Institut Alternativa, u ime regionalne mreže Think for Europe Network (TEN) a u okviru WeBER projekta, poziva sve zainteresovane organizacije civilnog društva (OCD) iz Crne Gore da se uključe u osnivanje, a potom i u rad Nacionalnih radnih grupa (NRG) za praćenje reforme javne uprave (RJU) u državama Zapadnog Balkana (ZB).
Nacionalna radna grupa je nacionalni konsultativni mehanizam koji ima za cilj da uključi civilno društvo u dijalog sa predstavnicima nadležnih organa o osmišljavanju i praćenju RJU na Zapadnom Balkanu (ZB). NRG se osnivaju u svakoj od država ZB, kao dio šireg konsultativnog mehanizma za dijalog o RJU – regionalne WeBER platforme, osnovane u Podgorici, novembra 2016. godine.
NRG obezbjeđuju da dijalog o RJU uključi civilno društvo na svim nivoima, kroz učešće OCD koje su aktivne kako na nacionalnom tako i na nivou gradova i opština. Članstvo u NRG je otvoreno za sve zainteresovane OCD.
Kako bi Vaša organizacija postala članica NRG potrebno je da nam pošaljete izjavu o zainteresovanosti za pristupanje u kojoj navodite prethodno iskustvo organizacije u aktivnostima koje se tiču RJU, kao i da popunite upitnik za procjenu potreba OCD u vezi sa učešćem u procesu RJU (link ka upitniku se nalazi u Pozivu).
Prijavljivanje za učešće u radu Nacionalnih radnih grupa je produžen i traje do 24. marta!
Institut alternativa uputio je preporuke Agenciji za sprječavanje korupcije koje su primarno usmjerene na unaprjeđenje informisanja javnosti Agencije o njenim aktivnostima, a naročito u dijelu kontrole imovinskih kartona javnih funkcionera i državnih službenika i ishodu kontrola.
Razlog tome je, primarno, slaba vidljivost rezultata rada Agencije tokom 2016. godine. Naime, veliki broj odluka i mišljenja koje Agencija donosi nalazi se na njenoj Internet prezentaciji, ali ne postoje sistematizovani podaci o aktivnostima Agencije koji bi omogućili uvid zainteresovanoj javnosti u to šta Agencija radi, kakvi su njeni rezultati i da li oni doprinose efikasnoj borbi protiv korupcije.
Preporuke su, u prvom redu, usmjerene na unaprjeđenje kontrole imovinskih kartona javnih funkcionera i državnih službenika, a naročito na povećanje transparentnosti podataka o sprovedenim kontrolama.
Naime, Agenciji smo preporučili da informiše javnost o tome čije je imovinske kartone kontrolisala i da li je i kakve nepravilnosti utvrdila, za svakog funkcionera pojedinačno, imenom i prezimenom. Odnosno, smatramo da javnost treba da zna ko nije uredno prijavio prihode i imovinu i šta je Agencija po tom pitanju preduzela. Ove podatke treba objaviti po okončanju postupka koji se vodi pred Agencijom ili drugim organima nadležnim za procesuiranje ovakvih slučajeva po nalazima Agencije.
Preporučili smo i da Agencija objavljuje podatke o kontrolama imovinskih kartona u kojima je provjeravala osnov sticanja imovine, odnosno tražila dodatna izjašnjenja i dokumentaciju od javnih funkcionera za imovinu koju posjeduju. Preciznije – kome je Agencija tražila dodatna izjašnjenja i dokumentaciju, za koju pokretnost ili nepokretnost i da li je funkcioner uspio da «opravda» njeno posjedovanje. Ukoliko nije, javnost treba to da zna, ali i da ima uvid u to šta je Agencija iz svoje nadležnosti u tom slučaju preduzela. Samo se ovako javni funkcioneri, ali i Agencija čiji je zadatak da ih kontroliše, mogu pozvati na odgovornost pred građanima koji plaćaju njihov rad i funkcionisanje.
Imajući u vidu ograničenje iz Zakona o sprječavanju korupcije koje onemogućava Agenciji da objavi odluke kojima se utvrđuje da javnih funkcioner nije povrijedio odredbe ovog Zakona, preporučili smo Agenciji da po takvim donijetim odlukama javnim funkcionerimatraži saglasnost za objavljivanje odluka i objavi informaciju o tome kome je tražila saglasnost i ko joj je takvu saglasnost dao, a ko ne. Smatramo da je ovo izuzetno važno s aspekta integriteta službenika koji kontrolišu imovinske kartone kao i cijele Agencije, ali i integriteta javnih funkcionera, naročito ako bi se naknadno utvrdilo da taj funkcioner jeste povrijedio odredbe Zakona. Takođe, smatramo i da ne postoji razlog koji bi bilo kog javnog funkcionera opredijelio da sakrije dokument kojim se utvrđuje da su njegovi prihodi i imovina zakonito stečeni i uredno prijavljeni.
Ostale preporuke usmjerene su i na unaprjeđenje zaštite zviždača, kontrole finansiranja političkih subjekata i jačanje integriteta u javnom sektoru.
Preporuke smo pripremili i uputili Agenciji za sprječavanje korupcije u okviru projekta “Ka efikasnijoj borbi protiv korupcije”, koji IA sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Misljenja i stavovi izneseni u dokumentima ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.
Vlada do 2020. godine planira da smanji broj zaposlenih u javnom sektoru za 5.000 ljudi, a politički uticaj u javnoj administraciji je nemoguće izbjeći, jer ključnim institucijama – ministarstvima, rukovode političke ličnosti, kazala je u razgovoru za „Dan“ istraživač javnih politika u Institutu alternativa Milena Milošević. Ona je upozorila da zapošljavanje po osnovu strogih kriterijuma i po zaslugama nije zaživjelo, te da reforma predviđa samo „kozmetičke mjere“.
Miloševićeva je navela da stav o glomaznosti javnog sektora uglavnom proizilazi iz činjenice da ovaj sektor, prema poslednjim dostupnim podacima, zapošljava oko 56.000 ljudi, ističući da je u potpunosti opravdan.
Ipak, Institut alternativa je često morao da zamijeni državne organe u zahtjevnom poslu prebrojavanja zaposlenih u javnoj upravi i u javnom sektoru uopšte. Primjera radi, ne postoje zvanični podaci o broju zaposlenih u tzv. agencijama i u javnim preduzećima.
Informacije o zaposlenima na lokalnom nivou takođe su proglašavane tajnom. To govori samo o razmjerama problema, za čije rješavanje mi nemamo pouzdane početne podatke – ukazala je ona.
Dodaje da se politika zapošljavanja u Crnoj Gori uglavnom temelji na razmjeni radnih mjesta za određenu korist, te da samim tim nije utemeljena na analizi potreba i stvarnom opsegu poslova određenih institucija i ustanova.
– Otud i čuveni primjeri lokalnih centara za kulturu koji su zapošljavali i po nekoliko desetina zaposlenih, više nego čitava ministarstva – podsjetila je ona.
Uprkos očitoj glomaznosti javnog sektora, Milošević ukazuje da s druge strane imamo situaciju da je u državnoj upravi predviđeno radnih mjesta za više od 2.000 izvršilaca, nego što ih je trenutno zaposleno.
– Dakle, uprkos tome što često čujemo da je naša uprava glomazna, Vlada i Uprava za kadrove odobravaju pravilnike kojima je predviđeno više radnih mjesta nego što je moguće popuniti – ističe ona.
Milošević dodaje da ovakva praksa dugoročno nije održiva.
– Sadašnje namjere Vlade su da se, na nivou čitavog javnog sektora, broj zaposlenih do 2020. godine smanji za 4.000 do 5.000. Pod pritiskom javnog duga, do nekog smanjenja će vjerovatno morati da dođe, ali ostaje nejasno kako će se to smanjenje sprovesti, sporazumno ili ukidanjem radnih mjesta. Da li ćemo ponovo biti uskraćeni za kvalitetan kadar onamo gdje nam je potreban, da radi na razvojnim zadacima i primjeni ključnih reformi – konstatovala je Milošević.
Podsjeća da se sa reformom javne uprave i donošenjem prvog strateškog dokumenta krenulo još 2003. godine. Smatra da je vremena i do sada bilo na pretek, ali da se odugovlačilo sa primjenom određenih mjera.
– To se očitava i u Strategiji za reformu javne uprave do 2020. godine, koja je „prepisala“ ili preuzela neke mjere, koje su ranije ostale nerealizovane. Do sada je sprovedena samo jedna aktivnost. Usvojen je Zakon o upravnom sporu, što je više nametnuto potrebom usklađivanja zakonodavnog okvira sa novim zakonom o upravnom postupku, nego samom strategijom. Takođe, formiranje Ministarstva javne uprave imalo je za posledicu „otezanje“ realizacije određenih mjera – kazala je ona.
Milošević ističe da strogo poštovanje rokova nije najbitnije u ovoj priči, koliko je bitno da se napokon krene u realizaciju određenih ciljeva, a da se ne prave koraci unazad, naročito u politički najosjetljivijim područjima, kao što su zapošljavanje i racionalizacija javne uprave.
– Upravo su to najproblematičnije oblasti, u kojima, čak ni samom strategijom, nijesu predviđeni naročito ambiciozni ciljevi. Zapošljavanje na osnovu strogih kriterijuma i po zaslugama nije zaživjelo, a reformom su, za sada, u ovoj oblasti, predviđene samo kozmetičke mjere. Takođe, racionalizacija uprave je jedan izazov, koji ima implikacije po ukupno ekonomsko upravljanje u zemlji. Međutim, kako je Institut alternativa nekoliko puta upozoravao, u proteklih nekoliko godina, umjesto predviđenog smanjenja, došlo je do povećanja broja zaposlenih u javnom sektoru, naročito na lokalnom nivou. Lokalne uprave su, u načelu, naročito zanemarena oblast. One nijesu u dovoljnoj mjeri uključene u reformu. Još nijesu predviđene sveobuhvatne mjere u pogledu unapređenja upravljanja ljudskim resursima, računopolaganja, integriteta i upravljanja javnim finansijama na lokalnom nivou – istakla je ona.
Milošević navodi da je politički uticaj u javnoj administraciji nemoguće izbjeći, s obzirom da ministarstvima rukovode političke ličnosti.
– Nakon određenog nivoa, politički uticaj bi trebalo da bude minimalan, što u Crnoj Gori nije slučaj. Naprotiv, na pozicijama koje bi trebalo da zauzimaju profesionalci, nalaze se ličnosti koje su direktno eksponirane ispred pojedinih političkih partija. To se, naravno, najviše odnosi na DPS, koji u svom savjetu za praćenje realizacije izbornog programa ima brojne državne službenike na rukovodećim pozicijama. Ali, i druge partije, po osvajanju vlasti, smatraju da im prirodno pripada pravo prekrajanja administracije i zapošljavanja. U opštinama, smjene vlasti takođe prate smjene rukovodilaca, što je sve pokazatelj da je politički uticaj i dalje sveprisutan – ocijenila je ona.
Potrebna koordinacija
Komentarišući nedavno osnivanje Ministarstva javne uprave, Milošević je kazala da je još rano ocijeniti da li se njegovim formiranjem može očekivati suštinski novi pristup u sprovođenju reforme javne uprave. Da bi do toga došlo, kako cijeni, važno je da se rad ove institucije ne svede na puko preuzimanje ranijih poslova koje su obavljali nadležni direktorati u MUP-u i nekadašnjem Ministarstvu za informaciono društvo i telekomunikacije.
– Pozitivno je što je predviđeno da za razvoj i reformu lokalne i državne uprave sada bude zaduženo nešto više zaposlenih nego ranije. Međutim, nijedno ministarstvo samo ne može iznijeti ovako zahtjevnu reformu. Zato je važno da koordinacija različitih institucija bude učinkovitija nego što je to bio slučaj do sada – napomenula je ona.
Milošević podsjeća da je Vlada prošle godine obrazovala Savjet za reformu javne uprave.
–Nakon dužeg vremena, to je prvi put da Crna Gora ima jedinstveno tijelo za upravljanje ovom reformom. Međutim, predstavnici nevladinog sektora nijesu u Savjetu, što takođe ne ide u prilog otvorenijem pristupu u sprovođenju reforme. To nije u skladu sa ključnim standardima dobrog upravljanja, koji su definisani Evropskim principima javne uprave – ukazala je ona.
Danas, 4. marta, se po sedmi put zaredom obilježava Međunarodni dan otvorenih podataka. Ideja je da se nizom događaja širom svijeta ukaže na značaj i koristi od “otvaranja” podataka ali i potrebu usvajanja politika otvorenosti, ne samo vlada i javnih institucija već i privatnog sektora, civilnog društva, medija i akademske zajednice.
Otvoreni, a kod nas se ponekad kaže i “otključani” podaci su podaci koji su objavljeni neobrađeni i u mašinski čitljivoj formi. To znači da ih je moguće koristiti u raznim softverima, moguće ih je automatizovano pretraživati a podatke “ekstraktovati” i koristiti – umjesto da ogromnu količinu podataka prekucavate iz papira, što je sporo i skupo. U Crnoj Gori, državni i lokalni organi nam uporno dostavljaju dokumenta ili u papiru ili u zaključane u PDF-u pa ih je nemoguće elektronski koristiti.
I ne krivim vas ako ste upravo pomislili da imamo i većih problema od toga, ali evo podatka koji vam možda može skrenuti pažnju. Delloite je za Vladu Velike Britanije 2011. godine uradio procjenu britanskog tržišta informacija iz javnog sektora i procijenio njihovu vrijednost na 1,8 milijardi funti – i to samo u toj godini. Javni podaci se u toj zemlji preuzimaju i koriste ne samo za unapređenje stanja u oblasti zdravstva, obrazovanja, transporta, ekonomije, zaštite okoline, bezbijednosti i socijane zaštite, već i profitno: putem kreiranja novih sadržaja i usluga na osnovu njih. Dva slikovita primjera iz prakse: objavljivanje podataka o kardio-hirurškim intervencijama odraslih u Britaniji je uticalo na smanjenje stope smrtnosti, što je za posljedicu imalo ekonomsku vrijednost koja se procjenjuje na preko 400 miliona funti. Korišćenje podataka o transportu u Londonu u realnom vremenu putem aplikacije uštedjelo je korisnicima vrijeme, pomoglo im da zaobilaze gužve u saobraćaju i proizvelo ekonomsku vrijednost imeđu 15 i 58 miliona funti.
Možda ovo zvuči previše napredno za našu malu zemlju, međutim, praksa je pokazala da upotreba podataka zavisi samo od ideja i inovativnosti korisnika, odnosno građana, a njihova javna dostupnost pruža jednaku šansu svima da nešto urade. Ali da bi građani, IT stručnjaci i preduzetnici mogli da “nabasaju” na dobre podatke od kojih mogu da naprave nešto korisno ili zanimljivo za zajednicu, što će stvoriti materijalnu ili nematerijalnu vrijednost, mora se njegovati kultura proaktivnog objavljivanja sirovih podataka. Iako je to odgovornost u provom redu državnog aparata koji prikuplja gomile podataka o građanima, i biznis zajednica “zna” puno toga o nama: koliko crnogorci jedu mesa a koliko ribe, koliko posjećuju privatne stomatološke ordinacije, koliko smo kupili laptop-ova ove godine. Akademska zajednica može da objavi koje knjige je moguće naći u fakultetskim bibliotekama i koje se najviše čitaju. Interpretacijom, kombinovanjem i nadogradnjom raznih javnih podataka može se profitirati a mogu se i pokrenuti pitanja od javnog interesa.
Premda se ne radi o politički osjetljivom pitanju, Vlada je kao i obično i u ovome zakazala i zaostaje za svijetom. Iako je još 2014. godine započet rad na Zakonu o slobodnom korišćenju informacija u posjedu organa vlasti i dva puta je bio na javnoj raspravi, do danas nije usvojen niti kao poseban zakon niti kao dio Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Budući da je Evropska unija prepoznala potencijal otvorenih podataka i usvojila dvije direktive koje regulišu ovu oblast (2003. i 2013. godine), moraćemo prije ili kasnije da ih “prevedemo” u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, za punu korist od ovog zakona, potrebno je ispunjenje dvije pretpostavke: da svi objavljujemo podatke i da građani budu zainteresovani da ih koriste. Sudeći po iskustvu primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji imamo od 2006. godine, osvajanje prostora otvorenih podataka biće dugo i mukotrpno.
Zabrinuti zbog razvoja događaja u pogledu statusa nezavisnih, nadzornih institucija u Crnoj Gori, sa posebnim naglaskom na stanje u oblasti kontrole budžeta, upućujemo
APEL POSLANICIMA
da Zoran Jelić ne bude imenovan za člana Senata Državne revizorske institucije
Zoran Jelić nije uradio ništa da bi bio dostojan stalne funkcije člana Senata ključne nadzorne institucije u Crnoj Gori, a uradio je dosta toga što ga je moralo diskvalifikovati iz ovog izbora.
Osim činjenice da je njegovo ime sinonim za „aferu snimak“ i zloupotrebu javnih sredstava u političke svrhe, podsjećamo da je Jelić niz godina kršio zakon tako što je istovremeno bio poslanik i državni službenik u Zavodu za zapošljavanje.
Ključna činjenica koja bi ga morala eliminisati je negativno mišljenje koje je DRI izrekla na rad Zavoda za zapošljavanje u trenutku kada je on njime upravljao. Podsjećamo da je prilikom skupštinske rasprave o ovom izvještaju, tadašnji poslanik i direktor ZZZ, Zoran Jelić polemisao sa navodima DRI i dovodio ih u pitanje, zloupotrebljavajući svoju poslaničku funkciju.
DRI je, takođe, u svom Izvještaju o reviziji uspjeha: „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“, objavljenom u oktobru 2015. konstatovala da se sredstva od posebnog doprinosa ne koriste na efikasan način, uz činjenicu da nije realizovan niz utvrđenih mjera kako bi se ostvarila veća iskorišćenost sredstava namijenjenih profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i Zavoda za zapošljavanje, kojim je u periodu od osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom 2009. pa sve do oktobra 2012. upravljao upravo Zoran Jelić.
Uz sve probleme koji prate njen rad, DRI je za više od 10 godina svog rada uspjela da se izbori za poziciju objektivne i nezavisne institucije, čije nalaze uvažavaju, citiraju i koriste predstavnici svih političkih partija, nezavisno kojoj opciji pripadaju.
Izvještaje DRI koristimo i mi, dolje potpisani predstavnici civilnog sektora, kao jedinstven primjer institucije u Crnoj Gori koja otvoreno izvještava o zloupotrebama i kršenjima zakona, sa ciljem da se ojača odgovornost za upravljanje sredstvima poreskih obveznika.
Imenovanje Zorana Jelića u Senat DRI bi promijenilo odnos svih nas prema radu DRI – to bi bio udar na nezavisnost i integritet vrhovne revizorske institucije, kao i njene kapacitete da objektivno i nezavisno sagledava zloupotrebe, neracionalnosti i nezakonitosti u radu javne uprave.
Pozivamo poslanike da se uzdržavanjem od glasanja u plenumu, ponište ovaj proces imenovanja. Već sedam godina čekamo da Senat DRI bude upotpunjen, tako da razlozi hitnosti ne mogu biti iznad cilja da u Senatu bude osoba koja će imati povjerenje javnosti i bez mrlja u pogledu integriteta.
Pozivamo i EU da sa pažnjom prati ovaj slučaj i javno iznese svoje mišljenje u vezi sa ovim imenovanjem, s obzirom na značaj koji DRI ima u procesu pridruživanja.
Potpisnici:
Stevo Muk, Predsjednik Upravnog odbora, Institut alternativa (IA)
Vanja Ćalović, Izvršna direktorica, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)
Ana Novaković, Izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Tea Gorjanc Prelević,Izvršna direktorka, Akcija za ljudska prava (HRA)
Marina Vujačić, Izvršna direktorica, Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG)
Zlatko Vujović, Predsjednik Upravnog odbora, Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)
Nacionalna radna grupa je nacionalni konsultativni mehanizam koji ima za cilj da uključi civilno društvo u dijalog sa predstavnicima nadležnih organa o osmišljavanju i praćenju RJU na Zapadnom Balkanu (ZB). NRG se osnivaju u svakoj od država ZB, kao dio šireg konsultativnog mehanizma za dijalog o RJU – regionalne WeBER platforme, osnovane u Podgorici, novembra 2016. godine.
Razlog tome je, primarno, slaba vidljivost rezultata rada Agencije tokom 2016. godine. Naime, veliki broj odluka i mišljenja koje Agencija donosi nalazi se na njenoj Internet prezentaciji, ali ne postoje sistematizovani podaci o aktivnostima Agencije koji bi omogućili uvid zainteresovanoj javnosti u to šta Agencija radi, kakvi su njeni rezultati i da li oni doprinose efikasnoj borbi protiv korupcije.
