Predmet ove analize su nabavke u obasti bezbjednosti i odbrane – povjerljive nabavke. Ključni nalazi pokazuju da se trošenje javnog novca na povjerljive nabavke u Crnoj Gori dešava daleko od očiju javnosti, a da ni osnovni podaci o ovim nabavkama, poput akata na osnovu kojih se one sprovode, često nisu dostupni javnosti.
Propisi koji su trenutno na snazi vrlo šturo uređuju ovu oblast. Zakon o javnim nabavkama ovoj temi posvetio je samo dva zakonska člana, a predviđena podzakonska akta nisu usvojena, iako je rok za njihovo usvajanje istekao.
Zbog nedovoljne regulisanosti ove oblasti, naručioci tvrde da od maja 2015. godine ne sprovode povjerljive nabavke. Uprkos tome, potrošnja za povjerljive nabavke još uvijek postoji, navodno, po osnovu isplate obaveza iz ranije zaključenih ugovora. Ova potrošnja za Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) iznosi skoro osam miliona eura za prethodnih pet godina, dok Ministarstvo odbrane odbija da dostavi podatke o svojoj potrošnji za povjerljive nabavke.
Kako bi se unaprijedila efikasnost ovog dijela javne potrošnje, zakonska rješenja treba da obezbijede poštovanje opštih načela konkurentnosti, jednakog tretmana svih učesnika procesa i nediskriminacije koja propisuju Direktive Evropske unije koje regulišu ovu oblast.
