim pdf-ovima, bez objašenjenja i nepretraživi ne mogu biti od velike koristi građanima.
Zato smo odlučili da ih „otključamo“ – da pretočimo zvanična dokumenta u pretraživu bazu podataka koja će omogućiti građanima da na jednom mjestu, brzo i lako, dođu do odgovora na budžetska pitanja.
Iz te namjere, nastao je Moj novac, portal na kojem možete saznati:
Kako se prikuplja, a kako troši budžet — ekonomska klasifikacija budžeta do najdetaljnijeg javno dostupnog nivoa, uz poređenje po godinama.
Na šta institucije troše novac — jednostavnom pretragom dođite do institucije koja vas zanima, njenog budžeta po godinama, sa podjelom na budžetske programe i stavke koje ih čine.
Koji projekti čine kapitalni budžet — što je država obećala da će izgraditi, rekonstruisati ili makar isprojektovati.
Takođe, na portalu je dostupan i rječnik budžetskih pojmova, kao i budžetska biblioteka – zbirka svih važnih pravnih akata iz oblasti budžetskog sistema, uključujući i integralne godišnje zakone o budžetu i završne račune budžeta.
Moj novac sadrži više od 70 000 budžetskih stavki i pokriva sedam godina – svaka cifra iz sedam budžetskih ciklusa našla je svoje mjesto na našem portalu.
Nadamo se da će ova alatka olakšati život svih vas koji se bavite budžetom u svom svakodnevnom radu, a vama koji do sada to niste radili, omogućiti da to učinite: čime god se bavili, tokovi novca moraju biti osnova svakog argumenta u analizi, sprovođenju, praćenju, kritikovanju, hvaljenju ili mijenjanju javnih politka.
Portal smo napravili uz pomoć Britanske ambasade u Podgorici, u okviru projekta ”Promovisanje finansijske odgovornosti u Crnoj Gori“. Obećavamo da ćemo portal i ubuduće ažurirati, truditi se da ga unaprijedimo i dopunimo novim sadržajima.
Tvrdimo da je naša vizuelizacija budžeta jednostavna i pregledna, ali ipak nije zgoreg pogledati i kratko uputstvo koje smo pripremili, kao putokaz ka ključnim djelovima sajta:
Ministarka Suzana Pribilović donijela je odluku da u Savjet za reformu javne uprave ne izabere Steva Muka, kandidata Instituta alternativa.
Tako je Institut alternativa, koji se godinama zalagao za punopravno učešće nevladinih organizacija u koordinacionim tijelima za praćenje reforme javne uprave, na kraju postao nepoželjan u Savjetu, čiji je sastav, nakon našeg zalaganja, proširen na predstavnike nevladinog sektora.
Podsjećamo, Vlada je u oktorbu prošle godine donijela Odluku o formiranju Savjeta za praćenje reforme javne uprave, sa zadatkom da prati sprovođenje Strategije reforme javne uprave za period 2016-2020. godine i razmatra druge propise i aktivnosti u vezi sa ovom reformom.
Odlukom od 19. maja, ministarka javne uprave je, prateći broj predlagača kao isključivi kriterijum, donijela odluku o izboru kandidatkinje Centra za demokratsku tranziciju (CDT) za članicu Savjeta.
Međutim, prijava CDT-a je podržana od strane nevladinih organizacija, koje se mahom uopšte ne bave reformom javne uprave.
Među organizacijama, koje se po mišljenju ministarke Pribilović bave ”reformom javne uprave ”, su i organizacije koje se bave ”muzičkom baštinom”, ”prevencijom od dobijanja moždanog udara, edukativnim predavanjima o moždanom udaru i pomoći licima koja su preživjela moždani udar”, ”reagovanjima na ekološke incidente”, ”smanjenjem siromaštva”, ”društvenom brigom o djeci i mladima”, ”okupljanjem poljoprivrednih proizvođača” i slično.
Sve to nije smetalo ministarki Pribilović da prihvati sve te kandidature kao valjane i proglasi ih za legitimne predlagače.
Ministarka je prihvatila sve 23 organizacije kao zakonite predlagače, suprotno javnom pozivu i slovu Uredbe o saradnji organa državne uprave i NVO.
Ona je bila u obavezi da cijeni ispunjenost kriterijuma koje je propisala i samim pozivom. Između ostalog, organizacije predlagači su u prošloj godini morale da sprovedu makar jednu aktivnost u vezi sa zadatkom Savjeta za reformu javne uprave.
Podsjećamo ministarku i javnost:
Kada je formirana radna grupa za pisanje Strategije reforme javne uprave za članstvo u njoj se prijavio samo kandidat Instituta alternativa;
Kada su nevladine organizacije bile pozivane da dostave pisane komentare na radni tekst Strategije reforme javne uprave – komentare je dostavio samo Institut alternativa;
Kada je organizovana javna rasprava o nacrtu Strategije reforme javne uprave – pojavile su se samo 3 nevladine organizacije. Od te tri NVO nijedna nije među 23 koje su podržale kandidatkinju CDT-a;
Kada je objavljen prvi izvještaj o primjeni Strategije reforme javne uprave, Institut alternativa je jedina NVO koja je dala javne komentare.
Očigledno, sve ovo su bili razlozi da nas ministarka proglasi nepodobnim za članstvo u Savjetu.
Imajući u vidu ignorisanje prethodnog iskustva organizacija, koje su predložile Steva Muka za članstvo u Savjetu, pokrenućemo postupak pred Upravnim sudom za poništenje ovakve odluke Ministarstva javne uprave.
Prema posljednim strateškim ciljevima reforme javne uprave, Vlada ne namjerava da stane na put prekomjernom zapošljavanju u crnogorskim opštinama.
Planirani broj smanjenja zaposlenih u lokalnim upravama do kraja ove godine je 600, što ne odstupa značajno od povećanja zaposlenih u određenom broju opština tokom 2016. godine.
Samim tim, nejasno je na koji način Vlada planira da ostvari racionalizaciju zapošljavanja na lokalnom nivou.
Naime, prema izvještaju o realizaciji Akcionog plana za primjenu Strategije reforme javne uprave, broj zaposlenih u 20 opština porastao je za 441 u 2016. godini, dok za 3 opštine (Berane, Plav i Pljevlja) uopšte nisu dostavljeni podaci.
U istom dokumentu, Vlada po prvi put definiše ciljanu vrijednost za smanjenje broja zaposlenih u lokalnim upravama – za oko 600.
Iako u narednim redovima Vlada samu sebe demantuje, pa tvrdi da podaci o povećanom broju zaposlenih ne znače nužno povećanje, jer se u najvećem broju slučajeva radi o usklađivanju radnog odnosa već zaposlenih lica sa izmjenama zakonskih propisa, građani i dalje ostaju uskraćeni za informacije o stvarnom stanju na terenu i stvarnim ciljevima u ovoj oblasti.
Naime, nejasno je:
Koje su to izmjene zakonskih propisa nametnule usklađivanje radnog odnosa zaposlenih u opštinama, kada su izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o državnim službenicima u toku, a na snazi su stare odredbe?
Kakvo je stanje u opštinama za koje nijesu dostavljeni podaci?
Na čemu je utemeljena ciljana vrijednost smanjenja broja zaposlenih za 600?
Prvi Izvještaj o primjeni Strategije za reformu javne uprave obiluje i drugim nelogičnostima. Tako se, između ostalog, tvrdi da je procenat ažurnosti Centralne kadrovske evidencije, informacionog sistema koji bi trebalo da sadrži podatke o broju i strukturi zaposlenih u državnim organima, 85%. U produžetku se tvrdi da je u toku izrada evidencije o blagovremenom i sveobuhvatnom dostavljanju podataka u ovaj sistem. Nameće se logično pitanje: Na osnovu čega je onda utvrđen procenat ažurnosti ove važne evidencije?
Institut alternativa, u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, uz podršku Evropske unije, takođe prati primjenu Strategije za reformu javne uprave do 2o20. godine.
Prvi monitoring izvještaj ćemo objaviti polovinom ove godine.
Povodom najave ministra unutrašnjih poslova da će inicirati izmjene Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, kako se protesti ne bi organizovali na saobraćajnicama, Institut alternativa upozorava da bi takvo rješenje bilo korak unazad u odnosu na postojeće i značilo bi udaljavanje od evropskih i međunarodnih normi kojim se uređuje ova oblast.
Vlada mora uzeti u obzir da je, pored slobode kretanja, koja je, kako ministar ističe, ugrožena javnim okupljanjima, i sloboda okupljanja Ustavom zagarantovano pravo koje ne smije biti ograničeno na ovakav način.
Institut alternativa je prošle godine upozoravao na slabosti Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, preporučujući da se ukinu odredbe kojima se okupljanja zabranjuju na lokacijama koje zakon ne prepoznaje. Napominjemo da je prema Ustavu, javno okupljanje moguće privremeno zabraniti samo u slučaju sprječavanja nereda i krivičnog djela, zaštite zdravlja i morala, bezbjednosti ljudi i imovine. Iako Ustav Crne Gore reguliše ovu oblast u skladu sa međunarodnim demokratskim praksama, Zakon o javnim okupljanjima i javnim priredbama ograničava ovu slobodu u uslovima koji nisu prepoznati Ustavom, uvodeći trajnu zabranu okupljanja na lokacijama navedenim u Zakonu.
Iako je ministar u pravu kada kaže da pravo okupljanja nije apsolutno, ovu tvrdnju treba dopuniti stavom međunarodnih autoriteta u ovoj oblasti, Venecijanske komisije i OEBS-a, koji ne preporučuju odredbe potpune zabrane javnog okupljanja u odnosu na mjesto održavanja. Javno okupljanje bi moglo biti privremeno zabranjeno isključivo u slučajevima visokog bezbjednosnog rizika. I u tim slučajevima, država mora da radi na otklanjanju tih rizika, kako bi građanima omogućila mirno okupljanje i zaštitu, što je i stav Odbora za ljudska prava Ujedinjenih nacija.
Apelujemo na Ministarstvo unutrašnjih poslova da zakon na snazi unaprijedi i uskladi sa međunarodnim normama, umjesto koraka unazad koji bi građanima ograničio Ustavna prava da mirnim okupljanjem pošalju poruku donosiocima odluka u državi.
Intervju sa Stevom Mukom, predsjednikom Upravnog odbora za nedjeljnik Monitor
Institut Alternativa je nedavno sproveo istraživanje koje je pokazalo da su problemi u drzavnoj upravi brojni, ali da je korupcija i dalje osnovni problem, odnosno zapošljavanje preko veze, kako to ističu građani. Da li je to epilog afere Snimak?
Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ”preko veze“ je samo jedan od njenih oblika.
Epilog afere Snimak se konačno dogodio u Skupštini kad je jedan od ključnih aktera afere, Zoran Jelić, imenovan za člana senata DRI, institucije za nadzor javnih finansija. Da stvar bude na ivici paradoksa, skupštinski odbor je predložio njegovo imenovanje na dan kad je Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, govorila u Skupštini Crne Gore. Poznato je da je EU godinama tražila pravosudni i politički epilog afere Snimak, ali sumnjam da je pri tome mislila na ovakav epilog, političku promociju umjesto osude.
Politička kriza u zemlji je sve dublja. Kako vidite trenutnu situaciju i izlazak iz nje?
Politička situacija liči na produženo vanredno stanje. Skupština radi bez opozicije na ivici legitimiteta. Političke vođe Demokratskog fronta su optužene od specijalnog tužilaštva za učešće u planiranom državnom udaru, a sudi im se i za navodna ranija djela slične prirode. Ostatak opozicije koji se naziva ”građanskom opozicijom“ djeluje prilično nesnađeno ukliješten “između dvije vatre”. U dodatno teškoj poziciji su SDP i URA, koje su pod najvećim pritiskom da se, makar jednokratno, vrate u parlament za koji tvrde da je rezultat državnog udara odnosno neregularnih izbora.
Sada bi u takvom parlamentu trebala da bude donijeta istorijski važna odluka o članstvu u NATO savezu, što kod značajnog dijela javnosti može dodatno produbiti osjećaj nepravde i osnažiti argumentaciju za buduće političko djelovanje snaga koje se protive NATO. Nažalost, umjesto konačnog rješenja ovog pitanja, bojim se da ćemo otvoriti novu istorijsku stranicu produbljenih podjela. Istorija se neće okončati danom izvjesnog pristupanja Crne Gore NATO savezu.
Izlazak iz političke krize vidim kroz vjerodostojan sudski proces svim licima za koje DPS i Katnić tvrde da su akteri državnog udara i kroz politički dijalog vlasti i opozicije o vanrednim izborima u 2018.godini na svim nivoima i uslovima za njihovo održavanje.
Željeni rezultat ovih procesa bi bio cjelovit odgovor na pitanje: Što se dogodilo 16. oktobra, ko je i kako umiješan, kao i na pitanje što je potrebno uraditi da se politička kriza prevede u politički dijalog unutar institucija. Plašim se da naše institucije neće uspjeti da građanima pruže vjerodostojan odgovor, a da će za politički dijalog biti potreban neki oblik posredovanja EU.
U Nikšiću DPS, nakon nedavnih izbora, vlada sa manje od 40 posto, a tu je i 11 posto nevazecih listica koji se vide kao otpor pritisku vladajuce struktre. Đukanović je, vidimo, izgubio i kontrolu nad RTCG. Tu su I svakodnevni protesti i socijalne pobune. Šta se dešava?
Nakon što je onemogućen povratak kandidata vlasti na čelo RTCG, javni servis ima šansu da započne istinsku transformaciju u javni servis. Da li će se to desiti zavisi od imenovanja koja slijede i kadrovskih osvježenja za kojima ovaj medij vapi. Nepristrasan javni servis može dati značajan doprinos kvalitetu političkih procesa I pomoći ozdravljenju medijske scene. Građani već decenijama izdvajaju milione eura za RTCG, a dobijaju jako loš prizvod. Vrijeme je da se za taj novac dobije odgovarajući medijski sadržaj.
Raduje me buđenje u profesijama kao što su zdravstven radnici, kao kroz sindikat ljekara tako I kroz promjene rukovodstva u Ljekarskoj komori. To je rijedak pozitivan primjer u profesionalnim asocijacijama. Upravo zbog toga i nailazi na opstrukcije i snažne otpore vlasti, kao i reforma javnog servisa.
Protest majki kojima je naknada za troje djece smanjena privremeno je prekinut, nakon sto je Ustavni sud je ocijenio da je zakon kojima su majkama sa troje djece smanjene naknade zakonit. Da li je to politička odluka, imajući u vidu i činjenicu da je taj sud u kandžama politike?
Da je bilo političke pameti, taj zakon nikada ne bi bio usvojen jer je izraz fiskalne neodgovornosti, diskriminatoran, preskup, i ne postiže nijedan od proklamovanih ciljeva, dok istovremeno čini druge štete u funkcionisanju države i društva. No, nakon što ga vlast nije osporavala u izbornoj kampanji, odlučila je naknadno da značajno umanji date privilegije. Problem je nastao između očekivanja da to budu zagarantovane doživotne naknade u fiksnom iznosu I vladine odluke da promijeni njihovu visinu. Istina je da su ove žene dovedene u zabludu, a onda izigrane.
Ustavni sud je umjesto da ranije razmotri ustavnost osnovnog zakona, odlučio da zaštiti ustavnost njegovih izmjena. Brojne druge odluke i naročito prolongiranje važnih odluka govore u prilog tvrdnji da Ustavni sud čini političke kompromise, što je nažalost očekivano imajući u vidu njegov personalni sastav i način imenovanja.
Vlast je i ovoga puta pokusala da diskredituje neki bunt protiv njihove politike, tako sto je ustvrdila da je taj protest politički.
Kad je na čelu protesta osoba koja je potpredsjednica partije – članice najveće opozicione grupacije, dat je ključni argument vladi i vladinim medijima da protest označe kao politički odnosno opozicioni. Prisustvo opozicionih lidera i aktivista je dodatno podstaklo stav da opozicionari čekaju ”da im majke završe posao”. Ipak, ne sumnjam da bi vlast, sve i da nije ovako, ove proteste pokušavala diskreditovati kao opozicione i antidržavne. Međutim, vlast bi imala manje argumenata, a protesti više legitimiteta.
Da li po vama opozicija adekvatno reaguje na stanje u zemlji? Mislite li da je bojkot djelotvoran?
Bojkot ne može biti jedina politička strategija opozicije. Osim bojkota, mora se obezbijediti osmišljena politička akcija. Strategija čekanja da se kriza sama riješi teško može donijeti povoljne rezultate. Demokratski front uporno nudi proteste kao spasonosni metod djelovanja. Ostatak opozicije odbacuje proteste, ali ne nudi alternativni metod političkog djelovanja. Smatram da četiri raznorodne partije ”ukliještene” između DPS i DF, moraju osmisliti najbolji model političke saradnje I djelovanja uključujući mogućnosti integracije. Prethodno, bilo bi od koristi da SNP razriješi unutrašnje protivrječnosti. Na kraju I najvažnije, sve opozicione partije moraju imati slobodu da zastupaju različite individualne stavove I metode djelovanja, ali I obavezu da formulišu zajedničku politiku I praksu koja ih razlikuje od vlasti.
Opet je u fokusu šverc cigareta. Decenijama nemamo pravi odgovor institucija na te sumnje i optužbe. Mislite li da cemo ga konačno dobiti, pošto je policija opet ušla u Duvanski?
Šverc cigareta je samo jedna od brojnih aktivnosti organizovanog kriminala. Nažalost, već godinama ako ne I decenijama, država gleda na organizovani kriminal kao na ekonomsku mogućnost, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Kad pogledate opis svih oblika I dimenzija organizovanog kriminala koji je dat u javnosti dostupnoj analizi koju je pripremila Uprava policije I uporedite sa rezultatima te iste policije I tužilaštva, zaključak je da smo I dalje na samom početku. Osim akcija protiv ”slobodnih strijelaca” u trgovini narkoticima (uglavnom skanka) I obavezujuće saradnje u okviru širih međunarodnih policisjkih akcija, nema pomaka vrijednih pažnje.
Institut Alternativa je nedavno ocijenio da nije realizovano 60 posto obaveza utvrdjenih Strategijom za reformu policije. Šta to govori, da se uobičajeno ispunjavaju samo kozmetičke promjene?
Policija je dugo bila politički resurs za zapošljavanje podobnih i kontrolu političkih, naročito izbornih procesa. Važni i veliki djelovi policije su za potrebe vladajuće partije, političara I tajkuna sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama ili prećutkivali njihove djelatnosti. Reforma takvog sistema zahtijeva snažnu političku volju da se naprave veliki i bolni rezovi. Takve volje nije bilo i o tome svjedoči I neambiciozna strategija koja se I takva slabo sprovodi. Otpori reformama su očigledni, a promjene se odvijaju isključivo pod pritiskom. Ključno pitanje reforme je kako obezbijediti da se sposoban kadar sa integritetom nađe na odgovornim pozicijama. Evropska komisija takođe traži da se proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. Pored niza tijela za kontrolu rada policije, zloupotrebe u policijskoj službi, od torture nakon protesta do korupcije, se ne istražuju efikasno.
Iako se jedno vrijeme vjerovalo da novi tužilački dvojac radi nezavisnije od ranijih kolega, sada već postoje ozbiljne sumnje da je tužilaštvo pod kontrolom političkog vrha. Kako vi vidite ulogu tužilastva, posebno u slučaju državni udar koji je aktuelan nekoliko mjeseci?
Mi smo pohvalili prve rezultate Specijalnog državnog tužilaštva, ali smo danas vrlo rezervisani prema njihovim rezultatima, načinu vođenja najvažnijih postupaka i prioritetima rada. Javnost s dobrim razlogom stiče utisak da se postupci vode protiv osoba bez aktuelnosti i političke težine u vlasti, odnosno onih koji nisu dio klana Mila Đukanovića. Rezultati finansijskih istraga predugo čekamo, a kaznena politika koju diktira tužilaštvo nije uvjerljiva. Postoje ozbiljne sumnje da se pritvor koristi kao tužilačko sredstvo pritiska na okrivljene u cilju sklapanja sporazuma o priznanju krivice.
Način vođenja slučaja ”državni udar” produbio je nepovjerenje dijela javnosti, a da stvari nisu čiste jasno je svima koji gledaju snimke sa suđenja. Možem samo da slutimo kako se vode slučajevi koji nisu pod neposrednom pažnjom i interesovanjem javnosti. Zato je važno omogućiti najviši mogući stepen pristupa dokumentima o radu tužilaštva.
U sklopu projekta ”Promovisanje finansijske odgovornosti u Crnoj Gori“ koji finansira Britanska ambasada u Podgorici, 27. marta 2017. godine održali smo konferenciju pod nazivom ”Gdje ide naš novac? – Otvorenost i odgovornost nacionalnog budžeta”.
Tema naše konferencije je bila državni budžet – koliko ga čuvamo od zloupotreba i koliko znamo o tome na šta se troši. Kroz dva panela, jedan posvećen odgovornosti za zloupotrebe i nenamjensko trošenje (političkoj, krivičnoj, prekršajnoj), a drugi posvećen otvorenosti budžeta, na jednom mjestu smo okupili aktere uključene i zainteresovane za ove procese.
Na prvom panelu smo sa predstavnicima Tužilaštva, Ministarstva finansija, Državne revizorske institucije i Skupštine Crne Gore govorili o ključnim izazovima u utvrđivanju raznih vidova odgovornosti u budžetskom sistemu. Govornici na panelu su bili Branislav Radulović, član Senata Državne revizorske institucije, Vujica Lazović, predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Ana Krsmanović, Generalna direktorica Direktorata za centralnu harmonizaciju u Ministarstvu finansija i Aleksandar Damjanović, poslanik u Skupštini Crne Gore.
Na drugom panelu smo sa gostima iz regiona govorili o otvorenosti budžeta, kroz specifičnu prizmu Istraživanja o otvorenosti budžeta (Open Budget Index), koji je za ovu godinu, za Crnu Goru, sproveo Institut alternativa. Sa nama su bili Katarina Ott, Institut za javne financije iz Zagreba, Gabriela Dimovska, Centar za ekonomske analize iz Skoplja i Nemanja Nenadić, Transparency Srbija iz Beograda, organizacije koje već dugi niz godina u svojim zemljama sprovode Open Budget Index mjerenje.
Konferencija je održana u okviru projekta ”Promovisanje finansijske odgovornosti u Crnoj Gori“ koji finansira Britanska ambasada u Podgorici, a sprovodi Institut alternativa.
Povodom najave ministra unutrašnjih poslova da će inicirati izmjene Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, kako se protesti ne bi organizovali na saobraćajnicama, Institut alternativa upozorava da bi takvo rješenje bilo korak unazad u odnosu na postojeće i značilo bi udaljavanje od evropskih i međunarodnih normi kojim se uređuje ova oblast.
Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ”preko veze“ je samo jedan od njenih oblika.
