Vlada nije žurila sa izradom zakona, ali Skupština neka požuri sa njihovim razmatranjem, u protivnom ugrožava naš EU put. Hitan postupak ili amandmani, pitanje je sad?
Zakon o državnom tužilaštvu, Zakon o specijalnom državnom tužilaštvu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, Zakon o sprečavanju korupcije, Zakon o sukobu interesa, Zakon o lobiranju, Zakon o finansiranju političkih partija, vjerovatno i Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću i niz drugih, biće tokom novembra utvrđeni na Vladi i poslati Skupštini na ramatranje po hitnom postupku.
Vlada očekuje da ih Skupština do kraja ove godine razmotri i usvoji, iako je sama radila na njima tokom prethodnih godinu dana i bila kritikovana od strane Evropske komisije zbog kašnjenja.
A kasni se, vjerovatno, zbog ozbiljnosti i složenosti tih zakona i želje da budu što bolji. Što bi bilo u redu, ukoliko se i Skupštini prizna pravo da ih sa jednakom ozbiljnošću razmotri, umjesto što se pod lažnim velom patriotizma, žurnog postizanja evropskih standarda i napredovanja u pregovorima, ubrzava postupak. Da li ima opravdanja za usvajanje ključnih zakona za reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije po hitnom postupku?
Teorijski, doprinos Skupštine donošenju dobrih zakona se mjeri amandmanima i intervencijama na predloge zakona s ciljem njihovog unapređenja, a ne brzinom usvajanja. Drugim riječima, amandmani kojima se unapređuju zakoni su pravi patriotski čin. Ali za temeljno razmatranje ovih zakona neće biti uslova u ovim okolnostima. Posebno ne kada se maglovito objavljuje da su Venecijanska i Evropska komisija pohvalile zakone i implicira da je to dovoljno, te da ne treba zadržavati njihovo usvajanje. Hitnim postupkom se implicira i da Skupština nema kapaciteta da se bavi sa ovako puno pitanja u isto vrijeme, za šta, donekle, može biti da ima osnova. Ali je li onda “prirodnije” jačati zakonodavnu ulogu Skupštine ili je preskakati?
Pri svemu tome, mišljenja Venecijanske komisije i Evropske komisije, kojima se svi učesnici u zakonodavnom procesu pokušavaju abolirati od odgovornosti za kvalitet ovih zakona, nisu dostupna, a verzije nacrta zakona koje su bile na javnoj raspravi obiluju problemima i protivrječnim rješenjima na koje ukazuju domaće NVO.
Institut alternativa je učestvovao na četiri javne rasprave i dostavio pisane komentare, koje smo naknadno dostavili i novom Vrhovnom državnom tužiocu, nadajući se da će se on založiti za ozbiljnije reforme od onih predloženih u nacrtima, imajući u vidu da će sam biti odgovoran za rezultate. Ipak, svjesni smo da ni za to više nema vremena. Da li su i koliko unaprijeđeni nacrti sa javne rasprave vidjećemo uskoro kad Vlada utvrdi predloge. Nakon toga, jedina nada i odgovornost za njihovo unapređenje je na Skupštini.
Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
