Odgovor saradnika Instituta, Marka Sošića, na pitanje iz dnevnog lista Dan:
1. U objavljenom Izvještaju o radu crnogorskog parlamenta za 2011. godinu, navodi se da je za rashode za službena putovanja poslanika zakonom o budžetu bilo planirano 555.000 eura, a da je utrošeno 724.000. Da li mislite da je to previše, s obzirom na standard građana, i ekonomsku situaciju u zemlji? Da li su sredstva mogla biti bolje utrošena?
Ne treba zanemariti činjenicu da na nivou ukupnog budžeta Skupštine nije prekoračen ukupni planirani budžet, te da su ostvarene određene uštede iako je došlo do jačanja obima zakonodavnih i drugih aktivnosti, kao i značajnog povećanja broja zaposlenih.
Na drugoj strani, u programu “Unaprjeđenje zakonodavne infrastrukture”, poziciji “Rashodi za službena putovanja” jeste došlo do probijanja planiranog budžeta za oko 30% (koji je na ukupnom nivou amortizovan uštedama na drugim pozicijama.
Zvanično objašenje Skupštine navodi dobijanje statusa kandidata kao razlog za povećanu međunarodnu aktivnost poslanika i prekoračenje planiranog budžeta.
Ako se pogleda struktura te problematične budžetske pozicije, dolazimo do zaključka da problem nisu u tolikoj mjeri putovanja u inostranstvo koliko vrlo široko definisana potkategorija “Putovanja u zemlji” (“izdaci za dnevnice, noćenja i ostale troškove vezano za sjednice Skupštine i radnih tijela, putovanja u zemlji, organizacije seminara, okruglih stolova i drugih aktivnosti”), u okviru koje otpada više od polovine troškova za “Službena putovanja”.
Čini nam se problematičnim praksa da se pod budžetskom linijom “Službena putovanja” računaju i izdaci koji se odnose na “Putovanja u zemlji” i “Putovanja u inostranstvo”, stoga što izgleda da se “Putovanja u zemji” koriste kao okvirna kategorija za vrlo širok spektar aktivnosti (od kojih neke ne izgledaju povezane sa ovom kategorijom).
Takođe, navedeni troškovi za službena putovanja ne daju cijelu sliku o tome koliko je zapravo potrošeno u ove svrhe jer njima treba dodati i rashode za reprezentaciju u inostranstvu, koji se obračunavaju u drugoj budžetskoj kategoriji.
Sve ovo govori o čudnoj kategorizaciji troškova za svrhe službenih putovanja, koja ne omogućava da ukupni troškovi Skupštine u ove svrhe cjelovito prate i ocjenjuju.
Prilikom razmatranja prijedloga Zakona o budžetu za 2011, članovi Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije su jednoglasno usvojili zaključak da u okviru budžetske jedinice Skupština Crne Gore treba uvesti program koji će se odnositi na međunarodnu saradnju, ocjenjujući da nije prikladno da troškovi tzv. “parlamentarne diplomatije” budu u dijelu stavke Rashodi za materijal i usluge. Uprkos stavu poslanka, ova praksa je nastavljena i u Prijedlogu Zakona o budžetu za 2012. godinu.
Poštovanjem ovog zaključka Odbora i izdvajanjem ove budžetske linije bi se, između ostalog, olakšalo planiranje i kasnije praćenje izvršenja troškova za putovanja u inostranstvo.
Treba istaći da, kada je riječ o regulisanju i planiranju međunarodne saradnje koju vrši Skupština, postoji sukob nadležnosti i nejasna podjela ovlašćenja između Kolegijuma predsjednika Skupštine i Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije. Naime, prema Poslovniku, i Kolegijum i Odbor za MOEI imaju nadležnost za utvrđivanje platforme za razgovore sa stranim delegacijama, oba tijela se na uopšten način “staraju” i “dogovaraju” o međunarodnoj saradnji, a čini nam se da ova okvirna podjela nadležnosti često ide na štetu Odbora koji ustupa pred Kolegijumom.
O tome govori i činjenica da Odbor za MOEI u dosadašnjem radu nije donosio godišnje programe i tromjesečne detaljne programe međunarodne saradnje. Ovo je posebno značajno ako se ima u vidu da se, prema Poslovniku, parlamentarna saradnja (saradnja sa parlamentima drugih zemalja i parlamentarnim skupštinama međunarodnih organizacija i drugim međunarodnim strukturama) ostvaruje upravo na osnovu ovih programa. Usljed ovakvog nedostatka programskog promišljanja, ne čudi probijanje planiranog budžeta.
Objavljeni članak možete pročitati ovdje.
