Objavljeno

Velike i male izborne priče

Milena MiloševićOsim velikih priča o demokratskom dijalogu, u svrhu izgradnje izbornog povjerenja neophodno je pozabaviti se javnim politikama u tančine, kako za četiri godine ne bismo ponovo došli u situaciju da se nekoliko mjeseci pred izbore pokušava uvesti red u oblasti kojima se političari inače bave samo sporadično.

Dvije hiljade šesnaesta je godina izbora, a izborno povjerenje njen lajtmotiv.

U središtu pažnje je dijalog o stvaranju uslova za fer i poštene izbore. Iako je neupitno da u Crnoj Gori postoji potreba za stvaranjem većeg povjerenja u izbore, postoji opasnost da donosioci odluka ostanu zaronjeni u simbolima, koji građane tek zapljusnu u svakodnevnom mimohodu od posla do čekanja na zaradu i naplatu Limenke.

Velike priče su u igri. Politički subjekti parlamentarnog dijaloga. Kontrola korišćenja javnih resursa. Izborni proces. Istina je da sistemski problemi zahtijevaju sistemska rješenja. Međutim, i u ovom slučaju, na neki način, manje je zapravo više.

Kako to funkcioniše?

Afera Snimak je stara već četiri godine, ili, politički gledano, jedan izborni ciklus. Prvoklasan primjer preplitanja javnih resursa i privatnih partijskih prćija, koji je s pravom dobio razmjere afere.

Jednim dijelom, Institut alternativa je ovaj romantični zagrljaj države i partije, od 2012. godine naovamo, pomno pratio na primjeru zapošljavanja u državnim organima. Posao je, međutim, daleko od jednostavnog. Opozicioni političari koji možda uđu u tzv. prelaznu vladu, ne bi trebalo da imaju iluziju da će za nekoliko mjeseci raskrinkrati godinama taloženu praksu zloupotreba pri zapošljavanju u državnim i lokalnim organima, regulatornim agencijama, javnim ustanovama i preduzećima u kojima država ima većinsko vlasništvo ili čiji je osnivač. I da, istina je, ovo su sve različiti organizacioni oblici koji obitavaju u glomaznom javnom sektoru. Ne postoje jedinstvena pravila koja se primjenjuju na funkcionisanje javnih institucija i organizacija.

Možda bi nekih pravila i bilo da su se građani, poslanici i opozicioni zagovarači ikada zapitali šta je bilo, primjera radi, sa Analizom položaja organizacija koje vrše javna ovlašćenja, koju je Vlada trebalo da donese još prije nekoliko godina, sa deklarisanim ciljem da se bori protiv tzv. agencifikacije Crne Gore i slabljenja vladavine prava.

Možda bi vjerovatnoća izbijanja nove afere Snimak bila smanjena da su se donosioci odluka osvrnuli na upozorenja da ne postoji osnovni preduslovi za shodnu primjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima na lokalni nivo. Nije za toliko čudenje da ne postoje potpuni podaci o stanju u lokalnim upravama, iako su i Institut alternativa i Zajednica opština ranije upozoravali da u pogledu pravnog statusa zaposlenih na lokalnom nivou nema potpune pravne sigurnosti jer je pojam „shodno“ isuviše apstraktan.

Apstrakcija i pravne praznine su pogonsko gorivo za korupciju, zloupotrebu javnih resursa i ostale afere oko kojih se vode veliki parlamentarni dijalozi. Ipak, one su samo krajnje ishodište nagomilanih malih propusta, koje potiskuju razni novogovori političkih partija. Na drugoj strani, nije popularno i ekonomično govoriti o “sitnim” stvarima, kao što su međusobno uvezivanje baza podataka Ministarstva finansija i Uprave za kadrove ili procjena učinka javnih politika na osnovu precizno formulisanih indikatora.

Jedina razrađena inicijativa koja je došla od opozicije u cilju unapređenja zapošljavanja u javnoj upravi temeljila se na površnoj procjeni da je za fer zapošljavanje dovoljno uzeti u obzir prosječnu ocjenu tokom studiranja. Plagijati i seminarski radovi za 20 eura nemaju ništa sa tim.

Izuzetak je dosta razrađena debata o neposrednim uslovima za efikasno i transparentno sprovođenje izbora, kao što su elektronska identifikacija birača ili vođenje biračkih spiskova. Međutim, za ono što će se desiti u narednom četvorogodišnjem periodu, jednako je bitno i sve ostalo.

“Sitnice koje život znače” – možda je kliše, ali itekako primjenjiv na ovih dana popularnu oblast izgradnje provjerenja u izborni proces. Tačno je da se radi o izbornom procesu, koji ne lebdi izolovano u jednoj vremenskoj tački, već se gradi vremenom, naročito u odnosu na savremeno shvatanje odgovornosti i legitimiteta vlasti, kao kontinuiranog prava građana da traže i dobiju odgovore o primjeni onog što im je obećano.

U toku je priprema nove Strategije reforme javne uprave za period do 2020. godine, dokumenta koji će biti kišobran za mnoge stvari koje Vlada namjerava da uradi do narednih izbora, a u kojima se prepliću složeni odnosi države, biznisa i građana. Institut alternativa je Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje priprema ovu Strategiju, dostavio 40 strana komentara. Obradili smo mnoge teme, ponekad do sitnih, tehničkih detalja, koji se itekako uklapaju u “meta-narativ” o neophodnosti izgradnje izbornog povjerenja. Vlada, nažalost, uporno odbija da usvoji neke ključne mjere, kao što su smanjenje diskrecionih prava ministara i praćenje smjena službenika na rukovodećim mjestima u postizbornom periodu. To su ljudi koji će u naše ime donositi odluke od izbora do izbora, a život tada ne bi trebalo da stane.

Niti interesovanje političkih partija i civilnog društva za zloupotrebu javnih resursa.

Milena MILOŠEVIĆ
Istraživačica javnih politika

Tekst originalno objavljen u rubrici Forum dnevnog lista Vijesti

Objavljeno

Saopštenje: Civilno društvo za našu upravu

Institut alternativa, zajedno sa partnerima, Centrom za istraživačko novinarstvo iz Podgorice, Bonumom iz Pljevalja, nevladinom organizacijom Novi horizonti iz Ulcinja i Naturom iz Kolašina, dogovorio je formiranje mreže “Naša uprava”.

Time je i zvanično započeto sprovođenje projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji finansira Evropska unija (EU) u okviru programa podrške EU čiji je konkretan cilj pružanje podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva (Instrument za civilno društvo).

Okosnica projekta, koji će trajati 28 mjeseci, je nezavisni monitoring reforme javne uprave od strane organizacija civilnog društva i dijalog sa ključnim donosiocima odluka. Paralelno sa tim, međutim, radiće se na osnaživanju crnogorskog civilnog društva, uključujući i medije, sa ciljem većeg uključivanja u reformu javne uprave.

Ova reforma je u najnovijoj Strategiji proširenja EU zauzela značajno mjesto.

Uz vladavinu prava i ekonomsko upravljanje, predstavlja jedan od temeljnih stubova u odnosu na koje će se procjenjivati spremnost zemalja Zapadnog Balkana da postanu članice EU.

U Crnoj Gori je u toku priprema nove Strategije za reformu javne uprave za naredni četvorogodišnji period, i prve aktivnosti u okviru projekta odnosiće se upravo na mogući metodološki pristup praćenju primjene ovog strateškog dokumenta.

Institut alternativa je pružio doprinos formulisanju Nacrta Strategije, ali smo i dalje nezadovoljni kvalitetom ovog dokumenta. Naročito su zanemarljive mjere koje se odnose na odgovornost i integritet, oblast koja je usko povezana sa borbom protiv korupcije. Lokalne samouprave su takođe gotovo u cjelosti zapostavljene.

Jedan od ciljeva projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” je da, kroz partnerstvo sa organizacijama koje zajedno imaju 43 godine iskustva rada sa lokalnim zajednicima na sjeveru i jugu Crne Gore, osnaži lokalno vlasništvo nad reformom javne uprave, tj. da stavi naglasak i na do sada zanemarenu oblast pružanja javnih usluga na lokalnom nivou.

U produžetku pogledajte animaciju koju je napravio Direktorat za susjedstvo i proširenje Evropske komisije, u cilju pojašnjenja Evropskih principa javne uprave.

Objavljeno

Saradnja DRI-Tužilaštvo: “Gdje ja stadoh, ti produži”

Tužilaštvo ne treba da koristi odsustvo krivičnih prijava kao izgovor, ali ni Državna revizija ne mora da bude apsolutno sigurna u ishod svojih krivičnih prijava da bi proaktivno djelovala, poručeno je iz Instituta alternativa na jučerašnjoj konferenciji.

Konferencija “Revizori i tužioci na istom zadatku” organizovana je uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, a u sklopu istoimenog projekta.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora IA, otvarajući konferenciju ukazao je, iako su misije Državne revizorkse institucije i Državnog tužilaštva u mnogo čemu različite, da obije institucije imaju izuzetno važnu ulogu u borbi protiv korupcije.

“Najmanje osam izvještaja DRI je u posljednjem periodu smatrala posebno problematičnim i dostavila ih Tužilaštvu. Međutim, za utvrđena kršenja zakona niko ne odgovara”, dodao je on, podsjetivši na ustaljene teze o saradnju dvaju institucija.

“Na jednoj strani je teza da DRI ne koristi svoju zakonom definisanu mogućnost podnošenja krivičnih prijava, a da su njihovi izvještaji pisani tako da predstavljaju nepotreban dodatan posao za Tužilaštvo. Na drugoj strani protivargument DRI da dostavlja Tužilaštvu izvještaje koji su posebno problematični s aspekta zloupotrebe javnih resursa”, pojasnio je Muk.

Ian Viting, britanski ambasador u Crnoj Gori, istakao je da su ovakvi skupovi prilika da razgovaramo o zajedničkim ciljevima, al i da čujemo primjere dobre prakse i iskustva iz zemalja Evropske unije: “Zadatak svih nas je, da, na kraju, dobijemo pravosuđe koje će imati lice građana ove zemlje”.

“Nisu samo tužioci i revizori na istom zadatku već sve kolege iz CG koji žele da napreduju u evropskim integracijama” dodao je Viting.

Milan Dabović, predsjednik Senata DRI, naglasio je i da su DRI i tužilaštvo samostalni i nezavisni organi, ali i da uvijek postoji prostor za poboljšanje njihove međusobne saradnje.

“Neophodno je organizovati zajedničke sastanke, obuke i radionice u cilju razmjene informacija i jačanja kapaciteta”, predložio je Dabović.

Veselin Vučković, zamjenik vrhovnog državnog tužioca, saglasan je da postoji potreba za unapređenjem međusobne saradnje.

On je i podsjetio na ranije zajedničke inicijative koje su takođe imali za cilj jačanje među-institucionalne saradnje, uključujući i izradu smjenica državnim revizorima za prijavljivanje krivičnih djela.

“Samo antikorupcijsko zakonodavstvo i regulatorni instrumenti nisu sami po sebi dovoljni bez institucionalnih pretpostavki”, rekao je on, ukazavši da DRI u tom smislu ima značajnu ulogu.

Panel u okviru dosadašnje konferencije, kojim je moderirala Jovana Marović, koordinatorka istraživanja u IA, okupio je takođe predstavnike tužilaštva i DRI, ali i kolege iz regiona, koji su ukazali na korisna uporedna iskustva.

Dr Branislav Radulović, član Senata Državne revizorske institucije, predložio je da se unutar Vrhovnog državnog tužilaštva formira specijalizovano odjeljenje koje će pratiti nalaze DRI. “Naši izvještaju su ipak na visokom stepenu stručne obrade”, obrazložio je.

On je svoje izlaganje završio stihovima “gdje ja stadoh, ti produži”, aludirajući na neophodnost da se tužilaštvo vodi negativnim nalazima DRI u svom radu.

Veljko Rutović, specijalni tužilac za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, objasnio je da se u javnosti stvara pogrešna percepcija kada su u pitanju izvještaji DRI, odnosno da činjenica da DRI izda izještaj sa negativnim mišljenjem ne mora da znači da je počinjeno krivično djelo.

On je ukazao da bi posao tužilaštvu bio olakšan, ukoliko bi DRI na kraju izvještaja jasno izdvojila činjenice koje ukazuju na ozbiljno kršenje zakona. Drugim riječima, izvještaji DRI u postojećoj formi nisu adekvatni za analitičku obradu i usporavaju rad tužilaštva.

Milena Milinković, rukovoditeljka Grupe za pravnu podršku u reviziji u Državnoj revizorskoj instituciji Srbije, predstavila je rezultate institucije u kojoj radi od njenog osnivanja, 2007. godine, do danas.

“Od 2011. godine do kraja 2015. godine podneli smo preko hiljadu zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, 96 prijava za privredne prestupe i najmanje 110 krivičnih prijava”, objasnila je ona.

Najveći broj krivičnih prijava odnosi se na krivično delo nenamjenskog korišćenje budžetskih sredstava. Međutim, u Crnoj Gori, nenamjensko trošenje nije krivično djelo, i propisano je kao prekršaj tek 2014. godine.

Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Odbora direktora Transparency International Bosna i Hercegovina, je institucionalna kultura zatvrorenosti i nepovjerenja institucija.

Specifičnost njegove zemlje su temeljni problemi koji proističu iz kompleksne administrativno-teritorijalne podjele. Takođe, sistemski je prisutan politički uticaj na institucije.

“Mi smo imali karikaturalne situacije da se visoko-partijski funkcioneri postavljaju za državne revizore”, rekao je Blagovčanin.

On je predložio da se saradnja između revizora i tužioca formalizuje, i da se smanji diskrecija, tj. proizvoljno odlučivanje, kako bi se spriječilo da se činjenično identične situacije klasifikuju na različiti način.

Prof. dr. Vladimir Goati, predsjednik Trasparentnost Srbija, istakao je i drugi problem regiona, a to je “mentalitet korupcije”.

“Političari misle da se korucpija rješava za jedan mandat ali se ona rješava za jednu generaciju”, kazao je Goati.

Jovana Marović iz IA je, sumirajući diskusiju sa konferencije, zaključila da iako je za očekivati da naredni korak u saradnji dvaju institucija bude njihov međusobni sporazum, iz izlaganja predstavnika DRI i tužilaštva prozilazi da bi oni samo trebalo da rade svoj posao koristeći sve svoje zakonom definisane nadležnosti.

U okviru projekta “Revizori i tužioci na istom zadatku”, IA će do kraja mjeseca objaviti publikaciju o saradnji DRI i tužilaštva.

Objavljeno

Najava konferencije: “Revizori i tužioci na istom zadatku”

Konferencija je dio istoimenog projekta koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Britanske ambasade Podgorica. Cilj nam je da ovim projektom unaprijedimo saradnju između dvije institucije koja će dovesti do efikasnijeg korišćenja nalaza Državne revizorske institucije u istragama i veće informisanosti o radu i saradnji ovih institucija. Budući da su veoma značajna dosadašnja iskustva zemalja koje su poput Crne Gore tražile dodatne mehanizme za umrežavanje aktivnosti institucija u cilju efikasnije borbe protiv korupcije, jedan od ciljeva ovog projekta je i predstavljanje dobrih praksi i razmjena informacija i iskustava u zemljama Evropske unije i zemljama kandidatima.

Objavljeno

Zakon traži dogovor, ali…

Dina BajramspahićNakon svih peripetija i zavrzlama u imenovanju šefa specijalnog policijskog odjeljenja, izražavam svoje duboko lično uvjerenje da se ne radi o opstrukciji nego o nedostatku sposobnosti za kompromis.

Prvo da ponovimo formulaciju iz zakona: rukovodioca Policijskog odjeljenja postavlja direktor organa uprave nadležnog za poslove policije, uz saglasnost Glavnog specijalnog tužioca. Ova odredba nije nimalo slučajna i pretpostavlja da, zbog očiglednog zajedničkog interesa, obje strane treba da budu zadovoljne rješenjem i da sistemski problemi u saradnji Policije i Tužilaštva treba da se prevazilaze dogovorima a ne silom. Zato ne podržavam da se izmijeni zakon ni u korist jednog ni u korist drugog.

Sad se u vrlo bučnim raspravama o ovom pitanju zaboravlja da direktor policije postavlja i razrješava sve rukovodioce u policiji, ne samo kod nas nego u svakoj zemlji na svijetu, jer je on starješina odgovoran za rad te službe. Ipak, upravo imajući u vidu neophodnost da tužioci i policijski inspektori bliže i više rade zajedno, usvojena je ovakva odredba i glavni specijalni uključen u proceduru imenovanja rukovodioca u drugoj službi. Kada bi argumentacija kojom se glavni specijalni tužilac služi, a to je teza da “on odgovara pa treba da se pita” bila u potpunosti tačna, valjalo bi ukinuti sve rukovodioce u policiji pa neka državni tužioci odgovaraju za rad policije. Međutim, trebalo je mnogo mašte da se iko dosjeti da predmet sporenja može da bude svaka riječ u datoj odredbi zakona. Da vidimo sada kako su se preko šest mjeseci dogovarali.

Najprije je Katnić predložio tri osobe. Stojanović je odbio predloge, insistirajući na tome da Katnić samom inicijativom predlaganja krši zakon tj. da nije na Katniću da predlaže njemu, već on treba da predloži Katniću, a Katnić da se saglasi. Možda mu se nisu svidjeli predlozi, možda se nisu svidjeli nekome ko se pita više nego on, moglo je tu biti neke pozadine. Onda je Katnić predložio još jedno lice. Stojanović je odgovorio predlažući Katniću dva imena koja je sam Katnić predložio u prvom krugu. Time sva priča o opstrukciji pada u vodu, jer je Stojanović pristao na dva “Katnićeva” kandidata i time je zakon mogao biti primjenjen a tim formiran. Ali ih, avaj, Katnić više nije htio, htio je samo ovog svog posljednjeg i nikog drugog.

Zakon je neumoljivo tražio od njih da postignu dogovor. Da bude još gore, oba su apsolutno sigurna da su prinicipijelna, moralna i da su pokazala najbolju volju da se problem riješi. Međutim, odogovornost je zakonom podijeljenja pa je i poraz zajednički.

Uz ogromno poštovanje i uvažavanje za dosadašnji rad i rezultate Glavnog specijalnog tužioca, mislim da svi oni koji misle da mu pomažu time što sada pokušavaju da specijalni policijski tim usko vežu za Specijalno tužilaštvo a potpuno izoluju od policije a naročito Sektora kriminalističke policije, zapravo ne pomažu. Bilo koji policijski službenik, ma kako sjajan bio, u maloj Crnoj Gori ne može previše sam jer zavisi od operativnih podataka sa terena, često i od “rekla-kazala” što je polazna osnova za dalje prikupljanje dokaza, posebno o organizovanim kriminalnim grupama. Iscrpiće se u nekom trenutku godinama podnošene i zanemarivane krivične prijave i tada će biti veći teret na policiji da otkriva krivična djela.

Zbog druge stvari smatram da direktor policije danas mora da podnese ostavku. Na kontrolnom saslušanju u Odboru za pravosuđe, glavni specijalni tužilac je upoznao javnost sa činjenicom da iako je više puta od policije traženo, policija nije izvršila naloge Specijalnog tužilaštva u predmetu PGS Agency – što je apsolutno neprihvatljivo.

Baveći se integritetom policije, IA je tokom 2015. ukazao na pad u zaborav ovog predmeta “kupovine besplatnog softvera” u policiji koji je unutrašnja kontrola MUP-a je krajem 2012. dostavila specijalnoj tužiteljki. Predmet je zasnovan na sumnjama da je firma PGS policiji, tokom trogodišnje saradnje, uglavnom ugrađivala softvere za policijske sisteme koje su prethodno besplatno skinuli sa interneta, a vrhu Policije uredno dostavljali fakture za plaćanje “intelektualnih usluga”. U aprilu 2014. Tužilaštvo je kompletnu dokumentaciju dostavilo policiji sa nalogom da izvrše, na licu mjesta, poređenje dokumentacije sa softverskim aplikacijama koje su instalirane u policiji i utvrde da li su ugovorene usluge stvarno izvršene. Do danas, nakon pet urgencija, policija nije ispunila obavezujuće naloge Tužilaštva.

Ovo nije ni prvi ni jedini predmet u kojem se bivše rukovodstvo policije sumnjiči za zloupotrebe, ili u najmanju ruku nemarnost, a aktuelni vrh policije nije uložio ni minimum napora da se predmeti istraže i dobiju ishod – optuženje ili odbacivanje sumnji. Daleke 2006. prodat je kamp Zlatica, a 2011. ponovo kupljen za duplo veći iznos. Do danas ništa novo. Još nije utvrđeno ko je odgovoran za ogromnu štetu koju je državni budžet pretrpio zbog nezakonitosti prilikom izgradnje zgrade Uprave policije (CB Podgorica). Da ne govorimo o tome da samo dva policijska službenika odgovaraju za prekomjernu upotrebu sile nakon protesta. Odgovornost direktora policije za nerazrješavanje ovih pitanja je nesumnjiva. Iako je policija pokazala određeni nivo integriteta u sankcionisanju policijskih službenika za povrede zakona, službene dužnosti, etike, i dalje baštini politiku guranja pod tepih ozbiljnih sumnji da su u vrhu policije donošene odluke protivne javnom interesu.

Dina BAJRAMSPAHIĆ
Istraživačica javnih politika

Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti

Objavljeno

Razgovor i dogovor

Stevo MukIzgleda da proces parlamentarnog dijaloga ide u dobrom pravcu. Takav zaključak se može izvesti nakon sastanaka političkih lidera, sastanaka opozicionih stranaka, pristajanja SNP na učešće u dijalogu i otvaranju za učešće u privremenoj vladi vlasti i opozicije, odluke Demokrata da ne opstruiraju mogući dijalog i dogovor, kao i nakon dogovora vlasti i opozicije u Podgorici o formiranju mjesnih zajednica kroz učešće vlasti i opozicije. Konkretizacija ponuda iz vlasti, natjerala je i opozicione stranke da dalje konkretizuju svoje zahtjeve, a sada je važno da parlamentarni dijalog i dogovor koji iz njega slijedi ne budu svedeni na dogovor o učešću opozicije u vladi, već da uključe druge važne stubove kontrole izbornog procesa.

Dogovor mora uključiti i analizu primjene akcionih planova Državne izborne komisije i MUP-a na primjeni izbornog zakonodavstva – posebno u dijelu obaveza na uspostavljanju funkcionalnog biračkog spiska i primjene elektronske identifikacije birača. Lokalni izbori u Tivtu, čije se raspisivanje očekuje, pokazaće u kojoj mjeri su nadležne institucije spremne za organizaciju izbornog procesa na parlamentarnim izborima.

U pogledu ljudi koji će opoziciju predstavljati na političkim mjestima, opozicija mora konačno preuzeti odgovornost i prestati da se nećka i sebi traži zamjenu u civilnom sektoru i na drugim mjestima. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh ove jedinstvene misije niko drugi ne može preuzeti na sebe. Ovo naročito iz razloga što je cjelokupni proces kao i najavljeni dogovor, istorijska prilika i bez ozbiljne šanse da bude ponovljen. Vlada vlasti i opozicije za pripremu ovih izbora biće formirana sada i nikada više, što nosi istorijski rizik legitimizacije procesa, ne samo za ovaj izborni ciklus, nego i za ubuduće.

Kada je riječ o ministrima iz opozicije u vladi, opozicija i vlast moraju dogovoriti neka dodatna pravila kako njihovo učešće ne bi ograničilo sprovođenje usvojenih javnih politika, vodilo dnevnoj konfrontaciji unutar vlade, ili odvelo u takmičenje u upotrebi i zloupotrebi državnih resursa i ministarskih ovlašćenja.

Jedan broj funkcija u javnim institucijama, a koje opozicione stranke traže, nesporno pripada krugu političkih imenovanja – vlada ih imenuje i razriješava, te kao takve ne mogu biti sporni dio pregovora. Međutim, kada je riječ o pozicijama koje su predmet javnog oglašavanja i konkurentnog procesa, bilo bi od značaja da se njihova nezavisnost očuva. Ovo govorim znajući, a na što je Institut alternativa u kontinuitetu ukazivao, koliko su ove pozicije duboko partijski zatrovane. Pa ipak, vjerujem da se zakon i deklarisani cilj, profesionalizacija i depolitizacija visokog rukovodnog kadra, koji uključuje pomoćnike ministara (sada nazvane generalni direktori direktorata) moraju očuvati.

Kao alternativu tome, a za postizanje ciljeva izgradnje izbornog povjerenja može biti od značaja mogućnost koju nudi institut državnog sekretara. Riječ je, naime, o de facto zamjeniku ministra, koji može imati sva ovlašćenja ministra, a politički se imenuje. Prema Zakonu o državnoj upravi, državnog sekretara imenuje i razriješava Vlada, na predlog ministra, bez javnog konkursa i dužnost mu prestaje prestankom mandata ministra. Iz navedenih odredbi zakona, vidljivo je da ova pozicija otvara prostor da se na elegantan i na zakonu zasnovan način imenuju lica (iz redova opozicije) u ministarstvima gdje opozicija ne bude predstavljena u liku ministara, i tako ostvaruje značajan vid kontrole.

Imajući u vidu raširenu praksu kupovine glasova i drugih zloupotreba u vezi sa izbornim pravima, nezaobilazna je uloga tužilaštva, policije i drugih organa u otkrivanju i gonjenju počinilaca (nalogodavaca i izvršilaca s obije strane kupoporodajne radnje) tih krivičnih djela. Zato važan dio političkog sporazuma mora biti odluka da Skupština Crne Gore,u obliku pisane skupštinske deklaracije ili zvanične preporuke nastale kao rezultat parlamentarnog dijaloga, pozove državno tužilaštvo da tokom 2016. godine, tokom lokalnih, i u susret parlamentarnim izborima, u vrh prioriteta u radu stavi gonjenje počinilaca krivičnih djela protiv slobode izbora, kao i krivična djela zloupotrebe službenog položaja, a u vezi sa navedenim krivičnim djelima. Skupština Crne Gore, bi u skladu sa takvim sporazumom, preporučila državnom tužilaštvu da svoju profesionalnu pažnju, unutrašnju organizaciju, raspoložive resurse kao i komunikaciju i saradnju sa Upravom policije i drugim nadležnim državnim organima utvrdi i vodi na način koji će garantovati da se pravovremeno i efikasno istraže saznanja o izbornim zloupotrebama. Skupština Crne Gore odnosno poslanički klubovi potpisnici sporazuma bi se obavezali da se, kroz mehanizme parlamentarnog nadzora, uključujući i parlamentarna saslušanja, redovno, a najmanje jednom mjesečno, informišu o aktivnostima državnog tužilaštva, uprave policije i drugih nadležnih organa u otkrivanju i gonjenju počnilaca navedenih krivičnih djela. Već sam na susretu predstavnika nevladinih organizacija sa VDT, rukovodiocima specijalnog, višeg i osnovnog tužilaštva ukazao na potrebu da se ”Operacija Snimak 2016” nađe na dnevnom redu tužilaštva. Odluči li se tako, ranija saznanja ukazuju na tragove koji uglavnom vode do jedne ”pećine”, pa bi i posao tužilaštva mogao biti olakšan, odluče li raniji akteri da ponove stare prakse izbornog djelovanja.

Na kraju, ali dugoročno vrlo bitno, vjerujem da je aktuelni politički dijalog i politički dogovor prilika da političke partije vlasti i opozicije zajednički konstatuju da su usvajanje pravnog okvira i imenovanje ovog i ovakvog Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, rezultat trulog političkog kompromisa koji je uništio temelje nove Agencije i mogućnost da ona iole ozbiljno i nezavisno radi svoj posao. Zato dogovor o neophodnosti izmjene pravnog okvira i personalnog sastava Savjeta i direktora Agencije za sprečavanje korupcije može biti dugoročno važan doprinos ovog političkog procesa daljoj borbi protiv korupcije.

Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora

Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti