Policy Forum – Izborni zakon – Kako do kompromisa?
Budžet i Mi
Koliko pažnje poklanjamo kontroli budžeta?
Vlada je usvojila Predlog Zakona o budžetu za 2012. godinu. Ove godine Predlog budžeta je predstavljen bez pratećeg obrazloženja, dokumenta koji je prethodnih godina manje-više transparentno objašnjavao brojne planirane stavke budžeta.
Iz izjave ministra finansija raduje procjena da je ovim predlogom tzv. diskreciona potrošnja smanjena za oko 25%. To znači smanjenje prostora za neracionalno i neadekvatno trošenje.
Izvještaj DRI o reviziji završnog računa budžeta, kao i pojedinačni izvještaji o reviziji bi trebalo da budu obavezno štivo za sve one koji se bave kontrolom javnih finanasija, a idealno i za građane zainteresovane za to kako se troši njihov novac. Nalazi DRI govore o zabrinjavajućim i alarmantnim sistemskim problemima, ali i o pojedinačnim praksama i prestupima, koji se u nekim slučajevima ozbiljno približavaju krivičnim djelima. Praksa potrošačkih jedinica da imaju otvorene žiro-račune kod poslovnih banaka koja se nastavila, nedosljedna primjena niza važnih zakona kao što su Zakon o javnim nabavkama ili Zakon o državnoj imovini, “preusmjeravanje” sredstava kojima se mijenja plan budžeta, netransparentne finansije lokalnih samouprava, samo su neki od primjera.
Posebna je novina to što se DRI ove godine po prvi put bavila i prihodnim stavkama u završnom računu budžeta i ukazala na niz problema u punjenju budžeta. Od poreza na dobit do koncesionih naknada, država ostaje kratkih rukava za ono što joj pripada. Posebno je kritikovan rad organa koji bi trebalo da se staraju o tome da porezi i doprinosi budu redovno uplaćivani od strane svih i slaba kontrolom pravnih lica sa najvećim prometom i dobitima, a koja nemarno ispunjavaju svoje obaveze prema državi.
Važno je istaći da prekršajna odgovornost za upravljanje bužetskim sredstvima još uvijek ne postoji. To i druga pitanja govore o potrebi temeljne rekonstrukcije sistemskog zakona o budžetu kako bi se na jasniji, precizniji i moderniji način uspostavila i usaglasila pravila ponašanja svih budžetskih korisnika i odgovornost za njihov rad.
U Skupštini je ove sedmice održana rasprava o izvještajima DRI u nadležnom Odboru. Nedopustivo je to što još uvijek imamo situaciju da u Skupštini Crne Gore, poslanici koji su kao članovi upravnih odbora ili rukovodioci, u ime Vlade trošili novac građana, sada vrše i političku kontrolu nad budžetom. Pored činjenice da su do 01. novembra morali da podnesu ostavke na jednu od funkcija (ili Skupština ili Vlada!) poslanici DPS-a to još uvijek nisu uradili.
Sa vedrije strane, ipak možemo govoriti o napretku kada je riječ o političkoj kontroli budžeta. Važno je napomenuti da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet razdvojio raspravu o reviziji završnog računa budžeta i godišnjem izvještaju DRI, pridajući više pažnje nalazima DRI. Takođe, poslanici su obratili posebnu pažnju na stepen ispunjenja prošlogodišnjih preporuka i tražili od DRI i Vlade da pripreme posebne izvještaje o tome. Vidljivo je značajno veće zalaganje i posvećenost Odbora za budžet, ekonomiju i finansije, odnosno predsjednika i članova ovog Odbora, kako poslanika parlamentarne opozicije tako i onih iz parlamentarne većine. Mogućnost da kroz izmjene i dopune poslovnika dobijemo i pododbor za budžet i reviziju, kao i rasprava o svim pojedinačnim izvještajima mogla bi podstaći još snažnije usmjerenje na ova pitanja.
U Skupštini su i izvještaji Ministarstva finansija i DRI o ispunjavanju preporuka koje je DRI davala u svojim ranijim izvještajima. Rasprava o ovim izvještajima će obezbijediti kompletniju informaciju o stvarnom uticaju nalaza i preporuka, ali i podstaći dalji razvoj sistema nadgledanja i odgovornosti. Potrebno je da i ostali akteri pokažu inicijativu. Državno tužilaštvo i policija bi konačno morali da upoznaju javnost sa rezultatima koje su postigli u makar pet slučajeva kada su na svoj zahtjev zatražili i dobili dokumentaciju o pojedinim subjektima revizije.
Važno je istaći da su poslanici u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet jednoglasno odlučili da predlože Skupštini da, povodom razmatranja Predloga zakona o Završnom računu budžeta Crne Gore za 2010. godini, u formi zaključaka usvoji i preporuke DRI u cilju unapređivanja sistema javnih finansija u narednom periodu. Ta činjenica govori o nepodijeljenom stavu poslanika da DRI svoj posao radi dobro i da je obezbijedila zavidan stepen kvaliteta i nezavisnosti.
Stoga je važno da poslanici ostanu pri svom stavu koji su izrazili kada su podržali prijedlog budžeta utvrđen od strane Senata DRI i amandmanski djeluju na prijedlog zakona o budžetu kako bi obezbijedili da DRI tokom 2012. ima uslove za dalji rad i razvoj. Pored finansijske podrške, Skupština bi konačno morala da imenuje uglednu i kompetentnu osobu za petog člana Senata DRI, poziciju koja već duže od godinu dana nedostaje u strukturi DRI.
Snažna i nezavisna DRI, poslanici koji koriste njen rad da bi vršili pritisak na potrošačke jedinice i pokretali sistemske promjene, saradnja i koordinacija između ostalih aktera koji se bave kontrolom finansija uz zainteresovanu i informisanu javnost su najbolji put ka uvođenju reda u naš sistem javnih finansija.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa
Ne isplati se štedjeti na DRI
Ministarstvo finansija mora preispitati svoj stav u vezi budžeta DRI
Institut alternativa pozdravlja usvajanje Prijedloga zahtjeva za dodjelu budžetskih sredstava Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) u budžetu Crne Gore za 2012. od strane Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, u iznosu koji je predložio Senat DRI na sjednici od 24. oktobra. Istovremeno izražavamo zabrinutost da će konačni iznos opredijeljen za DRI biti značajno umanjen i pored stava poslanika, jer je predstavnik Ministarstva finansija na sjednici Odbora najavio da prijedlog budžeta DRI treba smanjiti za više od trista hiljada eura, odnosno, skoro 20% ukupne sume.
Podsjećamo da DRI trenutno funkcioniše u otežanim okolnostima, a da je potreba za jačanjem kapaciteta Institucije naglašena i od strane Evropske komisije u najnovijem Izvještaju o napretku. Ključna ograničenja daljeg razvoja DRI ogledaju se u:
- Popunjenosti svega trećine sistematizovanih radnih mjesta za obavljanje poslove revizije;
- Odlivu obučenog i kvalitetnog kadra prema drugim institucijama i sektoru komercijalne revizije;
- Prosječnom neto zaradom zaposlenih u eksternoj reviziji u javnom sektoru koja je skoro tri puta manja od iste u privatnom sektoru;
- Nedovoljnim prostornim kapacitetima na raspolaganju za rad;
- Uspostavljanjem Revizorskog tijela od kapaciteta DRI i njegovim skorim izdvajanjem (U to tijelo delegirano je sedam obučenih revizora, među kojima su i bivši načelnici sektora, a ustupljeni su im određeni prostorni kapaciteti).
Uz sve ove probleme, od DRI se očekuje da iz godine u godinu povećava broj revizija uz održavanje postojećeg i unaprjeđenje kvaliteta, postepeno prelazi sa provjere zakonitosti na provjeru uspješnosti korišćenja javnih sredstava, povećava obim kontrolisanog dijela javnih sredstava u odnosu na ukupni budžet, ispunjavanje zacrtanih ciljeva, rad na razvoju kapaciteta, unaprjeđenju metodologije, itd. DRI je i pored svih uočenih problema uspjela da u ovoj budžetskoj godini obavi najveći dio planiranih revizija, da nastavi rad na važnim unutrašnjim strateškim aktima, kao što je Strategija razvoja DRI, da uradi analizu ispunjenja prošlogodišnjih preporuka, da odradi samoevaluaciju dosadašnjeg rada, oformi tijelo za razvoj revizije presjeka, odnosno, revizije uspješnosti. Sve to uz racionalno korišćenje dodijeljenih sredstava i uštede.
Pozivamo Ministarstvo finansija da preispita svoj stav u vezi budžeta DRI, u potpunosti ispoštuje stav Odbora i na taj način uvaži ulogu DRI u sistemu kontrole javnih finansija. Smatramo da prostor za smanjenje javne potrošnje i racionalizovanje korišćenja javnih sredstava svakako postoji, ali da u tom smislu ne treba poći od korigovanja prijedloga budžeta DRI, već upravo suprotno – snaženje DRI i postupanje po preporukama državnih revizora najsigurniji su put ka boljem stanju u javnim finansijama.
Marko Sošić
Saradnik na projektima
Glasanje treba učiniti javnim
(Zajednička inicijativa Centra za građansko obrazovanje i Instituta alternativa)
SKUPŠTINA CRNE GORE
g-din Damir Davidović, generalni sekretar
Podgorica, 7.11.2011.
Predmet: Zahtjev za omogućavanje javnosti da zna kako je koji poslanik glasao u proceduri javnog glasanja na sjednicama plenuma
Poštovani g-dine DAVIDOVIĆU,
u skladu sa članom 51 Ustava Crne Gore, kao i u skladu sa članovima 112, 113 i 124 Poslovnika Skupštine Crne Gore Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Institut Alternativa (IA) traže da u elektronskoj formi na sajtu Skupštine Crne Gore postavite dokumentaciju iz koje se nedvosmisleno može utvrditi kako je koji poslanik glasao po pojedinim tačkama dnevnog reda u toku elektronskg (javnog) glasanja, od uvođenja ove tehnologije do danas.
Cijeneći mnogobrojne preporuke u dijelu povećanja stepena javnosti rada Skupštine, kao i doprinoseći jačanju kredibiliteta same Skupštine vjerujemo da je neophodno suštinski omogućiti ispunjenje prava javnosti da zna kako su njihovi predstavnici u zakonodavnoj vlasti glasali po pojedinim pitanjima. Nesporno je da se činom postavljanja dokumentacije o javnom glasanju na sajtu Skupštine Crne Gore u potpunosti izlazi u susret principu javnosti i otvorenosti državnih institucija, a samo građanin koji zna kako glasaju poslanici koje su birali može da donosi racionalne odluke na izborima.
Svjesni činjenice da postoje sve zakonske pretpostavke da informaciju o javnom glasanju poslanika u Skupštini tražimo putem zahtjeva zasnovanog na odredbama Zakona o slobodnom pristupu informacijama i ubijeđeni da bi istu dobili, odlučili smo se da tražimo dostupnost ove informacije za cjelokupnu javnost, jer smatramo da je to jedino svrsishodno i da se na taj način dobija puna suština poštovanja javnog interesa.
Skupština Crne Gore mora svojim primjerom pokazati spremnost državnih institucija da budu otvorene za društvo iz kojeg izrastaju i zbog kojeg postoje. Intezivno prateći rad Skupštine primjetili smo priličan napredak na polju obavještavanja javnosti i dostupnosti dokumenata, te stoga predlažemo da se na uvid javnosti stavi i ovaj, inače, po normi javan postupak glasanja.
Uvjereni da ćete imati puno razumjevanje za predmetni zahtjev,
S poštovanjem,
Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka CGO-a
Stevo Muk, Predsjednik UO Instituta alternativa
Sastanak predstavnika NVO i Agencije za zaštitu ličnih podataka
Saradnica na projektima Instituta alternativa, Dina Bajramspahić, je učestvovala na sastanku Agencije za zaštitu ličnih podataka sa predstavnicima crnogorskih nevladinih organizacija koji je održan u ponedjeljak, 24. oktobra 2011. godine u Podgorici. Agencija za zaštitu ličnih podataka je inicirala sastanak kako bi se zajednički utvrdili načini buduće saradnje Agencije i nevladinog sektora u cilju unapređenja zaštite ličnih podataka.
Na sastanku je zaključeno da je podizanje nivoa zaštite podataka o ličnosti predstavlja angažman najšireg kruga društvenih subjekata i građana, i da će intenzivnija saradnja između Agencije i organizacija civilnog društva biti od posebnog značaja za postizanje postavljenih ciljeva.
Država, politika, demokratija, identitet
Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog sadržaja. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj – najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu. Da li su oni u pravu ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora?
Prvo država, pa demokratija! Taj beskrajno ponavljani poklič suverenista iz predreferendumskog perioda još uvijek odzvanja u ušima. U tom projektu, više ili manje, glasno ili prećutno, učestvovala je gotovo cjelokupna javnost opredijeljena za nezavisnost Crne Gore. Rijetki suverenisti uspjeli su ostati suverenisti, a ne zaćutati pred nepravdom i nezakonitostima. Suma te i takve politike sadržana je u tekstu Jevrema Brkovića, objavljenom u Crnogorskom književnom listu (CKL) uoči referenduma.
Prvo državotvorna opozicija, pa smjena vlasti! Tako bi mogao da glasi novi poklič „najslabijeg“ dijela suverenista. Drugim riječima, tek nakon što se u Crnoj Gori opozicija formira po ukusu „najslabije“ suverenističke struje, moguća je i njihova podrška promjeni vlasti. Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog „sadržaja“. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj – najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu.
Da li je baš tako ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva konstruktivan i argumentovan dijalog. Od dijaloga na ovu temu, nikom ne može biti nanijeta šteta, a Crna Gora može imati koristi. Namjera ovog teksta je da postavi neka dodatna pitanja koja taj dijalog mogu učiniti kvalitetnijim.
Nema sumnje da je današnja politička opozicija daleko od idealne – niti ima nesporan stav o nezavisnosti Crne Gore, niti jasnu evroatlantsku orijentaciju. Uz to, daleko je od profesionalne, dobro organizovane, strateški profilisane organizacione strukture.
Istovremeno, činjenica da ogromna većina Crnogoraca glasa za Demokratsku partiju socijalista i SDP, mora (makar SNP i PZP, ako su im javno proklamovani ciljevi identični sa stvarnim željama) zabrinuti i navesti na promjenu strategije političkog djelovanja.
Naravno, niko ne može očekivati da će značajniji broj suverenista glasati za opoziciju dok se ona jasnije ne profiliše kao građanska, za koju je državnost nesporna i koja ne dovodi u pitanje bitna obilježja državnosti. S druge strane, teško je očekivati da bi se u nekom doglednom periodu postojeća opozicija mogla transformisati da u cjelosti bude po ukusu „najslabije“ suverenističke struje.
S druge strane, uređivačka politika, novinarsko izvještavanje, javni istupi, programske aktivnosti, nacional(ni)istički incidenti viđenijih novinara, intelektualaca, pisaca, koji pripadaju „najslabijoj“ suverenističkoj struji, govore o nesposobnosti da se odvoje od cjeline Pokreta za nezavisnost (što najprije pretpostavlja jasan otklon od Đukanovića i njegove porodične i poslovne imperije), pod parolom da borba još traje i da posljednja bitka još uvijek nije dobijena, ali i da identitet Crne Gore i građana Crne Gore posmatraju izvan nacionalne matrice najbrojnijeg naroda.
„Najslabija“ struja suverenista ne razumije da se država najbolje čuva dobrom vladavinom, jakom ekonomijom, a ne latentno nasilnom identitetskom politikom koja sa pozicija većine, pozicije moći želi da rješava sve istorijske nepravde. „Najslabija“ struja suverenista ne razumije da je ova vlast imala obavezu da Crnu Goru učini prihvatljivom zajednicom za referendumsku manjinu, a ne da manjinu ispravnom nacionalnom politikom privede k željenom političkom, nacionalnom i jezičkom identitetu. Da je vlast činila tako, danas bi broj građana koji visoko uvažavaju nezavisnost Crne Gore bio daleko veći, umjesto što je tek neznatno veći od onog prije pet godina.
Trećem dijelu, „najslabijem“ crnogorskih suverenista raspoložive su različite opcije.
Prva, da podstaknu procese raslojavanja u Demokratskoj partiji socijalista, na način koji bi jedan dio DPS-a približio demokratskim vrijednostima za koje se zalažu.
Druga, da podstaknu transformaciju Socijaldemokratske partije u opozicionog faktora, demokratski opredijeljenog i identitetski prihvatljivog.
Treća, da podstaknu jasniju procrnogorsku identitetsku profilaciju Pokreta za promjene (moguće i SNP) što bi podrazumijevalo pokušaj povratka PZP na poziciju iz 2007. godine, odnosno vremena usvajanja Ustava Crne Gore, odnosno radikalnu transformaciju identitetske politike SNP.
Četvrta, da formiraju novu političku partiju i/ili ujedine/pridruže postojeće vanparlamentarne suverenističke partije, grupe i inicijative.
Peta, da bez obzira na politički raspored snaga, govore javno, snažno, kontinuirano i glasno o karakteru ove vlasti (i opozicije), ukazuju na nepravde i nezakonitosti i traže odgovornost i transparentnost na svim nivoima.
Šesta, da ne govore o bilo čemu drugom, osim o pitanjima identiteta. Ova opcija je istovremeno i najlošija od svih. Ako se opredijele za taj izbor, prije ili kasnije (ako već nisu) skliznuće u prostor crnogorskog nacionalizma i postati privjezak najnazadnijih snaga unutar same vlasti.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa