Objavljeno

Kako su budžetirane mjere u Akcionim planovima za poglavlja 23 i 24?

Za sprovođenje mjera iz Akcionih planova za poglavlja 23 i 24 su potrebna sredstva koja je neophodno blagovremeno planirati u godišnjem budžetu države. Da bi se osiguralo da se sredstva planiranju sveobuhvatno, potrebno je revidirati same Akcione planove u dijelu koji se odnosi na rokove i preciziranje budžeta mjera.

Akcioni planovi za poglavlja 23 i 24 predstavljaju novinu u oblasti izrade strateških dokumenata u Crnoj Gori jer je u njima po prvi put učinjen sistematski napor da se za svaku planiranu mjeru pruži i procjena finansijskih sredstava potrebna za njihovo sprovođenje kao i izvor iz kojeg će se ta sredstva obezbijediti. Ovo je detaljnije urađeno za mjere planirane za 2013 i 2014. godinu, dok su za naredne godine mahom date okvirne sume.

Troškovi u akcionom planu se odnose na honorare za različite radne grupe, zapošljavanje novih službenika ili plate postojećih zaduženih za sprovođenje mjera, kupovinu opreme, finansiranje obuka, studijskih putovanja i kampanja, ali i izgradnju ili obnovu infrastrukturnih objekata.

Ipak, detaljnijim uvidom u način na koji je izvršeno budžetiranje mjera iz Akcionih planova za poglavlja 23 i 24, nailazimo na brojne nedostatke.

  • Najviše je problema kod vremenskog određenja kada će se trošak izvršiti i za koji period ga treba predvidjeti. Posebno je problematično određivanje periodičnosti ponavljanja troškova (kvartalno, godišnje, kontinuirano i sl.) koja je na više mjesta nelogična, ne odgovara suštini aktivnosti na koju se odnosi ili nedovoljno jasno određena.
  • Na određenim mjestima nije usklađen rok koji stoji u opisu mjere iz same mjere i rok za koji je potrebno obezbijediti sredstva.
  • Podjela troškova po godinama je na nekim mjestima nejasna jer nije definisan iznos sredstava po godinama: iako je očigledno da će sprovođenje mjere izazvati trošak u svakoj godini sprovođenja plana, često su troškovi dati samo za prvu godinu sprovođenja aktivnosti. Ovaj problem je posebno učestao kod mjera koje podrazumijevaju budžetiranje novih zapošljavanja. Kod takvih mjera, u preovlađujućoj većini je budžetirana samo prva godina u kojoj je zasnovan radni odnos, što daje utisak da će ispunjavanje ove mjere izazvati trošak samo u prvoj godini zaposlenja.
  • Na određenim mjestima se kao budžet mjera samo navodi formulacija “redovna sredstva iz budžeta”.
  • U pojedinim mjerama, pogrešno je određeno koja će institucija snositi troškove određene mjere (npr. navodi se da će Ministarstvo pravde snositi troškove rada Skupštine na razmatranju prijedloga zakona).
  • U nekim slučajevima je kao bužet mjere data formulacija “budžet određenog organa”, bez preciziranja stvarnih troškova za sprovođenje mjere. Npr. rečeno je da će troškove sprovođenja određene mjere snositi Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali nije definisano koliko će ta mjera koštati.
    Na nekim mjestima se daje ukupni trošak mjere koja se sastoji od više aktivnosti, dok je očigledno da cifre koje se odnose na pojedinačne mjere nisu tačno sabrane.
  • Kod određenih složenijih mjera, dat je budžet samo za jedan dio mjera (npr. budžetirana je izrada plana obuka ali ne i održavanje obuka.)
  • Takođe, kod većeg broja mjera nije učinjen napor da se procijeni suma koja će biti potrebna za sprovođenje mjere, već je jedino naznačen izvor, i to kao “budžet” ili “donacija”.
  • Za više mjera je navedeno da će za njihovo sprovođenje tražiti donatorska pomoć, ali se ne precizira potreban iznos. Kada je riječ o donatorskoj podršci, u većini slučajeva nije navedeno da li su sredstva koja se pominju zaista obezbijeđena ili će se tek tražiti.

Da bi Akcioni planovi mogli poslužiti kao smjernica za izradu budžeta za narednu godinu, moraju biti jasne dvije stvari: koje mjere će se sprovesti u narednoj godini i koja su sredstava potrebna državnim organima za njihovo sprovođenje.

Stoga je neophodno je izvršiti reviziju Akcionih planova tako što će se revidirati rokovi za mjere sa kojima se kasni i precizirati procjene potrebnih sredstava za sprovođenje mjera u narednoj godini.

Marko SOŠIĆ
Istraživač javnih politka

Čitajte još:

Objavljeno

Panel diskusija: izazovi u borbi protiv korupcije u oblasti bezbjednosti i odbrane na Zapadnom Balkanu

Naša istraživačica, Dina Bajramspahić, bila je jedna od govornica na panelu BIRN-ove ljetnje škole istraživačkog novinarstva, održanom u ponedjeljak, 25. avgusta u Bečićima.

Panelom posvećenim izazovima u borbi protiv korupcije u oblasti bezbjednosti i odbrane na Zapadnom Balkanu završen je prvi dan petodnevne ljetnje škole istraživačkog novinarstva koju peti put za redom organizuje BIRN (Balkanska novinarska istraživačka mreža).

Moderatorka panela bila je Ana Petruševa, odgovorna urednica Balkan Insight-a i direktorica BIRN-ove kancelarije u Makedoniji, a ostali panelisti:

  • Alberto Bin, director NATO sektora za integreacije, partnerstvo i saradnju, koji je govorio o reformama u ovoj oblasti u Jugoistočnoj Evropi,
  • Katarina Đokić, istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, koja je predstavila stanje u Srbiji kada je u pitanju suzbijanje korupcije u oblasti odbrane.

Dina je govorila o problemima u nadzoru nad sektorom bezbjednosti i odbrane, ograničenjima parlamentarnog nadzora, unutrašnje i sudske kontrole u Crnoj Gori, kao i problemima u implementaciji ključnih antikorupcijskih mehanizama. Na panelu se govorilo i o postignutom nivou transparentnosti i odgovornosti i mogućnostima i metodama za istraživanje problematičnih pitanja u ovom sektoru.

Objavljeno

Saopštenje: Kolike su plate javnim funkcionerima?

Većina organa državne uprave ne ispunjava obavezu iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koja nalaže proaktivno objavljivanje spiskova javnih funkcionera sa njihovim zaradama.

Institut alternativa je pretragom internet stranica organa državne uprave u periodu od 20. jula do 1. avgusta ove godine našao samo šesnaest spiskova javnih funkcionera sa njihovim mjesečnim primanjima. Dakle manje od trećine organa državne uprave je ispoštovalo zakonsku obavezu, a od toga samo 8 od ukupno 16 ministarstava.

Ministarstvo finansija, Ministarstvo unutrašnjih poslova (uključujući i Upravu policije), Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, Državni arhiv, Zavod za školstvo, Zavod za intelektualnu svojinu, Agencija za zaštitu životne sredine, Uprava za kadrove, Uprava za antikorupcijsku incijativu, Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma i Fitosanitarna uprava objavili su ove podatke u okviru posebnih dokumenata. Ministarstvo pravde je, nakon uvida u radnu verziju našeg saopštenja koja je poslata svim samostalnim organima državne uprave u cilju provjere prikupljenih podataka, postavilo spisak na vebsajt u četvrtak, 31. jula, uključujući i organe u svom sastavu – Upravu za antikorupcijsku inicijativu i Zavod za izvršenje krivičnih sankcija. Plata ministra Duška Markovića, međutim, nije navedena jer on ne ostvaruje platu kao ministar pravde već kao potpredsjednik Vlade. Uprava za inspekcijske poslove takođe nam je dostavila podatke o zaradama svojih funkcionera i glavnih inspektora, i najavila da će od sljedećeg mjeseca redovno objavljivati ove spiskove na svom sajtu.

Zanimljivo je da, prema ovim dostupnim podacima, prosječna neto zarada 123 javna funkcionera u 20 organa državne uprave iznosi 715 eura. Najnižu prosječnu platu od 643 eura primaju funkcioneri u Ministarstvu za informaciono društvo i telekomunikacije. Javni funkcioneri u Ministarstvu unutrašnjih poslova zarađuju preko 300 eura više – oko 960 eura u prosjeku.

Preostala 34 organa državne uprave, uključujući i organe u sastavu ministarstava, uopšte niijesu objavila spiskove funkcionera sa zaradama. Tu spadaju Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo nauke, Ministarstvo kulture, Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, Ministarstvo zdravlja, Uprava za dijasporu, Poreska uprava, Uprava carina, Uprava za igre na sreću, Uprava za imovinu, Uprava za nekretnine, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, Lučka uprava, Uprava pomorske sigurnosti, Direkcija za saobraćaj, Direkcija za željeznice, Veterinarska uprava, Uprava za šume, Uprava za vode, Agencija za duvan, Direkcija javnih radova, Uprava za zbrinjavanje izbjeglica, Uprava za javne nabavke, Agencija za zaštitu konkurencije, Uprava za mlade i sport, Sekretarijat za zakonodavstvo, Sekretarijat za razvojne projekte, Zavod za statistiku, Zavod za hidrometeorolgiju i seizmologiju, Zavod za metrologiju i Direkcija za zaštitu tajnih podataka.

IA je i ranije naglašavao da državni organi ne poštuju Zakon o slobodnom pristupu informacijama, čime otežavaju uvid u podatke neophodne za analizu kadrovskog planiranja i upravljanja i ocjenu sveukupnog napretka u reformi javne uprave.

Naša organizacija će u budućem periodu dodatnu pažnju posvetiti upravo javnim funkcionerima i službenicima koji zauzimaju pozicije pomoćnika ministara, generalnih direktora i sekretara. Upravo je ovaj sloj državnih službenika naročito važan za sprovođenje i obezbjeđivanje kontinuiteta neophodnih reformi, i kao takav, ne bi trebalo da bude podložan samovolji članova Vlade, tj. ministara.

Između ostalog, IA će do kraja godine pripremiti i studiju o profesionalizaciji rukovodećeg kadra u crnogorskoj državnoj upravi. Međutim, nepoštovanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama od strane državnih organa za rezultat ima i to da je tačan broj javnih funkcionera, naročito onih koji su ujedno i državni službenici, tj. pomoćnici ministara, starješina ili generalni direktori, nepoznat.

Stoga još jednom apelujemo na državne organe da redovno objavljuju spiskove javnih funkcionera sa zaradama, ali i spiskove svih zaposlenih. Dosljedna primjena ovih zakonskih obaveza značajno bi unaprijedila transparentnost rada državnih institucija.

Grafički prikazane, prosječne zarade po organima državne uprave koji su objavili ove spiskove, izgledaju ovako:

Milena MILOŠEVIĆ
Istraživačica javnih politika

Objavljeno

Komentar nacrta Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu

Dina BajramspahićNadležnosti postavljene preširoko, pozicije rezervisane samo za tužioce i izbjegnuto propisivanje standarda bezbjednosnih provjera.

Pitanje stvarne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (ST) je jedno od ključnih pitanja i treba da bude uređeno u skladu sa principom rasterećenja ST od predmeta za koje Viša državna tužilaštva imaju kapacitete, a više je nego očigledno da je takva situacija kada je u pitanju korupcija nižeg stepena društvene opasnosti koja je ovim nactom Zakona dodjeljena specijalnom tužilaštvu.

Jedino objašnjenje za ovakav predlog nadležnosti je da se želi “napumpavati” statistika o radu ST predmetima nisko i srednje-profilne korupcije i izbjegavati bavljenje onim što bi stvarno trebao da bude posao jednog Specijalnog tužilaštva.

Nadležnost ST, dakle, treba da uključi sve oblike organizovanog kriminala, krivična djela korupcije ako su počinjena od strane javnih funkcionera, u skladu sa definicijom iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, ili državnih službenika iznad određenog iznosa, po principu veće društvene opasnosti. Takva rješenja su najzastupljenija i u komparativnoj praksi kada su u pitanju specijalna tužilaštva, i samo takvo rješenje bi bilo odgovor na realan problem visokoprofilne korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori na koji ukazuju svi Izvještaji o napretku Evropske komisije.

Ipak, ukoliko novim Zakonom o ST budu na adekvatan način unaprijeđeni istražni instrumenti ST, kao i administrativni i tehnički kapaciteti, nadležnost ne treba da bude postavljena ni preusko, i treba da obuhvati ostala posebno-teško dokaziva krivična djela.

Analizirajući ostale odredbe nacrta Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu stiče se utisak da je namjera predlagača zakona da reformiše ST tako da ono ostane isto kao što je bilo. Prije svega, neadekvatno rješenje je zastupljeno i kada su u pitanju uslovi za izbor glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca, jer je omogućeno samo tužiocima da konkurišu na ove pozicije.

Po uzoru na komparativna rješenja, izbor za specijalne tužioce treba da bude iz šire baze stručnjaka sa iskustvom u krivičnim predmetima i obuhvati: sudije za istragu, policijske inspektore sa iskustvom u predmetima organizovanog kriminala, ugledne pravnike, itd, tj. da obezbijedi raznovrsnija iskustva u radu tužilaštva i time doprinese rješavanju kompleksnih slučajeva.

Tužioci i drugi zaposleni u ST, takođe, moraju biti podvrgnuti prethodnim i tekućim bezbjednosnim provjerama i provjerama imovinskog stanja i preporuka IA je da to bude isključiv uslov za imenovanje glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca. Ova praksa je standard, zastupljena je i u hrvatskom modelu koji je bio uzor Vladi prilikom kreiranja novog modela našeg Specijalnog tužilaštva. Neophodnost prakse bezbjednosnih provjera proizilazi iz posebne osjetljivosti predmeta koji su u nadležnosti ST. U tom smislu je zakonom potrebno propisati poceduru i ulogu nadležnog organa državne uprave koji vrše provjere, uključujući odredbu kojom će biti definisano da lica koja konkurišu daju saglasnost za vršenje provjera uz prijavu na konkurs. U slučaju negativnog mišljenja, treba predvidjeti mogućnost uvida u prikupljeni materijal na bazi kojeg je dato mišljenje i mogućnost izjašnjavanja lica o navedenim tvrdnjama, kao i ostale mogućnosti pravnog lijeka.

Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika

Vezane vijesti:

Objavljeno

Saopštenje: Potrebne suštinske promjene nacrta Zakona o državnom tužilaštvu

Institut alternativa je, u okviru javne rasprave, dostavio Ministarstvu pravde komentare na nacrt Zakona o državnom tužilaštvu.

Sugestije koje smo pripremili proizilaze iz našeg istraživačkog rada, posebno u oblasti jačanja međuinstitucionalne saradnje u oblasti krivičnog pravosuđa.

Posebno naglašavamo nezadovoljstvo uslovima za izbor Vrhovnog državnog tužioca i posebnih uslova za rukovodioca osnovog i višeg državnog tužioca (član 35 i 39). Potpuno je nerazumljivo zašto se Vlada odlučila na predlog rješenja koje favorizuje karijerne tužioce i onemogućava sudije Vrhovnog suda, redovne univerzitetske profesore ili advokate da konkurišu za ove pozicije, posebno kada je u isto vrijeme aktuelni Tužilački savjet predložio sudiju Vrhovnog suda za kandidata za vrhovnog državnog tužioca dok je u prethodnom (neuspješnom) postupku imenovanja najviše glasova u Skupštini dobio advokat. Novom odlukom Tužilački savjet je pokazao da razumije da i izvan tužilačke strukture ima pravnika sa kapacitetima za vršenje rukovodilačkih funkcija u tužilaštvu pa nije jasno zašto se u nacrtu Ministarstva pravde insistira na drugačijem rješenju. Potrebna je izmjena predloženih uslova na način što će se propisati minimum godina rada na poslovima pravne struke.

U dijelu ocjenjivanja, neopravdano su državnih tužioci VDT izuzeti od redovnog ocjenjivanja kao i rukovodioci koji obavljaju drugi mandat. Poseban nedostatak je što nacrt zakona nije predvidio praćenje sprovođenja Programa rada koji sadrži viziju organizacije posla u državnom tužilaštvu a koji je bio jedan od kriterijuma za izbor rukovodioca.

Takođe smo uočili tendenciju da se članovi Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika isključe iz svih komisija i drugih radnih tijela Tužilačkog savjeta čime se obesmišljava njihova uloga u Tužilačkom savjetu a sav rad ostaje “u rukama” državnih tužilaca.

Smatramo da je iz razloga koji su opštepoznati, ovim zakonom potrebno propisati da Državno tužilaštvo dostavlja Skupštini poseban šestomjesečni (do kraja avgusta za prethodnih šest mjeseci i do kraja februara za prethodnu godinu) izvještaj o postupanju državnog tužilaštva u predmetima sa elementima korupcije i organizovanog kriminala. Izostanak redovnijeg izvještavanja prema javnosti i Skupštini je očigledan i iz konteksta odredbe člana 131 koji propisuje obavezu sačinjavanja posebnih izvještaja ali samo za potrebe izvještavanja prema Evropskoj uniji i međunarodnim organizacijama.

Komentare u cjelini možete pronaći ovdje.