Predstavnici šest organizacija civilnog društva potpisali su osnivački akt udruženja Balkanska platforma za bezbjednost u biblioteci BCBP 7. marta 2016. godine.
Platforma je nastala radi ostvarivanja ciljeva u oblasti bezbjednosti kroz izgradnju mirnog i demokratskog okruženja, podstičući učestvovanje civilnog društva i građana u razvoju i uticaju na bezbjednosnu politiku.
Osnovni ciljevi Balkanske platforme za bezbednost su:
povećanje uloge civilnog društva i građana kroz jačanje spoljnog nadzora nad sektorom bezbjednosti na Balkanu;
proširenje mreže civilnog društva radi jačanja saradnje prilikom analiziranja, praćenja i zagovaranja dobrog upravljanja politike bezbednosti i reforme sektora bezbednosti;
osnaživanje građana, institucija, regionalnih inicijativa i partnera širom Evrope radi primjene alata koji obezbjeđuju reformu sektora bezbjednosti;
obezbjeđivanje veće posvećenosti integritetu na Balkanu koji će biti zasnovan na vrijednosno zastupljenom pristupu.
Ova inicijativa je ishod saradnje koja je započeta još prije sedam godina, a koja je obilježena konstantnim aktivnostima na unapređenju istraživačke metodologije i šireg uticaja na bezbjednosnu saradnju u regionu.
S pravom se postavlja pitanje: kakvi su nam rezultati i jesmo li uspjeli da utičemo na odluke Vlade? Pošten odgovor bi bio: rezultati su nam mršavi, a ne uspijevamo ostvariti značajniji uticaj. Zašto je tako? Evo odgovora na jednom skorašnjem primjeru.
Već je osamnaest mjeseci prošlo otkako u ovom sastavu radi Savjet za razvoj NVO. Savjet koji bi trebalo da, između ostalog, ”daje mišljenje vladi o nacrtima propisa kojima se uređuje institucionalni i normativni rad NVO radi stvaranja podsticajnog okruženja za njihov razvoj i rad”. U ovo tijelo imenovan sam na predlog grupe NVO, kao jedan od jedanaest članova iz reda NVO koji sjede zajedno sa dvanaest predstavnika vlade.
S pravom se postavlja pitanje: kakvi su nam rezultati i jesmo li uspjeli da utičemo na odluke Vlade? Pošten odgovor bi bio: rezultati su nam mršavi, a ne uspijevamo ostvariti značajniji uticaj. Zašto je tako? Evo odgovora na jednom skorašnjem primjeru.
Mi predlažemo da Ministarstvo finansija dostavi Informaciju koju priprema u procesu usvajanja Zakona o NVO. Članovi Savjeta – službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Mi predlažemo da Ministarstvo unutrašnjih poslova dostavi Savjetu tekst Zakona o NVO onda kad taj tekst uputi Evropskoj komisiji na mišljenje. Članovi Savjeta – službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Mi predlažemo da Savjet za razvoj NVO raspravlja o toj novoj verziji nacrta Zakona o nevladinim organizacijama. Članovi Savjeta – službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Predstavnici nevladinih organizacija glasaju ZA sva tri predloga, a predstavnici vlade PROTIV!
Tako izgleda jedna od posljednjih scena na zadnjoj sjednici Savjeta za razvoj nevladinih organizacija. Tako izgleda ”saradnja” predstavnika nevladinih organizacija i predstavnika Vlade u Savjetu za razvoj NVO.
Nije pomogao ni argument da je Savjet tijelo koje mora da posjeduje odgovarajuće važne informacije da bi moglo da promišlja, razgovara i savjetuje donosioce odluka. Nije pomoglo ni podsjećanje da je ranija rasprava o tekstu nacrta Zakona o NVO održana prije cijelih sedam mjeseci. Nije pomoglo ni podsjećanje da tražimo raspravu o Zakonu o NVO, a ne o Zakonu o administrativnim taksama (iako bi se i o tretmanu NVO u tom zakonu moglo govoriti).
Predstavnici Vlade, njih osmoro prisutnih, kao jedan glasali su protiv sva tri predloga. To je bio još jedan pokušaj preglasavanja čiji je cilj da Savjet donese mišljenje glasovima predstavnika Vlade. Drugim riječima, da Vladini predstavnici posavjetuju Vladu kako je Vlada u svemu u pravu.
Na početku te iste sjednice sam kazao da je već godinu dana na djelu strategija iscrpljivanja, opstrukcije, obesmišljavanja i marginalizacije zahtjeva NVO. Tu strategiju sprovode predstavnici Vlade koji ovom Savjetu žele da utvrde status ”Vladine komisije za opravdavanje odluka Vlade”.
Kako izgleda ta strategija na djelu, bjelodano pokazuje trajno insistiranje vladinih predstavnika na obavezi članova iz reda NVO da, najmanje njih troje, mogu da određeno pitanje stave na dnevni red tako što će potpisati dokument – predlog i donijeti ga fizički na arhivu vladine kancelarije u Podgorici. U jednosatnoj raspravi koju smo vodili na Savjetu morao sam da crtam putovanje tri člana Savjeta iz tri različita grada u Crnoj Gori koji moraju da putuju i ”kupe” potpise, te ih fizički nose u Podgoricu.
Vladini predstavnici naime, već godinu i po dana, odbijaju da uvaže mogućnost da se predlozi članova iz NVO dostavljaju e-mailom. Stav Vladinih predstavnika je za rubriku vjerovali ili ne, danas 2016. godine, a naročito imajući u vidu da se cjelokupna komunikacija između predsjednice Savjeta, Vladine kancelarije za NVO, kao i među članovima Savjeta odvija preko elektronske liste (e-mail). E sad, sve što je dozvoljeno njima, zabranjeno je nama iz NVO. Diskriminacija na djelu.
Na kraju, morali smo taj besmisao odlučno da prekinemo (ili makar pokušamo) tražeći da se predlozi koje smo u skladu sa poslovnikom dostavili stave na dnevni red (ultimativno), ali i da Savjet hitno usvoji tumačenje da članovi iz reda NVO mogu e-mailom da dostave predlog dopune dnevnog reda. Čuli su nas tek onda kad smo jedinstveno zaprijetili napuštanjem sjednice Savjeta.
Jedna od najvažnijih rasprava, u moru besmisla, u ovom sastavu Savjeta bila je ona o predlogu dokumenta pod nazivom ”Analiza institucionalnog okvira za vršenje poslova državne uprave u vezi sa razvojem nevladinih organizacija”, a o tom dokumentu smo se u Savjetu takođe nadglasavali. Dokument nije usvojen jer u trenutku glasanja nije bilo većine ni za jednu stranu. Tako se glas Savjeta na Vladi nije čuo ni ovim povodom.
Savjet, nažalost, nije bio u prilici ni da blagovremeno razmatra Izvještaje o realizaciji obaveza iz Akcionog plana za poglavlje 23, a koje se odnose na jedno od potpoglavlja na temu ”Razvoj civilnog društva”. Izvještaji se dostavljaju naknadno, nakon što ih usvoji Vlada, pa je rasprava o njihovom sadržaju, odnosno pokušaj da Savjet predloži Vladi konkretne zaključke koji bi pratili usvajanje izvještaja nažalost izostajao.
Sada se borimo da Izvještaj o radu Savjeta za prošlu godinu ne bude samo zbirka šturih, birokratskih navoda iz zapisnika sa sjednica, već da odgovori na pitanja poput: Koliko je predloga došlo od članova Vlade? Koliko su predstavnici Vlade govorili na sjednicama? Koliko predloga za dopunu dnevnog reda je odbijeno? O čemu smo sve morali da razgovaramo, a nismo i zašto?
Na primjer, o predlogu budžeta za 2015. i 2016.godinu i njegovom razdjelu za nevladine organizacije, Savjet uopšte nije raspravljao. Ministarstvo finansija nas blokira i opstruira na različite načine, čime nastavlja staru praksu još iz vremena ranijeg Savjeta. Nedostavljanje preciznih informacija o sudbini zakona o igrama na sreću samo je jedan od primjera. O takozvanoj Kući građanskog društva sljedećom prilikom.
Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst je originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
U Beogradu je od 6-9. marta održan uvodni sastanak partnera u okviru projekta ”Monitoring i evaluacija vladavine prava na Zapadnom Balkanu – MERLIN”,[1] koji je podržao Evropski fond za Balkan (European Fund for Balkans), kroz program Think and Link. U okviru projekta, Institut za evropske politike iz Skoplja (EPI), Beogradski centar za bezbjednosnu politiku i Institut alternativa (IA), u saradnji sa GONG-om iz Hrvatske, radiće na mapiranju ključnih problema za vladavinu prava u zemljama regiona.
Očekivani rezultati projekta su:
definisanje zajedničkog okvira za procjenu regionalnih prioriteta u oblastima demokratije i vladavine prava;
definisanje zajedničkog okvira za razmjenu mehanizama i dobrih iskustava za praćenje reformi u okviru poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava i 24 Pravda, sloboda i bezbjednost;
formulisanje opcija za unapređenje specifičnih oblasti.
[1] Monitoring and Evaluating the Rule of Law in the Western Balkans (MERLIN WB)
Evropski standard zastupljenosti žena u policiji je 30 procenata, a po dostupnim informacijama u Srbiji trenutno žene čine 23 odsto zaposlenih, u Makedoniji 18, na Kosovu 14, Bosni i Hercegovini 13, Albaniji 10 i Crnoj Gori devet odsto, istaknuto je na konferenciji mreže POINTPULS.
Žene u policiji nemaju jednake šanse za napredak u karijeri i još uvek postoje brojne predrasude sa kojima se svakodnevno suočavaju na poslu, istaknuto je na konferenciji „Žene u policiji: slučaj Zapadni Balkan“ koju je 8. m10arta 2016. godine organizovala regionalna mreža organizacija civilnog društva POINTPULS.
Veliki problem predstavlja i činjenica da su žene u policijama širom regiona manje zastupljene na rukovodećim pozicijama i operativnim i poslovima uniformisane policije.
Istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Aurelija Đan ističe da je ženama formalno pružena mogućnost za policijski poziv, ali da i dalje postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove.
„Trenutno u policiji muškarci uglavnom obavljaju dužnosti koje su u vezi sa visokim nivoom fizičke i psihičke izdržljivosti, kao i sa primenom sredstava prinude i radom u specijalnim jedinicama. Sa druge strane, ženama se dodjeljuju administrativni, pravni, finansijski i analitički poslovi“, navela je Đan.
Situacija je vrlo slična i u Bosni i Hercegovini, navodi istraživačica Mirela Hodović iz Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva.
„Policijske organizacije naglašavaju da su uslovi za muškarce i žene isti, ali praksa pokazuju sasvim drugačije. Policijski posao se i dalje shvata kao muško zanimanje i ženama je teško da dođu na rukovodeće pozicije. Muškarci imaju mnogo veći autoritet u policiji i više im se vjeruje, pa je zato ženama potrebno mnogo više energije kako bi napredovale“, kazala je Hodović.
Policajke u Albaniji se suočavaju sa istim izazovima kao i ostale u regionu, ali istraživanja Instituta za demokratiju i medijaciju iz Tirane pokazala su da je značajan faktor i nedostatak tradicije da žene razvijaju karijeru u policiji.
„Trebalo bi da se pokrene kampanja, koja će ukazati na dobre primjere žena u policiji koje su uspjele i koje bi mogle da budu uzor na koji treba da se ugledaju“, istakla je istraživačica IDM Besjana Kuci.
U skorijoj istoriji Makedonije bile su dvije ministarke unutrašnjih poslova, ali i više visokorangiranih funkcija zauzele su pripadnice ženskog pola.
„One su mogle znatno da doprinesu percepciji javnosti o ulozi žena u policiji i da budu inspiracija ženama da razvijanju karijeru u policiji, ali to nismo iskoristili. Na primer, u prvu međunarodnu mirovnu misiju 2005. godine otišla je pripadnica policije, ali je nismo predstavili uopšte kao pozitivni primer koji bi mogao da privuče više žena u policiju“, naveo je Andreja Bogdanovski, istraživač Analitike iz Skoplja.
Istraživač Kosovskog centra za bezbednosne studije iz Prištine Plator Avdiu istakao je da se na konkursu za neadministrativno mesto u policiji od celokupnog broja prijava izdvojilo manje od 5% žena.„Problem je i što žene sebe ne vide na tom položaju. To je posledica različitih sterotipa koji prevladavaju u negativnom kontekstu, pa žene posao u policijskoj službi doživljavaju kao ugrožavanje privatnog i porodičnog života“, ukazao je Avdui.
Dina Bajramspahić, istraživačica Instituta Alternativa iz Podgorice, rekla je da je ključni problem što se problemi rodne ravnopravnosti u policiji posmatraju izolovano od ostalih problema u policijskoj službi.
„Da bi žene mogle da rade i ispunjavaju svoje profesionalne zadatke u policiji neophodno je da se ne insistira na politici istosti. Ne smije biti prihvatljivo samo da žene ispunjavaju mušku perspektivu toga kakav policajac treba da bude, već nasuprot da se ženske vrednosti uvažavaju na jednak način i da budu dodatna vrednost u funkcionisanju policije. To treba da bude doprinos pomeranju koncepta sa policijske snage na policijsku službu“, zaključila je Bajramspahić.
Apel Instituta alternativa da Tužilaštvo podijeli sa javnošću nove informacije o napretku u istragama u okviru formiranih predmeta po nalazima Državne revizorske institucije.
Odgovarajući na inicijativu koju smo podnijeli sa četiri partnerske organizacije u junu 2015. godine o tome šta je urađeno povodom osam izvještaja koje im je dostavila Državna revizorska institucija, Tužilaštvo je informisalo da kod pet subjekata revizije nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a da se u vezi sa tri izvještaja još uvijek sprovode istražne radnje. Budući da nisu dostupne nove informacije u vezi sa ovim predmetima, Institut alternativa je ponovo uputio dopis Tužilaštvu sa pitanjima:
Kakav je nalaz sudskog vještaka u vezi sa izdatim državnih garancijama tokom 2010. i 2011. godine, koji se u junu prošle godine čekao više od sedam mjeseci?
Šta je utvrđeno tokom izviđajnog postupka u vezi sa revizijom Godišnjeg finansijskog izvještaja Zavoda za udžbenike i nastavna sredstava za 2012. godinu i da li je Ministarstvo prosvjete dostavilo traženu dokumentaciju?
Da li je završena analiza prikupljene dokumentacije u vezi sa revizijom Godišnjeg finansijskog izvještaja Demokratske partije za 2013. godinu?
Koje su nove aktivnosti sprovedene u vezi sa ova tri predmeta (broj obavezujućih naloga upućenih policiji za provjere, saslušanih lica, i sl.)?
Uzimajući u obzir da je u međuvremenu Specijalno državno tužilaštvo formiralo još tri predmeta na osnovu nalaza DRI (prihodi budžeta po pitanju koncesionih naknada, finansijski izvještaj ”Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore” i revizija završnog računa budžeta opštine Budva za 2014. godinu), kao i da su podnijete dvije krivične prijave istim povodom (u vezi sa poslovanjem Prijestonice Cetinje i nenamjenskim trošenjem novca za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom), smatramo da zainteresovana javnost treba da bude informisana koliko je istraga u okviru ovih predmeta napredovala. Podsjećamo da je DRI u okviru ovih izvještaja ukazala na višemilionske razlike u predstavljanju kapitala, preusmjeravanje više od 34 miliona eura sredstava za drugu namjenu, neizmirivanje milionskih obaveza iz budžeta, itd.
Najzad, apelujemo na Tužilaštvo da periodično samostalno informiše javnost o rezultatima istraga po nalazima DRI i novoformiranim predmetima po njenim nalazima.
S pravom se postavlja pitanje: kakvi su nam rezultati i jesmo li uspjeli da utičemo na odluke Vlade? Pošten odgovor bi bio: rezultati su nam mršavi, a ne uspijevamo ostvariti značajniji uticaj. Zašto je tako? Evo odgovora na jednom skorašnjem primjeru.
Odgovarajući na