Institut alternativa i Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori u utorak, 17. oktobra 2017. godine u EU Info centru organizuju konferenciju Prioriteti u reformi javne uprave.
Na događaju će govoriti:
Eleonora FORMAGNANA, program menadžerka, Delegacija EU – Dobrodošlica i uvodne napomene
Milena MILOŠEVIĆ, istraživačica javnih politika, NVO Institut Alternativa – (Manjak) mehanizama za praćenje odgovornosti u javnoj upravi
Danijela NEDELJKOVIĆ VUKČEVIĆ, generalna direktorka, Ministarstvo javne uprave – Ključni prioriteti u radu javne uprave
Ana KRSMANOVIĆ, generalna direktorka, Ministarstvo finansija Menadžerska odgovornost – ključne prednosti koncepta za unaprijeđenje reforme javne uprave u Crnoj Gori
Ana PEROVIĆ – VOJINOVIĆ, sutkinja, Upravni sud – Sprovođenje novog Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima u kontekstu reforme javne uprave
Uprkos tome što u Ministarstvu javne uprave tvrde da jačaju kapacitete upravne inspekcije, na meti kontrola prošle, ali i ove godine, uglavnom su opštine u kojima je na vlasti opozicija.
Upravna inspekcija lani je izvršila nadzor kod 107 subjekata, od čega 82 kod organa i službi lokalne uprave, 25 nadzora u područnim jedinicama i filijalama Direktorata za upravne unutrašnje poslove MUP-a.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u zapisnike o inspekcijskom nadzoru za prošlu godinu, koji pokazuju da je više od polovine kontrola obavljeno u lokalnim samoupravama, a da se skoro petina kontrola u periodu od januara do novembra odnosi na Opštinu Kolašin.
U Ministarstvu smatraju da nema govora o političkom uticaju i odgovaraju da su planom inspekcijskog nadzora za ovu godinu obuhvaćene gradske opštine Tuzi i Golubovci, Petnjica, Gusinje, Pljevlja i Herceg Novi. U tim opštinama inspektori će, kako kažu kontrolisati primjenu Zakona o upravnom postupku, Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Zakona o slobodnom pristupu informacijama i drugih propisa.
“Istim planom inspekcijskog nadzora predviđena je kontrola službeničkih odnosa u Ministarstvu finansija – područnih jedinica Uprave za nekretnine”, naglasili su iz Ministarstva javne uprave.
Iz Ministarstva su odbacili optužbe da se preko upravne inspekcije vrši nesrazmjeran uticaj na opštine, kojima upravljaju partije koje na nacionalnom nivou nijesu na vlasti.
“U navedenim slučajevima, koji su bili pod posebnom pažnjom javnosti, upravna inspekcija je reagovala vanrednim nadzorom na inicijativu zaposlenih i građana koji su zatražili kontrolu, pa se ne može govoriti o političkom uticaju“, piše u odgovoru Ministarstva.
Institut alternativa (IA) u analizi stanja reforme javne uprave ukazao je da su kapaciteti Upravne inspekcije početkom 2017. bili na najnižim nivou u posljednjih nekoliko godina. U analizi se navodi da su, po formiranju Ministarstva javne uprave, dva upravna inspektora raspoređena na druga radna mjesta, iako su, kao lica u mandatu, posebno zaštićena i ne bi trebalo da se prmještaju na druge poslove.
Podsjetili su i na slučaj bivše glavne upravne inspektorke Dragice Anđelić, čije je razrješenje predmet upravnog spora. Anđelićeva je smijenjena odlukom Vlade, a ona je tvrdila da se radi o političkoj odmazdi.
CIN-CG pitao je Ministarstvo šta je obrazloženje i osnov za nepopunjavanje radnih mjesta za upravne inspektore, s obzirom na to da ta mjesta nijesu ukinuta i da se insistira na jačanju kapaciteta.
„Svjesni smo činjenice da se reforma ne može sprovoditi bez kvalitetno uspostavljenog nadzornog mehanizma… U tom kontekstu, poseban akcenat se stavlja na jačanje kapaciteta upravne inspekcije, što podrazumijeva ne samo novo zapošljavanje inspektora, već i jačanje kadrovskih kapaciteta postojećih…“, odgovorili su.
U Ministarstvu tvrde da je i Anđelićeva, bivša glavna upravna inspektorka, razriješena jer u prethodnom periodu nije realizovano više obaveza u skladu sa rokovima i stručno, čime je, navodno, narušena efikasnost tog organa. Oko 40 odsto inicijativa iz prošle godine upravna inspekcija nije razmatrala. Ali, u Ministarstvu naglašavaju da će ih razmatrati u ovoj godini, te da na taj način funkcionišu i ostale inspekcije. U Ministarstvu kažu da su inspektori od januara do sredine avgusta sproveli 238 kontrola, što je više za 20 odsto u odnosu na isti periodu prošle godine.
U resoru na čijem je čelu Suzana Pribilović kažu i da je, u dijelu političke koordinacije reformskim procesima, prepoznat Savjet za reformu javne uprave, koji je obrazovan u septembru 2016, a koji čine članovi Vlade, Zajednice opština i dva člana iz nevladinog sektora. Savjet je nedavno razmatrao Izvještaj o realizaciji Strategije reforme javne uprave za period jul 2016. godine – jul 2017. Izvještaj nije podržao Stevo Muk, član Savjeta ispred IA.
„Savjet je prećutao u Izvještaju, koji dostavlja Evropskoj komisiji, da ja nijesam podržao usvajanje tog dokumenta“, kaže Muk za CIN-CG.
Navodi i da, uprkos obećanju potpredsjednika Zorana Pažina, nije bilo informacije da Muk nije podržao usvajanje izvještaja.U obraćanju javnosti, Muk je kazao da je Ministarstvo javne uprave realizovalo samo pet od 15 dospjelih mjera, te da je tražio da se individualizuje odgovornost za neispunjavanje obaveza. Prema njegovim riječima, izvještaj tek na nekoliko mjesta govori o razlozima i uzrocima slabe realizacije i da je nije jasno dokle se stiglo u realizaciji obaveza u oblasti razvoja i koordinacije javnih politika.
Tvrdi da postoje i netačni navodi poput onog da Vlada nije mogla da usvoji dva godišnja izvještaja o primjeni uredbe o saradnji državne uprave i NVO u javnim raspravama, navodeći kao argument da Savjet za razvoj NVO ne funkcioniše, pa bez njihovog mišljenja i nijesu mogli da usvoje ta dokumenta.
Za Muka je sporno što izvještaj ne sadrži ni najnovije informacije iz oblasti upravljanja javnim finansijama, niti zašto Crna Gora nema registar državne imovine.
U izvještaju koji je usvojio Savjet, navodi se da je Crna Gora ostvarila napredak koji se odnosi na e-participaciju.
„UNPACS studija Ujedinjenih nacija, pokazala je da je po indeksu razvijenosti e-participacije Crna Gora u 2016. godini na 17. mjestu sa indeksom 0,8305. Crna Gora je u 2014. godini bila pozicionirana na 49. mjestu, dok u 2016. godini Crna Gora bilježi skok od 32 mjesta i pozicionirana je na 17. mjesto“, piše u izvještaju.
Muk je, međutim, rekao da zabrinjava to što je informacija nekritički uzima u izvještaju, sa tvrdnjom da se nalazimo u 25 najbolje ocijenjenih zemalja na svijetu zbog korišćenja online javnih konsultacija, posebno jer „znamo da e-konsultacije u Crnoj Gori ne postoje“.
Iako je Ministarstvo saopštilo da je Savjet konstatovao da izvještaj predstavlja unaprijeđeni i kvalitetniji način izvještavanja u postizanju rezultata, Muk ističe da taj dokument nije dovoljno objektivan.
„Ključna mana izvještaja je formalistički, birokratski rječnik i stil koji ne govori dovoljno otvoreno o razlozima i uzrocima slabih rezultata. Nadalje, što na mnogim mjestima nekritički uzima pozitivne informacije, a prećutkuje negativne…“, kazao je.
Muk je odgovorio CIN-CG i da Savjet ima obavezu po aktu kojim je osnovan da proces učini transparentnim, a do sada nije ništa urađeno.
„Savjet mora da mijenja dokumenta koja usvaja, uvažavajući kritike i doprinos civilnog društva, a ne da ih prećutkuje i odlučuje većinom Vladinih članova. U suprotnom, ubrzo će i ovaj Savjet da bude obesmišljen“, naglasio je Muk.
Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Koliko je Zakon o pristupu informacijama doprinio reformi
Strategijom za reformu javne uprave predviđene su bile i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koje su prilikom, ali i nakon usvajanja, bile na meti kritika NVO sektora. Lideri pet opozicionih partija podnijeli su i Predlog za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona, kojim se, kako tvrde, ograničava pravo pristupa javnim podacima više nego je to predviđeno Ustavom. Ustavni sud još nije razmatrao ovu inicijativu.
Iz Ministarstva javne uprave, koje je od Ministarstva kulture preuzelo nadzor nad primjenom tog zakona, nijesu direktno odgovorili na ove optužbe. „Stav Ministarstva je da treba pratiti primjenu postojećih zakonskim rješenja u praksi, i u skladu sa tim, raditi na njegovom unapređenju“, piše u odgovoru CIN-CG. Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama nije odgovarila na pitanja CIN-CG u vezi sa kritikom dijela javnosti da je Zakon o SPI korak unazad.
Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama nijesu odgovorili u kojoj je fazi donošenje podzakonskih akata koji treba da urede nove oblasti koje se uvode Zakonom o SPI, a odnose se na regulisanje ponovne upotrebe informacija. Rok za usvajanje ovih akata je bio je sredina avgusta. Agencija nije odgovorila ni na koji način će ti podzakonski akti razraditi oblast ponovne upotrebe i pristupa informacijama i koliko će građane koštati troškovi tih postupaka.
Na sajtu Agencije nije objavljen ni novi Zakon o SPI, tu je samo prethodni, iz 2012. godine. Internet stranica Agencije ne sadrži ni novi vodič za pristup informacijama u posjedu te institucije, koji je trebalo sačiniti i objaviti u roku od 30 dana od početka primjene novog Zakona.
Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Predmet ove analize su nedostaci zakonskog i insitucionalnog okvira kojima se reguliše zapošljavanje na lokalnom nivou, kao oblast posebno rizična za korupciju. Postojeći zakonski okvir ne obezbjeđuje zapošljavanje po zaslugama i ostavlja puno prostora za zloupotrebe.
Zakon o lokalnoj samoupravi samo djelimično uređuje pravni status lokalnih službenika i namještenika i upućuje na shodnu primjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji uređuje upravljanje ljudskim resursima na centralnom nivou. Međutim, shodna primjena ovog zakona izaziva brojne probleme u praksi i ne može premostiti razlike koje postoje između državog i lokalnog nivoa, kao ni specifičnosti lokalnih službi u odnosu na centralne organe vlasti. Takođe, lokalni sektor zapošljava oko 20.000 ljudi, a Zakon se shodno primjenjuje na samo oko 4.000 zaposlenih koji rade direktno u organima lokalne samouprave. Na ostalih oko 16.000 zaposlenih u lokalnim javnim preduzećima i ustanovama, primjenjuju se labava pravila propisana Zakonom o radu.
Činjenica da čak 16 od ukupno 23 opštine nema uspostavljenu jedinicu za upravljanje ljudskim resursima i uočene poteškoće u formiranju komisija za provjeru sposobnosti kandidata za posao u organima lokalne samouprave, posljedice su pravnih nedosljednosti koje proizilaze iz shodne primjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima na lokalni nivo. Ove pravne nedosljednosti se negativno odražavaju u praksi i čak dovode do pogrešnog shvatanja uloga i nadležnosti ključnih aktera u procesima zapošljavanja i upravljanja ljudskim resursima na lokalnom nivou.
Pred Crnom Gorom je i dalje obaveza da postigne potpuno usklađivanje s praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Tako je pisalo i još uvijek piše u Izvještaju Evropske komisije o (napretku) Crne Gore, objavljenom u novembru 2016.
Siguran sam da autori ovog izvještaja nisu mislili kako Crna Gora treba da uči od Azerbejdžana.
A desilo se baš tako. U saopštenju iz kabineta Predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice kaže se doslovce ovako:
”Delegacija Vrhovnog suda Crne Gore koju predvodi predsjednica Vesna Medenica 26-28. septembra boraviće u zvaničnoj posjeti Vrhovnom sudu Republike Azerbejdžan, na poziv predsjednika tog suda Ramiza Rzajeva. Tokom trodnevne posjete crnogorske sudije će s azerbejdžanskim kolegama razmijeniti iskustva o rezultatima i izazovima u radu nacionalnih sudskih sistema, sa posebnim osvrtom na saradnju sa Evropskim sudom za ljudska prava i upotrebi informacionih tehnologija u pružanju sudskih usluga. Crnogorsku delegaciju u odvojenim posjetama primiće i Predsjednik Azerbejdžana, Ilham Alijev, kao i ministar pravde, Fikrat Mamadov. Posjeta Vrhovnom sudu Republike Azerbejdžan nastavak je interaktivnog dijaloga i uspješne saradnje uspostavljene 2016. godine, kada je predsjednik Rzajev boravio u zvaničnoj posjeti Vrhovnom sudu Crne Gore.”
Naime, u saopštenju izričito piše ”sa posebnim osvrtom na saradnju sa Evropskim sudom za ljudska prava”. Što se može naučiti iz Azerbejdžana? Kako zadržati aktiviste za ljudska prava u zatvoru, uprkos presudama Evropskog suda za ljudska prava da je njihov pritvor nezakonit?
U Izvještaju o slobodi u svijetu za 2017. godinu, Freedom House napominje da Azerbejdžan krši odluku Evropskog suda za ljudska prava iz 2014. godine, politički motivisanim zadržavanjem iza rešetki, Ilgara Mamadova, lidera opozicionog pokreta REAL.
Takođe, u Izvještaju Freedom House-a, “Nacije u tranziciji“, navodi se da uslijed neuspjeha nacionalnih sudova da obezbijede pravdu, Evropski sud za ljudska prava ima veliki broj slučajeva protiv Azerbejdžana. Do kraja 2016, Evropski sud za ljudska prava je donio sedam presuda protiv države, uključujući tri presude povodom kršenja ljudskih prava političkih zatvorenika.
Možda je bilo poštenije kazati da se otišlo učiti o “nesaradnji” Azerbejdžana sa Evropskim sudom za ljudska prava?
Podsjetimo, Azerbejdžan je zemlja koja se nalazi na dnu liste poštovalaca ljudskih prava, na dnu liste demokratija. Kvalitetne istraživačke priče o korupciji, pod nazivom “Kavijar diplomatija“, objavila je Evropska inicijativa za stabilnost (ESI), renomirana međunarodna nevladina organizacija. Kao rezultat izvještaja pokrenuta je istraga u Italiji i drugim zemljama, kao i parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope u kojoj je nekoliko poslanika manipulisalo u korist promovisanja Azerbejdžana kao ”lidera u regionu”, na štetu objektivne i sumorne slike o stanju ljudskih prava u ovoj diktaturi.
Istraga Projekta izvještavanja o organizovanom kriminalu i korupciji (OCRRP) ukazuje se da su ”od 2012. do 2014. godine, dok je azerbejdžanska vlada masovno hapsila aktiviste i novinare, članovi vladajuće elite u zemlji koristili tajni fond za plaćanje evropskih političara, kupovinu luksuzne robe, pranje novca i ostvarivanje drugih koristi. Bankarski dokumenti otkrivaju da je taj fond bio vrijedan oko 2,5 milijardi eura. Ovaj fond je, tvrdi se, zloupotrijebljen za kupovinu tišine. Najmanje tri evropska političara, novinar koji je pisao priče prijateljima režima, i privrednici koji su hvalili vladu, bili su među primaocima azerbejdžanskog novca. U nekim slučajevima, ove istaknute osobe su mogle da mobilišu važne međunarodne organizacije, kao što su UNESCO i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, da postignu PR pobjede za režim Azerbejdžana. Tokom ovog perioda, azerbejdžanska vlada je zatvorila više od 90 aktivista za ljudska prava, opozicionih političara i novinara (kao što je novinarka OCCRP Khadija Ismayilova), pod političkim optužbama.
Izgleda zaista da crnogorska vlast, sklona promovisanju koruptivnih praksi, ima priličan broj zajedničkih tema sa kolegama iz Azerbejdžana.
Preciznosti radi, u Azerbejdžanu Vesna Medenica nije bila sama, već joj je društvo pravila i supruga Predsjednika Crne Gore, Filipa Vujanovića, sudija Vrhovnog suda Svetlana Vujanović. Ko je još bio u delegaciji i koliko su dana proveli na upoznavanju sa junačkom borbom naroda i rukovodstva Azerbejdžana protiv mrskog, okupatorskog Evropskog suda za ljudska prava nije poznato, a i manje je važno.
Umjesto da postave ova i druga pitanja povodom posjete Azerbejdžanu, mediji su, u crnogorskom proevropskom društvu, ostali nijemi.
Nekako istog dana kad je delegacija Vrhovnog suda otišla na ”interaktivni dijalog” sa drugovima iz Azerbejdžana, Apelacioni sud je objavio presudu da Duško Šarić i društvo nisu krivi za pranje novca – nekih 19,3 miliona eura za koje ih naše pravosuđe goni od 2010. godine naovamo.
Odmah po povratku iz Azerbejdžana, Vesna Medenica je komentarisala zastaru slučaja protiv bivšeg ministra i sadašnjeg poslanika DPS-a. Na pitanje novinara, hoće li potencirati odgovornost sudija zbog zastare slučaja, ona odgovara: ”Zakon ne predviđa da, i ukoliko je napravljena neka greška, a ja ne želim da kažem da je napravljena, ne može samo u jednom slučaju, sudija koji je odlučio, da zbog toga odgovara, nego trebaju da se ispune neki kumulativni uslovi.” Koji su to kumulativni uslovi ona nije kazala, ali je izjavu završila nekim neobjašnjivim (o)smijehom. Novinari je nisu pitali koji su to uslovi. Može joj se.
Nasmijao se posve sigurno svemu ovome i vladar iz sjenke, Đukanović Milo, namignuo njegov dobri drug Aleksandar Vučić, a korektni momak iz Pljevalja, Filip Vuković otvorio šampanjac.
Da se vratimo na početak i pogledamo kako u datom kontekstu tragikomično zvuči preporuka iz Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori – ”da nastavi da pruža smjernice pravosuđu radi usklađivanja odluka sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja, naročito uspostavljanjem grupe specijalizovanih sudija u prvom stepenu”. Ako nastavimo ovim putem, uskoro će i sudije osnovnih sudova masovno početi da posjećuju Azerbejdžan.
Hitno i koordinisano postupanje Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore i Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), po “anonimnim” prijavama u vezi sa potencijalnim sukobom interesa članova Savjeta RTCG izaziva našu sumnju i zabrinutost da je riječ o politički instruiranom djelovanju oba organa, naručenog od strane vladajuće partije, a čiji je cilj da se RTCG ponovo vrati pod njhovu direktnu kontrolu. Stoga, nakon najave postupka za razriješenje u odboru Skupštine kojim upravlja DPS pozivamo domaću i međunarodnu javnost da pomno prati dalji razvoj ove situacije i postupanje Administrativnog odbora, koji sada treba da se odredi prema odlukama Agencije za sprečavanje korupcije.
Ova sumnja je zasnovana na selektivnosti postupanja oba pomenuta organa.
Administrativni odbor je u prethodnim godinama, posebno u procesima izbora i imenovanja u različita tijela i agencije, demonstrirao grubo kršenje zakona, što su potvrdile i presude pravosudnih organa. Time se Administrativni odbor legitimisao kao radno tijelo DPS-a, a ne Skupštine, u kojoj bi trebalo dosljedno da brani zakonitost procedura i postupaka. Stoga je teško vjerovati da je hitno procesuiranje “anonimnih” prijava u cilju “interesa javnosti za RTCG”, kako je neubjedljivo pokušao objasniti predsjednik odbora, Ljuidj Škrelja.
Istovremeno, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), od svog osnivanja nije uspjela da ostvari nijedan pažnje vrijedan rezultat u borbi protiv korupcije, a zbog čega je i osnovana. Ovakva konstatacija dolazi i sa relevantnih međunarodnih adresa, koje takođe traže konkretne rezultate ovog tijela. U bilo kojem od segmenata njene nadležnosti: sukoba interesa, finansiranja politickih partija, zastite zviždača, ASK je u konkretnim slučajevima pokazala da nema integritet, nezavisnost i autonomnost, već da je i ova institucija pod kontrolom DPS-a.
Stoga, nije ni iznenađenje da je predstavnik NVO u Savjetu, Goran Djurović prvi predmet “anonimne” prijave. Interesantno je podsjetiti da čak 1016 javnih funkcionera nije u skladu sa rokom propisanim zakonom u 2017. godini podnijelo izvještaje o prihodima i imovini i da to nije predmet hitnog postupanja ASK. A izostanak objavljivanja ovog izvještaja predstavlja grubo kršenje Zakona o sprečavanju korupcije. Sa druge strane, ASK hitno postupa po “anonimnim” prijavama kako bi ispitala da li je proizvodnja zelene salate od strane ovog člana Savjeta u sukobu sa obavljanjem funkcije člana Savjeta RTCG.
Iz nemoći da proizvodnju zelene salate dovedu u direktnu vezu sa produkcijom TV programa, ASK donosi odluku da je član Savjeta RTCG, Goran Djurović, prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije na vrijeme napustio poziciju izvršnog direktora u poljoprivrednom preduzeću. Važno je istaći da Goran Đurović nije mogao obavljati funkciju ovlašćenog lica privrednog društva, čak ni onoga koje se bavi prodajom salate, a koje je osnovao tokom trajanja mandata, a ne prije stupanja na funkciju. Međutim, treba reći da je istog trenutka kada je saznao da to nije dozvoljena radnja, isto ispravio, odnosno više nije ovlašćeno lice. Da je on ovlašćeno lice se moglo saznati iz njegovog imovinskog kartona jer je isto i prijavio ne znajući da isto nije ispavno.
Međutim, to isto ne predstavlja kršenje Zakona o nacionalnom javnom emiteru i Radio Televiziji Crne Gore i osnov za eventualno razrješenje, jer isto preduzeće nije registrovano za obavljanje niti ima interesa u pravnim licima koja se bave proizvodnjom radio i televizijskog programa. Stoga bilo kakav pokušaj razrješenja bi bio pokušaj nezakonite promjene upravljačkog tijela RTCG. Agencija treba da obavlja svoj posao, ali se nikako ne može dozvoliti zloupotreba, odnosno pokušaj da se pod medijskom prašinom pokuša sprovesti protivzakonito razrješenje člana Savjeta. Očigledno je ovdje meta Savjet RTCG, jasno iz političkih razloga.
Ukratko, tražimo primjenu zakona, a nema zakonskog osnova da se Goran Đurović razriješi jer je prekršajno ponašanje otklonjeno.
Ovakvi mehanizmi obračunavanja DPS sa aktivistima nevladinog sektora na čije djelovanje i rad ne mogu uticati nisu novina. Svjedočili smo, u prethodnim godinama, prljavim kampanjama usmjerenim na narušavanje časti i ugleda aktivista NVO, koje su sprovodili mediji direktno kontrolisani od DPS-a. Institut tzv. “anonimne” prijave nam je takođe dobro poznat, jer je u prošlosti korišten od strane Tužilastva kako bi “izviđalo” rad uglednih NVO koje su ugrozile interese moćnih struktura vlasti. I po tim anonimnim prijava se potupalo hitno, uz prateću orkestriranu medijsku podršku, tako da su sredstva obračuna poznata, samo se mijenjaju direktni izvršioci.
Administrativni odbor ima priliku da odluke Agencije o prekršaju konstatuje i potvrdi ili da pokrene nezakonito razrješenje članova Savjeta. Ako se dogodi ovo drugo, samo će biti potvrđena naša zabrinutost da je u pitanju organizovana akcija u cilju destabilizacije rada Savjeta i RTCG koji se počinju profilisati kao servis u službi svih građana i građanki.
Ana Novaković, izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Zlatko Vujović, predsjednik UO, Centar za monitoring i istraživanja (CEMI)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA)
Predmet ovog izvještaja je presjek stanja u ključnim oblastima reforme javne uprave, uz opšti pregled primjene Strategije reforme javne uprave 2016-2020. godine.
Početak sprovođenja Strategije još nije dao zamah reformi javne uprave: tokom prvih 11 mjeseci primjene, 60% aktivnosti nije sprovedeno u predviđenom roku. Nalazi izvještaja ukazuju da su razvoj i koordinacija javnih politika i upravljanje ljudskim resursima naročito problematične oblasti.
Tokom prve polovine 2017. godine, u potpunosti su izbjegnute javne rasprave o važnim zakonskim izmjenama koje, između ostalog, uređuju pitanja javnih nabavki i slobodnog pristupa informacijama.
Izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, iako formalno jedna od aktivnosti predviđenih Strategijom, predstavljaju korak unazad u transparentnosti rada uprave. One uvode dodatna ograničenja za pristup informacijama, kao što su poslovna i poreska tajna i dokazivanje posebnog interesa.
Zapošljavanje na lokalnom nivou naročito je slabo regulisano, što se odražava u propustima, kao što su oglašavanje radnih mjesta koja su već popunjena i nesprovođenje provjere sposobnosti.
Prevelika diskreciona ovlašćenja pri zapošljavanju na državnom nivou takođe negativno utiču na stvaranje sistema zasluga u našoj upravi. Ovi problemi ogledaju se i u negativnim percepcijama građana kada je ova oblast u pitanju. Ključni problem javne uprave za građane je upravo „zapošljavanje preko veze“.
Građani javnim uslugama daju prosječnu ocjenu, dok iskustva „tajnih posjetilaca“ odabranim institucijama na teritoriji osam opština pokazuju relativno veću ispunjenost standarda kvaliteta usluge.
„Priprema terena“ za novi Zakon o upravnom postupku (ZUP), čija primjena je počela 1. jula 2017. godine i od kojeg se očekuje da najviše unaprijedi pružanje usluga, naišla je na poteškoće. Posebni zakoni i dalje nijesu usaglašeni sa novim odredbama ovog sistemskog zakona. Zbog neusaglašenosti, prelazne odredbe novog ZUP-a su izmijenjene, i stari zakon će da se primjenuje na sve postupke koji nisu pravosnažno okončani do jula. To će se negativno odraziti na prosječno trajanje upravnih postupaka.
Za pomake u reformi javne uprave neophodno je brisanje novih ograničenja za pristup informacijama, kao i bolje izvještavanje nadzornih organa. Izvještaj nudi i preporuke za e kasnije organizovanje javnih rasprava, pružanje usluga i upravljanje ljudskim resursima, naročito u pogledu ograničenja diskrecionih ovlašćenja i objektivnije provjere sposobnosti.
Publikacija na albanskom jeziku dostupna je ovdje.
Ova publikacija je nastala u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” koji finansira Evropska unija, a sprovode ga Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj publikacije predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Pred Crnom Gorom je i dalje obaveza da postigne potpuno usklađivanje s praksom Evropskog suda za ljudska prava.