Zajedničko saopštenje: Rokovi ne mogu biti važniji od kvaliteta Zakona

Povodom usvajanja Predloga Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom na sjednici Vlade Crne Gore od 04. juna, 2015. godine i upućivanje ovog dokumenta Skupštini Crne Gore na usvajanje, po skraćenom postupku, radi poštovanja rokova predviđenom Programom rada Vlade i akcionim planovima za poglavlja 23. i 19, UMHCG u saradnji s još 63 organizacije se obratilo Predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću, Ministru za ljudska i manjinska prava Suadu Numanoviću, Skupštini Crne Gore, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, predstavnicima Evropske Komisije i parlamenta i Delegaciji EU u Podgorici.

Nakon naših inicijativa Odbor za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore je danas inicirao vraćanje Predloga Zakona na dodatno usaglašavanje između nadležnog ministarstva i organizacija osoba s invaliditetom, za period od nedjelju dana.

Naime, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao organizacija koja je imala članicu u sastavu Radne grupe i koja je izradila inicijalni tekst Nacrta Zakona, apsolutno podržava donošenje Novog Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Međutim, Predlog Zakona koji je Vlada usvojila na sjednici od 04. juna 2015. u velikoj mjeri predviđa lošija rješenja od onih koja je predviđao Nacrt Zakona koji je bio na javnoj raspravi u avgustu i septembru 2014. godine.

Mnogobrojne odredbe su u predloženom tekstu Zakona problematične i iste ne samo da nijesu u skladu s međunarodnim i evropskim standardima u oblasti zaštite prava lica s invaliditetom, već su u suprotnosti i s predloženom normom u Članu 5, stav 1 ovog Predloga, koja glasi: “Državni organi, organi državne uprave, organi jedinica lokalne samouprave, javna preduzeća i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja (u daljem tekstu: organi), kao i druga pravna i fizička lica, u okviru svojih nadležnosti i ovlašćenja, dužni su da donose, odnosno uvode i sprovode propise i posebne mjere, koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite lica sa invaliditetom, koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju u odnosu na druga lica.”

Nakon što je Radna grupa sagledala komentare i sugestije s javne rasprave, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije objavilo Izvještaj s javne rasprave na svojoj internet stranici, samim tim zainteresovane strane nije ni obavijestilo u kojoj mjeri je uvažilo njihove sugestije. Dodatno i posebno važno je to što tekst Predloga Zakona nije dostavljen na mišljenje ni članovima Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom, jedinom tijelu koje se na nacionalnom nivou isključivo bavi pitanjima osoba s invaliditetom, niti je ovo tijelo imalo priliku da se upozna s predloženim tekstom Zakona.Takođe, najdrastičnije kršenje obaveza i dužnosti Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je počinilo prema članovima Radne grupe koji, nakon što je Nacrt Zakona upućen na mišljenje Evropskoj Komisiji (Delegaciji EU u Crnoj Gori) i Sekretarijatu za zakonodavstvo, nijesu bili ni informisani o procesu, niti izmjenama koje su nastupile.

Po informacijama koje smo dobili ključne razlike između Nacrta i Predloga Zakona su nastale kada je isti upućen ministarstvima na mišljenje iako onda nije jasno zašto su ta ministarstva imala predstavnike u Radnoj grupi ukoliko ti predstavnici nijesu bili kompetentni da predlože norme pred Radnom grupom, a ne da se mijenja verzija Nacrta koju je Radna grupa utvrdila. Ostaje nejasno da li je i Evropska komisija imala uopšte uvid u poslednju verziju teksta Zakona prije njegovog upućivanja na Vladu kada se od njenih predstavnika očekivalo da daju ocjenu usaglašenosti.

Ovakav ignorantski odnos prema članovima Radne grupe, posebno onima koji su dali najveći doprinos u izradi teksta Zakona završen je upućivanjem teksta Vladi na utvrđivanje.

Ovakav odnos je neodgovoran i prema poslanicama i poslanicima koji ni sami neće imati dovoljno vremena za analizu zakona. Time bi sebe doveli u nezahvalan položaj i osudu od strane javnosti zbog “neozbiljnosti” prilikom analize i na kraju usaglašavanja i usvajanja konačnog teksta Predloga Zakona.

Smatramo da razlog koji proizilazi iz rokova definisanih Akcionim planom za pregovaračko Poglavlje 19 – Socijalna politika i zapošljavanje i Akcionog plana za pregovaračko Poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava) ne može biti važniji od usvajanja kvalitetnog zakona, zakona koji će zaista garantovati poštovanje prava osoba s invaliditetom i to u svim oblastima života koje reguliše i Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.

Ne postoji dovoljno dobar argument da i ovaj Zakon treba biti usvojen u nepristupačnoj Skupštini, koja i dalje diskriminiše veliki broj osoba s invaliditetom i opet bez učešća tih istih osoba u raspravama.

Takvo stanje, usvajanjem ovog propisa u predloženoj formi, čak iako bi u skupštinskoj proceduri pretprpio određene izmjene, zbog svoje nesvrsishodnosti i usljed revolta izazvanog nezadovoljstvom, bi dovelo do pokretanja novih postupaka za zaštitu od diskriminacije i to na osnovu mehanizama zaštite od diskriminacije koje osobama s invaliditetom garantuju drugi propisi.

Zbog svega navedenog, apelovali smo na nadležne, prije svega na ministra za ljudska i manjinska prava da povuče Predlog Zakona, kako bi se isti razmotrio još jednom uz konsultacije s organizacija osoba s invaliditetom i tako unapredio tekst, koji može, ukoliko je potrebno biti usvojen s odloženom primjenom, ali na zadovoljstvu onih čija prava i reguliše, što i treba biti njegova osnovna svrha.

Spisak organizacija koje su podržale inicijativu možete pronaći ovdje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.