Evropski standard zastupljenosti žena u policiji je 30 procenata, a po dostupnim informacijama u Srbiji trenutno žene čine 23 odsto zaposlenih, u Makedoniji 18, na Kosovu 14, Bosni i Hercegovini 13, Albaniji 10 i Crnoj Gori devet odsto, istaknuto je na konferenciji mreže POINTPULS.
Žene u policiji nemaju jednake šanse za napredak u karijeri i još uvek postoje brojne predrasude sa kojima se svakodnevno suočavaju na poslu, istaknuto je na konferenciji „Žene u policiji: slučaj Zapadni Balkan“ koju je 8. m10arta 2016. godine organizovala regionalna mreža organizacija civilnog društva POINTPULS.
Veliki problem predstavlja i činjenica da su žene u policijama širom regiona manje zastupljene na rukovodećim pozicijama i operativnim i poslovima uniformisane policije.
Istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Aurelija Đan ističe da je ženama formalno pružena mogućnost za policijski poziv, ali da i dalje postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove.
„Trenutno u policiji muškarci uglavnom obavljaju dužnosti koje su u vezi sa visokim nivoom fizičke i psihičke izdržljivosti, kao i sa primenom sredstava prinude i radom u specijalnim jedinicama. Sa druge strane, ženama se dodjeljuju administrativni, pravni, finansijski i analitički poslovi“, navela je Đan.
Situacija je vrlo slična i u Bosni i Hercegovini, navodi istraživačica Mirela Hodović iz Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva.
„Policijske organizacije naglašavaju da su uslovi za muškarce i žene isti, ali praksa pokazuju sasvim drugačije. Policijski posao se i dalje shvata kao muško zanimanje i ženama je teško da dođu na rukovodeće pozicije. Muškarci imaju mnogo veći autoritet u policiji i više im se vjeruje, pa je zato ženama potrebno mnogo više energije kako bi napredovale“, kazala je Hodović.
Policajke u Albaniji se suočavaju sa istim izazovima kao i ostale u regionu, ali istraživanja Instituta za demokratiju i medijaciju iz Tirane pokazala su da je značajan faktor i nedostatak tradicije da žene razvijaju karijeru u policiji.
„Trebalo bi da se pokrene kampanja, koja će ukazati na dobre primjere žena u policiji koje su uspjele i koje bi mogle da budu uzor na koji treba da se ugledaju“, istakla je istraživačica IDM Besjana Kuci.
U skorijoj istoriji Makedonije bile su dvije ministarke unutrašnjih poslova, ali i više visokorangiranih funkcija zauzele su pripadnice ženskog pola.
„One su mogle znatno da doprinesu percepciji javnosti o ulozi žena u policiji i da budu inspiracija ženama da razvijanju karijeru u policiji, ali to nismo iskoristili. Na primer, u prvu međunarodnu mirovnu misiju 2005. godine otišla je pripadnica policije, ali je nismo predstavili uopšte kao pozitivni primer koji bi mogao da privuče više žena u policiju“, naveo je Andreja Bogdanovski, istraživač Analitike iz Skoplja.
Istraživač Kosovskog centra za bezbednosne studije iz Prištine Plator Avdiu istakao je da se na konkursu za neadministrativno mesto u policiji od celokupnog broja prijava izdvojilo manje od 5% žena.„Problem je i što žene sebe ne vide na tom položaju. To je posledica različitih sterotipa koji prevladavaju u negativnom kontekstu, pa žene posao u policijskoj službi doživljavaju kao ugrožavanje privatnog i porodičnog života“, ukazao je Avdui.
Dina Bajramspahić, istraživačica Instituta Alternativa iz Podgorice, rekla je da je ključni problem što se problemi rodne ravnopravnosti u policiji posmatraju izolovano od ostalih problema u policijskoj službi.
„Da bi žene mogle da rade i ispunjavaju svoje profesionalne zadatke u policiji neophodno je da se ne insistira na politici istosti. Ne smije biti prihvatljivo samo da žene ispunjavaju mušku perspektivu toga kakav policajac treba da bude, već nasuprot da se ženske vrednosti uvažavaju na jednak način i da budu dodatna vrednost u funkcionisanju policije. To treba da bude doprinos pomeranju koncepta sa policijske snage na policijsku službu“, zaključila je Bajramspahić.
