Objavljeno

Ko će odgovarati zbog zloupotreba?

Prije više od mjesec dana, sa partnerima iz četiri organizacije, obratili smo se Vrhovnom državnom tužiocu zahtijevajući odgovor na pitanje – Šta je tužilaštvo uradilo sa izvještajima Državna revizorske institucije (DRI) koji su mu zvanično dostavljeni?

DRI je u dosadašnjem radu u osam slučajeva dostavila izvještaje o reviziji Državnom tužilaštvu: Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Centra savremene umjetnosti, Centra za stručno obrazovanje, JP Radio televizija Crne Gore, Univerziteta Crne Gore, Crnogorskog narodnog pozorišta, Demokratske partije, kao i izvještaja o reviziji državnih garancija.

Dobili smo odgovor u kojem nam je saopšteno da su u svakom od navedenih slučajeva vršene određene istražne radnje, ali je većina odbačena i nijedna optužnica nije podignuta.

U pet od osam slučajeva, tužilaštvo je zaključilo da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Kod tri slučaja, provjere su još uvijek u toku. Radi se o izvještaju o državnim garancijama, Zavodu za udžbenička i nastavna sredstva i Demokratskoj partiji iz Ulcinja.

Odgovor potvrđuje naše sumnje – da je rad tužilaštva u pogledu ispitivanja odgovornosti za nenamjensko i nezakonito upravljanje javnim sredstvima spor i nedjelotvoran.

Iz odgovora VDT-a se uočavaju problemi u saradnji između tužilaštva i DRI, nedefinisane procedure i nedovoljno pozavanje prirode rada državne revizije od strane tužilaštva. Tužilaštvo gubi vrijeme u istrazi zahtijevajući dodatnu dokumentaciju ne od samih subjekata revizije, nego od same DRI.

Nastavićemo da pratimo ove slučajeve i vršimo pritisak na nadležne da utvrde odgovornost za zloupotrebe i nezakonito upravljanje novcem građana Crne Gore.

ia-ko-ce-odgovarati-zbog-zloupotrebe-podaci

Objavljeno

Najava prezentacije: Stavovi građana o odgovornosti policije – Predstavljanje rezultata regionalnog istraživanja javnog mnjenja

Regionalna mreža organizacija civilnog društva POINTPULS organizuje prezentaciju rezultata istraživanja javnog mnjenja „Integritet policije na Zapadnom Balkanu” koja će biti održana u srijedu 22. jula 2015. godine sa početkom u 11 časova u velikoj sali PR Centra.

Na prezentaciji će biti predstavljeni stavovi građana Crne Gore o sljedećim pitanjima:

  • Koliko povjerenja građani imaju u policiju?
  • Koliko ima korupcije u policiji?
  • Šta radi unutrašnja kontrola policije?
  • Koliko politika ima uticaj na operativni policijski rad?
  • Šta su prioriteti u procesu reforme policije?

Stavovi građana Crne Gore o odgovornosti policije biće upoređeni sa stavovima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Na skupu će govoriti:

  • Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA),
  • Dina Bajramspahić, istraživačica Instituta alternativa (IA),
  • Marko Sošić, istraživač Instituta alternativa (IA).

Obezbjeđen je simultani prevod na engleski jezik.

Zbog ograničenog broja mjesta molimo Vas da prisustvo potvrdite do utorka, 21. jula 2015. godine, na adresu info@institut-alternativa.org ili telefonom na broj 020/268-686.

Prezentacije na istu temu biće organizovane simultano i u Beogradu, Sarajevu i Prištini, gdje će nalaze predstaviti partneri na projektu –Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Centar za sigurnosne studije BiH i Kosovski centar za bezbednosne studije.

Prezentacija se organizuje u okviru projekta „Puls integriteta i povjerenja policija na Zapadnom Balkanu“ (engl.Western Balkans Pulse for Police Integrity and Trust – POINTPULSE) koji podržava Evropska unija kroz program Podrške civilnom društvu (EuropeAid/136-034/C/ACT/Multi).

Objavljeno

Neprecizne odredbe Zakona podstiču korupciju

Neprecizne formulacije i mogućnost širokog tumačenja odredbi Zakona o javnim nabavkama ograničavaju mogućnosti ulaganja žalbi na postupak i dokazivanja zloupotreba, ocijenjeno je na panel diskusiji „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ koju smo juče organizovali u Baru.

Kao jednu od odredbi Zakona o javnim nabavkama koja je podložna širokom tumačenju i manipulaciji, učesnici panel diskusije prepoznali su član (85) koji se odnosi na neuobičajeno nisku cijenu. Naime, ako je cijena najpovoljnije ponude niža najmanje za 30% u odnosu na prosječno ponuđenu cijenu svih ispravnih ponuda, naručilac je, prema ovom članu, dužan da od ponuđača zahtijeva obrazloženje. Propisuje se, dalje, i okvir za pisanje obrazloženja, međutim, upravo ta obrazloženja, koja su često nerealna, u praksi stvaraju prostor za korupciju. Takođe, stav je ponuđača da je neuobičajeno niska cijena Zakonom definisana tako da je podložna vrlo preciznim matematičkim kalkulacijama i da omogućava da neispravne, „namještene“, ponude ostanu u zakonskim okvirima.

Učesnici panela prepoznali su i problem nepreciznog definisanja pojmova u Zakonu, pa su kako primjer naveli„ekvivalentnost“ koja, prema Zakonu, podrazumijeva da ponuđeni proizvod ili usluga ima iste ili bolje tehničke karakteristike navedene u specifikaciji predmeta nabavke. Stav je ponuđača da je i ovaj pojam, kao i mnogi drugi u Zakonu, podložan širokom tumačenju, te da stvara problem u postupku javne nabavke, bez obzira na izvjesno unapređenje definicije pojma novim izmjenama Zakona.

Kada je u pitanju upotreba neposrednog sporazuma, naručioci su izrazili dilemu u odnosu na koju godinu se dozvoljeni procenat izračunava. I nalazi Instituta alternativa pokazuju da postoji različita praksa naručilaca prilikom računanja procenta upotrebe neposrednog sporazuma. Naime, uvidom u individualne godišnje izvještaje o javnim nabavkama obveznika zakona za 2014. godinu, primijetili smo da su naručioci u većini slučajeva računali procenat upotrebe neposrednog sporazuma u odnosu na izvršeni godišnji budžet za javne nabavke tokom te godine. Međutim, u nekoliko slučajeva naručioci su računali ovaj procenat u odnosu na izvršeni godišnji budžet za javne nabavke za 2013. godinu, što dijelom odgovara odredbama Zakona, pa čak i u odnosu na planirani godišnji budžet za javne nabavke za 2014. godinu. Različita tumačenja ove odredbe problematična su i s aspekta vođenja evidencije o tome koji su naručioci prekršili procenat upotrebe direktne pogodbe na godišnjem nivou, pa bi je trebalo preciznije Zakonom definisati.

Osim što ne postoji ni prekršajna ni krivična odgovornost za kršenje zakonskih odredbi, poslednje izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama omogućavaju i korupciju koja ostaje u zakonskim okvirima, zaključeno je na panelu.

Panel diskusija „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ organizovana je u okviru projekta Civilno društvo i građani protiv korupcije u javnim nabavkama, koji Institut alternativa (IA) sprovodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, a koji ima za cilj mapiranje ključnih rizika za korupciju u javnim nabavkama. Aktivnosti projekta usmjerene su ka jačanju saradnje između državnih i nedržavnih aktera u utvrđivanju nepravilnosti u oblasti javnih nabavki i formulisanju preporuka za unapređenje.

Objavljeno

Međunarodna konferencija o javnim politikama u Milanu

Predstavnici TEN mreže, koju čine Institut alternativa (IA), Centar za evropske politike (CEP) i Institut za evropske politike (EPI), predstavili su na Međunarodnoj konferenciji o javnim politikama (ICPP 2015) u Milanu zajednički rad o uspješnim komparativnim iskustvima u povezivanju revizije učinka i evaluacije javnih politika. Moderatorka panela bila je profesorka Marlen Brans sa Katoličkog univerziteta u Luvenu. Predstavljanje rezultata istraživanja dio je projekta Revizija učinka i evaluacija javnih politika: na istom ili paralelnom kolosjeku? koji je podržan je od strane Švajcarske agencije za saradnju i razvoj (SDC) u okviru Regionalnog programa za promociju istraživanja na Zapadnom Balkanu (RRPP).

Rad obuhvata pregled stanja u oblastima revizije učinka i evaluacije javnih politika za Crnu Goru, Srbiju i Makedoniju, kao i prikaz iskustava tri zemlje Evropske unije (Velika Britanija, Holandija i Estonija) u povezivanju ova dva procesa.

Međunarodna konferencija o javnim politikama je održana na Katoličkom univerzitetu Sacro Cuore od 1. do 4. jula i okupila je brojne akademike, istraživače i donosioce odluka iz svih krajeva svijeta. TEN mrežu su predstavljali: Jovana Marović (IA), Simonida Kačarska (EPI) i Miloš Đinđić (CEP).

Objavljeno

Saopštenje: Ocjene uspjeha u poglavlju 23 su proizvoljne

Polugodišnji izvještaj o realizaciji Akcionog plana za poglavlje 23 obiluje nepreciznim informacijama, dok je sam način procjene ispunjenosti mjera problematičan i ostavlja dosta prostora za proizvoljno izvještavanje i manipulisanje postignutim.

Visok stepen realizacija mjera od 77% iz Akcionog plana za poglavlje 23 u 2015. godini rezultat je loše forme izvještavanja i opisnih ocjena o ispunjenosti mjera. Naime, u izvještaju o sprovođenju ovog plana, koji je juče usvojen na Vladi, najveći broj mjera je označen kao ”djelimično realizovan”, ili se realizuje kontinuirano. Ukupno 68 od 99 dospjelih mjera i podmjera za realizaciju u dijelu koji se odnosi na borbu protiv korupcije je označeno na ovaj način. Smatramo da taj način izvještavanja doprinosi utisku da je rađeno na realizaciji aktivnosti, što kod jednog dijela ovako označenih mjera nije tačno. Tako je za državne organe mjera obezbjeđivanja prostornih i tehničkih uslova za rad Specijalnog državnog tužilaštva djelimično realizovana, iako se navodi da je u toku obezbjeđivanje ovih uslova, bez obrazloženja u kojoj fazi su pomenute aktivnosti. Takođe, za određeni broj mjera se stalno ponavlja da se realizuju u kontinuitetu, iako nije bilo npr. sprovedenih obuka ili organizovanih okruglih stolova u izvještajnom periodu.

Postavlja se pitanje da li je uopšte tačno da je mjera realizovana ako nije moguće ostvariti uvid u pripremljeni materijal, kao kod podzakonskih akata za sprovođenje Zakona o sprečavanju korupcije. Dodatno, na određenim mjestima se ističe kako nosilac aktivnosti nema podatke koji su za tu mjeru označeni kao indikatori uspjeha. Tako Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije ne raspolaže podatkom o broju podignutih optužnica u odnosu na broj krivičnih prijava, što je sporno zbog načina definisanja indikatora uticaja.

Primjer nepreciznog i netačnog izvještavanja je mjera koja se odnosi na uspostavljanje transparentnih procedura o javnim nabavkama. Budući da je indikator za ovu mjeru broj uspostavljenih službi za javne nabavke u jedinicama lokalne samouprave, netačno je da su uspostavljene u svim lokalnim samoupravama kao što je u izvještaju istaknuto, jer službenik za javne nabavke nije zamjena za službu, što je u izvještaju poistovijećeno.

Smatramo da je potrebno ukinuti sporne kvalifikacije stepena ispunjenosti mjera. Takođe, bespotrebne su kalkulacije o procentu uspješnosti realizacije mjera, jer su zasnovane na površnim ocjenama. Za mjere koje se po sadašnjem određenju realizuju kontinuirano, neophodno je utvrditi kvote za realizaciju na polugodišnjem nivou. Uz sve ovo, javnost bi trebalo proaktivnije i češće da bude informisana o efektima ispunjavanja mjera.

Jovana MAROVIĆ
Koordinatorka istraživanja