Mjesec: Decembar 2012.

Pitanja novinara dnevnog lista Vijesti:

• Da li je moguće da vlast raspodjeljuje mjesta direktora državnih preduzeća i savjetnika u ministarstvima po partijskim kvotama ako Zakon o državnim službenicima nalaže raspisivanje konkursa?
• S obzirom na to da se na konkurs može javiti i kandidat koji ispunjava sve kriterijume ali nema političku pozadinu, znači li to diskriminaciju?
• Znači li da podjelom kvota vlast direktno krši zakon?
• Treba li mijenjati zakon, kako bi se diskriminacija izbjegla i na nivou službenika, koji se uglavnom primaju na osnovu partijske podobnosti?

Odgovori koordinatorke istraživanja, Jovane Marović:

Dosadašnji sistem zapošljavanja u državnoj upravi je manjkav iz više razloga. Najprije, postoji neplansko upravljanje ljudskim resursima, odsustvo kadrovskog planiranja, nedovoljno izgrađen sistem provjere sposobnosti kandidata za zapošljavanje. Kada se tome doda i gotovo neograničena diskreciona moć starješine organa o izboru kandidata, jasno je zašto je ona još uvijek visoko politizovana. Ista situacija je i sa napredovanjem “po zaslugama” budući da sistem ocjenjivanja državnih službenika i namještenika nikad nije zaživio u praksi. Gotovo polovina državnih organa uopšte ne sprovodi ocjenjivanje, a do sada nijedan zaposleni nije dobio ocjenu „ne zadovoljava“. Iako se državni kadar angažuje na osnovu javnog konkursa, dovodi se u pitanje svrsishodnost provjere sposobnosti koja prethodi izboru, kada rezultati te provjere ne obavezuju starješinu organa.

Novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima, koji je usvojen u julu 2011. godine, a počinje sa implementacijom u januaru 2013, sadrži dobra rješenja kojima se unapređuju procedure zapošljavanja i napredovanja. Zakon, dalje, ne predviđa dosadašnje zvanje „savjetnik starješine“ što je dodatan mehanizam spriječavanja nepotizma.

Međutim, Zakon i dalje ostavlja, izuzetno, prostor starješini organa da samostalno odluči o izboru kandidata bez obzira na rezultate provjere sposobnosti i kvalifikovanosti kandidata (uz obrazloženje). Ovakva zakonska odredba može u praksi biti osnov da izuzetak postane pravilo. Otuda, eventualno, zapošljavanje po tzv. „partijskim kvotama“ ne bi išlo u pravcu stvarne depolitizacije javne uprave, a ovaj cilj Evropska komisija ističe u izvještajima o napretku kao prioritetan kada je reforma crnogorske državne uprave u pitanju. Takođe, ukoliko bi presudan kriterijum za zapošljavanje bila partijska pripadnost to bi onda značilo da se ne zapošljava uvijek onaj kandidat koji je prvorangirani, što ne bi odgovaralo potrebi za jačanjem administrativnih kapaciteta državne uprave i zadržavanjem najboljeg kadra. U praksi je, naravno, moguće da i kandidati koji pripadaju koaliciji na vlasti budu prvorangirani nakon procedure provjere sposobnosti. Međutim, od posebne je važnosti da kvalifikovanost a ne politička pripadnost bude presudan kriterijum pri zapošljavanju. Stoga je neophodno obezbijediti dosljednu primjenu novih rješenja iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Takođe, potrebno je izbjegavati primjenu odredbe o diskrecionom pravu starješine da odluči o izboru kandidata.

Vlada mora strateški pristupiti procesu izbora i zadržavanja kadrova u državnim institucijama, ali i posvetiti pažnju okvirnom planu za reorganizaciju sistema državne uprave i njenu racionalizaciju. Priprema strategije za privlačenje i zadržavanje najboljeg kadra u organima državne uprave bila bi dobra polazna osnova za jačanje administrativnih kapaciteta.

Pitanja novinara dnevog lista “Vijesti” u vezi zahtjeva mandatara za sastav nove Vlade, Mila Đukanovića, da svi pomoćnici ministara, direktori uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova prije izbora nove vlade kovertiraju ostavke:

Da li smatrate da je ovakva “preporuka” (koja se po svemu sudeći mora ispoštovati) utemeljena u zakonu?

U kakvu situaciju to onda stavlja zaposlene?

Da li ovakav način može dovesti do profesionalizacije kadrova u državnoj upravi?

Odgovor Steva Muka, predsjednika Upravnog odbora Instituta alternativa:

“Potpisivanje ostavki bez datuma nije mehanizam koji poznaje dobra medjunarodna praksa. Ovaj mehanizam je očigledno suprotan i principima na kojima počiva naš zakonski okvir koji reguliše položaj državnih službenika.

Zahtjev mandatara više govori o jednoj demonstraciji sile sa najvišeg nivoa političkog autoriteta u odnosu na prve nivoe profesionalne birokratije. S druge strane, pokazuje da mandatar ne prepoznaje kao dobru praksu, evropske domete dosadašnje tj. aktuelne vlade.

Kad ovo kažem, mislim na to da je realno očekivati da bi i bez ovakvog zahtjeva, bilo sasvim izvjesno očekivati da će svi oni koje Đukanovićevi ministri ne budu htjeli u svom timu, podnijeti ostavke nakon izbora nove Vlade. To iz razloga što nije za očekivati da npr. prvi saradnici ministara budu lica u koje ministar nema povjerenje.

Takođe, poznato je da je ogromna većina ovih funkcionera izabrana u skladu sa partijskim kriterijumima, a ne kao rezultat stvarne konkrencije u kojoj su pobjedjivali najbolji profesionalci.

Mehanizam kovertiranih ostavki doprinosi nesigurnosti, neizvjesnosti, ruši profesionalni integritet i uvodi kulturu koja nije svojstvena ranije uspostavljenoj dobroj praksi.

Očekujem da će se najveći broj lica obuhvaćenih ovim pozivom ponovo naći u vladi i vladinim organima i preduzećima.

Upitno je kako će ova situacija uticati i na učešće pomoćnika i drugih državnih službenika u procesu pregovaranja. Poznato je da je nekoliko pomoćnika na čelu pregovaračkih grupa.

Ako je neko spreman da potpiše ostavku bez datuma, onda je spreman i da eventualno nastavi rad u strahu da njegova ostavka može biti u svakom trenutku aktivirana što njihov integritet dovodi u pitanje.

Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se desilo u suprotnom slučaju, iako se najvjerovatnije niko od pozvanih neće opredijeliti za teži put, odnosno, odbiti da kovertira ostavku.”

Članak možete pročitati na ovoj adresi.