Objavljeno

Javna uprava u Crnoj Gori: šeme plata, sistem nagrađivanja i mogućnosti profesionalnog usavršavanja u zakonu i praksi

Realnost crnogorske tranzicije je obilježena neodložnom potrebom za jačanjem državnih institucionalnih kapaciteta. ovo se pokazalo kao pitanje od naročitog značaja u svijetlu obaveza crnogorske Vlade u vezi sa integracijom u evropsku uniju (EU), kao što je naznačeno i u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), potpisanom u oktobru 2007. godine. Pored opšte poznatih Kopenhaških kriterijuma iz 1993.godine, EU je postavila još jedan zahtjev za reformu pred njene buduće države članice – Madridski kriterijum iz 1995. godine, koji uključuje institucionalnu reformu kao preduslov za članstvo. Madridski kriterijum je usmjeren ka jačanju administrativnog prilagođavanja zemalja koje teže da postanu članice EU. Uspostavljanje novog sloja efikasne javne uprave i pravosudnih struktura smatra se od strane EU garancijom posvećenosti države transponovanju i sprovođenju Acquis Communautaire-a u nacionalni okvir.

Proces reforme javne uprave započet je 2001. godine, u skladu sa Strategijom reforme javne uprave u Crnoj Gori 2002.-2009.1 no, činjenica da Crna Gora treba dalje da intenzivira reforme sektora javne uprave bila je navedena u Izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku iz 2007. godine, koji je okarakterisao državnu upravu kao „slabu i neefikasnu.“ Mada je eK konstatovala da je bilo nekih pomaka u ovoj oblasti, dalja poboljšanja su potrebna kako bi se „pojasnile sektorske odgovornosti na način koji dozvoljava nadgledanje i transparentnost.“ Imajući u vidu navedeno, cilj ovog istraživanja je da obezbijedi analizu šema plata, sistema nagrađivanja i mogućnosti za profesionalno usavršavanje u javnoj upravi Crne Gore, u zakonu i praksi.

Proces reforme javne uprave i približavanja standardima EU zahtijeva uspostavljanje unaprijeđenih mehanizama za privlačenje, raspoređivanje i nagrađivanje zapošljenih. Slabi administrativni kapaciteti su jedan od ključnih izazova sa kojim se Crna Gora suočava, a ova činjenica se može dijelom pripisati finansijskim uslovima državnih službenika i namještenika koji su ispod standarda, nedostatku raspoređivanja odgovornosti od strane nadređenih i lošem radnom okruženju. Svi ovi faktori umanjuju motivaciju državnih službenika da daju najbolji doprinos na svom radnom mjestu. ovo je bilo potvrđeno i od same Vlade, uz javno obećanje da će se situacija državnih službenika i namještenika poboljšati.

Pokušaji da se izmijeni postojeći Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o platama državnih službenika i namještenika rezultirali su pravnim nedoumicama. Zagonetka kreirana trenutnim statusom ovih zakona pokazuje nedostatak konsenzusa među kreatorima politike u Crnoj Gori, a stvar je još složenija ako se uzme u obzir da kreatori politike pripadaju istom kraju političkog spektruma. Stoga, cilj ove studije jeste da oživi trenutnu debatu o reformi javne uprave i obezbijedi neke konkretne preporuke za dalja poboljšanja u ovom sektoru. Potreba za ovom analizom je dalje potvrđena činjenicom da problemi u šemama plata, sistemima nagrađivanja i mogućnostima za profesionalno usavršavanje u javnoj upravi postoje već duže vrijeme; i činjenicom da do sada nije napravljena ni jedna ozbiljna analiza trenutnog stanja stvari u javnoj upravi, tako da adekvatne preporuke nijesu bile ponuđene kreatorima politike.

Kako bi se ponudio sveobuhvatan pregled trenutnog stanja stvari u ovoj oblasti, i najizvodljivija rješenja za postojeće izazove, ova studija je podijeljena na četiri analitička dijela, od kojih svaki pokriva posebnu oblast. Prvi dio ove studije daje pregled postojećeg zakonodavstva, koji pomaže stvaranju drugog dijela istraživanja koje se tiče primjene reformi u praksi. treći dio studije identifikuje izazove sa kojima se suočava Crna Gora, kako bi se dale konkretne preporuke kao odgovori za iste. Četvrti element analize će razmatrati praksu u Crnoj Gori kroz poređenje sa Slovenijom, Hrvatskom i Maltom, zemljama koje su se intezivno angažovale u procesu reforme javne uprave, i koje nam, iz različitih razloga, mogu služiti kao primjeri dobre prakse.” Četiri analitička elementa biće objedinjena u vidu preporuka na kraju ove studije.

Kako bi se predstavio obiman pregled trenutnog zakonodavnog okvira, relevantnih strategija, primjenjivosti ovih dokumenata u praksi i njihovog uticaja na namještenike, ova studija koristi kombinaciju analitičkog i komparativnog pristupa. Zbog toga smo smatrali da kvalitativne metode – uključujući analizu teksta i intervjue sa relevantnim kreatorima politike – nude najbolje objašnjenje ispitivanog slučaja. Intervjuisani uzorak se sastoji od relevantnih službenika u ministarstvima Vlade Crne Gore i državnih službenika i namještenika u nezavisnim agencijama i drugim institucijama, ali i nezavisnim stručnjacima i državnim službenicima zemalja čija su iskustva navedena. ovi strukturirani intervjui su korišćeni kako bi se pokazali i analizirali uticaji trenutnog zakonodavstva, ali i nivo Vladine posvećenosti stvaranju efikasne državne uprave.

Objavljeno

IA i Akcija za ljudska prava

Apel za povlačenje predloga za predloga zakona o elektronskim komunikacijama iz skupštinske procedure

Imajući u vidu da je na zasijedanju Skupštine u ponedjeljak, 21.7.2008, vanredno raspravljano o Vladinom Predlogu zakona o elektronskim komunikacijama, kao i da je će glasanje o Predlogu ovog zakona uslijediti iduće nedjelje, nevladine organizacije Akcija za ljudska prava i Institut alternativa apeluju na nadležne poslanike da Predlog Zakona o elektronskim komunikacijama povuku iz skupštinske procedure i vrate na odgovarajuću javnu raspravu, zbog toga što bi njegovo usvajanje dovelo do umanjenja garancija prava na slobodno informisanje u Crnoj Gori.

Rješenje iz Predloga zakona o elektronskim komunikacijama, po kojem novu Agenciju za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, nadležnu za izdavanje dozvola za prenos i emitovanje radio-difuznih signala, uspostavlja i kontroliše Vlada, unazađuje postojeći nivo garancija slobode informisanja u Crnoj Gori i ugrožava razvoj slobodnih elektronskih medija.

Podržavamo i podsjećamo na kritike Predloga ovog zakona koje su prethodno iznijeli Savjet i direktor Agencije za radio-difuziju, direktor Agencije za telekomunikacije, Udruženje lokalnih radio-difuznih servisa, kao i predstavnici Generalnog direktorata Evropske komisije za informaciono društvo da Predlog zakona nije u skladu sa acquis-jem i standardima EU, preporukama iz Evropskog partnerstva i obavezama iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Podsjećamo i na nedavnu kritiku predstavnika OEBS za slobodu medija, Mikloša Haraštija (Miklos Haraszti) koji je izrazio zabrinutost i preporučio otvaranje odgovarajuće javne rasprave o ovom Predlogu.

Crna Gora se Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima Srbije i Crne Gore jednom obavezala da neće umanjivati dostignuti nivo garancija ljudskih prava („jemstvo stečenih prava“), pa, iako je ova garancija, na žalost, izostala iz Ustava Crne Gore, apelujemo da se poštuje zbog dostojanstva crnogorskih građana i njihove evropske budućnosti.

Akcija za ljudska prava i Institut Alternativa

* * *

Usvajanjem predloženog Zakona o elektronskim komunikacijama, prestale bi da važe odredbe Zakona o telekomunikacijama (Sl.RCG 59/00) i Zakona o radio difuziji (Sl. list RCG 56/04), dok se postojeća Agencija za telekomunikacije i tehnički sektor Agencije za radio-difuziju, koji odlučuje o dodjeli frekvencija, zamjenjuju Agencijom za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, koju, za razliku od postojećeg rješenja, uspostavlja i kontroliše Vlada. Prema važećem Zakonu o radio-difuziji, Agencija za radio-difuziju je nezavisan organ kojim upravlja Savjet, čije članove iz reda uglednih stručnjaka imenuje Vlada, Univerzitet, asocijacije emitera, NVO iz oblasti ljudskih prava i medija, dok Skupština CG samo potvrđuje ova imenovanja (cl. 12). Prema Predlogu zakona o elektronskim komunikacijama (čl. 10, st. 1), predsjednika i članove Savjeta Agencije na predlog Ministarstva saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija bira Vlada, a Savjet za svoj rad odgovara Vladi (cl. 9, st. 2).

Objavljeno

Sloboda štampe

Simbolično, na četvrtu godišnjicu ubistva direktora i glavnog urednika dnevnog lista “Dan”, Predsjednik Vlade je govorio o medijima i novinarstvu.

Umjesto novih informacija o nalogodavcima i saučesnicima u zločinu za koji još uvijek niko nije pravosnažno osuđen, Premijer je ponudio svoju verziju objektivnog, kompetentnog, kritički utemeljenog novinarstva.

Ukupnu domaću I međunarodnu javnost trebao bi da zabrine novi Đukanovićev javni poziv na distanciranje i osudu novinarstva koje se kritički odnosi prema vlasti.

Upoređivanjem nepodobnih novinara sa personalnim simbolima poznatih nacionalističkih stranaka, Premijer pokušava da zamjenom teza nepodobne medije označi kao antisistemske I antievropske elemente.

Ako je Predsjedniku Vlade u zemlji u kojoj on obavlja peti mandat na tom mjestu, a partija čiji je on Predsjednik decenijama vrši apsolutnu vlast, tako važno da pozove na obračun sa nekoliko nepodobnih medija, onda je lako moguće da se klizi u neku vrstu pokušaja apsolutne kontrole svih segmenata društva.

Moguće je da se nakon ovog javnog poziva na obračun sa medijima I novinarima ubrzo pojave neki novi nosioci prava na život, privatnost i mir slobodnih novinara I drugih javnih licnosti. Kao što je to bilo ranije nakon saopštenja partije na čijem je čelu Đukanović.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora