Proces sprovođenja intervjua na javnim konkursima mora biti adekvatan i transparentniji, neophodno je sačinjavati zapisnike, detaljnije obrazlagati ocjene, ukinuti naknadne razgovore sa kandidatima, kao sporno i nedovoljno regulisano rješenje, a sve u cilju izbora najboljih i sprečavanja zloupotreba.
To je saopšteno na panel diskusiji „Zapošljavanje u javnom sektoru: Izazovi i prakse”, a u okviru projekta “Snaženjem zahtjeva građana i građanki do meritokratije”, koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Britanske ambasade u Podgorici.
Saradnica na projektima u Institutu alternativa, Bojana Pravilović, kazala je da je zaključak Analize, koju su predstavili, da proces sprovođenja intervjua, kao dio provjere sposobnosti, i dalje nije dovoljno transparentan i adekvatno sproveden i kao takav ne garantuje da će se na javnim konkursima izabrati najbolji kandidati.
“Jedan od glavnih problema i ograničavajućih faktora jeste činjenica da se ne sačinjavaju zapisnici sa sprovođenja intervjua što otežava vršenje nadzora postupka zapošljavanja i sprečavanje zloupotreba”, jasna je Pravilović.
Istakla je da nesačinjavanje zapisnika, nedostatak obrazloženja ocjena pokazuje da ocjene zavise od subjektivnog doživljaja i ne omogućavaju zaštitu kandidata i kandidatkinja koji se prijavljuju na javne konkurse.
“U prilog ovome ide i činjenica da imamo i primjere javnih konkursa gdje se dešava da se bira onaj kandidat koji nije prvorangirani. Najveći paradoks u čitavoj proceduri sprovođenja javnih konkursa jesu naknadni razgovori sa kandidatima i kandidatkinjama sa Liste za izbor kandidata. Međutim, ono što je možda još veći paradoks jeste činjenica da se za ove razgovore sačinjava zapisnik, za razliku od usmenih intervjua”, istakla je Pravilović.
Prema njenim riječima, glavna preporuka je da je potrebno propisati zakonsku obavezu Upravi za ljudske resurse da sačinjava zapisnike sa intervjua kako bi se postigla veća transparentnost.
“Dodatno, propisati obavezu da članovi i članice komisije daju obrazloženje ocjene za svaku od kompetencija čime bi se dodatno zaštitili kandidati i smanjila šansa za subjektivnost i nejednak tretman. Potrebno je ukinuti i institut „naknadnih razgovora“ kao sporno i nedovoljno regulisano rješenje koje često ima isti fokus kao i sami usmeni intervju”, jasna je Pravilović.
Savjetnik potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju, Hermin Šabotić, kazao je da će jedan od ciljeva Strategije za borbu protiv korupcije biti izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima, a “svjesni smo da se puno teže zaposliti kao namještenik ili viši savjetnik nego kao visokorukovodni kadar”.
“Planiramo da Strategija bude usvojena do kraja aprila. Rokovi su veoma kratki i vidjećemo u razgovoru s Evropskom komisijom. Nije praksa po Vladinoj metodologiji da se donosi Stretegija bez Akcionog plana. Sagledaćemo tu mogućnost kako bi dobili što kvalitetniju Strategiju i da ona bude usvojena od Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije kao Vladinog tijela, gdje bi poslali poruku Evropskoj komisij da je Vlada donijela kvalitetan tekst. Uključićemo kolege iz Delegacije Evropske unije i Savjeta Evrope”, rekao je Šabitić.
Sutkinja Ustavnog suda, Ana Perović Vojinović, kazala je da posljednjih godina primjećuje vrlo čestu promjenu ljudskog personala u organima koji se bave pitanjem zapošljavanja u javnom sektoru.
“Veliki problem po pitanju javnog zapošljavanja je obrazlaganje odluka, obrazlaganje svakog segmenta u procesu zapošljavanja u javnom sektoru. Procedura zapošljavanja mora da se odvija u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. Vezano za zapošljavanje u javnom sektoru, moja najtoplija preporuka je da se intenzivno uključe obuke u domenu primjene Zakona o upravnom postupku”, rekla je Perović Vojinović.
Dodala je da je najveći broj ukidanja odluka pred Upravnim sudom zbog formalnih razloga.
Perović Vojinović je kazala da je kadrovsko planiranje predvidljivost, a mnogo bitnije je sprovođenje procesure zapošljavanja.
“Nisam sigurna da u ovim vremenima imamo kapaciteta i dovoljno vremena da se pozabavimo kvalitetnim kadrovskim planiranjem”, primijetila je Perović Vojinović.
Istraživač u Centru za evropske politike, Vladimir Mihajlović, rekao je da je 2018. godine, posljednjim velikim izmjenama Zakona o državnim službencima u Srbiji uveden okvir kompetencija, gdje su jasno uvedene kompetencije za izvršilačka radna mjesta i za najviši rukovodeći kadar.
“Kandidatima je obezbijeđena jednakost šansi. Imamo ponašajne kompetencije koje provjeravaju isljučivo psiholozi. Dakle, potpuno je taj dio konkursnog postupka izmješten iz nadležnosti konkursne komisije, a to je dosta važna stvar”, pojasnio je Mihajlović.
Kod izvršilačkih radnih mjesta je, kako je rekao, mnogo manji manevarski prostor ministrima, ili rukovodiocima organa, jer više nema liste kandidata, već najbolji kandidat kojeg oni faktički moraju da postave.
“Kada je riječ o rukovodećim radnim mjestima tu i dalje postoji mogućnost da ne izabere najboljeg, ili da ne izabere nikoga od kandidata i to je nešto što ostaje kao problem. Ministar čak i predloži najboljeg kandidata Vladi, ali Vlada ga ne postavi”, naveo je Mihajlović.
Ono što je jedan od najvećih problema i dalje u Srbiji je, kako je rekao, institut vršilaca dužnosti i dešava se da su neki službenici po 10 godina u tom statusu.
“Glavne stvari su jačanje kapaciteta službenika, jedinica za upravljanje ljudskim resursima i jačanje svijesti svih aktera, prije svega rukovodilaca koliko je upravljanje ljudskim resursima važno”, kazao je Mihajlović.
Vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, Teo Giljević, ukazao je da se neposredno nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju promijenio Zakon i ponovo su se radna mjesta rukovodećih službenika politizovala.
“Međutim, kasnije se dogodilo da su ta rukovodeća radna mjesta ponovo profesionalizovana. I to je napravljeno bez uticaja Evropske unije, jer se uvidjelo da je nužno imati stručnjake na vrhu piramide. Značajan je korak naprijed i što smo konačno uveli centralizovani model zapošljavanja u državnoj službi. Uveden je kompetencijski model u javnu upravu”, rekao je Giljević.
Još jedna promjena koja je uvedena u Hrvatskoj je, kako je dodao, Analiza radne opterećenosti, kako bi se na analitički način odredilo koliko je ljudi potrebno u određenom tijelu i kojih kompetencija manjka.
“Ključna stvar je kapacitet ljudi. Znači ojačati kapacitet Uprave za ljudske potencijale, odnosno kadrovsku službu. Na taj način možemo racionalno planirati zapošljavanje”, kazao je Giljević.
Istakao je da je još jedna novina Zakona da državnim službenicima, koji su osuđeni za korupciju, odmah prestaje državna služba i nedopustivo je imati službenike na nižim nivoima i na rukovodećom pozicijama koji imaju veze sa korupcijom.
Panel diskusija je organizovana u okviru projekta Snaženjem zahtjeva građana i građanki do meritokratije, koji Institut alternativa realizuje uz finansijsku podršku Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi iskazani tokom panel diskusije nužno ne odražavaju stavove donatora.
